Ka razumjevanju sopstvenog stanja i dogadjaja oko nas

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
24 Muharrem – 1437.H. / 06 Novembar 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Ka razumjevanju sopstvenog stanja i dogadjaja oko nas

hutbaZahvaljujemo se Allahu Jednom i Jedinom koji je čovjeka stvorio a zatim ga govoru i pisanju podučio. Neka je salavat i selam na najboljeg učitelja svih vremena Muhammeda a.s. koji nas je podučio svemu što je dobro i korisno. Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, tabi’ine kao i na sve šehide.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Svi se, vjerovatno, sjećamo onih dana kada smo učili slova. Složi majka ili otac u slovarici riječ EŠMA i čita: E, Š, M, A – šta piše?
Mi slegnemo ramenima, a ona kaže Ešma! Onda složi riječ Mašna. Pa čitamo, slovo po slovo: M,A,Š,N,A,
-Šta piše? – EŠMA!
Dosta sličnih problema imamo i danas kao odrasli ljudi mada nam se čini da ih nemamo. Problem nije samo kad pogrešno napišemo ili pročitamo riječ, pogotovo danas sa ovim tastaturama- (70 tipki a samo deset prstiju a i od tog tri radna) problem je kad se ne obrati pažnja na sugovornika i njegov hal, njegovo stanje, kada smo previse sebicni i mislimo samo na sebe ili smo zaokupkjeni drugima u pogresnom smislu.
Bez obzira koliko se nekad književno i precizno izražavali sugovornik će razumjeti ono što njega tišti trenutno. Ispričaj najljepšu ljubavnu priču ali ako spomeneš u njoj par izaraza na koje je čitalac ili slušalac osjetljiv kod njega će se hal – stanje promijeniti spram stepena gorčine koju veže za te izraze.
Zanimljiva je i pojava poistovjećivanja sebe sa svim dobrim opisima i osobinama bez konkrento propitivanja sebe. Slušaš nekog kako je vrlina reći istinu u lice, kako je dobar prijatelj onaj ko ti ukaže na greške i onda kada toj osobi ukažete na neku grešku ona se naljuti na vas i zamjeri vam. Ili ako i sami “vazimo” često smo u istoj situaciji da pričamo ljudima jedno a kada se suočimo sa stvarnošću onoga što govorimo reagujemo sasvim kontra dokazujući da nismo uopšte razmišljali o istinskom značenju i poruci onoga što smo rekli.
Kaže se da su poslanici uvijek govorili jezikom naroda kojem su se obraćali. Ne znači to, mislim, samo da su govorili određeni jezik nego da su od Boga bili nadahnuti da svakom sagovorniku upute poruku koju je on spreman shvatiti. Na određeni način u svojoj istinskoj misiji bili su lišeni onog unutrašnjeg JA i mogli su se potpuno posvetiti čovjeku pred sobom i njegovoj potrebi iskazanoj kroz pitanje. Tako u hadiskim zbrikama možemo često na prvo čitanje pronaće različite odgovore na ista pitanja. To nekad ljude zbuni, no, po meni, nikad to nisu bila ista pitanja jer sastavni dio pitanja jeste i onaj koji postavlja pitanje. Tako odgovori na pitanje šta je najbolje variraju od tog da li ih postavlja beduin, trgovac, zanatlija, vojnik, muškarac, žena, dijete, neuk covjek itd.
Pa se cesto pitamo kako ovo, Poslanik na ista pitanja daje razlicite odgovore. Bi reko covjek nezna. A nije tako, znao je on jako dobro sta govori ali mi neznamo, imamo povrsno instant znanje sa interneta pa se busamo ili ga nemamo nikako pa i ne razumjemo ovu i ovakve situacije i odgovore.
Mi danas imamo izražen problem velikog broja ljudi koji je poprilično opterećen sobom, svojim problemima, svojom porodicom, a stavio se u misiju širenja mudrosti i istine. A u jednon od prethodni hutbi smo citirali ajet hala i stanja nasega, da ako zelimo promjene u drustvu, zajednici, svijetu trebamo krenuti od sebe.
Medjutim, ponekad čovjek kada dobije pitanje nije uvijek sposoban procijeniti poziciju onoga koji postavlja pitanje pa vrlo često na isto odgovara sukladno deredži na kojoj misli da se on nalazi.
Sličnu pojavu koja nam ovaj primjer može slikovito predstaviti imamo svakodnevno u našim dućanima. Malo se kome nije desilo da se dvoumi po pitanju nečeg što želi kupiti i onda se obratimo trgovcu za pomoć u odabiru. Mi pod traženje dobrog, obično, želimo nešto što kvalitetnije a što jeftinije, no, s druge strane, dobra trgovina za trgovca, posebice danas, predstavlja prodaju nečeg što će njemu donijeti najbolju dobit, ili ga riješiti neke robe koja podugo stoji na izlogu.
Ključna je riječ “dobro” i u razumskoj logici nema krivnje ako nam trgovac da nešto što baš i ne ide, jer pitali smo ga za “dobro” i on se onda svojim “dobrom” vodio.
Zabilježena je praksa i kod velikana islamskih znanosti da nisu htjeli davati odgovore na nekonkretna pitanja, glupa pitanja, na predviđene situacije, nesto sto se nije desilo, a neko pita da zadovolji svoju mastu pretvarajuci se pred drugima kako on o necemu buducem razmislja, nego samo na one koje su se desile i koje postoje. Vjerujem upravo zato da bi se izbjegla pojava nečega poput pojave koja se desila u umjetnosti pod nazivom Larpurlartizam (od francuskog “l’art pour l’art”; umjetnost radi umjetnosti), što predstavlja estetski smjer zasnovan na tezi da su stil i umjetnička djela sama sebi svrha i da ne trebaju objašnjenja ili pravila.
Danas smo svjedoci te pojave u religiji, vjeri… Svjedoci smo velike prisutnosti “vaza radi vaza i vaiza”. Dođe predavač u džamiju pred 20-tak deda i nena i počne im rasvjetljavati hijeropovijesne i metafizičke dubine očitovanja svakolikih islamskih postulata. Govornik govori a džemat skrušen čeka kad će spomenuti Božije ime da u sebi kažu “dželešanuhu” i Poslanikovo da prouče tiho salavat i tako se koliko mogu osjete dijelom te priče.
Uvijek sam bio na stanovištu da se naslov knjige valja navnoditi zajedno sa imenom autora jer tek tada tema naslova biva jasno precizirana. Postoje autori koji imaju ciljanu čitalačku publiku i njoj se jako koncizno i prihvatljivo obraćaju, no ako su nečiji čitaoci bili studenti 4. godine nekog fakulteta nije zgodno takve tekstove nuditi srednjoškolcima. Ili kad citiramo neke hadise izostavljati kome ih je Poslanik kazao.
Ne znači da bi Poslanik, a.s. objašnjenje vjere koje je izrekao hazreti Ebu Zerru ponovio danas nama ovdje na džumi u Mauerkirchenu.
Za razumijevanje hadisa kazanih, primjera radi ovom ashabu, valja poznavati osobine ovog ashaba. U svemu, naravno ima univerzalnosti i ni jedna predaja kazana bilo kome ne narušava cjelokupnost ukupne predaje ali među ashabima je Allah dželešanuhu dao veličine koje su mogle nositi ono za što danas treba cijeli islamski svijet i da opet ne uspije.
Svjedoci smo tu i tamo nestručnih utovarivača imana i ibadeta na tijelima, postupcima neke naše braće i sestara na čijim licima i postupcima se očituje grč tegobe.
Iako je naša vjera poptuna i zaokružena, na određeni način, put njenog usvajanja nije moguć odjednom. Nađemo čovjeka i ponašamo se kao da je računar i izvršimo inastalaciju kompletne verzije islama na njeg i onda nakon restarta crn ekran. Ponekad je neophodno tu instalaciju vršiti postepeno, abdejt po abdejt – malo po malo, da bi sistem mogao dugoročno da vrši svoju ulogu, inače se mogu nestručnoj instalaciji desiti razni bagovi, erori – greske, gubitak drajvera o čemu se najbolje razumiju ovi naši mladići i mladji.
Imamo takvih primjera: Pri dobru, mladu porodičnu čovjeku izvršena instalacija vjere u jendom mesdžidu bez nadzora Islamske zajednice i odjednom vidimo da su mu nakon instalacije otišli drajveri za porodicu, ne komunicira sa roditeljima, sa ženom sa djecom….
Istina je da u islamu postoji samo jedna završna i savršena verzija, no muslimana je uvijek bilo i bit će u raznim inačicama i razlicitih, zavisno od podneblja i tradicije njihove. Sam Kur’an se nekad obraća ljudima, nekad onima koji su uzvjerovali, nekad onima koji vjeruju, nekad poziva vjernike u islam a onda opet tu skupinu vjernika u islamu poziva da budu vjernici pa opet tu skupinu poziva u islam… stupnjevi – deredje – stepenice – ili inačice su prisutne.
Dakle, nismo ni svjesni i oni sto vjeruju nisu nekada vjernici i oni koji su u Islamu nisu Muslimani ili pravom rjecju Mu´mini. To nam Kuran govori, a mi tako malo o tome razmisljamo i tako olahko kada nesta citamo to citamo, bez opazanja, bez razmisljanja.
U predratnim godinama sjecam se je bilo moderno citirati Frojda. Sad je “moderno” citirati hadise, valja nam shvatiti da dosta tih citiranja dolazi iz potrebe modernosti, hadis radi hadisa, ajet radi ajeta. Ujutro Hadis, u podne slika s bazena gdje nam nije mjesto zajedno sa zenskima na fejskbuku, a navečer (kad se prebroje troškovi boravka na bazenu ili diskoteci) ajet, jer nestašica nas uvijek približi misli o Bogu a facebook je tu da posvjedoči i pokaze svu širinu i raspon naše nesavršenosti.
Čovjek počne sa slovaricom, slovo po slovo dok ne nauči sricati riječi, onda dođe vrijeme kada nauči riječi ali ih ne zna spelovati. Govorimo jedno, radimo drugo a dešava nam se nešto treće.

Kur’an časni je tu da nam objasni na kom smo stepenu imana i vjere i da nam ponudi objašnjenje kako se održati i napredovati, ako se ne nađemo u ajetima koji opisuju dobro ne klonimo duhom, sve dok čovjeku smrtni čas ne dođe otvorena je mogućnost nadogradnje i instalacije vjere, malo po malo, korak po korak.
Pri spominjanju knjige rekao sam vazno je spomenuti autora. Sutra imamo priliku cuti jednog od najprijatniji glasnika nase ciste vjere i srednjeg Bosnjackog istinskog puta, hafiza Sulemana ef. Bugarija. Dakle, sutra na podne, ostavimo na sahat – dva dunjaluk, ujedno se odmorimo, i napunimo unutrasnje baterije za dalje ovdje i bolje na buducem svijetu.
Božiji pozdrav je selam a propisana žrtva kurban. Budimo selamdžije svojim životima i trudimo se žrtvovati trenutke za vječnost a ne vječnost za prolazne trenutke. Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu i naša dobra djela, oprosti nam grijehe, popravi naše stanje, učini nas od onih koji uče, rade i aktivno se na Tebe oslanjaju. Uvedi nas u obećani Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin

Check Also

Je li zivot tezak

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 28 Saffer – …

Pazi, snima se

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 21 Saffer – …