Miradz nije san – Vjera nije rijec

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
22 Redzep – 1437.H./29 April 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Miradz nije san – Vjera nije rijec

Hvala Uzvišenom Allahu na milosti koju nam je ukazao dajući nam da se rodimo u islamu i živimo u islamskoj porodici. Hvala Mu za nebrojne blagodati kojih smo svjesni ili nesvjesni a svakodnevno, svakog trena se spuštaju na nas iz milosti Njegove. Neka je salavat i selam na Poslanika islama, njegovu časnu porodicu, časne ashabe i nase sehide.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Kaže Allah Uzvišeni: “Neka je slavljen onaj koji je svog roba u jednom dijelu noći preveo iz Mesdžidul-Harama u Mesdžidul-Aksa čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu pokazali neka znamenja naša, zaista je On Onaj koji sve čuje i sve vidi.”
Ovim riječima Allah Uzvišeni započinje kazivanje o jednom izuzetno važnom događaju koji se desio još prije hidžre. Ovaj događaj o kojem Allah govori je poznat pod nazivom „Isra’ i mi’radž”.
Mudžiza Israa i miradža, Poslaniku Muhammedu a.s. je izraz najveće počasti koju je Allaha dž.š. samo njemu dodoijelio. Ova mudžiza se dariva Poslaniku Muhamemdu a.s. u njegovim najtežim dunjalučkim danima. To je bilo na isteku godine koja je u Poslanikovom životu nazvana «Godinom Tuge.» Zbog gubitka Poslanikove supruge hazreti Hatidže i njegovog amidže Ebu Taliba.

Isra i mi’radž su dva međusobno povezana događaja. Prvi El-isra je noćno putovanje gdje je Muhammed a.s. iz Mekke uzjahao Buraka i sa njim došao do Jerusalima tj., Mesdžidul-Aksaa. Nakon toga je bio uzdignut na nebo do Allaha Uzvišenog (El-Mi’radž) te se iste noći vratio u Mekku.

Na svom putovanju Poslanik a.s. se susreo sa brojnim poslanicima kojima je čak u El-Mesdžidul-Aksa predvodio namaz. Nakon Namaza prica Poslanik prišao mi je Džibril sa posudom vina i s drugom posudom u kojoj je bilo mlijeko. Ja sam izabrao mlijeko. Džibril mi je rekao: ‘Izabrao si prirodno, izabrao si Islam´. Zatim smo dignuti na nebesa.
Na prvom nebu susrece Adema a.s. na drugom dva tecica – Isa a.s. sina Merjeminog i Jahja´a a.s. sina Zekerijaha a.s. na trecem Jusufa a.s. na cetvrtom Idrisa a a.s. na petom Haruna a.s. na sestom Musa a.s. a na sedmom Ibrahima a.s. zatece, a leđima je bio oslonjen na Bejti-l-Ma’mur. U Bejti-l-Ma’mur svaki dan ulazi sedamdeset hiljada meleka i isti se više nikad ne vrate ponovo.

Veoma je interesantno da mi dok klanjamo obavljamo svoj vlastiti Miradz, a na sjedenju dok ucimo Ettehijjatu ustvari ucimo razgovor Allaha Uzvisenog i Poslanika na Miradzu.
Naš Poslanik a.s. nakon što je uzdignut do krajnjih granica dokle jedno biće može doprijeti se obratio riječima punim hvale, strahopoštovanja, ljubavi i milosti: Poslanik je započeo svoj razgovor sa Allahom sljedećim riječima:
Ettehijatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu. Najljepši pozdravi i salavati Allahu.
A Allah mu odgovara: Esselamu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu. Neka je na tebe mir o Allahov poslaniče, Allahov rahmet i berićet.
A Poslanik mu odgovara: Esselamu alejna ve ala ibadillahis-salihin. Neka je mir na nas i na sve Allahove dobre robove. A zatim je melek Džibril izustio: Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed a.s. Njegov rob i Njegov poslanik.
Ovo je bio Poslanikov direktni razgovor sa Allahom. Zamislimo koja je to ljepota direktno razgovarati sa Allahom. Imamo li mi mogućnosti da ovako razgovaramo sa našim Gospodarom? Kako i na koji način?
Odgovor na ovo pitanje bi bio da i mi možemo sa Allahom razgovarati, jer nam je Allah propisao namaz putem kojeg se mi obraćamo Allahu, a putem Kur’ana se Allah obraća nama.
Dok je boravio kod Allaha dobio je naredbu da on i njegov ummet moraju u toku dana i noći klanjati 50 namaza. Shodno ovoj naredbi ako bi uzeli da svaki namaz koji sada imamo pomnožimo sa deset bili bi dužni da obavimo 170 rekata i to samo farzova tj., 20 rekata sabaha, 40 rekata podne, 40 rekata ikindije, 30 rekata akšama i 40 rekata jacije.
Poslanik a.s. je ovo prihvatio i krenuo nazad. Kada je prolazio pokraj Musa a.s. upitao ga šta mu je Allah naredio, a on mu reče klanjanje 50 namaza u toku dana i noći. Musa a.s. koji je bio iskušan sa sličnom naredbom mu reče da se vrati i da moli Allaha da umanji broj namaza.
Poslanik a.s. se vraćao između Allaha i Musaa a.s. sve dok nije ostalo da se klanja 5 namaza te Allah reče: Ovih 5 namaza imaju vrijednost kao onih 50. Poslanik a.s. više nije imao hrabrosti da traži od Allaha smanjenje broja namaza tako da je na tome i ostalo.
Namaz je najveći i najljepši poklon koji je darovan Muhammedu a.s. i njegovom ummetu. Da li smo prihvatili ovaj poklon od Allaha ili smo ga negdje zabacili kao što se čini sa neželjenim poklonima? Da li smo ovom poklonu dali njegovo mjesto koje zaslužuje? Da li smo svjesni njegove vrijednosti? Znamo li zašto je namaz tako značajan? Šta učimo kada smo u namazu?
U djelu Zadu-l-me’ad Ibn Kajjim el Dževzi je kategoričan da su se Isra i Mi’radž Poslaniku dogodili u budnom stanju (bidžesedihi), a ne samo duhovno ili u snu. To je mišljenje većine islamskih učenjaka. Mustafa es-Sibai u djelu „Poslanikov životni put“, kaže: „Isra i Mi’radž desili su se u jednoj noći, pri punoj svijesti, duhovno i tjelesno“. Isto mišljenje zastupa i Ibn Kesir. To potvrđuje i prvi ajet sure Isra u kojem se spominje da je Allah dž.š. prenio svoga roba, koristeći riječ „abd“ a ona označava čovjeka u cijelosti, i dušu i tijelo. Također u suri Nedžm u kojoj se o Mi’radžu govori Uzvišeni kaže: „Pogled mu nije skrenuo“/Nedžm,17/.
Spominje se riječ „besar“ a ona označava čovjekov fizički vid. Nije upotrijebljena riječ „besiret“, što je oznaka za unutarnje, duhovno gledanje. Da su se Isra i Mi’radž desili u snu, mušrici ne bi to negirali jer znaju da čovjek može sanjati da je otputovao u bilo koje mjesto. Oni su upravo negirali da je Poslanik u toku jedne noći prevalio toliku razdaljinu, otišao iz Mekke u Jerusalim, zatim na nebesa i vratio se u toku jedne noći.
Poslanik je gore putovao tijelom i dušom, putovao je kao čovjek i što je od tamo donio, čovjeku je donio. To što je donio omogućava čovjeku u svakoj generaciji, do dana Sudnjega da Gospodaru svjetova pokuca na vrata, da Mu do prijestolja dođe, da Mi’radž svaki dan klanjajući čini.
Ono što je Poslanik vidio važno nam je za razumijevanje vjere i važno nam je kako bi se još čvršće uhvatili Allahovog dž.š. užeta i još sigurnije koračali za Poslanikom čovječanstva. Uzdižući se na nebesa Poslanik je prolazio pored prethodnih poslanika i svi su bili oduševljeni njegovim dolaskom, a pitanje koje su postavljali upućuje na to da su ga očekivali i svojim narodima nagovijestili. On s.a.v.s. je Poslanik svima, svim narodima i svim ljudima do Sudnjega dana. Obilježavajući dan i noc njegovog Mi’radža koja ove godine pada sada u ovaj Utorak, i na nebesa uzdignuće, probudi u sebi ponos što pripadaš njegovom ummetu i živi njegov sunnet kako bi bio dostojan njegovog šefa’ata, a šefa’at mu je mi’radžski poklon. Sunnet poslanikov i put njegov, obilježavaju dvije važne poruke, dva važna proglasa koji glase: „Obveseljavaj a ne rastužuj i olakšavaj a ne otežavaj“.

Vjera je radost i donosi olakšanje. Danas, međutim, često čujemo tumačenja naše vjere koja je opisuju kao nešto teško i gotovo nemoguće za živjeti. Od takve predstave islama ljudi bježe i imaju predrasude. Nije mi’radžska poruka da u Londonu i Parizu presrećeš i napadaš, ubijaš vojnika ili civile. Mi’radžska poruka je da u Londonu završiš Oxford a u Parizu Sorbonu i tako se boriš za afirmaciju institucionalnog islama, onakovog kakvog mi imamo u nasoj domovini, a protiv islamofobije.
Poslanik je došao do Sidretu-l-muntehaa i vidio u stvarnom obliku Džibrila. Sidra je granica iza koje ljudski razum ne poima stvari. Iza te granice se nalaze odgovori koje ovdje ne nalazimo, npr. Zašto nekada dobar vjernik boluje i pati a griješnik lagodno živi i smrću lahkom umre?
Vidio je Poslanik Bejtu-l-Ma’mur, nebesku ka’bu i na nju leđima naslonjenog Ibrahima a.s. U tu ka’bu svaki dan uđe sedamdeset hiljada meleka koji u njoj ibadete i više se ne vraćaju do Sudnjeg dana. Ibrahim a.s. je graditelj zemaljske, naše ka’be. On nam je orijentir, po naredbi Božijoj sagradio. Od onoga dana kad je Uzvišeni Poslanika i ummet mu prema Mekki usmjerio nema promjene pravca, nema drugog orjentira i nema izlaska iz te putanje do Dana Sudnjega.
Kako mi nismo meleki, već ljudi, mi iz putanje ka ka’bi izaći možemo i leđa joj umjesto lice okrenuti. Ako to učinimo u propast idemo jer kad god je čovjek leđa onome što ka’ba simbolizira okrenuo u propast je išao. Mi’radžska poruka je jasna. O ljudi, ka’ba vam je na zemlji ono što je melekima na nebesima. Vaše uzdignuće, vaše jačanje, vaš napredak i prosperitet je moguć samo ako od ka’be krenete baš kao što je Poslanik na svoje uzdignuće iz Mesdžidu-l- harama krenuo, naime cistog srca jer su ga Dzibril i jos nekoliko Meleka odveli do izvora Zemzem, doslovno mu otvorili prsa i oprali mu srce, prije polaska jer vidite i malkice zaprljano srce kao kod Poslanika nemoze ka Allahu prljavo.
Poslanik je vidio Džennet i Džehennem. U Džennetu je, kako kaže, vidio dvorac pripremljen za Omera r.a. i čuo zveket njegovih nanula džennetskom kaldrmom. U Džehennemu je vidio nepravednike, tuđeg imetka izjelice, kamatare,one koji su preuzeli emanete a nisu ih sposobni nositi ni ispuniti, itd.. Omeru je dvorac u Džennetu sagradila njegova pravednost, njegova odlučnost da Allahova riječ bude gornja i da svi ljudi bez obzira na društveni status budu jednaki pred zakonom.
Omeru je dvorac u Džennetu sagradila njegova odgovornost. Imao je običaj reći, kriv sam ja kao predsjedik države ako mazga u Šamu slomi nogu zbog lošeg puta.
Omeru je dvorac u Džennetu sagradila njegova samilost i požrtvovnost jer on gladnoj porodici na kraju grada nosi večeru, brašno na svojim leđima.
Njemu je hod džennetskom kaldrmom omogućila ona njegova svijeća koju pali kad radi svoj posao, ne želeći trošiti državno – vakufsko u privatne svrhe. Obilježit ćemo Mi’radž. Važnije je da on i njegove poruke obilježe nas. Da mi tijelom i dušom, a to znači i riječju i djelom krenemo na svoj Mi’radž, na svoje uzdignuće i svoj uspon u vjeri.

Poslaniku je na Mi’radžu naređen namaz, pet dnevnih. Sve naredbe Božije su Poslaniku došle, a on je bio na zemlji, i post i zekat i hadždž i …, a namaz mu je naređen u Allahovoj blizini, u podnožju Njegovog Arša. Može li se Allahu dž.š. približiti bez namaza? Može li se biti musliman bez sedžde? Može li se uspjeti ako se ne klanja? Ne može! Prvo što ćete biti pitani je namaz. Ako ne budete klanjali, nećete više ništa ni biti pitani. Obilježit ćemo Mi’radž, a ako mi ne budemo svakog dana išli na svoj Mi’radž, a on je u našoj sedždi, jer se u našoj vjeri uči da je namaz Mi’radž mu’mina, nećemo otvoriti džennetska vrata i nećemo dostojni biti Poslanikova šefa’ata. U hadisu Božjeg Poslanika se kaže:“Namaz je mi‘radž pravovjernih (Essalātu mi‘rādžul-mu’minīn).“

Miradžski je poklon, tri zadnja ajeta sure Bekare. U njima se nama kaže da nismo zaduženi preko mogućnosti naših. Analogno tome, jesmo dužni sve ono što možemo.
Poslanik je dušom i tijelom na nebesima bio. Od nas se traži da riječju i djelom, dušom i tijelom slijedimo Poslanika. Ne slijediš ga ako ti tijelo Ruku ne čini, ako ti čelo na sedždu ne pada, ako ti korak ka jedinstvu i zajednici nije usmjeren, ako ti ruka ne dijeli, ako ne služiš roditeljima, ako ne pomažeš bližnjem, ako se ne slažeš s komšijom…
Da je Poslanikov Mi’radž bio samo san ne bi se Kurejšije, mušrici na to obazirali. Ako tvoj islam, tvoja vjera bude samo riječ, neće se na to Uzvišeni obazrijeti jer mi’radžska poruka je da se vjera djelom potvrđuje i živi.

Molim Allaha da nam omili pokornost, činjenje dobrih djela i da u namazima nalazimo smirenost i radost naših očiju. Uzvišeni Bože, pomozi nam, da mi’radžske poruke razumijemo i da ih živimo kako bi s Omerom r.a. džennetskom kaldrmom hodali i u džennetskim ljepotama uživali. Amin!