Osnovni Temelji Islama – Vjera u Allaha dz.s.

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
30 Sevval – 1434.H. / 06 septembar 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
hutbaOsnovni Temelji Islama – Vjera u Allaha dz.s.
Zahvaljujemo se Allahu jednom i jedinom koji nije rodio niti rođen nije i kome niko ravan nije. Salavat i selam šaljemo najodabranijem Poslaniku, Allahovom miljeniku, Muhammedu a.s, njegovoj porodici, ashabima, tabiinima, šehidima i kao i svim muslimanima.

Postovani dzemate, draga braco u Imanu;

Kada bi nas neko upitao šta je to osnovni temelj islama, šta je osnovno pravilo islama i na čemu počiva islam, šta bi odgovorili? Proučavajući učenje islama dolazimo do zaključka da je osnova i srž islama šehadet, svjedočenje da je samo Allah bog, da nema drugog boga osim Njega i da je Muhammed a.s., Njegov rob i Njegov Poslanik.
Šehadet je braćo osnova naše vjere. Šehadetom svjedočimo postojanje Allaha, našu ubjeđenost da je samo On božanstvo koje je dostojno da se obožava i da sve mimo Allaha treba da se odbaci. Osman ibn Affan, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:

”Ko umre, a zna da nema drugog boga mimo Allaha, ući će u Džennet.” (Sahih Muslim)

U proteklom vremenu dosta toga smo govorili o prakticnom djelu Islama a to su Islamski Sarti. A svi znamo koji su Islamski Sarti. To su: Izgovarati Kelime i Sehadet, klanjati pet propisanih-obaveznih namaza, postiti u mjesecu Ramazanu, davanje Zekata i jedanput u zivotu obaviti Hadz.
Cilj mi je draga braćo, u narednih nekoliko hutbi da govorimo o imanskim šartima. A svi znamo koji su Imanski Sarti. Imaski Sarti su: Vjerovanje u Allaha, u Njegove Meleke, Njegove Poslanike, Njegove Kitabe – Knjige, u Sudnji dan, i vjerovanje u Kada i Kader – da sve sto se zbiva i dogadja da se zbiva i dogadja Allahovom voljom i odredbom.

Prvi Islamski Sart, tj. Kelime i Sehadet je povezan sa prvim Imanskim Sartom a to je vjera da je jedan i jedini Bog – Allah dz.s. Islam je vjera koja počiva na unutrašnjem uvjerenju tj. imanu kojeg mi našim djelima dokazujemo. Prvi način dokazivanja i vidljivog ispoljavanja naše vjere jeste izgovaranje Kelime-i-šehadeta i vjera u jednocu Boga.

Brojni su hadisi koji govore o vrijednostima vjernika i da im je nagrada Džennet. Ubade ibn Samit, r.a., prenosi da je rekao Resulullah, s.a.v.s.,: ”Ko bude posvjedočio da nema drugog boga osim Allaha, da On nema druga, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je Isa Njegov rob i poslanik, i riječ koju je dostavio Merjemi i duh od Njega, i da je Džennet istina i da je Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet, bez obzira na njegova ostala djela.” (Mutefekun-alejhi)
A u drugom hadisu stoji:”Allah će mu otvoriti svih osam džennetskih vrata, da uđe na koja hoće”. (Buharija i Muslim)
U podužem hadisu kojeg prenosi ’Utban ibn Malik, r.a., stoji da je rekao Resulullah, s.a.v.s.:
”Zaista je Allah zabranio da uđe u vatru onaj koji je rekao (vjerovao) da nema drugog boga osim Allaha, želeći time lice Allahovo.” ( Muslim )
Mnogo je sličnih dokaza koji nam ukazuju na vrijednost dva šehadeta. Na osnovu njih je uvjetovan ulazak u Džennet i otvaranje svih njegovih osam vrata, a zabranjen ulazak u vatru.
Abdullah ibn Amir prenosi da je rekao Resulullah, s.a.v.s.: ”Uistinu je Nuh, a.s., kada je umirao, svome sinu kazao: Zapovijedam ti da budeš (tj. da živiš) sa la ilahe illallah (nema boga mimo Allaha), jer kad bi se sedam nebesa i sedam zemalja stavili na jednu stranu vage, a la ilahe illallah na drugu stranu, preteglo bi la ilahe illallah. A da su sedam nebesa i sedam zemalja jedna čvrsta halka, zaista bi ih la ilahe illallah razdvojilo.” (Ahmed u Musnedu i Hakim, a vjerodostojnim ga je ocijenio Zehebi)

A u jedno drugom hadisu stoji: ”Allah će izvesti jednog čovjeka iz mog Ummeta ispred svih prisutnih na Sudnjem danu, pa će staviti ispred njega devedeset i devet spisaka, svaki spisak dug koliko pogled može dosegnuti. Potom će mu reći: “Da li nešto od ovog poričeš? Da li su ti moji pisari nepravdu učinili?” “Ne, ja Rabbi” – odgovorit će. A Allah će mu reći: “Da li imaš neki izgovor?” “Nemam, ja Rabbi”. – odgovorit će. Pa će reći Uzvišeni: “Naprotiv, ti kod Nas imaš dobro djelo, i neće ti se danas nepravda učiniti.” Tad će mu se izvući jedna kartica na kojoj stoji Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. A Uzvišeni će reći: “Izvagaj to”. “Gospodaru,” – reći će čovjek – “šta je ova kartica spram ovoliko spiskova?” “Neće ti se nepravda učiniti.” – reći će Uzvišeni. Potom će se staviti zapisana njegova djela na jednu stranu vage, a kartica na drugu stranu, i prevagnut će kartica. Nema ništa teže od Uzvišenog Allahovog imena.” (Tirmizi u njegovom Sunenu, Ahmed, Ibn Madže , Hakim i Bejheki)

Prenosi Ebu Seid el-Hudrij od Resulullaha, s.a.v.s., da je rekao: ”Rekao je Musa svome Gospodaru, la ilahe illa Ente, nema boga osim Tebe, želim nešto posebno za sebe, (nešto čime ćeš me odvojiti od drugih). Uzvišeni mu reče: “O Musa, da se sedam nebesa sa njihovim stanovnicima i sedam zemalja stavi na jednu stranu vage, a na drugu La ilahe illallah pretegnulo bi ih la ilahe illallah.” (Hakim u Mustedreku)

U jednom hadisu se kao uvjet za ulazak u Džennet navodi da ovaj šehadet mora biti iskren. Danas ima mnogo onih koji izgovaraju šehadet ali i ne misle o njemu ili nisu iskreni dok ga izgovaraju. Ima i onih koji misle da su iskreni pa ubijajući sebe i druge uzvikuje šehadet. A ima i slučajeva gdje se bore dvije sukobljene muslimanske vojske gdje na obje strane se čuje donošenje šehadeta.

Da bi ovaj šehadet bio primljen mora biti iskren, zatim moraju ga pratiti dobra djela. Svi ovi hadisi koji govore da će onaj ko izgovori šehadet ući u Džennet se mogu protumačiti da će ući u Džennet ali tek nakon što se završe njegove patnje u Džehennemu ako ga bude zaslužio. Allah je obećao da će iz Džehennema izvesti svakog onoga koji u svom srcu bude imao makar jednu zehru imana, a oni koji su šehadet izgovorili time su svjedočili o svom imanu.
Šehadet je braćo draga naš početak i naš kraj. Riječi šehadeta dok nam se uči ezan i ikamet na uho čujemo odmah prilikom našeg rođenja kako bi te riječi upamtili i kako bi kada se melek smrti nadnese iznad nas smireno i bez straha izgovorili: La ilahe illellah Muhammedur-resulullah.
Poslanik a.s., je rekao: „Čije posljednje riječi budu: La ilahe illellah, ući će u Džennet.

Neko će pomisliti da može čitav život da čini šta hoće te kada dođe melek smrti izgovori La ilahe illellah i uđe u Džennet. Međutim to je očito zavaravanje. Samo oni jezici koji su navikli da izgovaraju ovih riječi u toku svog života oni će ih ako Bog da moci izgovoriti i na samrti.

Zbog svega navedenog mi kao muslimani smo obavezni vjerovati u jednog i jedinog Boga – Allaha dz.s. i da samo Njemu robujemo i samo Njega obozavamo.

Allah dz.s, stvorio je sve ljude da samo Njega obožavaju, kao što kaže Uzvišeni: ”Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.”(Ez-Zarijat 56)
Zbog toga je Uzvišeni sve što je stvorio potčinio čovjeku da se time koristi. Iz Svoje milosti prema čovjeku, Uzvišeni ga nije ostavio bez Upute i ukazivanja na Pravi put; zato je slao poslanike i objavljivao knjige, od Adema, a.s, do posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s.
Ibadet se ne može činiti osim sa jasnim dokazima, a ovi dokazi dolaze jedino od Allaha, dz.s, koje je objavio Svojim poslanicima i vjerovijesnicima, neka je na sve njih salavat i selam.

Veliki islamski učenjak Ibn Tejmijje, rahimehullah, ovako je opisao ibadet: “Ibadet je opći naziv za sve ono što voli Allah, dz.s, i čime je On zadovoljan od riječi i djela, bila vidljiva ili tajna. Tu spada namaz, zekat, post, hadž, istinit govor, dostavljanje emaneta, činjenje dobra prema roditeljima, obilaženje rodbine, ispunjavanje obaveza, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, dobročinistvo prema komšiji, jetimima, nemoćnim, putniku, prema robu i životinjama. Ibadet je i učenje dove, zikr (spominjanje Allaha), učenje Kur’ana, izučavanje korisne nauke i dr. Takođe, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strahopoštovanje (prema Allahu), iskrenost u vjeri, strpljenje (sabur) na Allahovoj odredbi, zahvalnost na Njegovim blagodatima i zadovoljstvo sa onim što je On odredio. Ibadet je i tevekkul (oslanjanje na Allaha) i traženje Njegove milosti i strahovanje od Njegove kazne.”
Ako bi čovjek ostao bez vjere u Allaha, subhanehu ve te’ala, osakatio bi svoj razum, i spustio bi se na nivo životinje, kao što kaže Uzvišeni:“Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude pripremili; oni srca imaju – ali ne uviđaju njima; oni oči imaju ali ne vide njima; oni uši imaju ali ne čuju njima; oni su poput stoke, čak i gori. Zaista su nemarni (gafilun).” (El-Araf 179)

Kaze Uzvišeni:”Znaj da osim Allaha nema drugog boga, zato moli oprost za grijehe svoje.” (Muhammed 19)
“O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Drugi svijet – daleko je zalutao”. (En-Nisa 136)

Iman je potvrda. Iman znači – svaku vjersku istinu čvrsto, bez imalo sumnje, srcem vjerovati, jezikom potvrditi i djelom iskazati. Temelj islamskog vjerovanja je – tvrdo vjerovati da je Allah, dž.š., Jedan i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Poslanik kojeg je nama poslao da nas usmjeri na pravi put. U to moramo apsolutno vjerovati.
Prvi šart za ulazak u vjeru islam je izgovoriti kelimei-šehadet. Onaj ko od srca donese „kelimei-šehadet“ dobije sifat mu’min jer ‘vjeruje’. Iman je stanje srca i svijesti. Temelj imana je potvrđivanje srcem.
„O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: ‘Vjerujemo’, a srcem ne vjeruju.“ (El-Maide, 41) E, ovo srcem sto se spominje u ajetu znaci Iman.
Za one koji jezikom vjerovanje iskazuju, a srcem ne potvrđuju, Allah ovako kaže:
„Neki beduini govore: ‘Mi vjerujemo!’ Reci: ‘Vi ne vjerujete, ali recite: Mi se pokoravamo! Jer u srca vaša prava vjera nije još ušla.’“ (El-Hudžurat, 14)
Da bismo bili mu’mini, trebamo vjeru u srce usaditi. Za one koji su zadovoljni Allahom i Allah njima, ovako se kaže:
„Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio.“ (El-Mudžadela, 22)
„Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim lijepim prikazao, a nezahvalanst, raskalašenost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na pravom putu.“ (El-Hudžurat, 7)

Poslanik, a.s., u Hadisima veli:
„Iman je spoznaja srca, izjava jezika i aktivnost organa (udova).“ (Ibn Madždže)
„Iman je čist od zabranjenih stvari i od bolesnih ambicija.“ (Munavi)
„Iman i djelo su dva druga. Nema vrijednost jeden bez drugoga.“ (Džamius-sagir)
„Iman se ne sastoji od pustih želja i neostvarivih nada, nego je iman ono što se ustabili u srcu a djela to potvrde.” (DŽamius-sagir)
„Iman je izjava i djelo. Povećava se i smanjuje.“ (Buhari)
„Neće Allah primiti vjerovanje bez djela, niti djelo bez vjerovanja.“ (Munavi)

Svakom pametnom i zrelom čovjeku je farz vjerovati u Allaha, Njegovu jedinoću i opstojanje. Svim ljudima i koji jesu i koji nisu vjerski obrazovani dužnost je da vjeruju u Njegovo postojanje. Allah, dž.š., je tako ljude stvorio sposobnima da Ga svojim umom i razumom pronađu. Vidimo da se i oni koji Ga poriču u teškoj situaciji Njemu za pomoć obraćaju.

O tome se u ajetu kaže: „Kada se u lađe ukrcaju, iskreno mole Allaha, a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju.“ (Al-Ankebut, 65)
Ako je čovjek sposoban da razlikuje lijepo od ružnog, dobro od zla, onda je sposoban da pronađe i veliku istinu o vjeri. Zato vjerujemo da je On uvijek s nama, kada smo u sreći ali i kada nas nesreća zadesi, jer – On je Stvoritelj. Čovjek je stvoren da može vjerovati i ibadet činiti uz pomoć Allaha, dž.š., i pomoću uputa Božijih poslanika. Da bi znali vjerske obaveze trebamo Božiju pomoć.

Sve što postoji, od najmanjeg pa do najvećeg, svjedoči (šehadet čini) Allahovo postojanje:
„Reci: ‘Posmatrajte ono što je na nebesima i na zemlji…’” (Junus, 101)
U drugom ajetu ovako je rečeno: „A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? Kako smo ga sazdali i ukrasili, i kako u njemu nema nereda! A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje, da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća.“ (Qaf, 6-8)
Ne možemo se nadiviti onome što je On stvorio. Njegovu snagu ničiji um na svim svjetovima ne može dostići. Njegovim naređenjem nebo i zvijezde stoje, vjetrovi pušu, mora se talasaju, dolaze i prolaze godišnja doba. Takav je Allah. Noć je stvorio da se odmaramo, a dan da radimo. Da noć bude do Sudnjega dana, ko bi nam, osim Njega, Zemlju osvijetlio? Da je dan sve do Sudnjega dana, ko bi nam, osim Njega, donio noć? Dajući nam sve ove ljepote, ništa nije tražio za uzvrat. Samo očekuje da Ga priznamo i da Mu robujemo.

Ajet ovako kaže: „To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelj svega; zato se Njemu klanjajte, On nad svim bdi!“ (Al-En’am, 102)
U islamskom vjerovanju u Allaha, o Allahovom jednoći i opstojanju najbolje i najljepše nam govori sura Ihlas: „Reci: ‘On je Allah, Jedan! Allah je Utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.’“ (El-Ihlas, 1-4)
Sva bića jedino od Njega Uzvišenog mogu što im treba da traže. Takav je Allah. Stvorio je čovjeka od ništa i dao mu bezbroj nimeta. Na Njegovom imanju živimo. Sve što nam je potrebno On nam daje.Sve što nam treba samo i jedino, od Njega treba tražiti. Samo On nam može želje ispuniti. Njegova Ljepota i Dobrota su neiscrpne.
„I daje vam od svega onog što od Njega tražite.“ (Ibrahim, 34)
U teškim danima, jedina vrata na koja se možemo obratiti, to su Njegova vrata. Od svega i svakoga je Veći. Sve i svako Njega treba, Njegovu darežljivost i dobrotu. Jedini Bog je On. Bez Njegovog odobrenja i zapovjedi ništa ne može biti.
Takav je Allah. Nije rodio i rođen nije. Čist je od toga da ima dijete, oca ili ženu. Židovi su govorili: „Uzejr je Allahov sin!“, a kršćani su govorili: „Isa je sin Allahov“. Arapi-mušrici su rekli: „Meleki su Allahove kćeri“, i tako govoreći svi su vjeru u Ehad pokvarili. Krenuli putem suprotnim Tevhidu.
Zbog ovih izjava Allah, dž.š., im neće oprostiti.
„Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Milostivom pripisujete dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete.“ (Merjem, 90-92)

Zato je dobro uciti Suru Ihlas – Kul huvallahu Ehad. A svi je znamo. Poslanik kaze: „Kunem se Onim u Čijoj ruci je moja duša, da je ona (Sura Al-Ihlas) trećina Kur’ana.“ (Buhari)

Molim Allaha da nas učvrsti u dini-imanu, da naš život ispuni dobrim djelima, da nas upućuje na dobro i da nas čuva od zla. Molim Allaha da nam rastanak sa ovim svijetom učini lahkim i da nam posljednje riječi budu La ilahe illellah Muhammedur-resulullah. Amin