Obraćanje dr. Mustafe Cerića na dženazi Muhamed ef. Salkiću

Nakon ikindije namaza, 17. 01. 2012. godine, u haremu Gazi Husrev-begove džamije klanjana je dženaza namaz Muhamed ef. Salkiću, generalnom sekretaru Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Dženazu namaz je imamo reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, nakon čega se reisu-l-ulema obratio prisutnima na dženazi istaknuvši vrijednosti koje su krasile Muhamed ef. Salkića, a potom je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović pozvao svoga prethodnika na ovoj časnoj dužnosti dr. Mustafu Cerića da u ime porodice zatraži halal za Muhamed ef.

Reisu-l-ulema (1993-2012) dr. Mustafa Cerić se zahvalio reisu-l-ulemi Husein ef. Kavazoviću, a potom je u svom obraćanju iskazao zahvalnost Muhamed ef. Salkiću. Prenosimo pismeni sadržaj obraćanja reisu-l-uleme (1993-2012) dr. Mustafe Cerića:

mus-cer-obr-dzen-muh-sal-01-2013-1

قال الله تعالي: إنَّا للهِ وَ إنَّا إليهِ راجشعُونَ

Vijest o iznenadnom preseljenu na Ahiret hadži Muhameda ef. Salkića, el-Emīna, u ponedjeljak 02. rebiu-l-evvela, 1434/14. januara, 2013. god zatekla me je u Ammanu, Jordan, dok sam kod prijatelja Aftaba Ahmeda većerao. Telefon je zazvonio i uplakani glas je progovorio. “Reis-efendija moj babo . . . je preselio”! “Čiji babo …” “Moj babo . . . Muhamed . . . Salkić. Ja sam Sadžida”. “Kako . . . kada . . . nije moguće”. “Reis-efendija . . . ja vas molim da dođete . . . ako ikako možete . . . “Kad se to dogodilo?” “Danas nakon posla . . . kod kuće . . . pogodio ga infarkt”. “Sadžida dušo, kako ti je mama?” “Dobro je . . . ali ne može govoriti”. “Sadžida, dolazim, ako Bog da”. “Hvala . . .”

Sadžidina vijest o smrti njezinog babe i mog brata i životnog saborca Muhameda Salkića me snažno potresla. Nije prvi puta da me pogodi vijest o smrti nekog od meni dragih osoba, ali smrt hadži Muhameda Salkića, el-Emīna, me zaista udarila kao grom iz vedra neba.

Sve do ovog trenutka nisam bio ni svjestan koliko se može voljeti neko ko ti nije rođeni brat, ali ti je brat po vjeri, po životnom i poslovnom putu, po sudbinskom i nesebičnom povjerenju. I sve do ovog trenutka nisam znao koliko će mi nedostajati moj Muhamed, moj brat, moj prijatelj, moj el-Emīn – Povjerljivi. Muhamed koji nije znao izdati. Nije znao krivo govoriti. Nije znao biti ni pakostan ni zlovoljan.

Jer, hadži Muhamed ef. Salkić je, zaista, bio čovjek od vjere i povjerenja. Bio je iskren i otvoren s ljudima i odan i pošten u poslovima. Hadži Muhammed ef. Salkić, el-Emīn, je bio Allahov dar za Islamsku zajednicu. Stručan i pouzdan, odmjeren i skroman, jasan i odlučan, brižan i pravedan, požrtvovan i dosljedan – hadži Muhamed ef. Salkić, el-Emīn, je čuvao i branio čast i ugled Islamske zajednice na najbolji mogući način. Dvodecenijski zajednički rad u izgradnji normativnih akata, ustanova i institucija Islamske zajednice uvjerio me je u Muhamedovu stručnost, sposobnost i poštenje. To je moje svjedočenje o hadži Muhamedu ef. Salkiću, el-Emīnu, na ovom i na budućem svijetu.

Sa ponosom i punom iskrenošću hoću da kažem da je moj uspjeh u gotovo dvodecenijskom obnašanju dužnosti reisu-l-uleme i vrhovnog muftije u Bošnjaka uveliko zasluga hadži Muhameda ef. Salkića, el-Emīna, sa kojim sam dijelio sve svoje brige, nade, strahove, planove, dileme, uspone i padove, poraze i pobjede.

Moj Muhamed je najbolje znao kako da me upozori da ne prelazim granicu svojih ovlaštenja, ali i da me podrži da širim granice rada i djelovanja Islamske zajednice za dobrobit islama, muslimana i svih ljudi dobre volje.

Radeći sa hadži Muhamedom ef. Salkićem, el-Emīnom, shvatio sam staru mudrost da je bolje imati strogog, ali pravednog saradnika, nego blagog, ali neumješnog podanika. Muhamed je bio upravo takav strog, ali pravedan prema sebi i prema drugima. Živio je u islamu i za islam. Radio je za muslimane i za Islamsku zajednicu cijelim svojim bićem.

Hadži Muhamed ef. Salkić, el-Emīn, je cijeli svoj život posvetio Islamskoj zajednici, kao imam, hatib, muallim, pravnik i generalni sekretar Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, gdje je, tako reći, na radnom mjestu teslimio dušu Stvoritelju. Mnogo je važnije da čovjek bude u prvom redu u srcima ljudi, nego u prvom redu po protokolu.

Hadži Muhamed ef. Salkić, el-Emīn, je bio i tako će i ostati u prvom redu u srcima svih radnika u Rijasetu, u srcima svih džematlija, koji dobro pamte da ih nije nikad ostavio bez stručne i ljudske pomoći.

Džematlije Ključa i Bosanske Dubice će se zauvijek sjećati da ih je hadži Muhamed ef. Salkić, el-Emīn, posjetio prije nekoliko dana. To je bila njegova zadnja posjeta džematima koji se obnavljaju nakon genocida i koji se bore da tamo ostanu u svojoj vjeri i na svojoj zemlji.

Hadži Muhamed ef. Salkić, el-Emīn, ostaje trajno u prvom redu moga srca. On je bio i ostao moja čast i moj ponos. Dužan sam mu za sve dane i godine mojeg obnašanja dužnosti reisu-l-uleme.

Hvala Sadžidi što me je na vrijeme obavijestila da s vama danas budem na dženazi našem hadži Muhamedu ef. Salkiću, el-Emīnu, el-Siddiqu i el-Farūqu. Zahvalan sam Akademiji Al Al-Bejt u Jordanu što mi je omogućila da tek nakon dva dana od početka mog studijsko-profesorskog angažmana dođem na dženazu svom bratu i podijelim žalost sa njegovom rodbinom, našim prijateljima i mojim narodom.

Smrt hadži Muhameda ef. Salkića, el-Emīna, je veliki gubitak za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Srbiji, Hravatskoj i Sloveniji, te bošnjačkoj dijaspori u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji, naročito zbog toga što mu se nije dalo da završi započete važne poslove za još jaču uvezanost Islamske zajednice. Njegova smrt ostavlja veliku prazninu u duši njegovih prijatelja i veliku tugu u duši i srcu njegove porodice i rodbine.

No, kao što nam se kaže u Kur’anu Časnom: – Svi smo mi Allahovi i svi se Allahu vraćamo! Pa tako se i naš Muhamed vraća svom Gospodaru sa našom dovom da mu se otvore džennetska vrata sa riječima Milostivog:

– O smirena dušo, vrati se svom Gospodaru zadovoljna i On s tobom zadovoljan. Vrati se među Moje pobožnike! Vrati se u Moj Džennet!

Neka Allah podari našem Muhamedu Džennet, njegovoj Hafi, Fejlemu, Selmi i Sadžidi sabur, njegovom unuku Rejhanu, snahi Elmi i zetu Admiru, njegovoj bližoj i daljnoj rodbini utjehu te njegovim prijateljima i poznanicima pouku i poruku da je ovaj život prolazan pa, stoga, stalno treba biti spreman na iznenadni poziv da se ide na put za Drugi svijet.

Allahu Svemogući, osnaži nas na putu istine i pravde!

Allahu Sveznajući, puči nas da se volimo ljubavlju rođene braće i da se poštujemo poštenjem istinskog bratstva!

Allahu Milostivi, omili nam život na zemlji u Tvom itaatu i Tvom rizaluku! Amin!

Draga braćo, ako ima kakvih hakkova hadži Muhamed ef. Salkić, tražim halala za njega! Hoćete li mu halaliti? Ja mu halalim! Halal olsun!

(Rijaset.ba)