Licemjerstvo – Nifak 2. dio

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 06. Rebiu-l-evvel 1434.H. / 18. Januar 2013.g. – Imam/Hatib:Abdulah ef. Cajlakovic
Licemjerstvo – Nifak 2. dio

Hvala Allahu! Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo! Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih!
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti!
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas!
Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi!

Draga braćo, cijenjene džamatlije,
Na prethodnoj hutbi smo govorili o jednom negativnom svojstvu koje nikako ne bi smjelo da se nađe u srcu jednog vjernika. To svojstvo se zove nifak ili licemjerstvo.
Prema Mu’džemu-l-vesitu, riječ munafik označava osobu koja skriva nevjerovanje, a pokazuje vjerovanje; osobu koja gaji neprijateljstvo, a ispoljava prijateljovanje i osobu koja se očituje suprotno od o¬noga što u svojoj duši drži skrovitim.
Prema definiciji Dževada Hodžića u ”Ahlaku 1”: Licemjerstvo je predstavljanje sebe drugim ljudima drugačijim nego što je u stvarnosti. U suštini, licemjersvo, munafikluk je laž, varanje ljudi.
Arapska tj. kur’anska riječ munafik – dvoličnjak, licemjer, izvedena je iz riječi nifak, koja prema Isfahaniju, čuvenom jezičaru, znači: ulaženje u djelokrug Vjerozakona (Šerijata) na jedna vrata, a izlazak iz njega na druga! Na ovo značenje, veli Isfahani, upućuje završetak 67. ajeta, Sure Et-Tevbe, u kojoj je riječ nifak (licemjerstvo) upotrijebljena na tri mjesta: “…Licemjeri su, doista, razvratnici”! [9:67] Dakle, dvoličnjak, licemjer prestavlja sebe drugim ljudima drugačijim nego što je u svojoj stvarnosti.
Koliko je licemjerstvo opasno najbolje nam govori kur’anski ajet u kojem Allah kaže:
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الْأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ وَلَنْ تَجِدَ لَهُمْ نَصِيرًا [٤:١٤٥] „Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći;”
Veoma je opasno kada se licemjerstvo uvuče u ljudsko srce i kada postane sastavni dio ljudskog karaktera tako da ta osoba postane nepovjerljiva, nepouzdana i po zajednicu opasna.

Kroz suru koja se zove El-Munafikun smo govorili o muanficima i njihovom odnosu prema Allahu, prema Poslaniku i prema vjernicima. Danas nastavljamo dalje sa iznošenjem njihovih opisa kojima ih je opisao Onaj koji ih najbolje zna a to je Allah.
Nakon što smo čuli da je jedno od svojstava munafika sklonost ka laganju moramo biti svjesni da ne smijemo sebi dozvoliti nikakvu laž ako ne želimo da nas Allah uvrsti u skupinu munafika.
Allah dž.š., je povodom munafika zvanog Abdulah ibn Ubejj ibn Selula objavio sljedeći kur’anski ajet u suri El-Munafikun, te kaže:
„A kad im se rekne: “Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti” – oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju.”
Da bi mogli boje razumjeti ovaj kur’anski ajet poslušajmo šta povodom njega kaže poznati mufessir Ibn Kesir.
„Mnogi islamski znanstvenici prve generacije smatraju da su gornje riječi objavljene zbog Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula.
Muhammed ibn Ishak u svom djelu “Es- Siri” kazuje: Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, imao je posebno mjesto na kojem bi stajao svakog petka i koje nije umanjivalo njegov ugled niti ugled njegova plemena, a sam je bio vrlo utjecajna ličnost. Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., petkom sjeo, htio da održi ljudima hutbu, on bi ustao i rekao: ‘Ljudi, ovo je među vama Allahov Poslanik, s.a.v.s., Allah, dž.š., vam je njime počast ukazao i ojačao vas. Zato ga potpomažite i dajte mu podršku, slušajte ga i pokorni mu budite’, potom bi sjeo i tako je prakticirao sve dok nije prije Bitke na Uhudu učinio što je učinio – dok nije vratio trećinu vojske u grad – i tada je ustao da po ustaljenoj praksi kaže uobičajno. Međutim, muslimani ga sa različitih strana uhvatiše za odjeću rekavši: ‘Sjedi, Allahov neprijatelju, ti toga nisi dostojan poslije onoga što si učinio.’ On pođe prema izlazu prekoračavajući preko ljudi i stalno ponavljajući: ‘Tako mi Allaha, kao da sam rekao nešto čudno time što sam učvršćivao njegovu poziciju.’
Neke ga ensarije sretoše na vratima džamje, pa ga upitaše: ‘Teško tebi, šta je s tobom?’ On reče: ‘Ja sam učvršćivao poziciju Allahova Poslanika, a njegovi ashabi nasrnuše na mene i izgrdiše me.’ Ensarije ga posavjetovaše: ‘Teško tebi, vrati se! Allahov će Poslanik tražiti oprosta za tvoje grijehe’, a on reče: ‘Allaha mi, ne treba mi da mi on traži oprosta.'” Katade i Es-Sudi kažu: “Ovaj je ajet objavljen zbog Abdullaha ibn Ubejja.
Ovaj njegov odgovor i odbijanje da mu Poslanik traži oprosta kod Allaha najbolje pokazuje njegov odnos prema Poslaniku. Onima kojima Poslanik traži oprosta, Allah će i oprostiti, kamo sreće da mi budemo od tih za koje će se Poslanik a.s., zauzimati kod Allaha.
Poslaniku s.a.v.s., je bilo teško zbog ovoga, mislio je da se oni mogu promijeniti, ali naprotiv oni su ostajali isti. Zato Allah kaže za njih:
„Isto im je – molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti, Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na Pravi put ukazati.”
Vrhunac njihovog spletkarenja se može najbolje vidjeti iz njihovih izjava koje su pronosili Medinom. Tako su govorili jedni drugima:
„Oni govore: “Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!” A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.”
Kako im divno Allah odgovara. Sva blaga i nebesa i Zemlje pripadaju Allahu, a onoga koga Allah opskrbljava ne može nikada siromašan biti.
Kada je Poslanik s.a.v.s., mobilisao ashabe za bitku na Uhudu, vođa munafika Abdullah ibn Ubejj ibn Selul se priključio toj vojsci, ali se nedugo zatim vratio u Medinu sa svojim ljudima i govorio je:
„Oni govore: “Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!” A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernīkā, ali licemjeri neće da znaju.”
„Kada je Abdullah – njegov sin – , čuo šta je njegov otac uradio, došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče, saznao sam da želiš ubiti moga oca zbog onoga što si čuo o njemu, pa ako to namjeravaš učiniti, naredi to meni, ja ću ti donijeti njegovu glavu; a tako mi Allaha, cijelo pleme Hazredž zna da u njemu nije bilo nikoga ko je poslušniji bio svome ocu od mene. Plašim se da ćeš nekom drugom narediti da ga ubije, te taj to i učini, a meni moja duša ne dopusti da gledam ubicu moga oca kako slobodno hoda među ljudima i ja ga ubijem. Pa tako ubijem pravovjernog zbog nevjernika i time zaslužim džehenemsku kaznu.’ Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ne, nego ti budi ljubazan prema svome ocu i lijepo se ophodi prema njemu što je ostao sa nama.'” Ikrime, Ibn-Zejd navodi da je sin Abdullah stao na ulazu u Medinu kada su se ljudi vraćali u grad i isukao svoju sablju, pa su ljudi prolazili pokraj njega, a kad dođe njegov otac Abdullah ibn Ubejj, sin mu reče: ‘Natrag!’ Pa mu on reče: ‘Šta ti je, bolan bilo?!’ ‘Allaha mi, nećeš ovuda proći dok ti to ne dozvoli Allahov Poslanik, s.a.v.s., jer on je od jakih, a ti si od slabih.’ Kada Allahov Poslanik, s.a.v.s., naiđe, a on je išao na začelju vojske, Abdullah b. Ubejj mu se požali na svoga sina, a sin reče: ‘Allaha mi, Allaha mi, Allahov Poslaniče, on neće ući u Medinu dok mu to ti ne dozvoliš.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada mu dozvoli, a sin ocu reče: ‘Pošto ti je dozvolio Allahov Poslanik, s.a.v.s., sada možeš proći!”
Pogledajmo kako se sin odnosio prema ocu. Bio je spreman i glavu da mu sa ramena skine samo zato jer je Allahov neprijatelj. Zato neka nam ovo kazivanja budu dovoljna pouka koliko je licemjerstvo opasno po pojedinca, ali isto tako i po zajednicu.
Zanimljivo je da se riječ munafik u jednini, ne navodi niti u jednom Kur’anskom ajetu. Ovo bi moglo aludirati na zaključak da je ova kategorija ljudi u većem broju prisutna u svakoj ljudskoj zajednici i da njihova prava prijetnja dolazi tek o¬nda kada ih ima više, jer o¬ni u protivnom ne predstavljaju opasnost!
Prema tome, u Kur’anu je riječ munafik uvijek upotrijebljena isključivo u formi množine: na 27 mjesta množine muškog roda, a na 5 mjesta množine ženskog roda. U mnogim Kur’anskim ajetima se indirektno govori o suštini, osobinama, znacima i pogubnosti licemjerja. Allah dž.š., u 8. ajetu Sure El-Bekare, za munafike kaže: ”Ima ljudi koji kažu: ”Vjerujemo u Allaha i drugi svijet”, a o¬ni nisu vjernici.”
Muhammed a.s., je rekao: ”Najviše se za vas bojim zbog malog širka”, a kada su ga ashabi upitali šta je to mli širk, on je odgovorio: ”Licemjerstvo”, i dodao: ”Bog će na Sudnjem danu, kada bude nagradživao svoje robove, reči licemjerima: ’Idite onima kojim ste se prikazivali, pa vidite da li če vas oni nagraditi.”
Allah dž.š., počinje suru El-Bekare, sa prvih pet ajeta koji govore o Kur’anu, kao uputi i o svojstvima vjernika, zatim u dva ajeta govori o kafirima (nevjernicima), da bi nakon toga u 13 ajeta govorio o munaficima, kao najopasnijom kategorijom ljudi.
Munafikluk – dvoličnost je, prema Kur’anu, bolest ljudskih srca, što potvrđuju 8., 9. i 10. ajet Sure El-Bekare: ”Ima ljudi koji govore: „Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!“- a oni nisu vjernici.” ”Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.” ”Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.”
”Njihova srca su bolesna” Prema nekim mišljenjima, ovdje ”bolest” predstavlja sumnju, licemjerje i razvrat. Sva ta mišljenja su tačna, budući da je bolest koja je u srcima licemjera u isto vrijeme: sumnja, licemjerje i razvrat. Sumnja, zato što o¬ni sumnjaju u poslanstvo Allahovog Poslanika a.s.; licemjerje, jer javno pokazuju vjerovanje (iman), a ustvari su nevjernici; razvrat, jer o¬ni ne vjeruju u o¬no što je Allah dž.š., objavio Muhammedu a.s. i konstantno nastoje napraviti razdor u zajednici u kojoj zive.
Allah dz.s.kaze: „…Allah uistinu ne voli one koji nepravdu cine. Nece odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovarat ce oni koji ljude tlace i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih ceka bolna patnja…“ (Es-Sura 40 – 43)
Dvoličnosti u moralnom smislu znaći pokvrenost. U Kur’anu se kaže: ”O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet…” (El-Bekare, 264)
Zato dvoličnjaci idu na samo dno džehennema. Allah dž.š., u 145. ajetu sure En-Nisa’, kaže: ”Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći…” Al¬lah dž.š., u 13. ajetu sure El-Hadid, kaže: “Na Dan kada će licemjeri i licemjerke govoriti vjernicima: „Pričekajte nas da se svjet¬lom vašim poslužimo!” Reći će im se: „Vratite se nazad, pa drugo svjetlo potražite!” (El-Hadid, 13) Tako će munaficima biti i na Sudnjem danu, kada ljudi dobiju svjetlo primjereno njihovom vjerovanju.
Preme riječima Muhameda a.s., munafici mogu biti sa dva lica, sa tri lica pa čak i četiri lica: ”…Vidjet čete i to da su najgori ljudi na Sudnjem danu kod Allaha, ljudi sa dva lica (dvoličnjaci); jednima dolaze (prilaze) s jednim licem, a drugima sa drugim licima.” (Ebu Davud, Buharija i Muslim)
”Tri su znaka munafika (svojstva po kojima se on poznaje); kada govori – laže, kada (nešto) obeča – to ne ispuni i kada mu se nešto povjeri – on to iznevjeri (pronevjeri).” (Buharija, Muslim, Tirmizija i Nesaija) Prenosi Abdullah ibn Omer r.a. da je Poslanik a.s., rekao: ”Ko bude posjedovao četvoro, o¬n je pravi i potpuni munafik (dvoličnjak), a ako ima neko od svojstava, o¬nda ima svojstvo dvoličnosti, sve dok ga ne ostavi: kada priča – laže; kada obeća – iznevjeri; kada se prepire – ružno govori; kada se za nešto obaveže – prevari!” (Buharija i Muslim)
Draga Braco,
U današnjoj i prosloj hutbi smo podsjetiti i upozriti sviju nas na jednu veoma opasnu kategoriju ljudi, njihovu pogubnu bolest, kako za pojedinca, tako i za porodicu i zajednicu, a rijec je o nifaku, munafiku – dvoličnjaku, licemjeru. Čuvajmo se munafikluka, dvoličnosti, jer o¬na je teška bolest i vodi u poniženje i najdublje nizine džehennema!
Uprkost svemu, ukoliko medju nama zive licemjeri, ne zalostimo se. Na Allahu je odredba. Covjek dobija nagradu ako se strpi na uvrede i nepravedne kritike. Njihovi prigovori i potvora ustvari, samo govore u prilog tvojoj vrijednosti. Znaj da se ljudi ne osvrcu za mrtvim psom, kao sto propali i izgubljeni ljudi nemaju zavidnika. Evo sta Kuran kazuje:
„Oni vam ne mogu nauditi, mogu vas samo vrijedzati, ako vas napadnu, dat ce se u bijeg i poslije im pomoci nece biti.“ (Al – Imran 111)
„I ne zalosti se zbog licemjera i neka ti nije u dusi tesko zbog spletki njihovih.“ (En-Neml 70)
„A ne slusaj nevjernike i licemjere i na uvrede njihove paznju ne obracaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zastitnik.“ (Al-Azhab)
Za kraj Hatim – jedan poznati pjesnik je rekao: „Plemenitom covjeku prastam iz dobrote, a uvredu zavidnika prastam iz plemenitosti.“

Molim Allaha da mene licno i nas sviju sačuva vlastitog kao i tuđeg licemjerstva, zlih ljudi i njihovog zla. Amin.
Molimo Allaha da ih iskorjeni iz naseg drustva i zajednice, da ne budu blizu nas. Amin.
Molimo Allaha da ne budemo od onih na koje se odnose rijeci Uzvisenog Gospodara – „Allah ih ubio“, Boze sacuvaj nas tvoje srdzbe i prokletstva nad ovim ljudima. Amin
Molim Boga da nam omrzne sve što je ružno i između nas uspostavi razumijevanje i slogu. AMIN