Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
29 Redzep – 1437.H./06 Mai 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
BEREKET VAKUFA I PORUKE FERHADIJE
Hvala Allahu dž.š. Koji nas je uputio na Pravi put i poslao nam Muhammeda s.a.v.s. da nas poduči djelima od kojih ćemo imati nagradu i sevap na budućem svijetu.
Postovane dzematlije, draga omladino;
Danas se sirom BiH i Dijaspore prenosi jedna te ista hutba a to je Hutba o Bereketu Vakufa od Dr. Fuada Sedica, kao i poruke Ferhadije od bivseg Banjaluckog Muftije Edhem ef. Camdzica. Ja cu pokusati sazeti obje u jednu – danasnju.
Današnja hutba je podsjećanje na značaj vakufa, a cijeli mjesec koji je pred nama u znaku je manifestacije “Dani vakufa” koju organizira Vakufska direkcija IZ u BiH. Ideal islama nije udijeliti nešto bezvrijedno i beznačajno, već naprotiv uvakufiti u ime Allaha dž.š. na trajno dobro i u korist ljudima, ono što je dragocjeno, ljudima drago i za srce priraslo.
Kada je Allah dž.š. objavio ovaj ajet: ”Nećete zaslužiti nagradu (tj. Džennet) sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.” (sura Ali Imran, 92) došao je ashab Ebu Talha, koji je u Medini posjedovao najviše palmi, i rekao: -Allahov Poslaniče, najdraže od moga imetka mi je bašča (palmovnik) Bejruha. (Ova bašča se nalazila u blizini Pejgamberove s.a.v.s. džamije i on je u nju često ulazio da bi se napio vode.) -Nju dajem kao sadaku u ime Allaha. Nadam se da ću za to od Allaha dobiti nagradu, pa je ti, o Allahov Poslaniče, iskoristi u ono na šta ti Allah ukaže.” Tada je Poslanik a.s. rekao: “Čestitam ti, to je imetak koji će ti donijeti mnogo koristi (i hajra).” (muttefekun alejhi)
Od svega što posjedujemo na ovom prolaznom svijetu: imetak, hrana, odjeća i ostale blagodati, na drugom svijetu jedino ćemo imati nagradu za trajnu sadaku i za ono što smo uvakufili. Sve ostalo se bespovratno troši, blijedi i nestaje. Na to ukazuje slijedeći hadis: Abdullah ibn Mes’ud r.a. kaže da je jednom prilikom došao kod Poslanika s.a.v.s. a on je učio ajet: ‘Elhakumuttekasur / Zanijelo vas je natjecanje u gomilanju imetka,’ pa je rekao: “Čovjek će govoriti: -Moj imetak, moj imetak?! O čovječe, pa zar tebi od tvog imetka pripada išta drugo osim onoga što si pojeo pa se okoristio, obukao pa poderao, ili udijelio pa si ga zauvijek ostavio (uvakufio).” (Muslim, Tirmizi i Nesai)
Muhammed s.a.v.s. odmah nakon učinjene hidžre u Medinu počinje s praksom uvakufljenja. U predgrađu Medine u mjestu Kuba’, sagradio je džamiju koja je postala stožer i duhovni oslonac muslimanske zajednice. U Medini, zajedno sa svojim ashabima, gradi džamiju, koju danas posjećuju i čijoj se monumentalnoj ljepoti dive milioni vjernika iz svih dijelova svijeta. Kao, što je to slučaj sa svim prethodnim poslanicima, cjelokupan imetak Muhammeda a.s. je stekao status vakufa koji niko od njegovih nasljednika nije mogao otkupiti niti naslijediti.
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Mi smo poslanici, naš imetak se ne nasljeđuje. Ono što smo ostavili je sadaka (vakuf).” (muttefekun alejhi)
Ashabi r.a su se natjecali u udjeljivanju i pomaganju. Omer r.a. je jednom prilikom uvakufio polovinu svog imetka, nadajući se da će tim dobročinstvom nadmašiti i preteći i samog Ebu Bekra r.a.
Međutim, Ebu Bekr r.a. poklanja cijeli svoj imetak i stavlja ga na raspolaganje Poslaniku s.a.v.s. Omer r.a. tada odluči da se više nikada neće natjecati u darežljivosti s Ebu Bekrom.
Kada su muslimani došli u Medinu, jedan jevrej je posjedovao bunar i korištenje njegove vode naplaćivao po visokoj cijeni. Poslanik s.a.v.s. ga je bezuspješno nagovarao da bunar proda muslimanima. Nakon toga je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ko otkupi taj bunar i stavi ga u opće korisne svrhe (tj. uvakufi ga) imat će Džennet.” Čuvši za to, Osman r.a. uspjeva od jevreja otkupiti polovinu bunara, tj. koristio je bunar svaki drugi dan. Kada je Osman r.a. razglasio da je bunar svaki drugi dan besplatan i svima dostupan, jevrej odluči da Osmanu r.a. proda i drugu polovinu.
Nakon toga ljudi su pokušavali od Osmana, r.a. otkupiti bunar plaćajući za njega višestruku cijenu. Tada im Osman r.a. reče: -Ne mogu vam prodati bunar, jer sam ga “prodao” Onome Ko će mi ga platiti desetorostruko. (Mislio je na obećanje Uzvišenog Allaha dž.š.: „Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen“ – Sura Al-An’am, 160).
Tako su vjerovali i postupali muslimani svih generacija. Uvakufljavali su svoj imetak za različite svrhe i potrebe zajednice. Vakufila su se mezarja, medrese, sirotišta, bolnice, dućani, mostovi, putevi i mnogi drugi hajrati koji su koristili živima a sevap, nagrada umrlim vakifima pristiže sve do Sudnjeg dana. Naši cijenjeni vakifi su uvijek imali u vidu hadis u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže: “Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste ljudima.” (hadis je sahih)
Draga i poštovana braćo! Činom vakufljenja jačamo naše džemate i Islamsku zajednicu, a samim tim pomažemo izgradnju našeg društva i države. Udjeljivanjem imetka ne umanjujemo vrijednost onog što smo stekli, naprotiv, vakufom taj imetak progresivno uvaćavamo, udahnjujemo mu poseban berićet i na koncu svoj imetak činimo još većim, plodonosnijim i trajnijim.
Nadoknadu i berićet našim vakufima garantuje Svevišnji Allah u Časnom Kur’anu: ”…a šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (sura Sebe’, 39)
Također i Allahov Poslanik s.a.v.s. kada kaže: „Svako jutro osvanu dva meleka koji uče dove. Jedan melek kaže:„Allahu moj, upropasti imetak onoga koji škrtari i ne udjeljuje!“ Drugi kaže ovako:„Allahu moj, nadoknadi i daj berićet u imetku onoga koji dijeli!“
Kada se pogledaju neke vakufske građevine sagrađene od najkvalitetnijeg kamena i materijala, postaje nam jasna namjera vakifa, koji su željeli da vakuf traje što duže i da se ljudi njime generacijama koriste. Ti isti vakifi su čak i svoje privatne kuće i imanja gradili za manje novca i od manje kvalitetnog materijala.
Naši dobri prethodnici su kada bi im neko pokucao na vrata sa molbom za pomoć imali običaj govoriti,: “Dobro nam došli oni koji naš imetak prenose iz jedne kuće (dunjaluk) u drugu (ahiret).”
Stoga, draga braćo, cijenjene džematlije: Dunjaluk nezaustavljivo prolazi, imetak koji zarađujemo i štedimo, također, neminovno nestaje. Ako želimo imetku produžiti vijek, ako želimo dobro našim živim i umrlim, uvakufimo na vrijeme nešto od imetka, pošaljimo bedela na hadž za naše umrle, učinimo neki hajrat za koji slijedi sigurna i obilna nagrada na ahiretu.
Cijela je BiH sazdana od vakufa: Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Skender Vakuf, Varcar Vakuf, Kulen Vakuf dobili su imena po dragocjenim vakufima i plemenitim vakifima. Kada bi se vratili svi uzurpirani i oduzeti vakufi i hajrati, skoro svaka bosanska čaršija mogla bi se zvati po vakufu iz kojeg je nastala.
Poruke Ferhadije – Draga braćo!
Danas je veoma značajan dan za Banja Luku, za BiH, za sve muslimane u svijetu. Obnovili smo Ferhadiju i time potvrdili, da s Ferhadijom samo Dragom Bogu dž.š. pripadamo, da slijedimo Njegovog Poslanika Muhammeda a.s. koji nam je uvijek bio, što će i ostati, za sva vremena, uzorom u našem životu.
Obnovom Ferhadije, potvrdili smo i svoje jedinstvo, svoju pripadnost ummetu Poslanikovom a.s. jedinstvo džemata i jedinstvo snažne Islamske zajednice pod mudrim rukovođenjem našeg uvaženog i poštovanog reisu l uleme prof. mr. Husein ef. Kavazovića, dokazanog, neumornog i kreativnog entuzijaste, da i pored svih poteškoća, koje će se povremeno javljati, Islamsku zajednicu vodi boljim uspjesima i većim rezultatima uz angažovanje svih dobronamjernih Bošnjaka, a posebno naših vrijednih imama.
Ferhadija je simbol bošnjačkog jedinstva, sabura, ustrajnosti, ali i simbol žrtve, kojom želimo približavanje Bogu dž.š. da steknemo Božije zadovoljstvo, da mu zahvalimo na blagodatima, kojima nas svakodnevno daruje, a naš povratak na naša povijesna ognjišta je čin, kojim pokazujemo, da smo spremni na žrtvu, kao i Halilur Rahman Ibrahim a.s. Svojim povratkom na svoje pradjedovske toprake, potvrđena je naša želja za dijeljenjem sudbine i prostora sa pripadnicima kršćanskih i drugih naroda u ovom podneblju.
Budimo sretni što smo se vratili na svoje toprake, što jedni drugima pomažemo, što smo milostivi jedni prema drugima, što smo pravedni, što čuvamo svoje duše od nepravde i zuluma, što ne sijemo mržnju, što se suzdržavamo od govora mrženje, što širimo ljubav.
Zidanjem Ferhadije obećali smo Dragom Bogu dž.š. da ćemo ostati zajedno, čuvati muslimansko jedinstvo, da ćemo jedni drugima oprostiti, pomagati druge, posebno nemoćne, ugrožene i nezbrinute, a u zadnje vrijeme, sve više zaboravljene heroje- povratnike na njihova stoljetna ognjišta.
I Svemogući Bog dž.š. nam je naredio u Kur’anu: „Pomažite se u dobročinstvima i bogobojaznosti, a ne pomažite se u grijesima i neprijateljstvima.“ (u gibetu, iftirama, govoru mržnje i hasedluku)
Zato se upitajmo koliko smo jedni drugima pomogli, koliko smo jedni drugima oprostili?
Danas se svi veselimo, vesele se muslimani cijelog svijeta, vesele se njene komšije svih vjera i nacija, vesele se Vrbas, Una i Drina, jer je ponovo s nama, danas Ferhadija. Živjela je pet stotina ljeta, nadam se da danas ezan s njene vitke munare, nikome više ne smeta. Koliko smo se mi spremili za ovaj dan radosti i veselja, za dan ponovnog proživljenja Ferhadije?
Danas i sutra u svojim kućama dočekujemo i ugošćujemo svoje komšije, svoje prijatelje, pokazujemo svoju toleranciju, svoju sklonost miru i međuljudskoj koegzistenciji, svoju opredjeljenost za pravdu i jednakopravnost, za koju se zalažemo, i koju svakodnevno svojom praksom promovišemo.
Kao što su Bošnjaci 1941. godine, kada je Evropa drhtala pod čizmom fašizma, iz Ferhadije tražili zaštitu Jevreja, Srba, Roma i svih naprednih antifašista, tako i danas iz Ferhadije tražimo, da Država bude jednako-pravedna prema svim svojim građanima.
Zato Ferhadija i mi danas iz Ferhadije, također tražimo, da sve vjerske zajednice moraju biti jednako tretirane, od strane Državne vlasti i međunarodne zajednice.
Naša sela i gradovi su puni povratnika, koji su se izjasnili, da su Bošnjaci i Bošnjakinje, i popisom potvrdili svoje staro historijsko bošnjačko ime, koje im je više od 150 godina zabranjivano. Potvrdili su da im je maternji jezik Bosanski i da im je vjera Islam, da su u inostranstvu privremeno, jer se još uvijek ne mogu vratiti na svoja radna mjesta, odakle su protjerani tokom agresije na BiH ili pak tamo zaradjuju svoj kruh.
Kako je moguće da Država uskraćuje prava pojedinim roditeljima, da im djeca uče nacionalne predmete na njihovom maternjem bosanskom jeziku u osnovnim školama. Ovim roditeljima, a prije svega njihovoj djeci, treba pomoći, koja se moraju školovati i ići u škole, kao i sva djeca svijeta. Dokle će se gaziti ljudska prava, ljudski principi, dokle će to Evropa nijemo posmatrati i prećutno odobravati? Jesu li to evropska demokratska načela u 21. stoljeću? To ne smijemo nikada prihvatiti!
Sa ovog časnog mjesta želim bolju sreću, bolju budućnost, svim ljudima, da se jednako tretiraju, da se niko ne satanizira, i da se niko ne osjeća građaninom drugog reda.
Na kraju draga braćo, svima Vama, našoj braći prognanicima po bijelom svijetu, a posebno našim čestitim povratnicima, koji su se vratili, da sa Ferhadijom dijele sudbinu sreće i blagostanja, pa ako bude trebalo i povremene nedaće s kojima će se sučeljavati, čestitam njeno ponovno uzdizanje i našu odlučnost, da s Ferhadijom ostanemo do Kijametskog dana, ako Bog da.
Također se zahvaljujem našim vrijednim imamima, koji su danonoćno bili na usluzi našim čestitim Bošnjacima, ulijevajući im nadu za opstanak i uspješno obnavljanje njihovih spaljenih i uništenih imanja. Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini svjesnim vrijednosti vakufa i udjeljivanja imetka na Allahovom putu. Gospodaru naš učini korisnim imetak koji udjeljujemo i na ovome i na budućem svijetu. Podari nam berićet u našim imecima, učini da i mi budemo vakifi i primi dobra djela naša. Molimo Allaha da sutrasnji dan ponovnog otvaranja ljepotice Banjalucke protece u najboljem redu. Amin.
