Istinu treba znati i prihvatiti

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
19 Rebiu –l- ewel – 1439.H. / 08 Decembar 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Istinu treba znati i prihvatiti

Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, davaocu tmine i svjetla, i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, koji je pecat svim poslanicima, na njegovu casnu porodicu, vrijedne ashabe i sljedbenike.

Postovane dzematlije;

Proslu Hutbu smo govorili o Poslaniku Muhamedu a.s. krenuvsi od prvog covjeka na zemlji Adema a.s. Kako je jos Adem a.s. shvatio da ce doci poseban, Allahu drag i najdraze stvorenje, Poslanik imena Muhamed.
Pa smo spomenuli predanje od Bejhekija u djelu “Dokazi vjerovjesništva” gdje se prenosi od Omera ibnul-Hattaba da je Allahov Poslanik a.s. rekao: – Kada je Adem učinio grijeh, rekao je: “Gospodaru moj, molim Te hakom Muhammeda da mi oprostiš!” Allah Uzvišeni mu je rekao: “Ademe, kako znaš za Muhammeda prije nego sam ga stvorio?” On je kazao: “Gospodaru moj, kada si me stvorio, podigao sam glavu i na stupovima Arša vidio sam napisano: ‘Nema drugog boga osim Allaha; Muhammed je Allahov poslanik’, a znao sam da Ti nećeš, uz Svoje ime, dodati drugo do ime Tvog najdražeg stvorenja.” Allah Uzvišeni je rekao: “Istinu si kazao, Ademe. On je Meni najdraže stvorenje. Kada Me zamoliš njegovim hakom, oprostit ću ti, jer da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio.” Prenosi El-Hakim i navodi da je sahih.
Danas, dalje govorimo o najavi dolaska naseg Bozijeg Poslanika, s opaskom da Istinu osim znati, treba i prihvatiti.
Kada je Poslanik stigao u Medinu došao mu je Hunej ibn Ahtab, vođa medinskih Jevreja. Bio je rabin i najbolji poznavalac Tevrata. Znao je sva Poslanikova svojstva. Otišao je kod Poslanika, pomno ga posmatrao a potom rekao: „Pokaži mi tvoja pleća“. Poslanik mu ih je pokazao a on na njima vidio pečat poslanički. Upitao je Poslanika: „Gdje ti je otac“? „Umro je“ – odgovori Poslanik. „Tačno“, reče rabin. „Gdje ti je umrla majka“?, upita rabin. Poslanik mu reče na kojem je mjestu umrla a on opet reče: „Tačno“. Upitao je: „Gdje ti je umro djed“? Poslanik mu je odgovorio a on opet reče: „Tačno“. „Amidža te odgojio, zar ne“?, upitao je. „Da“, rekao je Poslanik. Dugo je posmatrao Poslanika a potom otišao. Na putu ka kući susreo je brata koji ga upita: „Je li to Poslanik koji je spomenut u Tevratu“? „Da“, odgovorio je. „Pa šta namjeravaš činiti“?, upitao ga je brat. „Biti mu neprijatelj dok sam živ“, odgovorio mu je“.

Allah dž.š. kad govori o sljedbenicima ranije objavljenih knjiga, kaže da oni poznaju Poslanika Muhammeda a.s. kao što poznaju sinove svoje, pa i bolje od toga./Bekare, 146/. Spmenuli smo u nekoj od prijasnji Hutbi da Indjil ili Evandzelje objavljen predposljednjem Bozijem Poslaniku Isau a.s. znaci donosilac radosne vijesti ili Mustuluk. Isa a.s. i Evandjelje donose Mustuluk pojave posljednjeg Bozijeg Poslanika po imenu Ahmed – Muhamed. Medjutim, oni, kaže Allah dž.š. svjesno istinu prikrivaju. Zato ih Kuran naziva Kafirima, jer glagol KEFERE – JEKFURU znaci nesto prekriti. Od onoga dana kada je spomenuti rabin jevrejski vidio Muhammeda i u njemu prepoznao najavljenog Poslanika,uprkos spoznaji istine oglušio se o nju i objavio neprijateljstvo Muhammedovu poslanstvu, nije se ništa promijenilo kroz sve ove vjekove. Mi znamo, Allah dž.š. nam je rekao, da se neće ništa ni promijeniti. Kaže nam Uzvišeni: „Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: „Allahov put je jedini pravi put“. A ako bi se ti poveo za željama njihovim nakon Objave koja ti dolazi od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti“./Bekare, 120/.

Ovaj stav i odnos se nije, niti će se mijenjati. Ono što se kroz vjekove promijenilo je stav i odnos sljedbenika poslanikovih prema Poslaniku, prema njegovom sunnetu, prema Objavi. Mi ne sumnjamo da je Muhammed poslanik Božiji, da mu je Džibril Objavu donosio i da je tom Allahovom dž.š. riječju, završen, okončan Božiji govor čovjeku. To je konačna Objava i jedini pravi put. Bilo bi normalno, logično bi bilo da ako u istinitost nečega ne sumnjamo, da to i prihvatimo i slijedimo. Međutim, naše prihvatanje i slijeđenje ove, po Poslaniku, poslane Istine često ostaje samo na formi, na riječima. Mi znamo odlično pričati o našoj vjeri, o njenim ljepotama, ali nažalost, tu ljepotu vjere ne pokazujemo. Mi znamo odlično dokazivati drugima da je Islam istina ali oni tu istinu ne vide u nas.
Zar ne znamo kako Islam uređuje odnose među nama, među ljudima uopće. Braćom nas zove. Pa ipak, pogledajte tu svađu i sukobe među braćom. Zar ne znamo šta Islam od nas traži kad je u pitanju porodica. Pa ipak, zavirite u te porodice naše i svjedočit ćete krizu u kojoj su. Zar ne znamo da Allah i Poslanik od nas traže da se borimo za dobro i prosperitet društva i da svi radimo u korist svih. Pogledajmo oko sebe i vidimo je li tako. Islam od nas traži urednost i čistoću, odgovornost i tačnost. Traži red i poštovanje drugih. Islam od nas traži da je pred svakim zakonom svaki čovjek isti a ako se oko sebe osvrnemo, vidjet ćemo da su mnogi zakoni napisani i važe samo za obične ljude.
Kao što su oni u knjigama im objavljenim našli sve o Poslaniku i prepoznali ga, mi u Kur’anu nalazimo sve što nam treba kako bi bili prvi, kako bi bili drugima primjer, kako bi bili ponosni na sebe i vjeru svoju.

Evo priče koja to potvrđuje. Kulturni centar Kraljevine Saudijske Arabije organizirao je izložbu o Islamu u Velikoj Britaniji. Na izložbi kao domaćin bijaše jedan saudijski alim koji je vrativši se u svoju zemlju ispričao: „Na izložbi sam upoznao jednog nemuslimana, Britanca, pa sam poželio s njim razgovarati i upitao ga, želi li nešto saznati o Islamu? Odbrusio mi je: „Ne, ne želim! Ne želim da slušam tu vašu priču o Islamu.
Nekoliko godina sam živio među muslimanima u arapskom svijetu, mnogo sam o Islamu pročitao i poznajem ga odlično. Začuđen njegovom reakcijom upitao sam ga, šta to on zna o Islamu. Rekao mi je: „Islam je lijepa i uzvišena vjera. Do detalja uredila je odnose među ljudima, kako među muslimanima tako i odnos prema nemuslimanima. Islam na jasan i lijep način podučava ljude kako da se mole Bogu, kako de se odnose prema roditeljima, prema svojim suprugama, prema djeci, komšijama, prema društvu u cjelini. Uprkos ovim jasnim uputama vaš praktični život nije u skladu sa uzvišenim islamskim principima u šta sam se živeći s vama jasno uvjerio.

Vi, lažete, psujete, kradete, ne cijenite vrijeme, sramotite druge ljude, ne volite sistem i red, skloni ste omalovažavanju i podcjenjivanju drugih, vrlo vam je izražen arapski nacionalizam, bezpravno prisvajate tuđe, ne brinete dovoljno o čistoći, poštujete bogataše a prezirete siromašne i vaši zakoni važe samo za obične mase ali ne i za elitu“. Zatim mi je rekao: „ Izvini ako sam bio grub prema tebi“. Rekoh mu : „Uzmi i pročitaj ovu knjigu a zanemari ponašanje pojedinaca“.

Odmahnuo je rukom i rekao: „Dragi prijatelju, mislim da vi uzalud trošite novac na ovakve izložbe jer možda mi znamo više o vama nego što vi znate o sebi. Vratite se vašoj veličanstvenoj Knjizi, primijenite njena načela i principe kojima vas uči, pa ako to učenje primijenite u svome životu, vidjet ćete da će ljudi masovno prihvatati Islam bez potrebe za ovakvim izložbama i vašim objašnjenjima. Mi smo ljudi koje mnogo više zanima praktično, konkretno djelo i ponašanje od onoga što piše u knjigama“.
Poslanik kojeg su oni prepoznali a nisu ga prihvatili, svojim je ponašanjem osvojio njih. Kćerka onog jevrejskog rabina Hunej ibn Ahteba, Safija bijaše supruga Poslaniku Muhammedu, majka je naša. Danas, jedan od onih koji u knjizi svojoj nalazi najavu Poslanika posljednjeg a ne prihvata ga, govori nama da oživimo ono što je Poslanik donio i ljepotu Islama pokažemo svima. Svijet danas vapi za vrijednostima koje će ga izvući iz agonije laznih idola, iz bezpotrebnih ratova i sukoba. Svijet danas vapi za vrijednostima koje će čovječanstvo vratiti na put spasa. Svijet danas čeka na nas, vapi za primjerima i dijelima, a ne samo praznom pricom.

Prenosi se da je šejh eš-Ša’ravi jedanput ispričao sljedeće: ”Raspravljao sam se sa jednim muslimanom ekstremistom, pa sam ga upitao: ”Da li je postavljanje eksploziva i dizanje u vazduh noćnog kluba u nekoj muslimanskoj ili ne muslimanskoj zemlji dozvoljeno – halal ili zabranjeno -haram?” On mi je rekao: ‘Naravno da je dozvoljeno – halal, kao što je dozvoljeno poubijati sve one koji se nalaze u tom klubu. ’Rekao sam mu: ”Ako ih ubiješ dok čine grijeh prema Allahu, gdje će oni završiti?” Odgovorio je: ‘Zna se gdje će završiti, u džehennemskoj vatri.’ Upitao sam ga: ”A gdje šejtan želi da oni završe?”
Odgovorio je: ‘Šejtan želi da završe u Džehennemu.’ Tada sam mu rekao: ”Znači ti i šejtan imate isti cilj, da ljudi odu u džehennemsku vatru. Znaci isti se, ti i Sejtan rame uz rame.
Onda sam mu spomeno hadis u kojem dolazi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. posjetio židovskog dječaka koji se razbolio, a koji je ponekad služio Allahovog Poslanika s.a.v.s. pa kad je ušao u njegovu kuću stao je pored dječakove postelje i rekao mu: ”Reci: La ilahe illallah!” Dječak je gledao u svoga oca, a Allahov Poslanik s.a.v.s. ponavljao mu je te riječi. Na kraju mu je otac rekao: ”Sine, poslušaj Ebul-Kasima – Allahovog Poslanika s.a.v.s.” I kada je dječak izgovorio šehadet, Allahov Poslanik s.a.v.s. sav sretan, rekao je: ”Hvala Allahu koji ga je spasio džehennemske vatre.” (Buharija) Pogledaj kolika je razlika između tebe i takvih kao što si ti i Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji se maksimalno trudio da ljude spasi od džehennemske vatre. Sinko moj, daleko ste vi od Poslanikovog, s.a.v.s. puta.

U ovim primjerima se oslikava ličnost Poslanika a.s. i manifestira značenje ajeta koji u prijevodu glasi: ”Ti si doista plemenite ćudi” (El-Kalem, 4)

Uzvišeni Bože, pomozi nam da prepoznatu Istinu, prihvatimo, da je živimo i ljepotu njenu drugima pokažemo. Amin!