Puno je očekivanja, a malo vlastitog napora

Puno je očekivanja, a malo vlastitog napora

 

muftija-remzija-piticObjavljeno četvrtak, 18 Decembar 2014 11:55

muftija-remzija-piticPuno je očekivanja, a malo vlastitog napor, -kaže muftija Pitić navodeći da će veliki broj ljudi ostati u Goraždu i na Drini pod uvjetom gradnje normalnog okruženja u kojem će znanje, rad, poštenje, privatna inicijativa, osobni doprinos, požrtvovanje biti vrijednosti.

Razgovarao: S. SELHANOVIĆ

Poštovani muftija, iako ste relativno kratko na dužnosti muftije goraždanskog kako doživljavate nove obaveze i koji su vam prioriteti u daljnjem radu?

Muftija Pitić: Časnu dužnost muftije goraždanskog preuzeo sam 1. juna ove godine i čini mi se da sam se na izvjestan način „vratio kući“. Bilo je zadovoljstvo i ponos formirati i voditi prvi elektronski medij Islamske zajednice. Sad to još i bolje vidim kada putujem prostorima Muftiluka goraždanskog koje je u cjelosti pokriveno signalom Radija „BIR“. Sada, u ovoj novoj ulozi pokušavam uraditi ono što se od mene očekuje, ono što očekuje naš narod i naša Islamska zajednica. Uradili smo već nekih dobrih stvari. Prvi puta smo imali mukabelu u Foči tokom ramazana, prvi puta je u Foči klanjan noćni namaz, centralna bajramska svečanost za područje muftijstva bila je u Carevoj džamiji u Foči, pokrili smo posljednju džamiju na području Medžlisa Goražde koja je srušena tokom agresije, napravili smo pretpostavke za otvaranje Univerziteta u Goraždu što je iznimno važno za ovaj grad i regiju, i vrlo smo bili posvećeni organiziranju i provedbi izbora u Islamskoj zajednici. Prvi puta se u medžlisima u RS organiziraju izbori i to je za nas velika stvar.

Naši prioriteti biće jačanje kapaciteta Islamske zajednice, njeno bolje funkcioniranje i organiziranje, saradnja sa drugim vjerskim zajednicama, izgradnja preostalih objekata porušenih tokom agresije, ali i novih za koje postoji potreba, edukacija i podizanje kulturne svijesti našeg naroda.

Obišli ste pojedine medžlise i džema’ate na području Vašeg muftijstva. Na osnovu razgovora sa džematlijama –šta je to što ih je najviše interesiralo?

Muftija Pitić: Ovaj je prostor prošao dvostoljetno traumatično razdoblje. Ta pritisnutost traumom zločina, protjerivanja, paljevina i rušenja, ostavila je strašne posljedice na svijest ljudi. To je ključni razlog, ali nije i jedini, zbog kojeg je istočni prostor naše domovine ispražnjen od Bošnjaka.

Drugo, mi još uvijek, i nakon dvadeset godina imamo značajan broj kuća u kojima nema struje. U 21 stoljeću?! Imate sela i naselja do kojih se teško može doći običnim autom. Imate naselja u kojima niko ne živi, a napravili smo im asfaltni put. Sa druge strane imamo naselja u kojima živi značajan broj ljudi, a put do njihovog sela se ne može ni nazvati putem. Ovo su naši doprinosi „povratku“.

Ljude uglavnom interesira kad će oni odozgo doći da ih obiđu, kad će im pomoći da dobiju struju, da urade put, da poprave džamiju i mezarje i sl. Puno je očekivanja, malo vlastitog napora. Neki „mesijanski“ virus se uselio u naš svijet. Kao da će neko odnekud moćan doći i u trenutku riješiti sve probleme. Sa ovim ćemo se problemom morati uhvatiti u koštac kao nacija. Orvelovski rečeno, nerad je vrijednost. To se mora mijenjati, inače nećemo nikamo stići.

Loše komunikacije

Porušeni objekti Islamske zajednice u protekloj agresiji su sada uglavnom obnovljeni, a izgrađeni su i neki novi. No, povratak Bošnjaka na svoja ognjišta je dalekosežnije naravi i zahtijeva kontinuirani rad?

Muftija Pitić: To sam već nekoliko puta kazao na našim skupovima u Podrinju, evo kazaću i za naš cijenjeni list. Povratak je završen. To ne znači da je naš posao završen. To nisu dvije iste stvari. Povratak o kojem smo pričali devedesetih na način kako smo pričali trebalo bi potpuno redefinirati. Ključni problem ove zemlje su loše komunikacije. Mi još uvijek prosipamo hiljade tona asvalta po nekim stazama koje su utabale ilirske, rimske ili čije već kočije koje će tuda prolaziti ili zaprežna kola nekog dede sa Odžaka. Brza cesta Goražde-Sarajevo je zahvaljujući nama, zahvaljujući malim ljudima koji u nama čuče, postala tabu tema. Zašto? Zato što nikad nismo bili ozbiljni u toj priči. Da smo 1996. godine počeli kopati rukama tu cestu do sada bismo je mogli izgraditi. Ne, mi smo čekali da neko dođe i uradi naš posao. Ta cesta bi na dnevnom nivou značila ogromne uštede za sve ljude sa obje strane, a posebno za transport roba uspješnih goraždanskih, ali i drugih privrednika.

Islamska zajednica je veliki dio objekata obnovila. Ostaje nam još nekoliko kapitalnih projekata, od kojih su neki već započeti. Sada nam slijedi „okupljanje“ naše svakolike raštrkanosti.

Naravno, bez angažmana Islamske zajednice gotovo pa da bi bio nezamisliv povratak na Drinu. Kakva je saradnja, odnosno nailazite li na podršku društveno-političkih struktura?

Muftija Pitić: Islamska zajednica je svojim strateškim opredjeljenjem najzaslužnija da unatoč strahovitoj snazi sila „otpora“, proces povratka ipak bude moguć. To je još jedan pokazatelj koliko možemo i moramo pomoći svom narodu i biti uz njega. I, sa druge strane, koliko je povjerenje našeg naroda u svoju Islamsku zajednicu. U ovom trenutku imamo puno bolju atmosferu, normalniju „havu“ da tako kažem. Ovogodišnji projekat Kurbani 2014. na području našeg muftijstva je primjer u kojem smjeru ovaj voz treba voziti dalje.

Sa nosiocima funkcija političkog života regije nisam imao nesuglasica i nerazumijevanja do sada. Nismo nešto puno zajedno ni napravili. Našem bajramskom prijemu su se odazvali i načelnici općina i predstavnici pravoslavne crkve iz regije u punom sastavu. To je bilo prvi puta u Goraždu i time smo svi poslali jednu malo drugačiju poruku iz ove regije. Imamo nekih planova, ali o tome kada i ako do njihove realizacije dođe.

Početkom proljeća počinju značajniji poslovi

Podrška u svakom slučaju ne izostaje (ni) od prijateljskih zemalja. Posebno se izdvaja podrška Republike Turske koja je putem svoje Uprave vakufa prihvatila doniranje obnove Aladža džamije u Foči. Možete li informirati naše čitatelje šta se radi na tom polju i kada možemo očekivati njeno stavljanje u funkciju?

Muftija Pitić: Projekat Aladža džamije je u svim segmentima vrlo kompleksan, a tamo gdje eventualno nije mi ga onda svojom malodušnošću učinimo kompleksnim. Koliko znam Aladžu kao priču je pokrenuo američki ambasador onda kada ju je mogao i pokrenuti samo američki ambasador. Ukratko sve pripremne radnje za izgradnju Aladže su urađene. Kada ovaj broj Preporoda stigne do čitatelja, moći ćemo s Božijom pomoći i dozvolom, govoriti o početku zidanja Aladža džamije. Značajnije poslove treba očekivati „ nekako s proljeća“.

Izgrađen je i nedavno otvoren Islamski kulturno-obrazovni centar „Sultan Mehmed Fatih II“. Šta je sve planirano u sklopu rada ovog centra?

Muftija Pitić: Ništa. Kada je centar građen on je samo građen da bude izgrađen. Mi ćemo za ovu godinu ustupiti dio prostora Internacionalnom Univerzitetu Goražde, a dio prostora osmišljavamo kako bismo ga mi mogli koristiti i imati neke koristi od toga. Znate, ovo je jedino muftijstvo u kome vakuf kao institucija koja donosi materijalnu korist ne postoji. O nekim značajnijim mogućnostima centra u ovom trenutku ne mogu govoriti.

Na mladima svijet ostaje. Kako zadržati mlade da ostanu u Istočnoj Bosni?

Muftija Pitić: Važnije je pitanje šta poduzeti da mladih uopće bude. Ima jedan fenomen kojim se uopće ne bavimo i koji nas ne zanima. Ogroman procenat ljudi apstinira od braka. Pa čak i neki uposlenici Islamske zajednice, a to je sunnet Allahov Poslanika. Kada se budemo počeli baviti ovim problemom, onda će nam biti važno kako to što imamo zadržati. Veliki broj ljudi ćemo zadržati gradnjom normalnog okruženja u kojem će znanje, rad, poštenje, privatna inicijativa, osobni doprinos, požrtvovanje biti vrijednosti. Nakon toga slijedi kvalitetno obrazovanje, radna mjesta, ugodni prostori za življenje, čiste ulice, sklonjeni kontejneri ispred najljepše džamije u Bosni – Kajserija džamije naprimjer. Znači, rad, rad, rad, islamske vrijednosti, vrijednosti, vrijednosti, kultura, znanje, stručnost, poštenje. Ostali stoj.

Iz Goražda dolaze lijepe vijesti

S obzirom na lijepe vijesti koje nam pristižu iz Goražda o sve većem zapošljavanju koliko Goražde može biti poticaj i drugim gradovima u BiH?

Muftija Pitić: Iako možemo biti ponosni i moramo biti zahvalni posebno gosp. Redži Bekti, jednom doista jedinstvenom čovjeku koji je u vrijeme kada je to bilo „suludo“ i nemoguće došao u ovaj grad i dokazao kako je moguće, ipak je to što i Vi navodite malo prenapuhano. U Goraždu radi značajan broj ljudi, ali ima i nezaposlenih. Neki od njih su, naravno izabrali da ne rade, a mogli su raditi. Privrednici Goražda mogu i jesu urnek kako se može jedna sredina dizati iz pepela. Ali, Goražde zaslužuje još i više i treba više. To za zvanično Sarajevo treba i mora biti u sferi strateškoga.

Pošto ste bili direktor Radija Bir i imate iskustva iz medija, da li ste osobno zadovoljni sa medijskim prezentiranjem dešavanja na ovim prostorima?

Muftija Pitić: Ne mislim da sam nešto kompetentan za odgovor na to pitanje. Koliko znam od značajnijih medija ovdje dopisnika imaju samo dvije medijske kuće. Eto, možda je to neka vrsta odgovora.

Vijeće muftija imalo je nedavno svoju konstituirajuću sjednicu. Kakva je organizaciona uloga ovog novog organa u strukturi Islamske zajednice?

Muftija Pitić: Vijeće muftija je novi organ Islamske zajednice proisteklo iz promjena Ustava Islamske zajednice. Nedavno smo imali konstituirajuću sjednicu Vijeća gdje smo usvojili neke važne akte za njegovo funkcioniranje. To je značajan organ Islamske zajednice kojem su date neke kompetencije. Nadam se da ćemo o Vijeću muftija moći govoriti kao o uspješnom organu koji dobro funkcionira i doprinosi ukupnom razvoju naše Zajednice, ali i društva u cjelini.

(Preporod, 15. decembar 2014. godine)