Vjerniku je milost na oba svijeta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 11 Muharrem – 1440.H. / 21 Septembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Vjerniku je milost na oba svijeta

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. na njegovu porodicu, časne ashabe, kao i na sve nase bosanske sehide i iseljenike.

Postovane dzematlije,
Pripovijeda se da je Isa a.s. gledao starca kako ore zemlju. Proučio je dovu: „Moj Allahu, odstrani iz njegova srca nadu“. U tom trenu starac je ostavio ralo i sjeo. Nakon kratkog vremena Isa a.s. se opet obrati Gospodaru i zamoli: „Moj Allahu, vrati mu nadu“. Starac je ustao i nastavio orati. Isa a.s. ga je upitao, zašto je tako postupio, a starac reče: „Dok sam orao, moja mi duša reče:’ Do kada ćeš raditi a tako si ostario?’, pa sam bacio ralo i sjeo, a potom mi duša reče:’ Tako mi Allaha moraš jesti dokle god si živ’, pa sam se prihvatio svoga rala“.
Ono što čovjeka u odnosu na stvorenja druga čini drugačijim je i nada. Kroz vrijeme je opisujući sebe, čovjek tu svoju posebnost sažeo u izreku: „Nada zadnja umire“. U čovjekovoj je prirodi da se uvijek nada da će sutra biti bolje. Ta nada ga održava i na borbu podstiče. Kako se u svemu može otići u krajnost, i kad je u pitanju nada, ista opasnost vreba, pa je Poslanik upozorio: „Najviše čega se za vas plašim jesu, duga nada i slijeđenje strasti“. Duga nada čovjeka vodi zaboravu Ahireta a slijeđenje strasti ga od Istine udaljava.
Iz pripovijesti o Isa a.s. i starcu, učimo da i nada mora imati mjeru i biti ona koja nije isprazna već nada koja pokreće na akciju. Poslanik upozorava: „Onima koji na Dunjaluk navaljuju i za njim hlepe i koji škrtare, Allah obećava siromaštvo, zauzetost i brigu, poslije koje neće doći rasterećenje“.
Nada u dug život je nada svakog čovjeka. U narodu se kaže da postoji samo jedna stvar koju ljudi istovremeno i žele i mrze, to je starost. Mladi starost žele, ona je njihova nada, a stari je mrze jer im ona nadu gasi i poslije nje ne slijedi ništa osim smrt.
Čovjekova nada, ustvari vjernikova nada, treba biti takva da protestira protiv sadašnjega stanja. To mora biti nada koja na borbu i akciju pokreće jer je samo takva ispravna, samo takva je vjernička. Ebu Derda r.a. je došao u grad Hims u Siriji i tamošnjim stanovnicima se obratio: „Zar vas nije stid da gradite ono u čemu nećete živjeti? Zar vas nije stid da se nadate onome što nećete dočekati i da pohlepno sakupljate ono što nećete pojesti? Oni koji su bili prije vas sagradili su tvrde objekte, sakupili mnogo imetka i imali nadu u dug život, ali su sad njihove kuće kaburovi, njihova nada obmana, a imetak je postao njihova propast“.

Imam Gazali u svom djelu Mukašefetu-l-kulub, bilježi da je Adem a.s. svom sinu Šitu a.s. oporučio i naredio da i on to djeci svojoj oporuči. Rekao je: „Reci im da se ne smiruju uz Dunjaluk. Kada sam ja pomislio da mogu postati vječan, iz Dženneta sam izveden. Reci im da dobro misle na posljedice onoga što rade. Da sam ja mislio na posljedice, ne bi mi se desio izlazak iz Dženneta. Reci im da kada im se u prsima zbog nekog djela stijesni neka to djelo ostave.
Kada sam ja odlučio okusiti plod zabranjeni, srce mi se uznemirilo, a ja to nisam ostavio pa se zbog toga kajem. Reci im da se savjetuju o svojim poslovima. Da sam se ja s melekima posavjetovao, ne bi me snašao izlazak iz Dženneta“.

Vjernikova nada, nipošto nije i ne smije biti samo riječ, ona je akcija, ona je borba.
To je nada koja protestira protiv onoga što nam to bolje ne omogućava sad, danas.
Naša nada braćo, naša vjernička nada, protestira protiv onih koji se smiruju uz Dunjaluk i na nedozvoljen, haram način, a na štetu nas i domovine nam i na stetu ljudi u potrebi, prisvajaju sebi. Naša nada u bolje sutra, u bolje za našu djecu, mora biti protest i borba protiv neodgovornih, nesposobnih, nesavjesnih, korumpiranih. Ta naša nada, da sutra bit će bolje, ako nas ne pokrene na borbu danas, to bolje neće doći. Vjernik uvijek razmišlja o posljedicama onoga što čini. Starac iz kazivanja s početka, sebe na rad pokreće jer razmišlja o posljedicama svoga nerada. I Adem a.s. žali što je u jednome trenu smetnuo s uma posljedice onoga što čini.

Naša nada mora biti protest protiv ravnodušnosti prema grijehu koja se danas u ljude nastanila. Ulema nas naša uči da ako želimo promijeniti svoje stanje, moramo promijeniti svoje djelovanje. Nama, da bi bilo bolje, a svi to bolje želimo, nužno je da se od grijeha udaljimo, da srca svoja od zavidnosti, mržnje i svake tjeskobe očistimo. Nama, da bi bilo bolje, a svi to želimo, potrebno je da budemo daleko od svega što odnose među nama narušava. Želiš bolje a lažeš, želiš bolje a ogovaraš, želiš bolje a zavađaš, želiš bolje a spreman si radi svoje dobiti i svog interesa sve prodati, izdati, zajednički interes iznevjeriti. Nada u bolje sutra mora nas mijenjati.
Ona mora biti protest protiv srušenog sistema vrijednosti u društvu. Kako da nam bude bolje sutra kad se danas niko ko bi trebao, kome smo vlast i moć u ruke dali, ne bori protiv kladionica, koje su na svakom cosku, koje ubijaju perspektivu i osvajaju duše naše omladine, recimo u domovini? Vjernikova nada je borba i rad, ona je protest protiv sadašnjeg zarad boljeg sutra.

Draga braco, Allah dž.š. je Milostivi, Samilosni, Er-Rahman – Er-Rahim. Njegova milost je neizmjerna i sva stvorenja obuhvata. Ovdje, na Dunjaluku, ta milost Božija je podarena svima i svi se ljudi i stvorenja sva, blagodatima koriste. Svejedno je, je li neko vjernik ili nije, svejedno je, je li neko bogat ili nije, svejedno je, je li muškarac ili žena, svima jednako sunce sija, svima jednako voda teče, svima jednako lijek pomogne, svima jednako svanjiva dan, i noć dolazi da se u njoj odmore.

Bog je Uzvišeni milost Svoju podijelio, pa će neizmjerna količina te milosti biti dijeljena na Ahiretu, ali na Ahiretu neće biti dijeljena svima. Allah dž.š. kaže: „Milost Moja obuhvaća sve, daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoće koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli“./Al-A’raf, 156-157./.

Milost Božija na Ahiretu za vjernike je, a vjernici su opisani na početku sure „Vjernici“. „Oni će ono što žele postići“, kaže Uzvišeni.
Da bi to postigli, „oni namaz ponizno obavljaju“. Ta poniznost koju vjernici u namazu doživljavaju, ne napušta ih sa predajom selama. Ona je njihovo svojstvo pa se kao takvi i u društvu prepoznaju. Ono što je u namazu poniznost „HUŠU“, to je u ponašanju AHLAK. Zato Allah dž.š. u daljem redanju svojstava vjerničkih kaže da, „oni ono što ih se ne tiče izbjegavaju“.

Vjernik smjerno i predano izvršava svoje obaveze, a kako kaže Poslanik: „Od najljepših osobina vjernikovih je da se ne bavi onim što ga se ne tiče“. Svi bismo trebali, jer svi žudimo za milošću Božijom na Ahiretu, raditi na sebi i ne čeprkati po tuđim životima, ne baviti se tuđim problemima, osim ako možemo pomoći nekom u nevolji. Poslanik kaže: „Blago onom ko je svjestan svojih, pa se nema vremena baviti tuđim problemima“.

Vjernik koji je dostojan milosti Božije i koji je čvrsto na putu uspjeha je i, „onaj koji milostinju udjeljuje“. Ko je milostiv ovdje, Allah će biti milostiv prema njemu tamo, tako nas uči i na milosrđe podstiče Poslanik. Nije milosrđe samo osjetiti sažaljenje prema unesrećenima, prema potrebnom. Istinsko je milosrđe u granicama svojih mogućnosti pomoći, od podarenog udijeliti. Ova se osobina vjernička često u izvorima vjere ističe i na nju nas se podstiče jer su ljudi u prirodi svojoj egoisti. Zar ne kaže Poslanik da kada bi čovjek imao dolinu zlata, poželio bi još jednu. Zato se od vjernika očekuje da radi na sebi i da sebe u razgovoru sa sobom ubjeđuje da neće na kraju dunjalučkog puta imati ništa od onoga što je sakupljao, čuvao i nije popropisima vjere čistio od tuđega prava. U imetku bogatih, pravo imaju siromašni, tako Allah kazuje, a oni koji su svjesni tog tuđeg u imetku svom i koji to daju onome kome pripada, sigurnim korakom kroče u okrilje milosti Božije koja je na Ahiretu samo vjernicima obećana.

Vjernika krasi moral, on ne prelazi granice koje je Allah dž.š. postavio. Ko užitka traži izvan tih granica, on se od milosti Božije udaljava. Allah dž.š. kaže kad vjernika opisuje da on ne skrnavi brak. Za one koji to čine kaže da u zlu pretjeruju. I Allah dž.š. i Poslanik Njegov, podstiču ljude da red i ravnotežu na zemlji uspostavljaju i čuvaju. Jedan od važnih stubova toga reda i ravnoteže je brak. Poslanik apeluje na sve mladiće i djevojke koji ispunjavaju uslove da se u brak kao bedem koji će ih od šejtana štititi sklonu. Poslanik kaže: „O omladino, ko od vas ima uslove za brak neka u njega uđe odmah“. „Jer brak je pola vjere“. Milost Božija je na Dunjaluku svima dostupna, ali to je samo jedan postotak Njegove milosti. Ostala, ogromna količina te milosti je na Ahiretu, i to samo za vjernike rezervisana, a vjernici su u Kur’anu, u suri „Vjernici“ opisani, svojstvo im je da su od bluda daleko.

Ljudima su na Dunjaluku povjerene obaveze. Jedna od velikih i važnih je vjera. Allah dž.š. opisujući vjernike kaže: „Oni o povjerenim emanetima i obavezama preuzetim brinu“. Taj emanet, da vjeru nosi i ravnotežu na zemlji čuva, nije prihvatio niko, a bilo je prije nas ponuđeno i brdima i planinama i zemlji. Čovjek je prihvatio. Ako emanet ispuni, obaveze na vrijeme izvrši, slijedi ga nagrada izuzetna, a to je ta milost Božija koja će se obilno na Ahiretu vjernicima davati.

Allah dž.š. kaže da vjernici, „namaz na vrijeme obavljaju“. Kaže nam da vjernici bdiju nad svojim dužnostima i da u tome ustrajavaju.
Namaz je temelj, pa ako su u tome predani i ustrajni, očekivati je da i druge dužnosti svoje izvršavaju i na vrijeme i ispravno.
Ako se ovim osobinama okitimo, ako se poniznosti obilježimo i ono što nas se ne tiče izbjegavamo, i ako milosrđe pokažemo, i ako granice ne prekoračimo, i ako preuzete obaveze, emanete ispunjavamo, i ako se ustrajnošću ukrasimo, nema sumnje, milosti Božijoj dostojni ćemo biti, jer Allah dž.š. nakon nabrajanja ovih osobina vjerničkih kaže: „Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti i u njemu vječno boraviti“.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da čvrsto na putu koji Tvojoj neizmjernoj milosti vodi, budemo. Amin!

Check Also

Džema’at je naša snaga – Vjernik za džennetom žudi

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 03 Saffer – …

Nije vjera ibadet samo – Allah zna

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 25 Muharrem – …