Reisu-l-ulema u medresi Osman ef. Redžović

Sarajevo, 14. novembar 2012. (MINA) – Posljednji radni dan u mandatu, danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić proveo u Medresi “Osman ef. Redžović” u Čajengradu kod Visokog.

reis-med-vis-11-2012-1

Nakon obilaska učionica i drugih radnih prostora, te razgovora s učenicima, direktorom i nastavnim kadrom, reisu-l-ulema im se obratio slijedećim riječima koje su ujedno upućene svim učenicima medresa:

-Dragi učenici i učenice ovdje u medresi “Osman ef. Redžović” u Čajngrdu, kao i učenici i učenice u medresama “Elči Ibrahim-pašinoj” u Travniku, “Džemaludin Čaušević” u Cazinu, “Behram-begovoj” u Tuzli “Isa-begovoj” u Novom Pazaru, “Karađoz-begovoj” u Mostaru i Gazi Husrev-begovoj” u Sarajevu – hvala Allahu na nimetu imana, na bereketu islama i na faziletu ihsana.

Hvala Allahu što mi je omogućio da baš ovdje gdje sam se rodio, u mom Velikom Čajnu, na guvnu mog rahmetli dede Mustafe, odradim zadnji radni dan u mom mandatu časne dužnosti reisu-l-uleme i vrhovnog muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka u svijetu. Ne mogu vam opisati ovaj osjećaj moje sreće i zadovoljstva, ali vam mogu reći da je ova medresa jedno malo čudo u bošnjačkoj povijesti uz koje će trajno biti vezano ime profesora Džemala Salihspahića, mog prvog učitelja na mom dugom i zanimljivom putu do časne dužnosti reisu-l-uleme u Bošnjaka i do ovog, za mene izuzetnog sretnog trenutka, kad sam se vratio ovdje gdje sam nikao i odakle sam, uz blagoslov mojeg oca Ibrahima, moje majke Džemile, otišao u svijet sa emanetom islama i sa amanetom Bosne.

Hvala Ti, Bože, što si me počastio da emanet islama nosim sa Tvojim rizalukom i na ponos mog naroda, i hvala Ti, Bože, što si me osposobio da amanet Bosne nosim časno i ponosno. Odgovornost za emanet islama je doživotna, jer taj mandat nije ograničen, kao što ni mandat za amanet Bosne nije ograničen, već je doživotan. Za emanet islama Allahu smo doživotno odgovorni, a za amanet Bosne doživotno smo odgovorni našem potomstvu.

Dragi učenici i učenice svih naših medresa, želim da se osjećate sretno i ponosno što vam se pružila prilika da učite i naučite kako se uspješno nosi emanet islama i kako se uspješno čuva amanet Bosne, te dvije najviše vrijednosti našeg naroda, koji u vama gleda svoj uspjeh na ovome i spas na drugome svijet. Vas je Allah počastio da u medresi učite i naučite kako se voli islam, kako se voli domovina te kako se voli svoj narod i poštuje drugi. Zbog toga medresa nije obična škola i zbog toga onaj koji završi medresu nije obični čovjek. U onog ili onu koja završi medresu šta god poslije radio ili radila, pokazuje se prstoma, ako je dobro, uzima se kao uzor, ali ako je loše, stid je i sram svakoga, jer “grijeh onoga koji je alim je veći od grijeha džahila” – kaže imam Ghazalija.

Zato, dragi moji, nemojte se plašiti emaneta islama, već ga iskreno i hrabro ponesite svijetom, i nemojte se bojati amaneta Bosne, već ga čvrsto u srcu i duši prigrlite i upamtite da nema naroda bez vjere i nema naroda bez domovine, kao što nema ni naroda bez jezika i kulture. Zato vama, dragi učenici i učenice naših medresa, mora biti jasno da je vaša vjera “islam”, da ste vi po vjeri “muslimani”, da je vaša nacija “bošnjaštvo”, da ste vi po naciji “Bošnjaci”, te da je vaša zemlja “Bosna” i da vam je jezik “bosanski”. Mi smo dužni da vam taj emanet vjere vjerno prenesemo i taj amanet nacije unesemo u vaše pamćenje, a vi ste dužni da nas uvjerite da ste to dobro shvatili kako se više nikad ne bi ponovile lažne dileme oko imena naše vjere i nacije i našeg jezika.

Dozvolite mi, stoga, da vam u emanet i amanet ovom priliko ostavim ovih nekoliko poruka:

1) Čitaj i uči

اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ(96:1)

– Čitaj i uči u ime Tvog Gospodara… (Kur’an, 96:1).

هَلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُوْلُوا الْأَلْبَابِ (39:9)

– Da li su isti oni koji znaju i oni kojine znaju. To znaju oni koji su razumom obdareni (Kur’an, 39:9).

رَّبِّ زِدْنِي عِلْمًا(20:114)

– Bože, uvećaj mi znanje! (Kur’an, 20:114).

Objava Kur’ana, dakle, ne počinje s imperativom vjere, već s imperativom nauke. Bog, dž.š., ne traži od Muhameda, a.s., da vjeruje, već On, neka je Uzvišen, traži od njega da čita i uči kako bi znao što je ispravno vjerovanje. To je zato što se čovjek rađa s vjerom. Zato nema potrebe od čovjeka tražiti ono što je već u njegovoj duši. Ali postoji potreba da ga se podsjeti da treba čitati i učiti ono što je u njegovoj duši.

Zato, dragi moji, čitajte i učite, jer vidite da je moguće i iz jednog malog bosanskog sela, kao što je Veliko Čajno, postati reisu-l-ulema i na kraju mandata se vratiti i zahvaliti svom hodži i svojoj medresi što ga je uputila na pravi put.

2) Vjeruj i radi

Onima koji vjeruju i dobro rade, Bog je obećao oprost… (Kur’an, 5:9).

وَعَدَ اللّهُ الَّذِينَ آمَنُواْ وَعَمِلُواْ الصَّالِحَاتِ لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ عَظِيمٌ(5:9)

Čovjek ne živi u čisto duhovnom svijetu bez materije, niti u čisto materijalnom svijetu bez duha. Tajna uspjeha je da čovjek spoji u sebi te dvije vrijednosti: svoj duh i svoje tijelo. Drugim riječima, smisao čovjekovog života je u aktivnosti njegovog duha, a to je vjera, te u aktivnosti njegovog tijela, a to je rad i djelovanje.

Bošnjaci će povratiti svoj ponos ako nauče kako da naprave ravnotežu između ove dvije sile napretka: vjere srca i djela ruke.

U ovom trenutku postoji velika razlika između bošnjačkog srca i bošnjačke ruke; postoji veliki jaz između bošnjačke vjere i bošnjačkog djelovanja. Neće biti bošnjačkog ponosa dok se ovaj jaz ne premosti na način da vjera srca i snaga uma rade zajedno.

Dragi učenici i učenice, srcem volite svoju vjeru, naciju, kulturu, domovinu… a svojim umom razumite svoju sudbinu, obavezu, suživot i toleranciju…

3) Budi pobožan i poštuj roditelje

Bog je propisao da samo Njemu budete pobožni i da poštujete roditelje… (Kur’an, 17:23)

وَقَضَى رَبُّكَ أَلاَّ تَعْبُدُواْ إِلاَّ إِيَّاهُ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا …

Ova snažna kur’anska veza između pobožnosti prema Bogu i poštovanja prema roditeljima predstavlja snažnu poruku za razumne ljude, jer institucija porodične tradicije nema alternativu.

Pitanje porodičnih vrijednosti nije samo moralni zahtjev ljudskog društva već i egzistencijalni uvjet čovječanstva. Pokušaj da se ukine poznati (ma’ruf) zakon porodičnog života jednak je pokušaju dokidanja prirodnog zakona izlaska Sunca sa istoka.

Stoga, dragi moji, nemojte biti lijeni. Što prije završite sve škole koje vam se nude i formirajte porodicu. To vam je i emanet islama i amanet Bosne da uvećavate broj našega roda i čuvate tradiciju našeg porodičnog života.

4) Budi vrijedan i bori se

Borite se na putu Božanske istine iskreno i hrabro … (Kur’an, 22:78).

وَجَاهِدُوا فِي اللَّهِ حَقَّ جِهَادِه…

Uspjeh na ovome svijetu i spas na drugome svijetu ne dolaze sami od sebe. Uspjehu treba ići u susret. Za svoja se prava treba boriti sad i ovdje. Isto tako, i za spas na drugome svijetu treba se truditi; treba zaslužiti Božiju milost.

Razlika između Istoka i Zapada je u tome što Istok više vjeruje u Božiju milost nego u svoj vlastiti trud, dok Zapad više vjeruje u svoj trud nego u Božiju milost.

Dragi moji, vi od Istoka uzmite njihov odnos prema vjeri a od Zapada naučite njihov odnos prema radu, baš kao što nam se kaže u Kur’anu: – Vi koji vjerujete i vrijedno radite niste na gubitku ….

5) Gledaj šta će sutra biti

Neka čovjek gleda kako će se suočiti s onim što sutra dolazi (Kur’an, 59:18).

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ(59:18)

U ovom kur’anskom ajetu je jasan dokaz da imamo pravo, zapravo obavezu da planiramo svoju budućnost i da vjerujemo da naša budućnost može biti bolja od naše prošlosti. Zaista je čudno kako su neki nadošli na ideju da je naša budućnost beznadežna te da je prema tome nada jedino u našoj prošlosti kao načinu života i cilju historije. Ova ideja nema osnove u islamu. Ne samo da Uzvišeni Bog podučava poslanika Muhammeda, a.s., riječima: ”Sigurno će tvoja budućnost biti bolja od tvoje prošlosti“, već nam i zdrav razum govori da ne možemo mijenjati prošlost, ali da s Božijom pomoći možemo oblikovati budućnost.

Prema tome, mi nismo odgovorni za muslimansku prošlost, već smo odgovorni za muslimansku budućnost: “Taj narod je bio i nestao. Njih čeka ono što su zaslužili a vas čeka ono što ste zaslužili”. Prema tome, muslimani se ne trebaju plašiti razmišljanja o svojoj budućnosti isto kao što ne trebaju biti opsjednuti svojom prošlošću. Muslimani imaju budućnost jer vjeruju u Boga. A u Boga vjeruju jer su uvjereni da će istina i pravda pobijediti.

Drage učenice i učenici naših medresa, želio bih da upamite i ove dvije poruke:

1) Ne zaboravite – Bošnjak je Bošnjaku brat po vjeri i naciji i zato je svaki Bošnjak dužan da se brine o drugom Bošnjaku uvijek i na svakom mjestu!

2) I svaki dan ponavljajte: – Nikad više genocid! Vallahi! Billahi! Tallahi!

Na kraju hoću da vam kažem da je od sutra, ako Bog da, Husein ef. Kavazović naš reisu-l-ulema i vrhovni muftija, koji zaslužuje našu podršku i pomoć, kao i dovu da ga Uzvišeni Allah učini snažnim, hrabrim i mudrim u borbi za prava i slobodu ne samo našeg bošnjačkog naroda, već i svih ljudi i naroda dobre volje.

Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!

Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti i Svezaštićujući, o Sveznajući i Svemoćni.

Hurmentom šehida naših molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.

Molimo Te,Bože, da tuga bude nada,da osveta bude pravda,da majčina suza bude molitvada nam se više nikada i nigdje ne ponovi genocid!Amin!

O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve

početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim – miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivih – Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova:

– Hvala Allahu gospodaru svih svjetova!

Prilikom oproštajne posjete Reisu-l-uleme Medresi «Osman ef. Redžović» obratio se i direktor ove medrese Džemal Salihspahić. On je tom prilikom rekao:

„Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!“ (Kur’an, 55:60)

Poštovani Reisu-l-ulema,

izražavamo veliko zadovoljstvo i radost što ste odabrali baš našu medresu da u njoj provedete svoj zadnji radni dan u svojstvu Reisu-l-uleme. Ovo je važan i dragocjen trenutak, kako za Vas, uvaženi Reisu-l-ulema, tako i za Medresu.

Ovo je prilika da Vam čestitamo na postignutim uspjesima i da Vam se u ime učenika i radnika Medrese toplo zahvalimo na svemu što ste u toku mandata učinili za Islamsku i društvenu zajednicu Bosne i Hercegovine, a posebno za našu medresu, bez čega mi u Čajangradu ne bi mogli medresovati ovako i ovoliko.

U radu Vas je, pored ostalog, krasio čist nijjet i jak i iskren entuzijazam, čelična volja.

I sutra kada ne budete Reisu-l-ulema, i dalje ćemo u Vama gledati velikog prijatelja naše škole i zajednički ćemo se boriti za više i bolje, koristeći se Vašim autoritetom i bogatim iskustvom.

Nema sumnje, svima će nam nedostajati Vaše veliko životno iskustvo, mudrost, javni ugled i autoritet.

Ali bez obzira na sve, mi Bošnjaci se nadamo boljoj budućnosti. Imamo povjerenja u Vašeg nasljednika, a mog bivšeg učenika iz Gazijine medrese, mr. Husein ef. Kavazovića, čija je inaguracija u Gazi Husrev-begovoj džamiji zakazana za sutra, 15. novembar 2012. (01. Muharem 1434.). Vjerujemo da će on htjeti i znati uspješno predvoditi i predstavljati bosanske muslimane i nastaviti tamo gdje Vi sutra stajete.

Dragi učenici i cijenjeni saradnici, dozvolite mi da se ovom prilikom našem uvaženom gostu obratim i lično. Da se zna.

Dragi Mustafa, vrijeme prolazi, curi, izmiče, nestaje… Bilo je davno, davno, prije 50-55 godina, ali se ja sa jasnim živim i snažnim slikama sjećam zajedničkih trenutaka iz svog i tvog djetinjstva i đačkog života, bilo u tvojoj ili mojoj porodičnoj kući, na njivi, u mojoj stolariji, u seoskom starom mektebu… Naše susrete, kao i ovoj današnji krasila je neka posebna toplina. Uvijek sam osjećao da me doživljavaš kao starijeg brata.

Vjerujem da danas bolje razumiješ što sam u prilikama kada se radilo o izgradnji tvog islamskog pogleda na svijet, općoj i posebnoj urednosti, o radnim navikama i školovanju, ugledu i autoritetu bio strog prema Tebi iz ljubavi. Isplatilo nam se to! Sve je izašlo na dobro.

Bio si jedan od brojnih mojih učenika koji je imao snažno samopouzdanje i vjeru u blistavu ličnu budućnost. Znao si da iskoristiš i poštuješ dar kojim te je Allah dž.š. počastio i sebe smatraš sretnim ljudskim bićem. Hvala Bogu, u Bosni je u svim vremenima bilo sličnih ljudi.

Ponosan sam, dragi Mustafa, na Tvoje lične, porodične i društvene uspjehe i sretan sam da u njima ima i mog udjela, što i sam često ističeš. Hvala Ti!

Na kraju, želim da uzviknem: Budi sretan, živi dugo i ne zaboravi me, ni onda kad me, danas-sutra više ne bude bilo!

(Rijaset.ba)

Check Also

Muftija Ljevaković: Post je štit!

Ramazan je jedinstvena prilika da vjernik i vjernica umnogostruče svoja dobra djela, da se pokaju …

Muftija Grabus: Mjesec ramazan iznova osnaži naše zajedništvo

Nedžad Grabus od marta 2006. godine, odnosno tačno već deset godina obnaša službu muftije Mešihata …