Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
09 Ramazan – 1436.H. / 26 Juni 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. On je Vladar svjetova, znanih i neznanih, vidljivih i nevidljivih. On je Gospodar života i smrti, slobode i pravde, mudrosti i znanja. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
U danima smo mubarek mjeseca Ramazana, mjeseca Allahove dz.s. neizmjerne milosti, mjesecu Kur’ana, koji je „uputa svjetovima“, Noći Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, bitke na Bedru, oslobađanja Meke i drugih značajnih događaja iz historije islama, mjesec međumuslimanske solidarnosti, mjesec iftara i sehura, mjesec pojačanog ibadeta i raznih ljepota koje ga krase i čine posebnim u odnosu na druge mjesece. Najveća preokupacija pravovjernih jesu pokornost i robovanje Stvoritelju svjetova, ubududijet „Tebe obožavamo“; i traženje pomoći, zaštite i utočišta „i pomoć tražimo od Tebe“. I ustrajnost u slijeđenju pravog puta vjernička je velika preokupacija, koju skrušeno tražimo i danju i noću u našim namazima i dovama, okrećući lica Allahu dž.š.
„Uputi nas Putu pravome, Putu onih na koje izručio si blagodati Svoje. A ne onih na koje srdiš se, niti onih što zalutaše.“ (Al-Fatiha, 5 i 6).
Dužnost je pravovjernih biti na strani istine, biti u njenoj službi i podržavati je, kao što je i obaveza pružiti podršku, zaštitu i utočiste obespravljenom, onda kada je zatraži u borbi protiv nasilnika i uzurpatora. Sa žaljenjem konstatujemo da se komandant Naser Orić tek danas, ako Bog da, pusta na slobodu iz ekstradicijskog pritvoru u Švajcarskoj što je bila prava sramota, posebno što se sve dešava u vrijeme pripreme obilježavanja Dvadesete godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, genocida koji su počinili srpski zločinci iz Srbije i Bosne i Hercegovine na oči Snaga UN-a, tačnije Holandskog bataljona u tako-zvanoj Zaštićenoj zoni Srebrenica i na oči cjelokupne međunarodne zajednice. Kod nas Bosnjaka je primitivno to sto uvijek kod svakog heroja koji je svoje tijelo i zivot stavljao na prvoj liniji, ili uglednog clana svakoga drustva-zajednice ili dzemata, uvijek u MORU LIJEPIH OSOBINA I DJELA trazimo sitnice kojim bi ga ocrnili, ili to rade drugi, a mi lahko nasjedamo na iste. Dobro je i razumljivo da je g. Bakir Izetbegović, član Predsjedništva uslovio prošlosedmični planirani dolazak predsjednika Srbije Nikolića u Bosnu i Hercegovinu povlačenjem potjernice Srbije protiv Nasera Orića, ali moralo se i po meni moglo učiniti mnogo više po ovom pitanju. Nikolić je u „posjeti Republici Bosni i Hercegovini“ u vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio u ulozi četnikog vojvode i ubice, tako da bi zabrana posjete našoj Domovini za njega trebala biti trajna i ne samo to već bi se protiv njega i njemu sličnih trebale podići optužnice za ratne zločine. Ne zaboravimo da je četnički vojvoda Nikolić koji je od Šešelja titulu vojvode dobio na Romaniji 1993. godine, prije tri godine za njemački Zeitung izjavio „da se ne stidi što je kao četnik učestvovao u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.“ Što manje nasom Domovinom koračaju zločinci, zlobnici, izdajnici, poltroni, kriminalci, mešetari i munafici, ona je sigurnija i ljepša!
Štaviše, naša vjera nas uči da pruzimo utociste i zastitu obespravljenom i da u tome ne pravimo razlike između pravovjernih i onih koji to nisu, sve dok ne ostvare neko svoje uzurpirano pravo.
Allah u Svojoj Knjizi kaže: „Ako neko od mnogobožaca utočište u tebe zatraži, ti mu utočište pruži kako bi on poslušao govor Božiji, zatim ga na sigurno mjesto otpremi – to je stoga što su oni ljudi koji nisu shvatili“ (Al-Tawba, 6).
Dakle, cak i Allah zali mnogobosce i ne samo njih, nego i one izmedju nas Muslimana koji nista drugo ne rade osim ogvaraju – tracaju – potvaraju- sire lazi i neistine, Allah ih zali i kaze nam da oni NE SHVATAJU i da trebamo s takvima kao sa mazlumima postupati, lijepo i polahko, nebi li shvatili, mada, moramo priznati takvi nas cesto svojim zavidlukom iritiraju. U posljednjoj Allahovoj objavi, časnome Kur’anu, za trajno je sačuvana uspomena na borbu dobra i zla i naputak pravovjernima da se zlu suprostave dobrotom i dobročinstvom, kako bi se zlo savladalo i u duhovnom i u materijalnom svijetu. Onaj u Čijoj je Ruci sva moć kaže: „Dobro i zlo nisu isto; na zlo uzvrati onim što bolje je…“ (Fussilat,34). On, također, kaže: „A to mogu postići samo oni što strpljivi su, i to mogu postići samo oni što silnu sreću imaju.“ (Fussilat,35).
Ovo je potvrđena praksa Allahovog poslanika Muhammeda a.s. kojom je odgajao muslimane. U njoj i danas veliki dio čovječanstva nalazi inspiraciju, držeći se Pravog puta, i na zlo uzvraćaju dobrom. U ovome blagoslovljenom mjesecu, sjetimo se da na ovom svijetu ima puno naše braće i sestara koji ramazan dočekuju u tuzi, zabrinutosti, u nevoljama koje smo i sami proživjeli ne tako davno.
Sjetimo se danas tragedije „ljudi s brodova“, kako ih zovu, Rohinja muslimana iz Burme/Mijanmara ili Sirije. Sudbina ovog naroda po svemu je tragična iz istog razloga kao i naša, jer su izabrali islam, a time i borbu za svoju slobodu trpnjom, seobama i borbom. Onaj dio ovog naroda koji nije u stanju da se bori bježi ispred terora burmanskih ili sirijskih vlasti. I dok se na drugim stranama svijeta muslimani međusobno satiru u mržnji i neprijateljstvu, a njihova ulema puzi pred hirovima poglavara, nestaju, jedna po jedna, muslimanske manjine, koje su jedine žrtve globalnih kriza i ratova. Na čiji hisab, kojeg od muslimanskih vladara će ići smrt i tragedija hiljada muslimana iz Burme ili Sirije ili Iraka. Hoce li je mozda preuzeti onaj uskogrudni samoproglaseni Halifa. Koja će im zemlja biti Abesinija ili Medina, a koja Taif?
Draga braco, obraćam se vama, koji svojim životima svjedočite pokornost jednom i jedinom Bogu i pozivam vas da upućujemo dove za našu vjeru, snagu i ustrajnost na putu istine, plemenitosti i dobra. Pozivam vas da svojim prilozima gdje god mozemo pomognemo muslimane Burme ili Sirije ili nasih komsija u Bosni, koji nemaju sta da iftare. Obaveza nam je pomoći ljudima u nesreći, bili oni muslimani ili nemuslimani. To nam nalaže naša vjera.
Glavni cilj posta je bogobojaznost. Neka zbog toga predstojeći ramazan bude mjesecom naše iskrene bogobojaznosti i odluke da sve što radimo bude samo u Allahovo dz.s. ime i radi postizanja Njegova zadovoljstva!
U prvo vrijeme islama, post je bio propisan po tri dana, u sva¬kom mjesecu, da bi se taj propis potom derogiralo i zamije¬nio postom mjeseca ramazana.
Rekao je Muaz ibn Mes’ud r.a: “Ovaj post bio je šerijatski određen još od vremena Nuha a.s. sve dok to Allah dz.s. nije dokinuo i zamijenio ga postom mjeseca ramazana. Bilo im je propisano: “Kada neko klanja večernji namaz i ode na spavanje, zabranjeni su mu hrana, piće i žene, do istog vremena.”
Muhammed a.s. u hadisu spominje trojicu ljudi, kojima se dova ne odbija, a jedan od njih je i postač dok se ne iftari: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: »Trojici se dova ne odbija: postaču dok se ne omrsi, pravednom vladaru i mazlumu. Nju Allah uzdiže iznad oblaka i otvara joj nebeska vrata i kaže Gospodar: “Tako Mi Moje Veličine i Uzvišenosti, pomoći ću ti, makar malo pričekao!” (Tirmizija)
Prenosi Selman, r.a: “Poslanik, a.s. nam se obratio na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: “Ljudi, dolazi vam veliki, mubarek mjesec. U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah dž.s. je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim. Ko se Allahu dz.s. u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobiće i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču.” Tada ashabi rekoše: “Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača?” Muhammed a.s. reče: “Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah dž.s. će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. (Ibn Huzejme)
Draga braco, da li smo i mi spremno dočekali ovogodišnji ramazan, sa ciljem da se u njemu približimo našem Gospodaru i zaslužimo Njegovu milost? Da li će se i kod nas iftariti siromasi, rodbina i komšije? Da li ćemo u ramazanu obavljati farzove kako treba, hoćemo li čuvati džemat i hoćemo li se potpuno očistiti, duhovno i tjelesno? Draga braco, iskreno u ime Allaha, dž.s. postimo mubarek mjesec ramazan, obavljajmo propisane namaze i nafile, što više učimo i slušajmo Kur’an, pomozimo siromasima i natječimo se u činjenju dobrih djela, kako bi inša-Allah na Kijametu birali na koja vrata ćemo Allahovom dz.s. milošću ući u džennete koji su nam obećani!
Gospodaru naš, primi od nas naše darove i dobra djela. Molimo Te, sačuvaj nas od iskušenja koja ne mozemo podnijeti. Pomozi nam da ustrajemo u Tvojoj vjeri i sačuvaj nas zuluma naših neprijatelja. Neka Tvoja milost obaspe svakoga muslimana na ovom svijetu i neka joj se obraduju svi koji su pod progonima i zlom zulumćara. Gospodaru, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, pomozi nam da sa lahkoćom postimo mubarek ramazan i u njemu postignemo mnogobrojne berekete, oprosti našim umrlim roditeljima i precima, uputi našu djecu i učini ih radostima naših očiju i srca i predvodnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi!
