Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
11 Sewal – 1437.H./15 Juli 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
POTOCARSKI DZEMAT OPOMINJE
Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide BiH i Srebrenice.
Postovane dzematlije, draga omladino;
Mi o Srebrenici, toj nasoj Mekki u toku godine posvetimo jednu ili dvije hutbe. Nije dovoljno. Trebali bi i vise. Proslu hutbu o Srebrenici smo procitali od zamjenika Reisu-l-Uleme. Danas cemo mi nesta reci svojim perom o nasoj Mekki, nasoj Srebrenici. Prije svega ostaje zal, velika zal za sve one koji nisu prisustvovali, ili nisu mogli da prisustvuju proslu subotu nasim Hatmama – ciji je moto bio „Nas odgovor na Srebrenicu“. I zaista su to nase Hatme i bile. A posebno ostaje zal onima koji nisu culi izmedju ostalih taj dan i predavanje naseg uvazenog gl. Imama hfz. Adila ef. Makica, koji je rasplakao pola sale.
Spomenuli smo kod nas ove godine, da džemat teravijski je bilo kao nikada do sada. Medjutim, postoje veći i manji. Postoje teravih džemati od nekoliko klanjača i od nekoliko hiljada klanjača. Klanja se i na musalli potočarskog Memorijalnog centra. To je jedan sasvim poseban džemat. Najveći je to teravih džemat u našoj domovini. Na 11. Juli 2016 je tu bio najveci dzemat, od oko 40.000. Tu je do sada ukopano 6.202 naše braće i sestara, a ove godine im se pridružilo još njih 127. To je 6.329. Mi znamo, iz objave učimo, da su ti ljudi koji potočarski džemat čine živi. Allah dž.š. kaže da su šehidi živi i kod Gospodara svoga radosni zbog onoga što su kao nagradu dobili.
Dvadeset i prva je godina od počinjenog genocida i svakog 11 Jula se taj džemat u Potočarima poveća za nekoliko hiljada ljudi, braće i sestara koji mezarja zijarete, koji idu pouku uzeti, idu čuti, šta im vječno živi potočarski džemat poručuje.
Allah dž.š. je naredio da se užeta Njegova držimo i da se nikako ne razjedinjujemo. Naredio nam je džemat. Mi, pod pojmom džemat često poimamo samo naše džematsko okupljanje i pod tim pojmom podrazumijevamo broj kuća, domaćinstava koja se ujedinjuju u osnovnu i najnižu organizacijsku formu u Islamskoj Zajednici.
Živi potočarski džemat nam poručuje da džemat nije i ne smije biti samo povremeno okupljanje i zajedničko klanjanje. Džemat je život svakodnevni. Želite li biti jaki i zaštititi sebe i našu djecu od novih zala, pokolja i genocida, džemat je put, Mekteb je put, Pero je put, Znanje je put, Ikre je put. Bez džemata i zajedništva nema sigurnosti. Želite li Božiju milost i pomoć, džemat je put. Nad džematom i sa džematom je ta milost Svevišnjeg. U razjedinjavanju, u sukobima, svađi i neslozi je kazna i propast, odlazak u vatru.
Potočarski šehidi, poredani u safove najvećeg bosanskog džemata nam poručuju, da kao što se u namazu u safove redamo i u njima zbijamo, tako u svim životnim situacijama i akcijama, moramo. Moramo biti jedan uz drugog i jedan za drugog. Braća ste, opominju nas, potočarska braća. Pomagati se u dobru i bogobojaznosti, morate. Ne izdajite emanet koji ste od nas preuzeli tako što ćete se u zlu i neprijateljstvu pomagati, što ćete jedni protiv drugih spletkariti i neprijatelju koji nas od porodica razdvoji, a neke porodice ovdje čitave smjesti, otvoriti vrata na koja će slobodno ući i rušiti vašu i našu kuću, Bosnu.
Ovaj džemat, u koji se u Ramazanu i izvan njega okupljate, to je braćo, kazuju nam potočarska braća, sredstvo, nipošto cilj. U ovom džematu se podstičemo na jedinstvo. Učimo biti jedan uz drugog, a cilj islamu jeste da budemo jedan uz drugog kao cigle u zidu, da budemo zajednica u svim prilikama, u radosti i tuzi, u veselju i nesreći…
U safovima potočarskog džemata ima i djedova i nana. Ubijeni su samo zato što šehadet svjedočiše. Neki dan, tu, za nas svetu zemlju, ukopao se Hadzovic Mustafa ubijen u 77. godini. Prije njega su tu ukopani brojni koji ničim, nikog nisu ugrozili, niti su mogli. Iz safa tog najvećeg bosanskog džemata nam poručuju da je džemat kojem islam teži, onaj izvan džamije. Džemat je briga o bratu i sestri a džamijski džemat je put do tog izvan džamijskog džemata. U našim selima i mahalama žive stari i iznemogli. Pitamo vas mi iz Potočara, ko brine o njima? Znamo kao i vi da je u našem društvu slaba briga o iznemoglim, starim i siromašnim, o udovicama. Kakav je to džemat u vas, pitaju nas, raziđete se iz džamije a nije vas briga da li je neko u komšiluku gladan. Ne bi se smjelo desiti, vi to braćo znate, da musliman zaspi sit a komšija mu gladan. Kakav je to pripadnik džemata, a ne vodi brigu o ocu, majci, bratu, komšiji? Gdje ste izgubili onaj naš islamski propis i bosanski adet da se o roditeljima, bratu i komšiji brine? Mi vas opominjemo svakoga 11-og Jula i iz ovog velikog džemata: Ako se ne budete voljeli i međusobno pomagali, ako ne budete živjeli džemat u svakodnevnici, ako ne budete jedinstveni u politici, složni u ekonomiji i u svim životnim sferama zajedno, ma gdje bili, ko će vas od zla i nesreće zaštititi, i našim mezarima mir obezbijediti?
U našim ramazanskim džematima, u džamijama i mesdžidima, ima hvala Allahu, dječaka i djevojčica, mladića i djevojaka, ima, kako mi to volimo reći, omladine. Nažalost, mnogo je omladine u vječnom džematu potočarskom. Omladina tim džematom dominira. Maloljetnika je tu puno. Evo ove godine je ukopano i džematu se najvećem pridružilo još maloljetnika, pridružit će im se najmlađi među njima, 14 godina tada ne star – vec mlad Memic Avdija.
Ti potočarski mladići poručuju svima. O omladino, morate voditi ozbiljnu brigu, udružite se i pomozite svakog ko želi i može da se školuje. Pomozite svakog da se obrazuje jer je naša snaga u znanju. Ne dopustite da talenti bosanski propadaju i koljaču našem i onome koji je to klanje mirno promatrao, sluge budu. Džemat je braćo moja draga kad se udružimo i napravimo fond, kao sto smo mi vec hvala Allahu uradili, iz kojeg ćemo pomoći našu djecu da budu naša snaga, da budu naša sigurnost tako što će važna mjesta u državi i po svijetu zauzimati, mjesta gdje se odlučuje. Ne dopustite da drugi odlučuju za nas.
Poručuju mladići iz safa potočarskog, mladićima u našim safovima. Budite džemat, ne samo ramazanski, ne samo džumanski! Budite džemat, udružite se u selima i gradovima i te gradove i sela očistite, budite primjer u svemu. Uredite svoje zavičaje i naselja, vi to možete ujedinjeni i složni. Vi ste naša snaga. Samo ujedinjeni ste snaga. Mi smo živote dali za naše i vaše zavičaje. Vi dajte znanje, trud, dajte zajedništvo. Ne dopustite da su avlije tuđe, da zarastaju, da su mezarja tuđa, da su sela i gradovi tuđi, uređeniji od naših. Zar ste zaboravili braćo naša živa, pitaju potočarski mladići koji su vječno živi, da je islam vjera reda, urednosti, čistoće. Niste džemat ako se raziđete kad iz džamije, sa namaza, sa džume, sa teravije izađete, a niste se dogovorili kako očistiti oko džamije, kako pokositi mezarje, kako pomoći ugroženom u selu, kako zbrinuti ugroženog, kako naći sredstva i pomoći siromašnog studenta, učenika…
U Ramazanu su svi naši džemati uvećani, brojniji su. Klanjajući teraviju pod krovom potočarske musalle, Bosna formira i ima najveći teravih džemat u regiji. Oni zivi zajedno sa onim u safove poredanim mrtvima. Nisu ti džemati tu, da bi kratko trajali i na Bajram se raspustili. Oni su tu da bi ostali, da bi se duh džemata uvukao u naše biće, u naše živote, u svakodnevnicu našu i da bi džemat živjeli, jer je taj živi džemat, stvarni, istinski, islamski džemat.
Statistika kaže da u Bosni ima preko hiljadu džemata, u dijaspori vise od 300. Ima preko hiljadu organiziranih zajednica koje okupljaju ljude oko ezana i džamije. Imamo preko hiljadu džemata, a nemamo zajedništva. Zato mi danas, svi zajedno pitamo, nekoliko dana nakon sto se u Potočarima okupio najveći džemat, da posjeti zivi džemat, gdje nestade džemat? Gdje nestade naša sloga i zajedništvo koje živješe naši preci i koji zahvaljujući baš toj džematskoj snazi kroz vjekove odbraniše Bosnu i nas u njoj.
U nas je džemat danas postao tolika forma, da jednog siromaha u selu ne možemo zbrinuti, da selo čitavo jednu vakufsku kuću ne može napraviti, a jedan covjek porodicnu moze, da su vakufske njive i mezarja naša zapuštena i ostavljena. Naš je džemat danas tolika forma da on čim se selam na namazu preda više i ne postoji.
Mustafa i Avdija i sve potočarske džematlije poručuju: Ako se ne okrenete džematu, nema vama, a ni nama mira i sigurnosti. U džematu je snaga, s njim je milost Božija. Ne gubite snagu braćo i ne bježite od milosti Božije!
Zavrsit cemo Reisovom dovom ove godine iz Srebrenice, te nase Mekke: Zahvala pripada Tebi, Koji si dao smrt i život da bi nas iskušao ko će od nas bolje postupati; – Ti si Silni i Mudri. Hvala Tebi Koji si u Svojoj Časnoj Knjizi rekao: I ne recite za one koji su na Allahovu putu ubijeni: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!
Milostivi Bože, Tebi pripada svaka hvala, Ti si Svjetlo nebesa i zemlje i svega što je na njima. Ti si Istina, Tvoje riječi su istina, Tvoje obećanje je istina, susret s Tobom je istina, Džennet je istina, Džehennem je istina, proživljenje je istina, Tvoji vjerovjesnici su istina. Svemilosni Bože, Tebi se pokoravamo, u Tebe vjerujemo, na Tebe se oslanjamo, pred Tobom se kajemo, zbog Tebe se istinski trudimo, od Tebe presudu tražimo, pa nam oprosti prethodne i potonje grijehe, one koje smo javno ili tajno počinili…
Allahu naš, Ti Koji upravljaš srcima, ispuni naša srca vjerom u Tebe! Gospodaru naš, Ti Koji otklanjaš brigu i tugu, Ti koji uslišavaš dove nevoljnicima, Koji si Milostiv prema svima na oba svijeta, Ti si Onaj Koji je i prema nama Milostiv, pa nam Svoju milost ukaži tako da nam, osim Tvoje, ničija druga milost nije potrebna…
Tebi na sedždu padamo i Tebi hrlimo. Tvojoj se milosti nadamo, a od Tvoje kazne strahujemo, zaista je Tvoja kazna nasilnicima namijenjena. Gospodaru naš, uputi nas zajedno s onima koje si uputio, sačuvaj nas od nevolje među onima koje si sačuvao, približi nas Sebi, blagoslovi nam ono što si nam dao, spasi nas od zle sudbine.
Zaista Ti sve određuješ i Tvojoj se odredbi niko ne može suprotstaviti. Ti si obećao da neće biti ponižen ko je u Tvojoj blizini, niti će biti uzdignut onaj ko se od Tebe udaljio. Slavljen si i Uzvišen, Gospodaru naš. Od Tebe oprost tražimo i Tebi se našim kajanjem vraćamo.
Gospodaru naš, Ti si nasilje zabranjenim učinio i Svoju prijetnju si u Objavi obznanio: …ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.
…Ti si Utočište potlačenih i onih kojima je zlo i nasilje učinjeno. Tvojom Te milosti molimo da spasiš i zaštitiš nedužne od onoga ko zlo čini i od onoga ko im zlo sprema! Gospodaru naš, oduzmi im snagu i spriječi one koji zlo drugim ljudima snuju, i one koji im u činjenju zla pomažu, ma ko oni bili i ma gdje se nalazili!
O, Plemeniti, o, Moćni! Molimo Te Svjetlom Tvoga lica koje obasjava sve dijelove Tvoga Prijestolja, da uslišaš dove onih koji dove Tebi upućuju. Gospodaru naš, Tvoje obećanje se obistinjuje, a Ti si obećao da nećeš odbiti dovu onoga nad kim je nasilje počinjeno. Ti si Sebe nazvao Pravednim, i kod Tebe je konačna pravda. Gospodaru naš, oprosti svim merhumima koji su Ti čisto vjerovanje iskazivali i Tvog poslanika, Muhammeda a.s. slijedili.
Na Šehitlucima Genocida u Srebrenici i sa ovog svetog mjesta mimbera Te molimo, Uzvišeni Gospodaru, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u Džennet uvedi. Strpljivošću njihove najmilije osnaži. Put istine svim ljudima pokaži. Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom i na Onom svijetu i sačuvaj nas od svake nevolje i kazne.
Bože Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas, ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog a.s. pokajanja, ako nas povuče mrak krivovjerja, osvijetli nas Ibrahimovim a.s. pravovjerjem, ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj a.s. lađi, ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom a.s. hrabrošću, ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom a.s. ljubavlju, ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhammedovom a.s. željom za povratkom.
Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi. Učvrsti korake naše u istini i pravdi. Osnaži volju našu u bratstvu i slozi. Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da zločincima kazna bude pravda, da majčina suza bude molitva da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Amin.
