Tanka je nit izmedju Zivota i Smrti_1

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
09 Rebiu-l-evvel – 1435.H. / 10 Januar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaTanka je nit izmedju Zivota i Smrti_1
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova koji nas je upozorio na strahote Sudnjega dana, i koji je naredio insanu da se sprema za te nastupajuće događaje. Svjedočim da nema istinskog božanstva mimo Allaha Jedinoga koji nema suparnika, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik koga je poslao kao milost svim svjetovima, i putem njega obznanio stazu kojom kroče istinski putnici, Poslanik, koji je dokaz protiv svih inadžija.. Neka su Allahovi salavati i selami, na njega, ali i na njegovu porodicu, te ashabe koji su ga slijedili. A potom…
Postovani dzemate, draga braco,
U svjetlu svega onoga o cemu smo mi pricali u zadnji par mjeseci, a to su Imaski sarti ili uvjeti vjerovanja, kada smo govorili o vjerovanju u Allaha dz.s., u Njegove meleke, Njegove Kitabe, Njegove Poslanike, u odredbu i sudbinu, u Sudnji dan, kada smo govorili o onome sta se desava sa nasim dusama kada preselimo, o knjizi nasih dobrih i losih djela, o polaganju racuna na Sudnjeme danu itd… A potaknut nekim dirljivim dogadjajima preseljenja na ahiret u zadni par mjeseci, danas i u naredne dvije hutbe cemo, ako Bog da, govoriti o Tankoj niti izmedju zivota i smrti i o tome kakvom Kaburu kao nasoj slijedecoj stanici koracamo, a koja je inace nasa posljednja stanica pred polaganje racuna na Sudnjeme danu i ukrcavanje u dzehennemski ili dzennetski brod vjecnosti.
Prošli par mjeseci su za mene bili puni pouka, poruka i opomena. Prvo, saznadoh da je na prvih dan Ramazanskog bajrama preselila na bolji – vjecni svijet najstarija sestra, za nas pojam relativno mlada osoba, u 48 godini zivota, ostavivsi iza sebe sve ono najbolje za sto se borila u zivotu, nista nije ponijela od skromnog imetka u kabur. Sve je ostalo, i muz i djeca i mati i imetak i rodbina i komsije i kuca i obuca. Samo cefine bijele ponijela i naravno svoja dobra i losa djela.
Zatim citam 16. Novembra u gračaničkom džematu Drafnići, za vrijeme ukopa jednog džematlije, u isti mezar se srušio kao pokošen jedan korpulentni mlađi čovjek. Ubrzo konstatovaše da je čovjeka smrt snašla već u mezarju, pa i njemu narednog dana dženaze-namaz klanjali i na Ahiret ga otpratili. Zamišljam sebe u takvom stanju i činim istigfar, veličajući Gospodara života i smrti.

Nakon dva dana stiže i vijest da je ovdje u Beču, u 88. godini života, preselio na Ahiret ing. Teufik Velagić, čovjek koji se cijeli život borio za Bosnu, Bošnjake i islam. O njemu, kao i o rahmetli Aliji Izetbegovicu trebamo govoriti nasim mladjim narastajima.

Zatim prije par dana, citamo o smrti i svirepom ubistvu bogate Bosnjacke porodice rodom iz Teocaku, koja je zivjela u Svicarskoj a investirala umjesto u svoju rodnu domovinu i svoj opustoseni rodni Teocak, investirala u Egiptu. Covjek se treba pitati, da se nisu nedaj Boze mozda osilili, pa vidi gdje ih i na kakav nacin smrt snadje.
I tako, u cijelom svijetu ljudi svakodnevno umiru, a mi nemarni. Kao da se ne tiče nas i kao da smrt nije namijenjena i nama. A, Boga mi, jeste. Na Zemlji je sedam milijardi ljudi i za stotinu godina će, uglavnom, svi biti pod zemljom. To znači da u svijetu svake godine umre prosječno 70 miliona ljudi, nama poznatih i nepoznatih! Samo od gladi svaki sahat u svijetu umre 300 djece.
Sve spomenuto me inspirisalo da u narednih par hutbi govorimo o smrti, toj neminovnoj istini, sa kojom će se svako, kad-tad, suočiti i koja je nijema pouka i najbolja opomena za sve koji razmišljaju.

Današnji svijet je zaokupljen žestokim materijalističkim pritiskom, a naročito je pritisak te vrste umnogostručen na prostorima evropske i zapadne civilizacije koja vidi sve kroz prizmu materije i nezasitog ljudskog egoizma. Ovaj pritisak je prouzrokovao slabljenje vrijednosti kod velikog broja stanovnika Zemlje. Čovjek je po prirodi sklon velikom nadanju i očekivanju, silno je vezan za dunjaluk i uglavnom mu daje prednost nad Ahiretom, a materijalna dobra pretjerano voli: “I bogatstvo ljubavlju golemom volite” (El-Fedžr, 20), “I žestok je, zbilja, on (čovjek) u pohlepi za bogatstvom.” (El-‘Adijat, 8)

Toliko smo pohlepni da su nam srca postala bezosjecajna, kao kamen. Uzvišeni Allah kaže: “Potom srca vaša otvrdnuše, kao kamen ili još tvrđa postadoše.” (El-Bekare, 74) Na smrt nas podsjeća Kur’an i Sunnet. Kur’an opominje smrću u tri poglavlja i koristi istu formu, a to je: “Svaki će čovjek smrt okusiti.”

U suri Ali ‘Imran, ajet 185, Uzvišeni Allah kaže: “Svaki će čovjek smrt okusiti, i vaše nagrade tek će vam se na Danu Sudnjemu dati! Koji od Vatre udaljen bude, i u Džennet uveden bude – on je uspio!
A šta je život na ovome Svijetu do samo uživanje varljivo?!” Smrt je neizbježna za svakoga i svaki čovjek i svako živo biće će je, kad-tad, okusiti. No, vrlo je značajno vjerovati i ubijeđen biti da smrt ne znači apsolutni kraj. Smrt znači kraj i početak, kraj ovosvjetskog i početak zagrobnog i ahiretskog vječnog života. Mi imami često nesvjesno griješimo kada se opraštamo od umrlog i kažemo da on odlazi u vječnu kuću i na bolji svijet, jer kabur je samo privremena kuća, od smrti do proživljenja, a bolji svijet će biti samo ako ga zaslužimo svojim životom u skladu Allahovih propisa, i milošću Gospodara svjetova.

Čovjek će na Sudnjem danu u potpunosti dobiti nagrade svoje po tome kako je radio: “Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi.” (En-Nedžm, 39) Budući da je dunjalučki život kratak i varka je varljiva, pametan čovjek je svjestan da ne vrijedi žrtvovati vječnost za prolaznost. “A šta je ovosvjetski Život doli uživanje varljivo!” (El-Hadid, 20) Nije uspjeh u pukom stjecanju obilnog bogatstva, niti u udovoljavanju neobuzdanim strastima. Nipošto! To je obmana i kratkotrajno i prolazno uživanje, za što će se na Sudnjem danu račun polagati. Istinska pobjeda i uspjeh je u stjecanju Dženneta i spasu od Džehennema: “Koji od Vatre/Džehennema udaljen bude, i u Džennet uveden bude – on je uspio!” (Ali ‘Imran, 185) Za to se jedino isplati i treba boriti, a Džennet se zarađuje sa aktivnim učešćem u životu, a ne bježanjem od njeg’. Ali to sudjelovanje u životu mora biti u okviru Božjih propisa i sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

U poglavlju El-Enbija’, ajet 35, Uzvišeni Allah kaže: “Svako živo biće smrt će iskusit, a Mi vas u zlu i dobru na kušnju stavljamo i Nama ćete se vratiti.” Smrt je istina nepobitna i svako živo biće nužno smrt će iskusit. Svako dobro i svako zlo je kušnja i pouka, a zatim slijedi povratak Gospodaru svjetova, Mudrom, Pravednom i Sveznajućem. “Zar nije Allah najpravedniji sudija?!” (Et-Tin, 8)

“Svako živo biće smrt će okusit, zatim ćete se Nama vi vratiti.”
Vratit ćemo se Stvoritelju svome, neko danas neko sutra: “Da bi kaznio one koji su činili zlo u onom što su radili, i da bi nagradio nagradom najljepšom one koji su dobro činili.” (En-Nedžm, 31)
“A one koji dobro čine čeka nagrada lijepa, pa i više od toga! Lica njihova neće crnilo ni jad zakriti. Takvi će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti! A oni koji zla djela čine – bit će kažnjeni prema zlu koje su počinili, i jad će njih obuzeti, niko ih od Allaha neće spasiti!” (Junus, 26-27)

Doista, svako živo biće smrt će okusit i od nje se ne može ni sakriti ni pobjeći. Uzvišeni Allah kaže: “Ma gdje vi bili – smrt će vas stići, pa makar i u tvrđavama visokim.” (En-Nisa’, 78) Istina je to nepobitna koju samo bezumni poriču. “Ti reci: ‘Zbilja, smrt od koje vi bježite vas će stići, a zatim ćete biti vraćeni Znalcu svijeta nevidljivoga i svijeta vidljivoga, i On će vas izvijestiti o svemu što ste vi radili!’” (El-Džumu’a, 8)

Subhanallah, nema se gdje sakriti niti se može pobjeći, već pred Gospodara valja doći i račun polagati.! Kaže Uzvišeni Allah: “Toga Dana čovjek će povikati: ‘Kuda da se bježi?!’ Nikuda! Skloništa nema! Toga Dana utočište je samo kod tvoga Gospodara! Čovjek će toga dana obaviješten biti o svemu što je pripravio i što je zakasnio! Štaviše, sam će čovjek protiv sebe dokaz biti, premda će isprike svoje on iznositi!” (El-Kijame, 10-15)
Da, smrt je doista istina koju samo lud može negirati. Pouku imamo u prošlim narodima i milijardama umrlih osoba. Rekli smo da će za stotinu godina svih sedam milijardi ljudi, koliko ih trenutno ima, biti pod zemljom. Svi mi smo među njima. Što je nestale narode snašlo, nas nipošto neće mimoići. Istina da će svako živo biće smrt okusiti, poziva nas da razmišljamo i okanimo se strasti, nemara, nepokornosti Uzvišenom Stvoritelju. Nije ibadet samo klanjanje. Jedan od najboljih ibadeta je sjećanje na smrt i znanje da smo joj svakog momenta bliži. Jedan od najbolji ibadeta covjeka je kada se u samoci sjeti svoga Stvoritelja i zaplace od straha pred Allahom. To je bogobojaznost, to je u rangu namaza i svih dr. ibadeta. Stoga je neophodno da se Allahu pokajemo iskreno i bez odlaganja do roka kada kajanje neće koristiti.
Smrt je zov upozorenja za one koji čine dobra djela da ih još više učine, i da nastave hoditi Pravim Putem, jer je ovaj svijet njiva na kojoj se siju dobra djela, a plodovi žanju na Ahiretu. Na dunjaluku se živi da se zaradi Džennet. A Džennet se zarađuje vjerom u Allaha, dž.š., i pridržavanjem Njegovih propisa u Kur’anu i Sunnetu.
Sjećanje na smrt treba da nas približi Gospodaru svih svjetova, da nas inspiriše da što više dobrih djela učinimo i da što korisniji budemo prema Božjim stvorenjima. Ovo su esencijalne stvari sjećanja na smrt. To je životna misija čovjeka radi koje je i stvoren. Allah, dž.š., doista nije tiranin koji želi da kažnjava. Nipošto! On je milostiviji od svega što postoji i želi da ljudi slijede Njegov put da bi zaradili vječno uživanje u Džennetu. No, ako ljudi svjesno odbiju da slijede Pravi Put, onda su sami krivi ako budu lišeni džennetskih ljepota.
Budimo od onih koji će se uvijek istinski sjećati smrti, jer je smrt susret sa našim Stvoriteljem, pa pazimo sa čime ćemo Ga sresti. Sjećajmo se smrti sada, prije nego dođemo na mjesto kada ćemo poželjeti smrt, ali nje biti neće. Apsolutne smrti nema. Postoji samo preseljenje iz kratkotrajnog u vječni život. Smrt je radost za onoga ko se vladao po Allahovim propisima, a žalost i nesreća za onoga ko je bio nepokoran Stvoritelju života i smrti.
Ebu Musa r.a. veli: „ Pitao sam Poslanika, ko je najbolji musliman“? Reče mi: „Onaj od čijeg jezika i ruku su mirni drugi muslimani“./Mutefekun alejhi/.
Ebu Seid el Hudri r.a. kaže: „Poslanik je rekao: „Kada čovjek osvane, svi njegovi organi samo jedan dio ili organ proklinju, ZNATE KOJI JE TO ORGAN? Nisu oci, nisu usi, nije spolni organ, vec JEZIK, boj se Allaha govore, mi smo taoci tvoji. Ako se ponašaš pravilno i nama će biti dobro, a ako krivo govoriš i griješiš i nas u propast vodiš“. /Tirmizi/.
Vidite, draga braco, koliko je nas jezik opasna stvar, opasan organ. Organ koji nas moze voditi u propast praznim govorom – ogovaranjem, prenosenjem tudjih rijeci, potvorom, pricanjem o onome sto nas se ne tice i za sto nismo odogovrni niti zaduzeni. Itd.
Kad nam oči ovaj svijet gledati prestanu, naći će se ko će nas okupati i u smrtnu odjeću obući. Naći će se ko će nam kabur iskopati, tabut napraviti, do kabura donijeti, u njega spustiti i zagrnuti. Mudrost jedna veli: „Ne pripremaj kabur za sebe, već sebe za kabur“.
Vjerovanjem sebi dobrodošlicu u njega obezbijedimo. Namazom, postom, sadakom, prostranim ga učinimo. Dobrim djelima, borbom sa samim sobom prije svega ga ukrasimo.
Riječ je ta, ili jezik je taj koji uprkos našim nastojanjima, sedždama našim, kabur može stijesniti i teškim mjestom za život učiniti. O ružnoj riječi je riječ. Zato kad o smrti mislimo, kad pokraj kabura prolazimo, nek nam je na umu da sve naše namaze i sve dane posta i sva djela dobra, ružna riječ upropastiti i istopiti može. Pomisao na smrt i na kuću vječnu nek nas odvraća od psovke, laži, riječi koja smutnju izaziva i ogovaranja.
Uzvišeni Allahu, učini nas od sretnih, kojima ćeš biti Ti zadovoljan a i oni zadovoljni Tobom.Uzvišeni Bože, pomozi nam da sigurnim korakom ka prostranom i mirisnom kaburu koračamo. Amin!
Idućeg petka ćemo, in ša Allah, nastaviti. Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, čitali i drugima prenijeli, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet.