SKRUŠENOST (EL-HUŠU’U) U NAMAZU I PORUKE MIRADZA

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
10 Dzumade–l-Ula – 1437.H./19 Februar 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaSKRUŠENOST (EL-HUŠU’U) U NAMAZU I PORUKE MIRADZA

Hvala Allahu dž.š. Stvoritelju svjetova na neizmjernim blagodatima i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda a.s. na njegovu časnu porodicu, čestite ashabe, nase sehide i sve sljedbenike pravoga puta.

Postovane dzematlije, draga omladino;

I danas – trecu hutbu uzastopno govorimo o namazu, tacnije o Skrušenosti (El-hušu’u) u namazu. I ova treca hutba na istu temu pokazuje znacaj temelja nase vjere, tj. Namaza. Ova tema je braćo iznimno važna, jer je skrušenost u namazu preduslov za ispravnost našeg namaza, a namaz je jedan od stubova naše vjere. Skrušenost označava smirenost, spokojnost, poniznost i skromnost i ona je rezultat strahopoštovanja roba od Allaha dz.s. uz osjećaj da Allah dž.š. čovjeka stalno vidi i zna šta je u njegovoj duši i srcu.
Pored toga što smo dužni redovno klanjati propisane namaze isto tako je važno da namaze obavljamo skrušeno i ponizno, svjesni Allahove dž.š. Svemoći i naše nemoći. U protivnom naš namaz se svodi samo na formu od koje klanjač nema ništa drugo do fizičku aktivnost.

Kaže Allah dz.s. u prva dva ajeta Sure El-Mu’minun: Spašeni su mu’mini,(1) oni koji su u namazu skrušeni!“(2) Dakle, Allah dz.s. u citiranim ajetima obećava spas mu’minima koji su skrušeni u namazu, a to je uistinu velika blagodat, pa budimo od onih koji su skrušeni u svojim namazima!

Allah dz.s. u 45. ajetu Sure El-Bekare naređuje strpljivost i namaz, pa kaže: I pomozite sebi strpljenjem i namazom – to je zaista teško, osim skrušenim!
Istinska skrušenost se ogleda u klanjačevoj potpunoj predaji Allahu dž.š. uz svjesnost da Njemu, azze ve dželle, sve pripada i sve Mu se pokorava, kao što stoji u drugom dijelu 90. ajeta Sure El-Enbija’:…Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu i bili su Nam ponizni. Allah dž.s. iskazuje Svoju srdžbu nad onima koji su nemari u svojim namazima, pa u 4. i 5. ajetu Sure El-Ma’un, kaže: A teško klanjačima,(4) koji su nemarni u namazu!(5) Subhanellah, mi obavljamo namaz a Allah nam kaze tesko nama – klanjacima, ali ne svima – nego samo onim nemarnim, pa ne dozvolimo braco da budemo klanjaci a nemarni jer opet tesko se nama.

Braćo, na Sudnjem danu ćemo prvo biti pitani za namaz, pa se dobro pripremimo za taj trenutak, o čemu govori Poslanik a.s. u hadisu koji bilježi imam Tirmizija: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Prvo za šta će čovjek polagati račun na Sudnjem danu je namaz, pa ako mu bude ispravan i primljen spasio se i uspio, a ako mu namaz bude neispravan, propašće i izgubiti. Ako mu bude nedostajalo nešto od farzova, reći će Allah, azze ve dželle: „Vidite ima li Moj rob nafila?“ Pa će mu biti upotpunjeno ono što mu nedostaje od farzova i ostala djela će mu biti takva!“ (Tirmizija)
Onome ko ispravno obavi pet propisanih namaza Allah dz.s. obećava oprost grijaha, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud: Prenosi Ubadete ibn Es-Samit r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Pet namaza koje je Uzvišeni Allah propisao, ko bude uljepšao abdestom i klanjao ih na vrijeme i upotpunio njihove rukue i bude skrušen, Allah mu obećava da će mu oprostiti grijehe, a ko to ne uradi Allah mu ne obećava ništa – ako hoće oprostiće mu, a ako neće kazniće ga.“ (Ebu Davud)

Namazi braćo brišu naše prošle grijehe, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim u Sahihu:
Prenosi Osman ibn Affan r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Nema muslimana kojem dođe propisani namaz, pa on uljepša abdest i bude skrušen, a da mu on ne izbriše prošle grijehe, osim ako je učinio veliki grijeh i tako cijeli život!“ (Muslim)

Kada je neko od naših dobrih predaka vidio klanjača koji se u namazu igra prstima, rekao je: „Da mu se u namazu smirilo srce, smirile bi mu se i ruke!“ Hasan ibn Alija r.a. unuk Muhammeda a.s. govoreći o ashabima kaže: „Srca su im bila skrušena, pa su im i pogledi bili oboreni!“

Muhammed a.s. utječe se Allahu dž.s. od četvoro: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. učio: „Gospodaru, utičemo ti se od znanja koje ne koristi, srca koje nije skrušeno, nefsa koji je nezasit (dakle koliko kog da mi das nije mi dovoljno) i dove koja se ne prima!“ (Ebu Davud)
Muhammed a.s. nas je upoznao da je čovjek najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi. Jedan od preduslova za obavljanje namaza je čistoća, o čijoj koristi za čovjeka nije potrebno posebno govoriti. Nadalje, namaz nas uči redu, discipline, tačnosti i upornosti. Razmislimo li bolje o ovome, lahko ćemo zaključiti da naši namazi i sedžde ne trebaju Allahu nego nama.
Braćo, zato se dobro čuvajmo nemara u namazu i ne dozvolimo da naše misli u namazu budu zaokupljene dunjalukom i svakodnevnim obavezama; ne dozvolimo da u namazu planiramo naše redovne obaveze, ne pripremajmo se za sastanke dok klanjamo, ne svodimo finansijske račune u namazu, ne razmišljajmo o sijelima, rekreaciji, jelu, piću i drugom dok klanjamo, jer na taj način dovodimo u pitanje ispravnost našeg namaza!

Zato braćo uljepšajmo naše namaze skrušenoću i poniznošću, te se trudimo da iz svakog namaza izađemo jačega imana, budimo od onih koji su skrušeni u namazu i koje namaz snaži i odgaja i natječimo se u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

Nedavno sam razgovarao i ubjedjivao covjeka pola sahata da nam i sam Sejtan nekada pomaze u namazu, cak on, taj koji na svaki nacin pokusava da nas odvrati od namaza nekada nam i pomaze, a pomaze onim ustrajnim, znate da je upornost i ustrajnost vrlina svakog covjeka, a i u vjeri je stovana. Pa sam tom covjeku ispricao slijedecu hikaju:
Na kraju sela, ispod velikog brda, bila je jedna stara kuća. Tu je živio stari Salih i njegova žena. On je bio veoma dobar i prijatan čovjek, pravi i istinski vjernik. Ljudi su ga voljeli i cijenili. Jednog zimskog jutra probudio se ranije nego obično i nanijetio da malo ranije pođe u džamiju na rani sabah. Uzeo je abdest kao i svako jutro i krenuo uskim seoskim putem prema džamiji. Vani je još bilo mračno i hladno. Hodajući tako spotaknu se od jedan kamen i pade na zemlju. Nakon što se ustao, shvati da je isprljao odjeću, pa se vrati kući, presvuče se i ponovo uze abdest, i krenu opet prema džamiji. Još je bilo dugo do sabaha pa odluči da malo sporije hoda, i nakon pola puta, ponovo se spotakne i padne u jednu lokvu. Onako sav od blata, ponovo se vrati kući, abdesti se, obuče novu odjeću i kad je izašao iz kuće, na njegovo iznenađenje ispred je stajao čovjek koji je u ruci držao fenjer i reče: ”…Hajde požuri!!! Zakasnit ćemo na sabah…”
Salih ga dobro pogleda i shvati da ga ne poznaje ali ipak pomisli da bi mu dobro došla pomoć, pa krenu sa njim. Hodajući tako do džamije njih dvojica su se fino ispričali i kad su stigli pred džamiju, čovjek stade ispred, a Salih onako zbunjeno pogleda ga i reče: ”…Zašto si stao? Zar si došao do džamije a nećeš da uđeš?…” A ovaj mu reče: ”…Ne!!! Neću ja tamo!!! Ja sam Iblis, vođa među šejtanima…”’ Salih ga pogleda i sa nevjericom reče:”…Pa ako si zaista taj za koga se predstavljaš, zašto si mi pomogao?…”
A ovaj odgovori:”Kad si prvi put pao na putu i vratio se kući, pa ponovo pošao u džamiju, Allah ti je oprostio sve grijehe. Zatim kad si drugi put pao i ponovo uzeo abdest i pošao u džamiju, Allah je oprostio grijehe tvojoj porodici i tvojim komšijama. I tako mi Allaha ja sam se pobojao da ćeš treći put pasti i da ce Allah oprostiti grijehe cijelom čovječanstvu, pa sam ti zato pomogao.“

U prosloj hutbi govoreci o Namazu takodjer smo spomenuli Isra i Miradz – putovanje Bozijeg Poslanika ka nebeskim prostranstvima gdje je direktno razgovarao sa Allahom i gdje nam je naredjen Namaz. Naravno, Poslanik je susreo mnoge ako ne i sve prijasne Poslanike i izmedju ostalog Allah mu je ukazao tu cast da vidi, razgleda, uvidi, uvjeri se, i naravno nama prenese od onoga sto je dozivio kada je u pitanju vidjenje Dzenneta i Dzehennam i nebeskim prostranstvima.

Po pitanju šta je Muhammed s.a.v.s vidio na Mi’radžu, islamski učenjaci bilježe sljedeće: Prenosi Taberani da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Prošao sam pored skupine ljudi koja je sijala i u istom danu žela. Kako bi poželi, plodovi bi se vraćali u stanje u kakvom su i bili. Rekao sam Džibrilu a.s.: Šta je ovo? Odgovorio je: To su sehidi – borci na Allahovu putu. Njima se dobro djelo umnožava i do sedam stotina puta. Što su god učinili od dobra On će im to nadoknaditi i On daje najbolju opskrbu.”

Prenosi Abdur-Rahman bin Džubejr, od Enesa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada sam bio na Mi’radžu, prošao sam pored skupine koja je imala nokte od bakra, kojim su parali svoja lica i grudi. Upitao sam: Ko su ovi o Džibrile? Rekao je: To su oni koji jedu ljudsko meso i kaljaju njihovu čast.”

“Zatim sam prošao pored skupine koja je imala zakrpe ispred i iza sebe, i rikali su kao što riče stoka, jedući žabokrečinu, zekkum i usijano kamenje. Upitao sam: Ko su ovi? Odgovorio je: To su oni koji ne čiste svoj imetak izdvajajući zekat, a tvoj Gospodar njima ne čini nasilje i tvoj Gospodar nije nasilan prema svojim robovima.”

“I prošao sam pored skupine koja je imala pred sobom svježe meso u jednoj posudi, dok je u drugoj bilo pokvareno meso, a oni su jeli pokavreno ostavljajući svježe. Upitao sam: Ko su ovi o Džibrilu? Reče: Ovo je čovjek od tvoga ummeta koji ima svoju halal dobru ženu, pa ode kod razvratne žene i kod nje bude sve do zore, i žena koja ima halal dobrog čovjeka, pa ode kod razvratnog čovjeka i bude kod njega sve dok ne svane.”

“I prošao sam pored čovjeka koji je sakupio veliko breme drva, koje ne može ponijeti, a on na to još dodaje. Upitao sam: Ko je ovo o Džibrilu? Odgovori: Ovo je pojedinac iz tvoga ummeta, koji na svojim plećima ima obaveze spram ljudi, koje ne može ispuniti, a on želi na to još dodati obaveza.”

“I prošao sam pored skupine čiji jezici i usne su čupani sa kliještima od gvožđa, a kada god bi bile iščupane, vraćale bi se u oblik u kojem su i bile. Upitao sam: Šta je ovo o Džibrilu? Odgovori: To su oni koji prizivaju fitneluk, razvrat, smutnju siju po zemlji.”

“I prošao sam pored male pećine iz koje je izlazio veliki bik, koji je pokušavao da se vrati odakle je došao, a to nije mogao. Upitao sam: Šta je ovo o Džibrilu? Rekao je: Ovo je čovjek koji izgovori krupnu riječ za koju se pokaje, ali je nikako ne može vratiti.”

“I prošao sam pored skupine čije glave su razbijane kamenjem, pa kada bi njihove glave bile potpuno smrskane, one bi se vraćale potpuno u isti oblik u kojem su i bile. Upitao sam: Ko su ovi o Džibrilu? Rekao je: To su oni čije glave oklijevaju u obavljanju propisanih namaza.”

“I prošao sam pored doline iz koje je dopirao lijep i svjež vjetar i misk, i čuo sam glas. Upitao sam: Šta je ovo o Džibrilu? Reče: Ovo je glas dženneta, koji govori: Moj Gospodaru, daj mi ono što si mi obećao, jer kod mene ima mnogo: soba, svile, savršenih ljepota, bisera, merdžana, srebra, zlata, pehara, dubokih zdjela, ibrika, postelja, meda, vode, mlijeka, slatkih pića, pa mi daj ono što si Obećao! Odgovara (On): Tebi će pripasti svaki musliman i muslimanka, mu’min i mu’minka, onaj ko uzvjeruje u Mene i Moje poslanike, ko bude činio dobro i ne bude Mi činio širk i ne bude mi smatrao druge ravnim.”

“Zatim sam prošao pored doline iz koje sam čuo ružan glas i zaudarao je smrad. Upitao sam: Šta je ovo o Džibrilu? Reče. Ovo je glas džehennema, koji govori: Gospodaru, daj mi ono što si mi obećao, jer kod mene ima mnogo: lanaca, okova, rasplamsane vatre, žestoke vatre, žabokrečine, sukrvice i kazne. Produbilo se moje dno i pojačala se moja vrelina, pa mi daj one koje si mi obećao! Reče (On): Za tebe je svaki mušrik i mušrikinja, kafir i kafirka, i svaki nasilnik koji ne vjeruje u Dan polaganja računa.”

Allah dž.š. je na Mi’radžu propisao namaz; prvo pedeset, a potom pet namaza (svaki od njih u vrijednosti deset namaza). Allahova dž.š. volja je da namaz kao farz i jedan od stubova Islama, bez kojeg nema muslimana (mu’mina), bude objavljen baš na nebu, prilikom Mi’radža (u toj odabranoj noći), što namazu daje još veću dimenziju i važnost. Muhammed s.a.v.s. o namazu kaže slijedeće: “Mi’radž vjernika je u namazu!” Namaz je pitanje koje odvaja vjerovanje od nevjrovanja i islam od kufra.

Molim Allaha dž.š. da nas učini od onih koji redovno namaz obavljaju i sedždu čine te da nas Svojom Milošću uvede u Džennet. Gospodaru, uputi nas na pravi put, učvrsti naše vjerovanje i budi nam Milostiv na Obećanom danu! Amin.

Check Also

Džema’at je naša snaga – Vjernik za džennetom žudi

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 03 Saffer – …

Nije vjera ibadet samo – Allah zna

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 25 Muharrem – …