KURBAN BAJRAMSKA HUTBA 2013

KURBAN-BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA
Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
10 Zu-l-hidždže 1434/ 15. Oktobar 2013.
Mesdzid BIKC Braunau – Mauerkirchen

* الله أكبر كبيرا, و الحمد لله كثيرا, و سبحان الله بكرة و أصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له. خلق كل شيئ فقدّره تقديرا [تكبير].

* الله الذي جعل لكم الارض قرارا و السماء بناءً و صوّركم فأحسن صوركم و رزقكم من الطيّبات, ذالكم الله ربكم, فتبارك الله ربّ العالمين [تكبير].

*هو الحيّ لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدّين, و لله علي الناس حج البيت من استطاع إليه سبيلا [تكبير].

*نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له و لا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أنّ سيدنا و سندنا و مولانا محمداً عبده وحبيبه و رسوله.

* صلي الله تعالي عليه و علي آله و أولاده و أزواجه و أصحابه و أتباعه. و خلفائه الراشدين المرشدين المهديّين من بعده. و وزرائه الكاملين في عهده. خصوصاً منهم علي ساداتنا أبي بكر و عمر و عثمان و عليٍّ. و علي بقيّة الصحابة و القرابة و التابعين, و الذين اتبعوهم بإحسانٍ إلي يوم الدين. رضوان الله تعالي عليهم و علينا أجمعين.

*أما بعد, فيا عباد الله, إتّقوا الله و أطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا و الذين هم محسنون.
– Neka je hvaljen Gospodar nebesa i Zemlje, koji vlada svemirom i koji je iznad onoga kako Ga neki opisuju! (Kur’an, 43:82)
– Neka je hvaljen onaj koji ima vlast i moć nad svim što postoji i kojem će se na kraju sve vratiti! (Kur’an, 36:83)

– I zapamti! Tvoj Gospodar stvara što hoće i kako hoće. Oni nemaju pravo izbora. Zato, neka je hvaljen Allah, koji je visoko iznad onih sa kojim Ga neki izjednačavaju! (Kur’an, 28:68)
– Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Neka je hvaljen Allah, On je iznad onih koji hoće da Njemu ravnog imaju! (Kur’an, 52:43)

– Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara parove: u onome što iz zemlje niče, u samim ljudima i u onome što oni ne znaju! (Kur’an, 36:36)
– Allah je onaj koji s neba s mjerom daje vodu, kojom se mrtvo mjesto vraća u život – tako ćete i vi biti proživljeni. I recite: “Mi ćemo se sigurno svom Gospodaru vratiti”! (Kur’an, 43:11i14)

Postovani dzemate, draga braćo, ima li boljeg dana, mjesta i vremena, a dok smo u ovoliko broju na okupu, da kazemo nesta vise o Kurbanu – prinosenju zrtve Allahu Uzvisenom i o petom Islamskom Sartu, tj. Hadzdzu.
Uzviseni Allah u Kur´anu kaze: “Mi smo ti uistinu mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno ce on bez pomena ostati.” (Kevser 1-3)

Zrtva koju mi prinosimo Allahu u liku kurbana je vid nase zahvalnosti i nase bogobojaznosti. Onaj ko vrsi ovaj cin sa iskljucivim nijjetom da stekne Allahovo zadovoljstvo i da iskaze tim cinom svoju pokornost njegov kurban ce mu zaista biti kako kaze naš Poslanik jahalica preko Sirat-cuprije. A valja nama svima preko Sirat cuprije. Dakle, nakon polaganja racuna preko mosta do dzenneta ili se pak strovaliti u dzehennem. A sirat cuprija, draga braco, nije most poput ovdasnji mostova koje mi gradimo. Sirat cuprija je most kako kaze Poslanik tanji od dlake a ostriji od sablje.

Allahov Poslanik Muhamed, a.s., je rekao: “Covjek na Kurban-bajram, ne može ništa draže Allahu uraditi, nego što je pustiti krv (kurbana). Zato se i vi radujte kurbanu!” Upitan: “Šta su ovi kurbani?” – Allahov Poslanik, a.s., je odgovorio: “Sunnet vašeg oca Ibrahima.” Upitan: “A šta mi od njih imamo?” – odgovorio je: “Za svaku dlaku po jedan sevab.” – “O ljudi koljite kurban i računajte nagradu za njegovu krv, jer doista kurbanska krv, iako pada na zemlju, na čuvanju je kod Moćnog i Uzvišenog Allaha.”(Ibn Madze, Tirmizi i Taberani)

Draga braco,
Neka je hvala Allahu Uzvišenom koji je rekao svojim robovima „Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti“ (Al-Imran, 97), a naš Poslanik neka je na njega mir i spas nas je obavijestio da je islam sazdan na pet temelja od kojih je i hadždž obaviti za onoga ko je u mogućnosti.
Hadž je ljudsko vračanje na početak, ljudsko odazivanje Allahu, koji je pozvao čovjeka da jučer bude na jednom mjestu, Arefatu, sa jednom željom, a to je da čovjek bude uz čovjeka jednako slobodan i jednako sretan i sa jednom porukom, a to je da u cijelom svijetu zavlada mir i sigurnost.
“Hadž je propisan u određeno vrijeme i zato” – kaže Uzvišeni Allah – “za vrijeme hadža nema rasprave, nema svađe…”, tj., nema rata, nema ubijanja, nema vrijeđanja i ponižavanja časti i ugleda Ummeta, brata muslimana, komsije… Ima li važnije i snažnije poruke od ove za islamski Ummet?
Ima li šta važnije danas za muslimane u svijetu od njihovog mira u duši i njihove sigurnosti u kući? Ima li šta važnije od potrebe da svi muslimani jučer na Arefatu i danas na prvi dan Kurban bajrama budu kao jedna duša i jedno tijelo?
To će biti moguće ako čovjek nauči da voli umjesto da mrzi; to će biti moguće ako čovjek nauči da bude prijatelj umjesto neprijatelj drugom čovjeku; to će biti moguće ako čovjek nauči da dijeli Božje blagodati na zemlji sa svojim bratom umjesto da svog brata izgladnjuje, progoni i ubija iz pohlepe i sebičnosti. A ovo posebno vazi za muslimane i njihov medjusobni odnos.
Danas u svijetu oko milijardu ljudi pati od gladi i neuhranjenosti, 25.000 djece, a to je jedan mali grad, dnevno umire od gladi, dok tri milijarde ljudi u svijetu živi u siromaštvu i u obespravljenosti – pa da shvatimo u kakvom je moralnom stanju današnji svijet, uključujući i islamski Ummet, kojem je od Boga ukazana čast i obaveza da jučer na Arefatu pokaže jednu drugu sliku čovječanstva, sliku ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Upravo klanjem Kurbana – prinosenjem zrtve nijjetom (prepodstavlja se da koljemo Kurban u ime Allaha) odgovaramo na Boziju zapovijed i time zahvalu na Allahovim blagodatima kojima nas je pocastio na ovom svijetu, a ujedno klanjem Kurbana solidarisemo se sa svim onima u potrebi, sa ovim gore navedenim – siromasnim, solidarisemo se i ucvrscujemo veze sa komsijama i rodbinom djeljenjem naseg Kurbana navedenim kategorijama.
Tako se i mi ovdje i sada treba da osjećamo, jer unatoč razlikama, mi smo danas jedinstveni u vjeri i ljubavi, mi smo danas jednako slobodni i jednako sretni u ovoj nama tudjoj ali nasoj zemlji, gdje učimo dovu da nas Allah osnaži u namjeri da budemo zdravi i sposobni, radini i ugledni gradjani ove zemlje koja nam je pokazala humanost i dala novi dom kada nam je najvise trebalo, a za novi pocetak.
Draga braco,
Nalazimo se, dakle, u svetom mjesec zul-hidždže u kojem se obavljaju obredi Hadždža i u kojem se kolju kurbani. Allah je odabrao i blagoslovio prvih deset dana i noći ovog mjeseca dajući im poseban značaj, čak štaviše spominje ove dane i noći u suri El-Fedžr gdje kaže: „Tako mi zore i deset noći”

Pitamo se kakve su naše dužnosti ovdje u ovim mubarek danima? Naša dužnost je da ove dane provodimo što je moguće više u ibadetu, u dovama, učenju Kur’ana i razmišljanju. Deveti dan zul-hidždžeta je lijepo postiti za sve one koji ne obavljaju hadždž, a to je bilo dakle jucer. Poslanik kaze: “Post na dan Arefata brise grijehe iz godine koja je prosla i godine koja dolazi”

Vidite, kolika je samo Allahova milost prema nama. Zamislimo da koristimo svake godine sve prilike koje nam Allah daje, kroz Ramazan, kroz blagoslovljenu noc Kadr, a najveću nagradu Allah daje ako obavimo hadždž mebrur, hadždž bez grijeha, jer onome ko tako učini Allah briše sve njegove grijehe i vraća se svojoj kući potpuno čist od grijeha kao što je bio kada ga je majka na svijet donijela. Koristimo ove prilike, jer svi mi imamo grijeha pri sebi, čistimo svoja srca i svoje duše.

Mi svi dobro znamo šta su temelji naše vjere, bar teoretski, međutim, šta je sa praksom. Islam je vjera akcije, aktivnosti i djela. Islam nisu samo puke riječi i želje. U islamu nije dovoljno reći ja sam musliman i ostati na tome. Allah od nas traži dokaz našeg islama. Jedan od tih dokaza je svakako i hadždž. Šta nas danas sprječava da hadždž obavimo. Da li nam to neko brani? Ne. Da li smo siromašni? Nismo.
Svako od nas kada preispita svoje stanje vidjeće da će teško naći opravdanje za odgađanje obavljanja hadždža, a na kraju dragi brate ako te doista srce vuce ka Bejtullahu nećeš ni tražiti opravdanja nego ćeš podići ruke i moliti Allaha da ti olakša, i da ti omogući posjetu najčasnijim mjestima na zemlji.

Ljudi su veoma čudni. Traže razne izlaze i krivine kada se treba nešto u ime Allaha učiniti, jer kad god čovjek za nečim nema volje onda pribjegava opravdanjima. Tako ima onih koji smatraju da se hadždž treba obaviti tek onda kada čovjek dođe u penziju kako bi očuvao hadždž i sl.

Sva naša opravdanja će biti ništavna pred Allahom. Vallahi, se nećemo moći opravdati ako smo bili u stanju da hadždž obavimo a nismo ga obavili. Allah nas dobro zna, a kako i neće kada nas je On stvorio. Allah zna za svaki onaj euro koji leži na banci, zna koliko ko ima u džepu, koliko daje za vjeru, za islam, za Allaha, a koliko ostavlja sebi. Allah zna ko je imućan, a ko nije. Zna ko je bolestan i ko može podnijeti put. Mnoge od nas Allah očekuje da mu se odazovemo, i možda si ti kod Allaha već stekao uvjete za hadždž. Možda ti Allah šalje poziv, a ti ne čuješ, jer si stavio tampone u uši tj. neke “preče stvari”. Zato preispitajmo se još jednom. Razmislimo o sljedećoj godini. Hoćemo li dozvoliti da i sljedeća godina prođe bez nas. Ali ne, mi planiramo uvijek zivjeti 60-70-80 godina pa mislimo imamo vremena, a neznamo jadni da nas sutra smrt moze snaci, da Azrail sutra kod nas moze svratiti.

Hadždž je jedna posebna škola. Škola koja nas uči, koja nas opominje, savjetuje, koja obiluje mnogim porukama i mudrostima koje treba da dokučimo. Pogledajmo samo bijele ihrame koje hadždžije oblače, na šta nas podsjećaju?

– Oni nas podsjećaju da ćemo i mi jednoga dana biti umotani u bijele ćefine i zauvijek otići sa ovog prolaznog svijeta, zato se treba pripremati za taj čas i odbaciti od sebe oholost, licemjerstvo, umišljenost, ogovaranje, klevetanje, potvoru, prepuštanje dunjaluku, jer već sutra će nas nečije ruke ogasuliti i zamotati u bijele ćefine.

– Pogledajmo samo kruženje hadždžija oko Kabe, pogledajmo taj tavaf. Kaba, to je centar i pravac prema kojem usmjeravamo svoj život, ideje, misli, želje i težnje. Tako mi Allaha onaj ko se ne okreće pet puta na dan u pravcu Bejtullaha nije usmjerio svoj život kako treba, on ide ka cilju sa kojim Uzvišeni Allah nije zadovoljan.

– Trčanje između Saffe i Merve nas podjseća na neprekidnu trku, čovjekovu žurbu, stress, stremljenje i borbu. U toj trci ne smijemo zaboraviti da se na Allaha oslonemo, da ga za pomoć zamolimo, kao što se Hadžera na Allaha oslonila pa je Allah nije ostavio niti napustio. Braćo draga , ovdje se govori: “vrijeme je novac”, a imam i šehid Hasan El-Bena je govorio: „Vrijeme je život, pa ko traći vrijeme, traći svoj život”.

– Hadždžije bacaju kamenčiće na Mini i time simbolično otjeruju šejtana. Ovo bacanje bi nas trebalo ponukati na odlučniju borbu sa tim našim neprijateljem koji nas prati cijelog života. Ako ga je Uzvišeni Allah nazavao „očitim neprijateljem”, onda se prema njemu moramo odnositi kao prema neprijatelju.

Mnogi muslimani kolju kurbane i time se prisjećaju Ibrahima a.s. i njegove spremnosti na žrtvu, zato bi i mi trebali izvući pouku iz toga i više se žrtvovati na putu istine.

Interesantno je kada neko ide po prvi put na hadždž da ima onih koji mu od srca čestitaju, ali i tada nažalost ima onih koji ne mogu ni jedne lijepe riječi niti dovu da upute za budućeg hadždžiju ili hadždži hanumu.
A još je paradoksalnije kada se ide po drugi ili treći put, jer ima onih koji se otvoreno pitaju šta će na hadždžu već je bio jednom, ili neki čak kažu zašto opet ide i zauzima drugom mjesto? Niko ne može ničije mjesto zauzeti, onaj ko hoće da ide na hadždž on će se za sebe i svoje mjesto izboriti. S druge strane hadždž smo dužni jednom u zivotu obaviti, ali onaj ko ga jednom obavi ima želju makar još jednom da ga obavi. I na kraju što je veoma čudno niko ne prigovara onima koji po peti ili deseti put idu na more, na plaže, egzotične zemlje, nego se prigovara onima koji idu na hadždž po drugi ili treći put zbog svog rahmetli oca ili majke.

Braćo draga, jesmo li donijeli nijjet za obavljanje hadždža, jer čim donesemo nijjet i Allah će nam pomoći pa će sve poteškoće ukloniti i olakšati nam put do Bejtullaha. Sjetimo se one hikjaje u vezi mrava koji je pošao na Ćabu, pa kad su ga upitali kako ćeš i kada ćeš stići na Ćabu, on im reče: Nije bitno kada ću stići, bitno je da sam pošao.

Draga braco,
U jucerasnjem danu, danu velikog hadža, hadžije su boravile na Arefatu upućujući Allahu dove iskazujući time svoju pokornost i pobožnost. Upravo je taj dan najvredniji kod Allaha a najomrženiji kod šejtana. Poslanika a.s., kaže:”Ni u jednom danu Allah dž.š., ne udalji više robova od vatre kao na Jevm-i-Arefi (Danu stajanja na Arefatu)” (Muslim i Nesai).

Mjesto Arefat je područje koje je udaljeno 22 km od Mekke. Riječ Arefat dolazi od riječi „arefe”, što znači spoznati. Upravo je to mjesto gdje je Adem a.s., spoznao ogromnu milost svog Gospodara. Kada ga je Allah nakon što je bio izveden iz dženneta spustio na područje Indije a Havu na područje Džedde te su se oni nakon dugog lutanja i traganja našli na Arefatu tačnije rečeno na Brdu milosti (Džebelur-rahme), sto ovi danas kazu – tu im je bio DATE, Adem je spoznao Allahovu milost, jer je ponovo bio spojen sa svojim životnim drugom.

Kada pogledamo slike sa Arefata vidimo hadžije koji su došli iz udaljenih dijelova svijeta, koji su začuli poziv kojeg je Ibrahim a.s., uputio, a zatim naš Poslanik Muhammed a.s. Nije to poziv koji se upućuje putem telefona, interneta, facebooka, to je poziv koji ide Allahovim kanalima i koji se šalje posebnim frekvencijama, a osjetiti ga mogu samo oni koji svoja srca očiste i koji odluče Allahu da se predaju.

Nakon zalaska sunca hadžije kreću ka Muzdelifi na kojoj je Poslanik a.s., prenoćio kako bi se pripremio za deseti dan zul-hidžeta, tj danas – kada se bacaju kamenčići na Mini, kada se kolju kurbani i kada se obavlja tavaf i sajj u sklopu hadža. Taj dan, to je deseti dan zul-hidžeta odnosno 1 dan kurban bajrama hadžije dolaze do velikog džemreta gdje prvi dan bacaju samo sedam kamenčića podsjećajući se na Ibrahima a.s. i njegovo otjerivanje šejtana kada je htio svoga sina Ismaila a.s. da zakolje.

Možete li zamisliti koliko je tada šejtanu teško kada mu se milioni kamenčića obiju o glavu. Zato je Allahov Poslanik a.s., govorio da na dan bajrama šejtan vrišteći poziva svoje sljedbenike pa ga ovi pitaju vođo naš ko te je razljutio pa da ga sataremo, a on im odgovara danas je Allah oprostio ummetu Muhammeda a.s.

I od džemreta krene nanovo bujica bijelih ihrama koji se razmile po ulicama Mekke i hitaju ka Haremu, ka Bejtullahu da ga ponovo vide, da ga zagrle, da tavafe oko njega i da svojim očima upijaju tu njegovu jednostavnu ali tako dragu ljepotu. Vallahi braćo draga, čovjek se ne može zasititi gledanja u Bejtullah.
Predivno je, i taj osjećaj vam niko ne može dočarati, slušati ezan koji se tako prodorno ali pobožno diže ka nebu, čovjek dobije osjećaj kao da taj ezan putuje kroz svemir i ponovo se vraća na Zemlju.

Predivan je osjećaj gledati u Bejtullah dok se namaz klanja, dok slušaš učenje Kur’ana upravo na onom mjestu na kojem je Poslaniku objavljivan. Dok slušaš o vlasnicima slonova…elem tere kejfe feale rabbuke bi ashabil-fil…zar nisi vidio šta je Tvoj Gospodar sa vlasnicim slonova učinio…(ZNATE DA SURA ELEMTERE KEJFE GOVORI O NARODU KOJI JE KRENUO DA RUSI KABU SA VOJSKOM I SLONOVIMA; PA ALLAH UZVISENI SALJE JATA PTICA KOJE IZ SVOJI KLJUNOVA ISPUSTAJU GRUMENJA ZEMLJE I TAKO ZATIRAJUCI I POTAMAMIVSKI SILNU VOJSKU I NJIHOVE OGROMNE SLONOVE), dok slušaš o Ebu Lehebu…tebbet jeda ebi lehebin-ve tebb…neka je proklet Ebu Leheb i propao je… dok sve to slušaš postaješ svjestan istinitosti Allahovih riječi kao da svojim ušima slušaš objavljivanje tih ajeta i sura.

Poslanik a.s., je rekao da svakoga dana na Harem silazi 120 dijelova Allahove milosti, 60 na one koji tavafe, 40 na one koji klanjaju, i 20 na one koji samo gledaju. Ogromne su to milosti, kao brda velika, veća nego što su planinski lanci brda Uhuda, ogromna je Allahova milost koju spušta na one koji zijarete Allahovu kuću, pa zar ne želimo da i na nas siđe Allahova milost.

Draga braco,
Unatoč širenju beznađa, mi imamo nadu da će nam budućnost biti bolja od prošlosti baš kao što se kaže u Kur’anu: – Tako mi jutra i noći kad se utiša, – Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Tvoja budućnost će biti bolja od prošlosti! Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti! Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodatima Gospodara svoga kazuj! (Kur’an, XCII, 1-11).

Jer, unatoč zamkama koje su nam podmetnute oko popisa stanovništva, mi smo uvjereni da će ovoga puta naš narod biti na visini moralne odgovornosti, kulturne svijesti i nacionalnog ponosa pa ga lažne dileme, koje mu se svakodnevno nameću, neće zbuniti da zna da je njegova vjera islam, da mu je nacija Bošnjak te da mu je jezik bosanski.

Dakako, važno je da se to kaže ovdje i sada sa ovoga časnog mjesta u ovome mubarek danu Kurban bajrama. Jer, prije nego tražimo od drugih da poštuju našu vjeru, naciju i kulturu, mi sami moramo biti svjesni, savjesni i odgovorni prema tim vrijednostima i poštivati ih, kao što ih poštuje svaki narod, koji drži do svoje časti, ponosa i slobode.

A mi smo, zasigurno, narod koji ima pravo na svoju čast, ponos i slobodu ako ni zbog čega, a ono zbog onih koji su dali svoje živote za tu našu čast, za taj naš ponos i za tu našu slobodu – sehidi i bespravno ubijeni civili tokom agresije na domovinu BiH. Nadam se da smo se svi pojedinačno i jasno odrediti na tekucem popisu jer samo tako cemo osigurati svom potomstvu bolju i sigurniju budućnost, ako Bog da.

Osigurati mu slobodu od straha, bijede i nemorala, od rata i agresije. Mi moramo vjerovati u moralni kod, koji treba da nas probudi i da nas sve zajedno pokrene da ustanemo protiv društvenih zala koja razaraju naše društvo i našu zajednicu, a to su alkohol, droga, kocka itd. Ni jedan narod nije pokoren izvana, već iznutra i to baš onda kad izgubi moralni kod, kad izgubi Pravi put, kad zaboravi razliku između dobra i zla u privatnom i javnom životu.

Ne dozvolimo nikad, da mi izgubimo svoj i nas moral ovdje u dzematu, u nasoj zajednici. Velika bujica Allahovom moci nosi ovaj dzemat ka velikim visinama i razinama. Razvoj ovog dzemata je permanentan i rastuci, razvoj koji Allah pomaze i niko i nikada vise nemoze zaustaviti. Razvój koji tece svojim tokom ali sigurno i stabilno. Dzemat na kojeg svi, tako mi Allaha, mozemo i moramo biti ponosni. Ovaj dzemat postaje ili je postao respektabilan. Ovaj dzemat je danas zasigurno jedan od najperspektivniji na podrucju Austrije. Dzemat o kojem i iz kojeg dolaze samo dobre i nevjerovatno pozitivne stvari.

Dzemat koji je ove godine obiljezio 10 godina napornog rada i truda. Od kojih zadnje 2-3 godine naglog rasta i razvoja. Dzemat kojem je se u zadnje 2 i po godine prikljucilo 80 stalnih clanova, a samo ove godine vec 27 njih. Dzemat koji danas broji preko 190 clanova. Dzemat koji je i ove godine organizovao ujedno sa deseto-godisnjicom i Hatme za polaznike Mektebske nastave. Dzemat ciji mekteb broji preko stotinu upisane djece, od kojih je na Hatme izislo 70 njih, a medju njima i 15 ucaca Kur´ana. Manifestacija koju smo svi zajedno organizovali na najvisoj razini. Manifestacija poslije koje je vec 5-6 novih clanova, ljudi koji su dosli i svojim clanstvom iskazali ljepotu koju su dozivjeli taj dan, ljudi koji postaju svjesni svoje drustvene odgovornosti a to je ocuvanje svoje vjere, zajednice i dzemata na ovim prostorima.
Zato danas, koristim priliku da se prije svega zahvalim pred. Zehrudinu Hodzicu na nesebicnom zalaganju za dobrobit ove zajednice, ali i ostalim clanovima odbora, i svima vama na materijalnoj-fizickoj ili pak moralno podrsci prilikom organizovanja ovog velikog dogadjaja. Takodjer, da svima vama cestitam 10 godina plodnog rada i djelovanja ovog lijepog dzemata, uz dovu Allahu da nam da sabura, razumjevanja jednih naspram drugih, slogu, jedinstvo, i napredak u slozi i ljubavi. Amin.
Draga braćo, okrenite se oko sebe u bližem i širem komšiluku i pogledajte ima li gladnih i nezbrinutih oko vas i zapamtite da nema vjere onaj koji zna da mu je komšija gladan a on sit. Kurban bajram je prava prilika da kurbanom počastimo svoje komšije bez obzira na njihovu vjeru i naciju. To je oduvijek bio i ostao bajramski adet u našoj domovini BiH, pa neka se taj adet i dalje čuva i njeguje i ovdje gdje jesmo. U BiH, a nesmije ni nama ovdje, nije nikad bio adet da se za Bajram priređuju pijanke i dovode razne pjevačice u mjesta, gdje je Bajram prije svega vjerski i porodični čin oslobođen od harama alkohola i neprimjernog odnosa prema bajramskim adetima i počastima.
1. Zato vas zelim izvjestiti da veceras dodjete u nase prostorije i da svi zajedno gledamo utakmicu nase fudbalske reprezentacije i da ujedno i zajedno bodrimo nase zmajeve do Brazila. Molimo Allaha da im olaksa i veceras pomogne i da snage da izbore plasman i onom narodu u domovini, u ova tmurna vremena da malo spokoja, radosti, mira i veselja, a Boga mi i nama.
2. Naredne dvije nedelje nema mekteba za djecu. Prvu nedelju sada bajramujemo, ako Bog da, a drugu nedelju sam pozvan kao i svi vi na hatme u dzematu Ried, poslije podne namaza.
3. Zelim vas izvjestiti o mjenji vremena koje slijedi sa 26/27 ovog mjeseca. S toga dzuma namaz startajuci tacno od 01.11. – petak ce se klanjati u 13.00h.

– Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!

– Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Svemoćni.

– Hurmentom ovog mubarek dana molimo Te, Bože, da nam grijesi nestanu, da nam brige prestanu, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas lijenost ne uhvati, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.

Draga braćo, neka nam današnji mubarek-dan vrati vjeru, nadu i međuljudsko povjerenje; neka među nama nestane straha, zlobe i zavisti; neka nam zajedništvo povrati samopouzdanje; neka svako radi svoj posao savjesno i odgovorno; shvatimo da je tajna uspjeha na ovome svijetu iskrena vjera i plemenito djelo, a ne prazna prica.!

Posjetite danas svoju rodbinu, otvorite vrata komšiji i okrenite se oko sebe i pogledajte ko treba vašu bratsku ljubav i vašu ljudsku pomoć! Svima vama od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha dž.š. za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Molim Allaha dz.s. da primi naše kurbane i našu žrtvu. Amin.

Posebno želim Bajram čestitati, bolesnim i nemoćnim, nasem hadziji Muradifu i njegovoj porodici, sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im da sabura, a njemu brz oporavak, da bolesnim podari zdravlje te da nemoćnim povrati snagu! Amin!

Bajram šerif mubarek olsun!
ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.

أعوذ بالله من الشيطان الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{وَلِلّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ الله غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ}
{جلوس}

بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
(الخطبـة الثانية)

الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.

اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.

(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).

{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا.