Autor: Dr Javed Jamil
Među zakonima fizike postoji popularno načelo poznato kao antropički princip. Prije Galileja naučnici su svemir poimali zemljocentričnim, tj planeta Zemlja smještali su u središte univerzuma. Zatim su shvatili da se Zemlja okreće oko Sunca što je dovelo do korigovanja ranijih uvjerenja da Zemlja, odnosno čovjek na njoj, imaju privilegovan položaj u svemiru. S dvadesetim stoljećem uspostavljaju se nove realnosti, pojavljuju se nove ideje prema kojima čovječanstvo ponovo zauzima središnje mjesto u univerzumu. Prema antropičkom principu, čovjek postoji, jer da nije njega ne bi se imao ko diviti ljepotama univerzuma, što je učenje veoma blisko onome što islam zagovara od vremena Allahovog Poslanika, a.s. Međutim, postoji značajna razlika između ova dva koncepta. S obzirom da su zapadni učenjaci obećali kako će Boga držati izvan znanstvene arene oni su formulisali ateističku definiciju antropičkog principa poznatu kao trivijalni, slabi i jaki antropički princip. Prema islamskoj verziji antropičkog principa (nazvao sam ga istinski antropički princip), čovjek je stvoren da se divi ljepotama univerzuma kako bi prepoznao njegovog Stvoritelja i potčinio se Njegovoj volji. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: „Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!“ (Sura Sād, 27.) „Džine i ljude sam stvorio samo da Mi se klanjaju.“ (Sura, Ez-Zarijat, 56.) Za antropički princip čovjeka je poželjni proizvod kreacije; za istinski antropički princip Muhammed, a.s., je završni produkt kreacije, a Kur’an finalni Dokument poslan da poželjne produkte kreacije (čovječanstvo) uputi na Pravi put. Dozvolite mi da u nastavku ovo objasnim. Allah, dž.š., stvorio je univerzum i u njemu uspostavio zakone fizike. Svaka čestica u bilo kojem kutku univerzuma potčinjena je, od Boga uspostavljenim, zakonima fizike. Jednostavno, fizička tijela su nemoćna da djeluju drugačije. Stvarajući fizički svijet Allah, dž.š., je namjeravao stvoriti biće, čovjeka, koje se neće pokoravati Bogu samo zbog toga što ne može drukčije djelovati, već će imati mogućnost izbora, pa čak i mogućnost da odbije poslušnost Bogu. Naravno, prihvatanje Božijeg zakona od strane ovog bića, ili njegovo odbijanje imaju svoju težinu. Veća nagrada, ako dobrovoljno prihvati pokornost Bogu, ili teža kazna, ako odbije poslušnost, očekuju čovjeka, nego da mu je pokornost urođena. Da bi stvorio ovo biće Allah, dž.š., je prvo stvorio biološke zakone, a zatim duhovne. Kada je čovjek stvoren i kada se počeo razmnožavati nastali su društveni zakoni koji su, u skladu sa stupnjem društvenog razvoja, unapređivani. Čovječanstvo kao cjelina je najbolji produkt stvaranja, jer je u mogućnosti da se divi ljepotama svemira, analizira principe na kojima on počiva i koristi ih za svoje potrebe. Ali, najbolji od najboljih bili bi oni koji su u stanju prepoznati najveću istinu univerzuma – da ga je stvorilo i njime vlada Uzvišeno Biće. To bi trebali biti Njegovi namjesnici na Zemlji. Božiji poslanici, a.s., su dolazili s Uputom utirući put za dolazak konačnog proizvoda kreacije – Muhammeda, a.s., – koji će započeti proces uvođenja cjelokupnog ljudskog roda u konačni Božiji sistem. Muhammed, a.s., je došao i pokazao čovječanstvu Put, potvrđujući Istinu objavljenu prije njega i pozivajući sve ljude finalnoj verziji Istine. Božijim jedinstvom cilja se na jedinstvo ljudskog roda. Ako čovječanstvo ne uspije da se ujedini u Jedan Sistem, islam, krajnji cilj njegovog postojanja neće biti ostvaren. Čovjek je dužan da se trudi, a ako ne uspije smatrat će se odgovornim. Allah, dž.š., slanjem smjernica i idealnih uzora, pomaže čovjeku da ispuni svoju obavezu. Ako je Muhammed, a.s., uistinu, konačni produkt kreacije, on je istinska Milost svim svjetovima, svjetovima koji ne bi postali da nije bilo suđeno da će se pojavi njihov najbolji proizvod.
Osjećam sažaljenje prema onima koji raspravljaju o značaju Muhammeda, a.s., u današnjem svijetu. To je, po mom mišljenju, ozbiljna degradacija njegovog statusa. Kada govoriomo o značaju Muhammeda, a.s., mi ga, ustvari, ocjenjujemo na osnovu stanja u današnjem svijetu. Istina je, međutim, da je Muhammed, a.s., najbolji proizvod kreacije i najljepši uzor za svijet, a stanje u svijetu trebalo bi se ocjenjivati na osnovu konačnih kriterija: Muhammeda, a.s., i Knjige koju je donio. Umjesto rasprave o značaju Muhammeda, a.s., u današnjem svijetu, trebalo bi govoriti o stanju u današnjem svijetu u svijetlu sire – Vjerovjesnikovog, a.s., životopisa. Kada promatramo moderni svijet kroz prizmu Poslanikovog, a.s., životopisa, vidjet ćemo koliko je beznačajan. Ciljevi savremenog svijeta različiti su od Poslanikovih, a.s., ciljeva; pravila ponašanja savremenog svijeta predstavljaju očito kršenje pravila ponašanja Božijeg Poslanika, a.s.; a institucije savremenog svijeta služe za izigravanje pravde, čistoće i jednakosti, kategorija koje je Božiji Poslanik, a.s., doveo do savršenstva. Savremeni svijet, na žalost, nije Božiji raj na Zemlji, već „Đavolja opsjena“, privlačna i primamljiva za oči iz daljine, razbuktala vatra za dušu i tijelo kada se uđe u nju.
Cilj Muhammeda, a.s., kako je to objašnjeno u Kur’anu i Sunnetu, jeste uspostava Prirodnog svjetskog poretka, dok je cilj savremenog svijeta uspostava Novog svjetskog poretka (New world order). Istina je, međutim, da je Novi svjetski poredak čak i po svom nazivu nestabilan, jer ono što je novo danas, sutra će biti staro. Novi poredak donio je čovječanstvu samo haos i nered na svim nivoima. Danas živimo u svijetu gdje vlada nemoral i razvrat. Gdje je lakše biti loš, nego dobar. Gdje je nošenje marame zabranjeno, a otkrivanje tijela poželjno. Gdje se brak i skladan porodični život smatraju zastarjelim, a bračna nevjera i uskakanje iz kreveta u krevet modernim. Gdje pobožnost izazova potsmjeh, a bestidnost veliča. Živimo u svijetu gdje se vrše ubistva nerođene djece (abortus) u ime prava žena. Gdje su ubice i silovatelji zaštičeni u ime prava na žvot. Gdje su kriminalcima date sve pogodnosti za život u ime ljudskih prava. Gdje seksualni perverznjaci imaju sve simpatije i pažnju. Gdje se oni koji pozivaju na pravednost i poštenje podrugljivo nazivaju „prokleti moralisti“. Gdje mediji čine sve da utiču na izbor ljudi, a kada se pojavi neko ko poziva na moralnu i društvenu reformu isti ti mediji proglašavaju ga nazadnom osobom koja nema prava da ljudima dijeli lekcije o dobrom ponašanju. Alkohol, pušenje duhana, kockanje i nesputano seksualno ponašanje smatraju se najmarkantnijim simbolima „slobode“, a bordeli, plaže, barovi i kazina su hramovi te „slobode“ i njena sveta mjesta. Jedna trećina ukupnog stanovništva na Zemlji puši duhan, milioni koriste razne vrste drogā, milioni piju alkohol i kockaju, značajan procenat od ukupnog stanovništva na svijetu upušta se u razne oblike nezdravog seksualnog ponašanja, uključujući promiskuitet, homoseksualnost, kupovinu seksualnih usluga, itd. Ukratko, mi smo stanovnici svijeta u kojem je najveća vrijednost otvoreno činjenje zla; a najveći grijeh pozivanje na krepost, čast, poštenje i pravednost. Globus Novog svjetskog poretka užurbano hita ka haosu i neredu. Ne čudi, stoga, što svake godine:
više od milion ljudi bude ubijeno (Više od 240 miliona ubijeno je u ratovima vođenim u prošlom stoljeću.);
više od 2 miliona počini samoubistvo;
više od 5 miliona umre od spolnih bolesti (Više od 20 miliona umrlo je od AIDS-a ove godine);
više od 100 miliona pati od neke od spolno prenosivih bolesti (42 milijuna pati od AIDS-a);
više od 2.2 miliona umre od problema izazvanim konzumiranjem alkohola;
više od 100 miliona pati od bolesti prouzrokovanih konzumiranjem alkohola;
više od 5 miliona umre od bolesti povezanih s pušenjm duhana;
više od dvije milijarde puši duhan;
stotine miliona upušta se u kockanje;
500 miliona koristi internet za kockanje; u SAD-u 20 milion ima simptome zavisnosti o kockanju; uzrok razvoda braka za 2 miliona bračnih parova bilo je kockanje;
desetine miliona žena bavi se prostitucijom i drugim sa seksom povezanim poslovima; više od milion Amerikanaca se bavilo prostitucijom:
više od 1.2 miliona djece godišnje bude izloženo prostituciji i drugim seksualnim perverzijama;
više od 800 miliona gleda pornografiju
nekoliko miliona domova se razruši;
nekoliko miliona žena bude silovano; stotine miliona žena bilo je barem jednom u životu silovano;
seksualno zlostavljanje djece u stalnom je porastu širom svijeta; u zapadnim državama gotovo jedna trećina ukupnog stanovništva bila je seksualno zlostavljanja tokom djetinjstva;
ovisnost o drogama također je u porastu; desetine miliona ovisno je o nekoj vrsti droge;
građanski ratovi, pobune i lokalni sukobi ne pokazjuju tendenciju opadanja, odnoseći svake godine desetine hiljada života;
ekonomske razlike među stanovnicima različitih država, i među stanovnicima iste države konstantno se povećavaju; siromaštvo je možda u padu, ali je relativno siromaštvo u porastu.
Neophodno je, stoga, da islam, u formi kakvu je uspostavio Muhammed, a.s., odigra svoju ulogu. Cjelokupni društveni, pravni, ekonomski, administrativni, znanstveni, zdravstveni i obrazovni sistemi širom svijeta temelje se na neislamskim premisama. Sve što Kur’an izričito zabranjuje svugdje u svijetu uništava društveno tkivo. Međunarodne organizacije, uključujući i UN (Ujedinjene nacije), WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) WTO (Svjetska trgovačka organizacija) i Amnesty International (Organizacija za zaštitu ljudskih prava) igraju kako muzika globalizacije svira, gazeći pri tom fizičko, mentalno i duhovno zdravlje pojedinca, porodičnu harmoniju i društveni poredak.
Protiv takvog Novog svjetskog poretka nužno je boriti se i raditi na uspostavi Prirodnog svjetskog poretka na načelima objavljenim u Božijoj Knjizi, oživotvorenim u Praksi Allahovog Poslanika, a.s. Specifičnost misije Muhammeda, a.s., je u njenoj cjelokupnosti, cjelovitosti, univerzalnosti i savrenštvu. Da bi se promijenio svijet na bolje, u skladu sa islamom i Poslanikovim, a.s., poslanjem, potrebno je pronaći najbolje metode primjene pouka Muhammedove, a.s., misije u savremenom dobu. Muhammedova, a.s., revolucija nije obična revolucija, već ideološka, intelektualna, društvena, ekonomska, politička, moralna i duhovna revolucija uobličena u jedinstven sistem temeljen na jedinstvu ljudskog roda i vjeri u Jednog i Jedinog Boga. Gledano iz ljudske perspektive Muhammed, a.s., je bio genijalac bez premca u povijesti čovječanstva. Međutim, on je bio više od toga. On je Odabrani kojeg nisu odabrali ljudi, već Stvoritelj Bog. On je savršeno biće na vrhuncu razvoja svjesnih stvorenja. Na žalost, postoje neki učenjaci koji pokušavaju plemenitog Poslanika, a.s., pretvoriti u poštara. Ne može biti gori komentar njegove misije od tog. Muhammed, a.s., nije bio poštar koji je samo prenio Božiju poruku ljudima; on je bio istinski ambasador i izaslanik Božiji koji je upućivao pojedince, potom ih uobličio u zajednicu, pa ih vodio kroz razvijeni društveni sistem, a zatim islam učinio svjetskom religijom.
Što prije stanovnici svijeta uzmu Muhammeda, a.s., za uzora, bit će bolje za njih, individualno i kolektivno.
Preveo:
Elvir Duranović
(Rijaset.ba)