Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
20 Saffer – 1435.H. / 12 Decembar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Sluzenje Allahu kao da ga vidimo te svetost zivota koji je vrijedniji od Kabe
Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
„Napao te je sluga Mugire ibn Šu’be, vatropoklonik“. Omer r.a. je rekao: „Allah ga ubio! A naredio sam da se prema njemu lijepo postupa. U svakom slučaju, hvala Allahu, pa nije dao da me ubije musliman“.
Vijest da je u Bagdadu ili u nekom drugom muslimanskom gradu podmetnuta bomba ili se neki samoubica raznio, te da je poginulo trideset, više ili manje ljudi, te da ih je toliko i toliko ranjeno sutradan je već stara vijest. U nekoj drugoj muslimanskoj prijestolnici se desilo isto ili još gore, već danas. Vijesti o pogibiji muslimana od muslimana su postale toliko obične da je čudnija vijest u kojoj se kaže da u Londonu pada kiša.
Kada bi ovih riječi Omerovih mi, muslimani bili svjesni i veličine ove poruke sadržane u zahvali Bogu što ga nije ubio musliman, naše stanje bilo bi drugačije. Ummet bi bio zajednica koja utiče i kreira svjetske tokove a o sebi bi sigurno sami odlučivali bez potrebe pomoći tzv. velikih sila. Naše stanje danas zavisi, žalosno je to i spomenuti, od susreta dvojice ministara vanjskih poslova. Da li će biti više ili manje mrtvih u Siriji, odlučuje se u Ženevi. Zna li ummet, znaju li muslimani, jesmo li čuli ovaj Poslanikov hadis?
Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu, rekao je LA ILAHE ILLELLAH, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovrjedivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovrjedivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima cak loše mišljenje“./Medžme-u-zevaid/.
Svi muslimani svijeta, bez obzira na mezheb ili neku drugu razliku u odnosu na braću iz istog ummeta okreću se prema kibli. Isti im je životni orijentir. To mjesto je sveto. Čusmo Poslanika da kaže, čovjek, mu’min, život njegov, čast i imetak su svetiji i od same Kabe. Manje bi bilo zlo i grijeh manji kad bi se Kaba srušila od onoga što se sada ummetu dešava. Iako se svi okrećemo jednom orijentiru, dezorijentirani smo, ne znamo kojom stazom da krenemo, šta su prioriteti u našem djelovanju kako bi na pravi put izašli i kako bi Poslanikov vapaj za zaštitu ljudskoga života stigao do našeg uma i kako bi mi svi konačno razumjeli šta je vjera stvarno.
Ibn Omer r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Skupino muhadžira, molim od Allaha zaštitu, da vas ne zadesi pet stvari kojima će ljudi biti iskušani:
– Raznim bolestima i epidemijama koje su generacijama ranijim nepoznate bile bit će iskušani ljudi kad im nemoral bude obična i javna stvar.
– Oskudica, glad, kriza i nepravedna vlast bit će vam iskušenje kad jedni druge budete varali i kad među vama nepovjerenje zavlada.
– Suša, to će vas zadesiti kad obavezu zekata prestanete ispunjavati. Stoci će se Allah prije smilovati nego vama koji ste na riječ Božiju gluhi.
– Neprijatelja ćete za gospodara imati i on će vaša bogatstva krčmiti kad ugovor sa Allahom i Poslanikom prekinete.
– A razdor, smutnju i svađu ćete živjeti kad vi i vaše vođe Allahovoj Knjizi leđa okrenete i kad iz nje budete birali šta ćete živjeti“/Ebu Davud/.
Obazrimo se oko sebe i pogledajmo sebe. Pogledajmo taj Pejgamberov ummet kojem Allah dž.š. kaže da je pravedna zajednica koja će narodima drugim svjedočiti da je opomena Božija došla. Je li nemoral zavladao i javan postao? Ko danas osuđuje to što se tri ili četiri mjeseca nakon udaje, mlada porodi? Ko osudjuje odlazak na koncerte raznih genocidnih pjevaca poput Cece, odlazak istih onih ljudi koje je ona kao i zlocinci poput nje protjerali iz njihovih domova. Ko osuđuje tzv. parade ponosa i druge radnje za koje Allah dž.š. kaže da su u zlu pretjerivanje? Razdor i nesloga je tu također. Sve ono što je Poslanik želio da nas zaobiđe, tu je. Tu je zato što smo mi svojim življenjem od propisa Knjige Božije daleko, to uzrokovali.
Nakon Poslanikova preseljenja na Ahiret, halifa Ebu Bekr imenovan je vođom muslimana. On je za kadiju medinskog odredio Omera r.a. Nakon izvjesnog vremena Omer dolazi Ebu Bekru i traži od njega da ga oslobodi te dužnosti. Ebu Bekr ga pita za razlog, da li to traži zbog težine posla sudijskog? Hazreti Omer odgovori da je razlog taj što u Medini uopće ne treba sudija. Svaki stanovnik Medine zna svoju dužnost i potpuno je pravilno izvršava. Svaki od njih želi dobro drugome kao samome sebi. Kad neko od njih za kratko vrijeme bude odsutan, svi pitaju za njega gdje je i šta je s njim. Ako se neko razboli drugi ga obilaze, ako neko osiromaši drugi ga pomažu, ako nekog zadesi nesreća drugi su uz njega. Njihova vjera je iskrenost i međusobno savjetovanje. Njihov moral je upućivanje na dobro a odvraćanje od zla. Ti se ljudi uopće ne parniče. I po godina dana prođe a da niko ne dođe u sud.
Šta je ove ljude načinilo ovakvim? Ista ona Knjiga koju mi u našim kućama imamo i isti onaj sunnet kojeg mi dobro poznajemo. Što se tiče Knjige, naš odnos prema njoj se sveo na to ko je ljepše čita i uči i na bolje mjesto u kuci postavi. A sunneta što se tiče naš odnos prema njemu se sveo na svađu ko po sunnetu klanja a ko ne. Zato su nama svetije od ljudskih života stvari koje svetost uopće ne zaslužuju i zato je nama normalno da musliman ubija muslimana.
Puno je, draga braćo, danas u našoj sredini rasprava, pa i o tom hoćemo li i kako ćemo vidjet Boga na onom svijetu? A tako malo razmišljamo o tom kakve pri tom Bog nas, sad, ovdje, gleda i vidi! Prisjetit ćemo se u današnjoj hutbi osnova našeg vjerovanja.
Omera r.a. prenosi: „Jednoga dana dok smo bili kod Allahova, dž.š. Poslanika dođe neki čovjek koji je imao izrazito bijelu odjeću i sasvim crnu kosu, a na kome se nije uočavao trag putovanja i koga od nas niko nije poznavao. On sjede do Allahova Poslanika, svoja koljena nasloni na njegova, svoje dlanove stavi na njegova stegna i reče: „ Muhammede, reci mi nešto o islamu!”
Božiji Poslanik odgovori: “Islam je da posvjedočiš da nema boga osim Allaha, dž.š. da je Muhammed, a.s. Allahov Poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekjat, postiš ramazan, obavljaš hadž ako si u mogućnosti.”
“Pravo si rekao,” – reče čovjek. Mi smo se bili začudili tome što čovjek pita i potvrđuje ono što Poslanik izgovara.
“Reci mi nešto o imanu,” – reče čovjek. Muhammed, a.s. odgovori: “Da vjeruješ Allaha, dž.š., Njegove meleke, objave, poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Božije određenje (kader), bez obzira da li je to po čovjeka dobro ili loše.”
“Pravo si rekao,” – ponovno reče nepoznati čovjek, pa dodade: „A reci mi nešto o ihsanu!”
„Da služiš Allaha, dž.š.,” – odgovori Poslanik – „kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš vidi On tebe!” … Nakon toga nepoznati čovjek ode, a ja sam iza toga dugo ostao na tom mjestu, pa me Poslanik upita: „Da li znaš ko je bio onaj što je pitao o vjeri?” Odgovorih: Allahov i Njegov Poslanik najbolje znaju.” „To je Džibril,” – reče Poslanik, „koji vam je došao da vas pouči u vjeri.” (Muslim, lman,)
U ovom poznatom hadisu, Božiji Poslanik je, odgovarajući na pitanje meleka Džebraila, opisao šta je islam, zatim šta je iman i, na kraju, šta je ihsan. Vidimo ovdje da je Ihsan prezentiran na takav način da je jasno da on predstavlja najveći nivo vjere koji jedan čovjek može postići. Ako se prisjetimo prethodnih hutbi u kojima smo govorili u takvaluku, bogobojaznosti uvidjet ćemo da bi se ihasnom mogla nazvat trajna i potpuna prisutnost takvaluka u našem životu.
INSAN je jedan od četiri kur’anska izraza koja mi prevodimo na naš jezik kao ČOVJEK. Značenje riječi “insan” je “biće koje zaboravlja – koje je sklono zaboravu”. Zaboravnost je dio naše ljudske prirode i stoga covjeka stalno treba podsjecati na Boga i Bozije propise.
Namazi, post i zekat jesu sredstva – neophodna sredstva, naravno, koja odgovaraju našoj ljudskoj situaciji. U svakom slučaju, ona nisu krajnji cilj našeg služenja. Krajnji cilj jest da se putem dobrih djela, kako se danas voli reći, akcijom, voli Bog, da se On služi i da se postigne Njegovo zadovoljstvo. Dobro je da se ponekad muslimani podsjete na ovu suštinsku Istinu. Vrlo često, oni miješaju sredstva i ciljeve i gube vrijeme u besplodnim diskusijama o detaljima i tako zanemaruju suštinski aspekt obreda, naime da pročiste svoja srca kroz iskrenu ljubav prema Bogu, skruseno stojeci pred Vladarom svijetova.
Poslanik je poučavao ashabe, kako da izgrade zajednicu vjernika koji vole svoga Stvoritelja i Njegovog Poslanika i koji su duboko svjesni svojih dužnosti prema Bogu i cijelom čovječanstvu. Ashabi su razumjeli da obožavati Boga, obavljati obrede i ponašati se na lijep način jesu različiti aspekti jedne te iste bitnosti, čija je suština iznijeta u temeljnom svjedočenju (šehadet) pred čovječanstvom: “Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov rob i Poslanik.” Ko god to svjedoci, sveta i miomirisna Kaba nam je nista u odnosu na njega,njegovu cast i imetak.
Dakle, draga braćo, namaz nije tu da ga obavimo pa čim izađemo iz džamije da radimo šta hoćemo, ogovoramo koga hoćemo i dopuštamo svom nefsu da čini što hoće. Namaz je tu da nam pomogne da činimo ono što je lijepo, da zborimo lijepo ili da šutimo, da nam podari snagu da se odupremo nefsankim niskim porivima.
Zekat nije tu da nam umanji imetak, on je tu da ga očisti da nam podari svijest o tom da je u konačnici sve Allahovo, da shvatimo da ne trebamo mi Zekatu nego da zekat treba nama. Kako se prenosi od hazreti Alije onaj koji ima, u većoj je potrebi za davanjem nego onaj koji nema za primanjem.
Pored toga, hadz je vrhunac, koji covjeku sluzi kao krov, da prekrijemo kucu kako nebi prokisnjavala i s vremenom istruhla i poharala se. To je zavrsni cin Bogosluzja. To je mapa koja obiljezava rutu naseg zivotnog kretanja. Ovako je i sa našim postom i drugim našim ibadetima. Vrlo često u našem životu zaboravljamo razloge nečeg pa sredstva počinjemo doživljavati kao ciljeve. Molim uzvišenog Allaha da nam podari istinsko razumijevanje imana, islama, ihsana te da budemo od onih koji žive i djeluju sukladno tome! Amin! Uzvišeni Bože, molimo te da nas od smutnje zaštitiš, te ljubav jednih prema drugima u srca nasa usadis. Amin
