Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
24 Ramazan – 1439.H. / 08 Juni 2018.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
FETH – Cineci dobro od Vatre se stiti
Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe, nase sehide, te sve one koji su postom postigli bogobojaznost!
Postovani dzemate,
Ramazan nam donosi rahmet. Donosi nam magfiret. S njim dolazi od vatre sigurnost i svjetlo koje sija noću kao i danju. Nalazimo se u časnom mjesecu, mjesecu blagoslova sreće i napretka. U njemu je Lejletu-l-kadr, noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Dane njegove postimo a noći mu u ibadetu provodimo. On vrata džennetska otvara, džehennemska zatvara, a šejtani su u njemu sputani. Poslanik nam preporučuje da u ovom mjesecu tražimo Džennet i od Džehennema zaštitu.
Kad postimo, mi u srca naša bogobojaznost točimo, jer postu je bogobojaznost cilj, a u istinskog postača rezultat. Post je naređen kako bi se bogobojaznošću naoružali i spremno u sukob sa šejtanom prokletim stupili. Posteći, mi snažimo našu dušu i osposobljavamo je da nad prohtjevom i strastima zavlada i da ih pod kontrolu stavi kako bismo od grijeha daleko bili. Kad postimo mi sebi dvije radosti obezbjeđujemo. Jedna je iftarska radost ovdje, a druga radost je radost postu na Ahiretu, jer post je djelo koje Allahu pripada i za koje će nagrađivati posebno.
Posteći mi sebi štit priskrbljujemo kojim ćemo sve strelice šejtanske usmjerene ka nama odbiti i na svaki njegov poziv na grijeh spremno reći: „Ja postim“. Jedan dan posta Allah dž.š. vrijednuje kao njih deset a Poslanik kaže da post Ramazana i šest dana Ševvala vrijede kao godina posta. Razumijevamo da u jednom danu posta toliko bogobojaznosti se u naše srce natoči da se deset dana tom bogobojaznošću od grijeha branimo.
Ramazanski svi i ševalskih šest dana, tako račun kazuje, brane nas godinu svu.
Kad postiš, ti saburiš. Strpljivost je obilježje vjernika a nagrada za strpljive je baška. Ona je takva da će oni bez računa u Džennet ući. Musliman, sabur posteći uči i stiče a pokazuje ga tako što ustrajava u činjenju dobra. Najbolje djelo je, kako kaže Poslanik, biti ustrajan u činjenju dobra. Ramazan jest poseban ali nije dovoljan da bi se samo na njega ograničili sa ibadetom i dobrim djelima. Na noćni namaz u mubarek ramazanskim noćima, može i treba ići onaj ko klanja sve naređeno, svih dana u godini. Neće noćnim namazom nadoknaditi propuštene farz namaze i tako se u Ramazanu iskupiti i od duga očistiti. Ne može se niko očistiti od duga dok ga ne vrati, a namaz je naša obaveza koja ničim ne može biti zamijenjena. Ne razumijevamo, ne poimamo Ramazan kao poligon na kojem ćemo za jedan mjesec steći ono što se sticati za života čovjekovog treba. Ramazan je samo stanica osvježenja i novi poticaj, nipošto dovoljan da bi se ograničivši se samo na njega u džennetske stanovnike upisali. Kad ga kao krunu na jedanaest drugih mjeseci u ibadetu provedenih stavimo, tad je on mjesec u kojem se stiče milost, zaradi oprost, u kojem se sigurnim od vatre postane i snažnije vidi svjetlo koje nam je u Ramazanu stiglo, a koje sija noću kao i danju.
Kad u Ramazan kročiš, ti si u mjesecu Kur’ana, u mjesecu Objave koja od Gospodara čovječanstvu stiže. Ta Objava je uputa ljudima, jasan dokaz razlikovanja dobra od zla. Ramazan nam svojim blagodatima i sadržajima omogućava da uši i srca naša budu milovana riječju Božijom i da učeći i slušajući to vječno Slovo, sebi za svako slovo deset sevapa obezbijedimo.
Ako ne budemo to, od Gospodara svjetova, poslano Slovo živjeli, neće nam koristiti ni slušanje ni učenje. Kad budemo upitani: „Je li vam opomena došla“,/Mulk/, nećemo moći reći da nije, jer smo je culi i slušali, a ništa više od slušanja upute nismo uradili. Samo smo slušali, ali nismo čuli. Nismo čuli da vjernik pokornost živi, a pokornost je Islam. Nismo čuli da dobročinstvo vjernik živi i da je on Muhsin a to znači da čini dobro i kad ga ko vidi i kad ga niko ne vidi svjestan da objave Objavljivač sve vidi i nad svime bdije.
Postaču, uzmi Kur’an, čitaj ga i studiraj, Ramazan je njegov mjesec! Ako tako Kur’anu pristupiš na Ahiretu ćeš ponosno reći: „Kur’an je moj Imam“.
Kad polovina Ramazana prođe, a prosla je, kad sedamnaesta noć njegova nastupi, bitke bedranske smo se sjetiti i istu obilježili i vjerujem naučili da Bedr nikad nije završen, da je svaki čovjek bedranski borac jer je bitka sa sobom najveći džihad.
Posteći tu bitku vodiš. Ustajući na sehur budiš se u boj. Kroz post trebaš naučiti, da kao što si spreman odreći se kruha i vode možeš i grijeha a kroz, od sna odricanje naučit ćeš da nema gluho doba za šejtana. On je stalno budan, stalno napada i ti trebaš biti spreman uvijek se probuditi i odlučno mu se suprotstaviti.
Ako takav iz bedranske bitke izađeš, nema sumnje da ćeš već dvadesetog Ramazana, koji takodjer vec bijase, trijumfovati i sve neprijatelje pobijediti i sebi prostor za djelovanje osloboditi, baš kao što su Poslanik i ashabi oslobodili Mekku i iz nje svjetlo koje je ramazanski poklon širili zemljom. To svjetlo i nas obasja, i nama staze i kuće osvijetli. To svjetlo trebamo prenijeti na pokoljenja koja dolaze, a to je moguće samo ako oslobođenu Mekku, čuvamo slobodnom, tj. ako u ovoj našoj zemlji, a i domovini slobodu izborimo, čuvamo i njegujemo.
Ta sloboda konkretno u domovini se čuva i štiti tako što se ne da poniziti srebreničke i šehide Bosne. Ako zbog našeg nemara, uspavanosti i u dunjaluk zaljubljenosti, njih zaboravimo, ko će imati obraz jedanaestoga jula otići u Potočare i susresti se sa stanovnicima potočarske tišine. Oni nam iz svojih bašči džennetskih, a mezarovi njihovi su te bašče, govore; mi ovdje dođosmo zato što smo Bošnjaci, zato što vjeru islamsku živismo i jezikom Bosanskim govorismo. To i vi budite, stazom islama hodite i jezik naš čuvajte, ma gdje da ste, da biste ono što smo vam ostavili sačuvali i slobodu djeci našoj i vašoj predali.
Ramazan donosi više džemata. Okuplja nas, snaži veze među nama i približava jedne drugima kako bi zbijeni u safove razumjeli da samo tako zbijeni u svim akcijama možemo računati na uspjeh. Ramazanski džemat razumijevajmo kao radionicu na kojoj učimo kako biti zajedno u dobru i kako se organizovano suprotstaviti zlu. Ako naše okupljanje u Ramazanu bude samo radi teravije a ne poradi zajednice koja će, džematske, veće i manje probleme rješavati, mi tad nismo bili u džematu već samo na namazu. A kad razmislimo o namazu u džematu, mi tad shvatamo mudrost naše vjere koja je taj namaz učinila sredstvom a džemat ciljem. To da je namaz u džematu vrijedniji dvadeset pet puta je nagrada za našu spremnost da s braćom i sestrama dijelimo tuge i radosti, uspjehe i poraze, rješavamo probleme. Nije to nagrada za namaz, već za džemat.
Ponedeljak prosli je bio, a godina 630-ta kad je Poslanik s ashabima tijumfalno, bez borbe, ušao u Mekku. Taj dan se po tom događaju naziva FETH. To je dan oslobađanja Mekke od kufra. Dan je to u kojem je svjetlo vjere u punini svojoj obasjalo Mekku i stanovnike njene. S tim dvadesetim danom Ramazana, pocevsi dakle od ponedeljka, usli smo u posljednju trećinu. Onu u kojoj se nakon zasluženog rahmeta i magfireta od vatre oslobađa.
Putujući dunjalukom čovjek sam bira stazu kojom će ići. Koju god da odabere u vječnost će stići. Jedna, ona prava, vodi u vječni džennetski užitak, druga, stranputica, vodi nesnosnoj patnji, vatri vodi. Svakom je čovjeku ostavljena mogućnost da odabere put koji će ga od patnje osloboditi, vatri nedostupnim učiniti. Objava i razum, to su dvije blagodati čovjeku date koje ako slijedi, vode skupini od vatre spašenih.
U skupini od vatre oslobođenih su poslanici. Allah dž.š. ih je odabrao i svojstvom ISMET počastio. Allah dž.š. kad ih spominje kaže: „I mir neka je na poslanike“./Safat,181./ Oni su najodabranija skupina. Dato im je i pravo da se za druge zauzimaju a posebno je posljednjem među njima priznato. Mi na našem putu oslobađanja od vatre, ugledajmo se na njih jer oni su nama uzor i za šefa’at njihov borimo.
Istinoljubljivost je osobina koja od vatre oslobađa. Istinoljubivi su oni koji živeći vjeru, druge vjeri zovu. Ebu Bekr je es-Sidik – istinoljubivi i svi koji se načela vjere drže i žive ih, ova su skupina. Aliju r.a. Poslanik savjetuje: „Da Allah tvojim sebebom uputi jednog čovjeka bolje ti je od svih dunjalučkih blagodati“. Najsigurniji put do vječnog užitka je, o vjeri govoriti djelom.
Pravednost je divno svojstvo, a još kad vladara krasi, tad je sigurno od vatre štit. Skupini koja je od vatre oslobođena, sumnje nema, pripadaju i oni koji pravedno vladaju. Poslanik kaže: „Pravedni vladari će biti na divanima od nura“. Također kaže: „Najdraži i Allahu na Sudnjem danu najbliži od svih stvorenja bit će vladar pravedni“. Pravedniku salavat donose i za njega mole i stanovnici nebesa i zemlje, a nepravednika svi proklinju. Od vatre se, braćo, udaljava svako od nas ko pravdu podupire jer, sahat pravde, Allah vrijednuje više od dugogodišnjeg ibadeta.
Svi koji ulaze u trgovinu u kojoj nema gubitka koračaju stazom koja baščama džennetskim vodi. Oni koji pomazu Allahovu vjeru imetcima, oni će divne dvorove u vrtovima Adna imati. To je uspjeh veliki. To je trgovina u kojoj se ne gubi. Bijaše neki čovjek koji se od vatre spasio jer je jednu noć na straži bdio Allahovu vjeru štiteći. Hazreti Aiši r.a. Poslanik govori da se od vatre zaštiti dijeleći makar pola hurme. Na straži je, braćo, svako od nas ko bdije nad propisima vjere naše. Kad je Poslanik objašnjavao šta je haram a šta farz, jedan od prisutnih reče: „Tako mi Allaha neću na ovo ništa dodavati, niti ću išta od ovog izostavljati. Poslnik reče: „Bit će spašen ako ispoštuje što je rekao“. Od vatre se štiti i oslobađa svako ko od imetka dijeli.
Sadaka će, veli Poslanik, biti zastor, brana, između čovjeka i vatre. Ne dopustite, braćo, da vas šejtan pohlepom i škrtarenjem obhrve pa vas od davanja zekata odvrati.
Ne očistiti post sadekatul fitrom i imetak zekatom, to vodi u zagrljaj one zmije koju Poslanik opisuje sa žutim i crnim pjegama koja će čovjeka u Džehennemu stezati i govoriti, ja sam imetak tvoj s kojim si škrtario i iz njega tuđe pravo nisi izdvajao.
„Mjerenje toga dana će biti pravedno“./A’raf,8./. Vatre džehennemske će se zaštititi i patnje bolne spasiti i onaj čija dobra djela budu brojnija, teža. Abdullah ibn Mesud kaže: „Tri su skupine ljudi na Sudnjem danu. Oni čija dobra djela, makar za jedno pretegnu, ući će u Džennet. Oni čija loša djela, makar za jedno, pretegnu, ući će u Džehennem, i oni čija su djela izjednačena. To su oni koji će biti na el-Arafu, zidinama, između Dženneta i Džehennema“. U svom nastojanju da se od vatre oslobodiš, o čovječe, ne propusti priliku da gdje god možeš dobro djelo učiniš, jer svako će nam, makar koliko trun bilo, trebati.
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Allah dž.š. šalje meleke da obilaze puteve i da traže skupove na kojima se On spominje. Kada ih nađu, meleki se počnu dovikivati:’Dođite, našli smo ono što tražimo’! Okupe se oko njih pa ih pokriju krilima sve do najbližeg neba. Allah dž.š. ih tada upita:’Šta govore Moji robovi’? ‘Slave Te i veličaju, zahvaljuju Ti i poštuju Te’, odgovore meleki. ‘Jesu li Me vidjeli’? ‘Ne, nisu Te vidjeli’. ‘A šta da su Me vidjeli’? ‘Da su Te vidjeli još više bi Ti robovali, još više bi Te veličali i još više bi Te slavili’. ‘A za šta me mole’? Upita Gospodar. ‘Mole Te za Džennet’. ‘Jesu li ga vidjeli’? ‘Ne, nisu ga vidjeli’. ‘Šta bi da su ga vidjeli’?’Da su ga vidjeli, još bi mu više težili, još više bi ga tražili i još više željeli’. ‘A od čega traže zaštitu’? ‘Od vatre’. ‘A jesu li je vidjeli’? ‘Ne’. ‘A šta da su je vidjeli’? ‘Još više bi od nje bježali i još više je se plašili’. Tada će Allah reći: ‘Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio’. ‘Među njima je jedan čovjek koji ne pripada njima, samo je usput svratio’, reći će jedan melek. Oni su grupa uz koju njihov sabesjednik neće biti nesretnik i iz Mog oprosta neće biti izuzet“./Buhari i Muslim/.
Molimo te Bože Svemoćni, učini naš džemat jakim. Naše zajedništvo u svim životnim pitanjima i svakodnevnim akcijama ojačaj. Uzvišeni Bože, učini nas dostojnim Tvoje milosti, otvori nam vrata Tvog magfireta i učini nas od onih koji će od vatre spašeni biti. Amin!
