Mi smo Ummet casnih Mu´mina

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
27 Saffer – 1435.H. / 19 Decembar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Mi smo Ummet casnih Mu´mina

hutbaHvala Allahu, koji je čovjeka učinio namjesnikom na zemlji kako bi je izgrađivao. Stvorio mu je ono što je na nebesima i na zemlji i njemu potčinio. On nam je svoje blagodati i dobročinstvo dao kako bismo mu bili zahvalni. Ko ih pokuša nabrojati u tome neće uspjeti. Iskreno i s ubjeđenjem svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha Jedinog Koji druga nema. Svjedočim da je naš vjerovjesnik i miljenik Muhammed Allahov rob i poslanik, koji je nam je pokazao načela pripadnosti vjeri, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu porodicu i časne ashabe koji su bili najvrijedniji i najčasniji pripadnici ovog umeta i najveći dobročinitelji. Zatim na hrabre sehide i sve iskrene sljedbenike i one koji ih u dobročinstvu slijede.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Naslov naše današnje hutbe je Mi smo ummet časnih mu’mina. Na nama, pripadnicima ummeta Poslanika, a.s, je da živimo i umiremo samo kao muslimani, a to ćemo postići ako se budemo čvrsto držali Kur’ana, koji je uputa čovječanstvu, sunneta Poslanika, a.s, i ako se budemo međusobno voljeli i jedni drugima pomagali.

Kaže Allah, dž.š, u 11. ajetu Sure El-Hudžurat: O vi koji vjerujete, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih! I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno grješničko ime nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju, oni su nasilnici.

Dobro zapamtimo citirani ajet i ne dozvolimo sebi da budemo od onih koji krše Allahove, subhanehu ve te’ala, zabrane i izazivaju Njegovu srdžbu!
Poslanik, a.s, nas podučava slijedećim riječima: Prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, a.s, rekao: „Svaki je musliman drugom muslimanu, svet; njegova krv, njegov imetak i njegova čast!” (Muslim)
Bilježi Ibn Madže a prenosi Amr ibn el-As: ‘Vidio sam Poslanika a.s. kako tavafi oko Kabe i govori: “Kako si samo lijepa i kako je lijep tvoj miris. Kako si veličanstvena i kako je veliko tvoje mjesto kod Allaha. Tako mi Uzvišenog Allaha čast mu’mina je kod Allaha veća od tvoje časti, o Kabo, kao i njegov imetak, njegova krv, i da se o njemu ne misli nego samo dobro. Tako mi Allaha rušenje Kabe kamen po kamen je manji grijeh kod Allaha nego da se uvrijedi čast mu’mina ili da se prolije njegova krv.”.
Nije čast ljudi braćo u: neodgojenoj i neposlušnoj djeci, vilama, kućama, vikendicama, jahtama, ušteđevini, dionicama, skupocjenoj garderobi, satovima, mobitelima i visokim položajima u vlasti, već je čast u jačini imana, skromnosti i požrtvovanosti na putu islama.

Došao je kod Poslanika, a.s, Abdullah ibn Ummi Mektum, r.a, slijepi, siromašni ashab, da ga nešto pita dok je Poslanik, a.s, bio zauzet razgovorom sa Kurejšijskim prvacima, u želji da ih pridobije za islam. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenuo i namrgodio, ne želeći da propusti priliku razgovora sa prvacima, pa ga je Allah, subhanehu ve te’ala, sa sedmog neba prekorio i bi objavljeno:

عَبَسَ وَتَوَلَّى (1) أَنْ جَاءَهُ الْأَعْمَى(2) وَمَا يُدْرِيكَ لَعَلَّهُ يَزَّكَّى(3) أَوْ يَذَّكَّرُ فَتَنْفَعَهُ الذِّكْرَى(4) أَمَّا مَنِ اسْتَغْنَى(5) فَأَنْتَ لَهُ تَصَدَّى(6) وَمَا عَلَيْكَ أَلَّا يَزَّكَّى(7) وَأَمَّا مَنْ جَاءَكَ يَسْعَى(8) وَهُوَ يَخْشَى(9) فَأَنْتَ عَنْهُ تَلَهَّى(10)
Namrštio i okrenuo,(1) zato što mu je slijepac došao,(2) a šta ti znaš – možda on želi da se očisti,(3) ili pouči pa da mu pouka koristi?(4) Onoga koji je bogat,(5) ti njega savjetuješ,(6) a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje!(7) A onoga koji ti žureći dolazi,(8) i strah osjeća,(9) ti se sa njim izigravaš!(10) (Suretu Abese: 1-10)

Kod Allaha, subhanehu ve te’ala, Abdullah ibn Ummi Mektum, r.a, je časniji i bolji od svih kurejšijskih prvaka, jer je on za razliku od njih bio mu’min. Kada je drugi put kod Poslanika, a.s, došao Abdullah ibn Ummi Mektum, r.a, Poslanik, a.s, je ustao, zagrlio ga, raširio mu svoju prostirku i rekao: „Dobro došao onaj, zbog kojeg me je prekorio moj Gospodar!”

Kada je zastavu džihada podigao Omer ibn El-Hattab, r.a, i pod nju pozvao muslimane u bitku na Kadisiji, protiv Kisre, među mudžahidima je bio Abdullah ibn Ummi Mektum, r.a, kojem ashabi rekoše: “Ti imaš opravdanje, da ne ideš u borbu, jer si slijep!” Reče: “Ne, tako mi Allaha.
Kada je došlo vrijeme borbe, predali su mu zastavu i nosio je dok nije postigao šehadet. Ukopan je na istom mjestu. Selam na njega, koji je prihvatio islam, bio zamjenikom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu u njegovu odsustvu, bio tvrđavom islama i sve to krunisao šehadetom!

Drugi slučaj kojeg danas na ovom časnom mjestu spominjem je slučaj ashaba Džulejbiba, r.a. A ko je braćo bio Džulejbib? On je bio zvijezda, ali ne holivudska, španska, meksička, turska, Hajatova, Grandova, evrovizijska ili turkovizijska! Nije bio ni estradni umjetnik, niti milijarder iz Dubaija, Abu Dabija ili Rijada, koji pravi zgradu višu od kilometra, (a znate da je predznak Sudnjeg dana kada ljudi u pustinji pocnu praviti velike zgrade) dok njegova braća u Palestini, Kašmiru, Burmi, Iraku, Siriji, Somaliji i Jemenu umiru od gladi, a zalogaj u ustima siromašnog muslimana je kod Allaha, dželle še’nuhu, vrijedniji od tog silnog bogatstva, koje će Posljednjega dana, a možda i prije biti samo prašina! Nije bio ni političar, niti član nekog Upravnog odbora ili direktor profitabilne firme, niti je bio na nekoj od lista za bilo koji nivo vlasti. On, Džulejbib, radijallahu anhu, je bio ashab, a ashabi su zvijezde.

A kako će za Džulejbiba znati oni koji se drogiraju, razgolićuju, zinaluče i ezijjete roditelje i društvo? Kako će za Džulejbiba znati oni koji prisustvuju koncertima pjevača i pjevacica, koji su u toku oružane agresije bili na suprotnoj strani, a nakon agresije ti isti pjevači profitiraju na nama, jer niko kao Bošnjaci ne zna napuniti koncertne dvorane, ne zna potrošiti i ne zna se veseliti?

Došao je Džulejbib, r.a, Poslaniku, a.s, pa se Poslanik, a.s, nasmija i reče: “Džulejbibe, hoćeš li da se oženiš?” Reče: “Allahov Poslaniče, ko će se za mene udati, kada nemam porodice, imetka, kuće, niti bilo šta od dunjalučkih dobara?” Reče mu Poslanik, a.s.: “Idi u tu ensarijsku kuću, poselami ih od mene i reci im: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vam naređuje da me oženite!” Otišao je i pokucao na vrata, a bili su od uglednih ljudi i velika ensarijska porodica. Izađe domaćin i ugleda Džulejbiba, koji je izgledao kao pravi siromah. Upita ga: “Šta želiš?” On ga obavijesti, a on ode do supruge i posavjetova se sa njom, govoreći: “Da je ko drugi osim Džulejbib; nema porodice, imetka, niti kuće.” Pa se posavjetovaše sa dobrom kćerkom, koja je bila odgojena u “Školi tewhida”. Ona reče: “Zar ćete odbiti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?” Oženi je i zasnovaše porodicu na temeljima bogobojaznosti i Njegova zadovoljstva. Ta kuća je bila obasuta sigurnošću, uljepšavali su je tekbiri, tehlili i tahmidi, hlad su joj činile nafile i post u velikoj žegi.” (Ahmed)

Kada je Poslanik, a.s, bio u jednoj od bitaka, nakon pobjede je pitao ashabe: “Fali li nam neko?” Rekoše: “Da, taj, taj i taj.” Upita: “Fali li nam neko?” Rekoše: “Da, taj, taj i taj.” Upita: “Fali li nam neko?” Rekoše: “Ne.” Reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema mi Džulejbiba, pa ga potražite!” Potražiše ga među šehidima, pa ga nađoše ubijenog pored sedmorice mušrika koje je on savladao.

Došao je do njega Poslanik, a.s, stade i reče: “On je moj i ja sam njegov, on je moj i ja sam njegov!” Pa je naslonio svoje mubarek ruke na njegovo tijelo. Iskopaše mu ashabi kabur i zakopaše ga u njega.” (Muslim)
Draga braco, isto kao sto osudjujemo, trebamo i moramo, nasilje u ime a ne zarad Islama. Drzati u zatocenistvu, kao taoce u modernom svijetu 16 sati nevine ljude je nasilje koje osudjujemo. Mnogo se pitanja postavlja i doista je tuzno, tuzan je masakr 130 ucenika – a ucenici su oni koji tragaju za znanjem – a oni koji tragaju za znanjem i skoluju se su na Allahovom putu, masakr 130 nevinih i mladih zivota je najveci kriminal – masakr i nasilje koje moze samo covjek ludog uma i razuma da uradi, nesta sto nema i nemoze da ima nikakve veze sa cistom vjerom Islama.

Tako isto osudjujemo stavljanje na Interpolovu listu šejha dr. Jusufa Karadavija, 88-godišnjeg istaknutog muslimanskog intelektualaca i alima, jer predstavlja grubi atak na slobodu mišljenja i intelektualnog djelovanja, kao osnovnog ljudskog prava i uslova napretka čovječanstva.
S intelektualnim i političkim stavovima dr. Jusufa Karadavija može se slagati ili ne slagati, međutim ne može se prihvatiti ili podržavati da se bilo gdje u svijetu vrši progon ili pritisak na intelektualce zbog njihovog mišljenja i različitih pogleda.
Dr. Jusuf Karadavi je u mnogim prilikama jasno osudio nasilje i terorizam, pozivao na poštivanje ljudskog dostojanstva i jednakopravnost svih ljudi, stoga odluka o obavezi njegovog privođenja predstavlja političku volju i odluku, jer ne može biti potkrijepljena činjenicama.
Braćo, čuvajmo čast braće muslimana i natječimo se u bogobojaznosti, kao što je to bila praksa ashaba i naših dobrih predaka!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, od onih koji vole druge muslimane i čuvaju njihovu čast, smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin.

Slijedi zimski raspust kada je u pitanju mektebska nastava. Mekteb ponovo starta, ako Bog da, 18.01.2015. godine.