Nova Hidzretska 1436 godina – Tribina

Islamska zajednica u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 01. Muharrem 1436.H. / 25. Oktobar 2014.g. – Abdulah ef. Cajlakovic –

Kuran_mekka-287x300Draga braćo i cijenjene sestre!

Danas je 01. Muharrem nove hidzretkse 1436 h.g. Hidžretskom godinom se obilježava seoba Allahovog poslanika a.s. iz MEKE u MEDINU. Muslimanski kalendar je lunarni, po kretanju mjeseca se određuje, ima 354 dana, osam sati i 48 min., što je za 6 min. kraće od astronomske lunarne godine. Pošto je lunarna godina kraća od solarne za 11 dana, datum početka muslimanske nove godine uvijek pada 10 dana ranije nego prethodne.
Hazreti Omer je 16 godina nakon ove hidžre kao halifa – vladar islamske države odredio da se od hidžre računa muslimanski kalendar, tj. od 622. godine po Isau a.s. Znaći, od tada do danas proslo je 1435 godina.
Seoba Muhameda a.s. iz Meke u Medinu pripadnici islama smatraju jednim od najvažnjih događaja islama. Od tog vremena računaju svoju eru. Datum seobe je bio petak 16. juli 622. godine nove ere. S tim događajem završava se mekansko, a započinje medinsko razdoblje islama.
Pripadnici islama ne dočekuju Novu hidžretsku godinu na način kako se to čini sa mnogim praznicima, jer mi ne praznicimo – ne gubimo vrijeme. Njen dolazak se obilježava prirodnim vjerskim svečanostima, kao ova veceras. “On je sunce izvorom svjetlosti ucinio, a mjesec sjajnim i pložaje mu odredio, da bi ste znali broj godina i računanje, Allah je to mudro stvorio, On potanko izlaze dokaze onima koji razumiju” (Junus-5).
U 4. godini u Meki objavljeni su kur´anski ajeti: “Ti javno ispovjedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se kloni” ( El-Hidžr 94 ); zatim “i opominji rodbinu svoju najbližu i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede” (Eš Šura 214-215).
Poceo je pritisak nad muslimanima koji su tri godine tajno ispovjedali Islam. Među prvim muslimanima su bili Hatidža, supruga Allahovog poslanika, Ebu Bekr, koji je kasnije nazvan Es-Sadik i Alija ibn Ebu Talib. Darul Ekrem-Ekremova kuća u Meki bila je mjesto gde su se muslimani tajno sastajali. Tu su obavljali namaz i vršili druge obrede sve dok im Allah dž.š. nije naredio da javno počinju da ispovijedaju islam.
Nakon toga Allahov poslanik je okupio pripadnike plemena Kurejš i na obližnjem mjestu Safa uputio im je sljedeće riječi: “Hoćete li mi vjerovati ako kažem da je u dolini iza ovog brda neprijateljska vojska koja namjerava da vas napadne?” “Vjerujemo ti, ti nisi nikada lagao”, odgovorili su mu. “O pripadnici plemena Kurejš, čuvajte se vatre! Ja vam ništa kod Allaha dž.š. ne mogu pomoći. Allah je mene poslao da vas upozorim na tešku kaznu, ako ne budete vjerovali!” Tada je Ebu Leheb rekao: “Propao da si, o Muhamede! Zar si nas zbog ovoga zvao.”
Nakon ovog događaja je i obljavlena sura El-Leheb. “Neka propadne Ebu Leheb i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a i ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu.” (El-Leheb, 1-3 ).
Nakon ovog poziva politeisti u Meki su pojačali pritisak na muslimane. Počeli su da ih progonjaju i muče. Na udaru su posebno bili oni koji nisu imali odgovarajuću zaštitu. Osman Ibn Affan, Sad ibn Ebu Vekas, Bilal Habeši, Abdullah Ibn Mes’ud i još drugih ashabi r.a.
Sumeja je prva žena šehid. A Osmana Ibn Affana su vezali u konopce i tražili od njega da napusti islam i Allahovog poslanika, a on im je odgovorio, da to nikada neće učiniti niti će se od Poslanika udaljiti! A majka Sada Ibn Ebi Vekasa odbila je da jede i pije sve dok se njen sin ne vrati u vjeru svojih predaka.
Međutim on je bio čvrst u islamu, bez obzira da li će ona jesti ili neće. A ona mu je tada rekla: “Zar vam vaša vjera ne naređuje da dobro činite svojim roditeljima?” On je umjesto odgovora citirao ajet: “Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas ja o onome što ste radili obavijestiti.” (El- Ankebut 8). I mnogi drugi muslimani su mučeni i proganjani od mekanskih politeista. Poslanik a.s je dopustio da oni koji su bili više ugroženi napuste Meku. Grupa muslimana muhadžira otišla je u Abesiniju, neki su tražili spas u Taifu i konačno učinjena je hidžra u Medinu.
U susret hidžri – najvecem događaju u povjesti islama pa i čovjecanstva, reci cemo nesta o jednom jako vaznom mirazu hidžre – bratimljenju ljudi na univerzalnim principima vjere s osvrtom na naše današnje stanje i ponašanje.
Prema opcem mišljenju vecine muslimana, največe vrijednosti i mirazi hidžre su:
1.Sam dogadžaj hidžre kada Muahamed a.s., i ashabi napuštaju sve sto imaju u dunjaluckom pogledu da bi sacuvali vjeru.
2.Gradnja Poslanikove a.s. džamije u gradu Medini.
3.Bratimljenju ljudi na univerzalnim principima vjere u jednog Boga i
4.Pisanje prvog Ustava (u povjesti ljudskog roda) u kojem se definira Ummet i reguliraju odnosi u složenom medinskom društvu.
Nas, danas, najviše interesuje bratimljenje i sloga među muslimanima: Dakle, odmah po dolasku u Medinu, Muhammed a.s. je izvršio bratimljenje među muslimanima, kako ne bi došlo do podjela po bilo kojoj osnovi, kojima su ljudi i tada kao i danas skloni. Svakom muslimanu je određen brat po vjeri. Mnogi su se odricali polovine svoga imetka u korist svoga pobratima, čak su se u početku međusobno i naslijeđivali, da bi potom prednost bila data krvnom srodstvu.
U slucaju hidžre, vjera – iman u Allaha dž.š. i bratstvo medju muslimanima su bila dva najznačajnija faktora u konstituisanju prve islamske zajednice, odnosno države u Medini. Bratimljenje izmedju ensarija i muhadžira je bilo najbolji praktican primjer ummetu, na putu prenosenja i življenja islama.
Zato Muhamed a.s. kaze: “Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku si-gurni drugi muslimani, a najbolji vjernik je onaj koji je najljepse naravi, najbolji muhadzir je onaj koji se čuva Al¬lahovih zabrana-harama, a najveci borac-mudzahid je onaj koji se bori protiv svojih strasti u ime Uzvisenog Allaha.” (Taberani od Ibn Omera)
Gdje smo mi i kakvo je naše stanje? Allah dž.š. u 10. ajetu sure Hudzurat kaze: „Vjernici su uistinu brača, zato pomirite vasa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (El-Hudžurat, 10)

Muslimani kao brača u vjeri imaju odredjena prava i duznosti medju sobom. Obaveza muslimana prema muslimanu je da o njemu lijepo misli, da ga postuje i pomaze ako je u mogucnosti. Muslimanu nije dozvoljeno da se nepristojno, oholo i osorno ponaša i da se udaljuje od brata muslimana.
Allah dž.š., u 10. ajetu sure Hašr kaze: “Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, ti si, zaista, dobar i milostiv!” (El-Hašr, 10)
Ovo je divna pouka, dova Allahu dž.š. da u srcima nasim ne bude zlobe prema vjernicima! Ukoliko dodje do nekih nesporazuma muslimani su duzni imati razumjevanja i nastojati riješiti nastale nesporazume na najpazljiviji nacin. Dužnost je i drugih musliman da im u tome pomognu, da ih izmire. Dakle, ne smiju se medjusobno prepirati, jer to biva uzrokom njihova slabljenja. Allah dž.š., kaze: “Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traze da se milostinja udjeljuje ili da se dobra dijela cine ili da se uspostavlja sloga medzu ljudima. A ko to cini iz zelje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114)
Muhamed a.s. je rekao: “Nije dozvoljeno covjeku da ne govori sa svojim bratom više od tri dana, niti im je dopušteno da okrecu lice jedan od drugog kada se susretnu. Od njih dvojice bolji je (vjernik) onaj koji prvi nazove selam.” (Ebu Davud)
„Svakog ponediljka i četvrtka, poslovi vjernika se nude Allahu. Allah oprašta svim ljudima njihove grijehe osim onima koji cine širk i onome koji ne govori s bratom muslimanom…” (Muslim)
Imajuci u vidu opasnost ovog grijeha, Poslanik a.s. je preporučio ljudima da jedan drugog pomiruju i on sam je mirio zavadzene i rekao: „Efdalussadekati islahu zatil bejni. – Najbolja sadaka je izmiriti zavadzene.” (Buhari)
„Hočete li da vam kazem šta ima vecu vrijednost od namaza i posta. Da, ja Resullallah. Posredujte i pomirujte zavadjene. Zato što zavada iz korjena ruši. Ne kazem da ruši kosu, nego vjeru.”
Iako je laz veliki grijeh, Poslanik a.s., ga je dozvolio u fazi pomirenja zavadzenih ljudi. Pa je rekao: “Pomirite zavadzene pa makar se pritome posluzili i laznom izjavom.” (Dzamiussagir)
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Nemojte jedni drugima zaviditi, nemojte se medjusobno nedmetati, nemojte se medjusobno mrziti, nemojte jedni drugima okretati ledja, budite Allahovi robovi i brača! Musliman je muslimanu brat, ne cini mu nepravdu, ne ostavlja ga niti ga ponizava. Takvaluk je ovdje, pokazujuci na svoja prsa, tri puta. Dovoljno je čovjeku muslimanu grijeha, da mrzi svoga brata muslimana. Svaki musliman je drugom muslimanu svet: njegova krv, imetak i čast!” (Muslim)
Ashabi su generacija koju je Allah dž.š. izabrao da budu društvo i skupina zajedno sa poslanikom Muhamedom a.s. Čineći hidžru, muslimani su, uglavnom, sve što su posjedovali žrtvovali, spašavajući samo svoju vjeru i goli ostanak.
Mnogi su ostavili i svoje najbliže, one koji sa njima nisu dijelili uverenja. Sve su dali za vjeru. Veličanstven je primjer Suhejba Er-Rumija, koji je ostavio mušricima u Meki ogromno bogatstvo, sav svoj imetak samo da bi se spojio sa svojom braćom muslimanima. Poslanik a. s. je rekao: Suhejb nije izgubio, Suhejb je na dobitku. U ime Allaha ko to uradi dobije velike deredže. Muhadžir je onaj ko napusti ono što je Allah dž.š. zabranio! Većina muslimana koja je učinila hidžru, učinila je to u ime Allaha dž.š. Međutim i tada je bilo rijetkih pojedinaca koji su u tom uzvišenom činu gledali svoje sebične interese. Neki su to činili u nadi da će im poslovi krenuti nabolje, neki da bi se oženili i slično. Muhamed a.s. izrekao čuveni hadis:”Djela se cijene prema namjerama i svakome pripada ono što je namjeravao! Čija hidžra bude u ime Allaha dž.š. i Njegovog poslanika, njegova hidžra i jest u ime Allaha i Poslanika a.s. Čija hidžra bude radi dujnaluka koji će steći ili da se oženi-zbog ženidbe, njegova hidžra je u ime onoga zbog čega ju je učinio.”
Gospodaru naš, pomozi muhadžirima i muhadžirkama ma gdje bili! Ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti! Ako nehotično pogriješimo, oprosti nam, o Milostivi! Učini nas od onih koji stiču korisnu nauku! Oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu sa društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi! Amin
Želim vas podsjetiti da se prije sest dana navršilo 11 godina od smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, našeg vrhovnog komandanta i velikog čovjeka, mudraca i humaniste, kojeg se trebamo sjećati po dobru i istinu o njemu prenositi potomcima. U ovom mubarek danu molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da rahmetli predsjednika Izetbegovića u Džennetima nastani u društvu poslanika i Allahovih miljenika! Molim vas da mu proucimo Fatihu!!!

Takodjer, nas dzematlija Avdo Redzic pred ciju dusu smo predali vecerasnji Jasin, je preselio prosle sedmice, pa da i njemu proucimo Fatihu, moleci Allaha da mu oprosti grijehe i uvede u lijepe dzennete. Amin!!!