Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
21 Dzumade-l-Ula – 1435.H. / 21 Mart 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
KORUPCIJA I MITO – PRIRODA I DRUSTVO
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji je ljude od jednog čovjeka i jedne žene stvorio i na narode i plemena ih podijelio, pa nas Bošnjacima učinio, i bosanskom jeziku nas poučio, i vjerom islamom nas počastio, kako bi se s drugima u dobru natjecali i grijeha se klonili.
Neka je slavat i selam na našeg Poslanika, njegovu časnu porodicu, vjerne ashabe i sve sljedbenike islama do dana Sudnjeg.
إِنَّ اللّهَ فَالِقُ الْحَبِّ وَالنَّوَى يُخْرِجُ الْحَيَّ مِنَ الْمَيِّتِ وَمُخْرِجُ الْمَيِّتِ مِنَ الْحَيِّ ذَلِكُمُ اللّهُ فَأَنَّى تُؤْفَكُونَ
فَالِقُ الإِصْبَاحِ وَجَعَلَ اللَّيْلَ سَكَنًا وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ حُسْبَانًا ذَلِكَ تَقْدِيرُ الْعَزِيزِ الْعَلِيمِ
Allah čini da zrnje i košpice prokliju. On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo, – to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete? On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg. (Stoka, 95-96)
Neka si hvaljen i slavljen Ti koji nisi rođen, koji nisi rodio, Ti kojem nije niko i ništa ravno, Ti koji sve stvaraš i rastvaraš, Ti koji daješ da sunce izlazi svakim danom na pravom mjestu i u pravo vrijeme, Ti koji daješ da ima dovoljno zraka da slobodno dišemo, Ti koji daješ da ima dovoljno vode da slobodno živimo, ti koji daješ da ima dovoljno hrane da slobodno hodamo!
Neka ti je hvala, Bože Dragi, što si nam omilio ljubav i zajedništvo u vjeri, koja nas uči da ovaj dunjaluk počiva na stubu učenosti mudroga; na stubu pravde snažnoga; na stubu dove pravednoga, na stubu odlučnosti hrabroga i na stubu vjernosti povjerenoga!
Postovani dzemate, draga braćo,
Šta je korupcija? Korupcija je od latinske riječi corruptus, znači kvariti, pokvariti, izopačiti, potkupiti, zloupotrijebiti, iskriviti, zamutiti, sagnjiti, truhnuti. Jednom riječju korupcija znači nagrizanje ili propadanje reda i poretka u prirodi i društvu.
Arapska, odnosno kur’anska riječ za korupciju je fesād, koja se izvodi iz korijena fa (ف) sin (س) i dal (د), iz kojeg su opet izvedeni pridjevi fāsid i mufsid, onaj koji nagriza ili narušava red i poredak u prirodi i u društvu, u zajdnici, u dzematu itd. U Kur’anu Časnom naglašavaju se dvije vrste fesāda – korupcije: (1) pokvarena djela kojim se namjerno kvari Allahov red i poredak u prirodi i društvu; i (2) pokvarene namjere kojima se namjerno iskrivljuje Allahova riječ. Mi ćemo danas govoriti samo o prvoj vrsti.
O pokvarenim djelima čovjeka kojima se kvari red i poredak u prirodi i društvu danas se priča više nego ikada. U drustvu su nam primjer demonstracije u nasoj domovini protiv korumpirane vlasti. A kada je priroda u ptanju, u pohlepi za prirodnim resursima čovjek zagađuje prirodu i ugrožava život na zemlji više nego ikad u povijesti čovječanstva. Klimatske promjene koje uzrokuju smrtonosne poplave i suše, te nepodnošljive hladne i tople udare opominju nas da je u prirodi došlo do nereda (fesada) i da taj nered može biti koban za život na zemlji, posebno za čovjeka koji je najranjiviji, jer nije u stanju automatski da preživi.
Kur’an Časni nas upozorava na to kad kaže: “Zbog onog što ljudi rade, pojavio se fesād – nered i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili“ (Kur’an, 30:41).
Dakle, narušavanje reda i poretka u prirodi posljedica je narušenog reda i poretka u ljudskoj duši što opet ima za posljedicu narušenog reda i poretka u društvu. Uzvišeni Allah je stvorio dušu, koju čovjek može držati čistom ili je pustiti da se uprlja, pa kaze:
وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا (91:7)فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا (91:8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا (91:9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا (91:10)
– I tako mi duše i Onoga koji je stvori, – duša ima mogućnost za nemoral i za moral. Uspjet će samo onaj koji je očisti, a bit će izgubljen onaj koji je uprlja. (Kur’an, 91:7-10).
Nalazimo se u danima intenzivnog buđenja prirode. Sve se polahko, nakon dugog zimskog mrtvila, pocinje zeleniti i vraca u život pa je teško biti ravnodušan na prirodne ljepote koje se pomaljaju pred našim čulima – tek ozelenjela stabla, šarena polja, probeharale voćke, raspjevane ptice, ugodne zrake sunca… Inače, Uzvišeni Allah u Kur’anu spominje brojne riječi koje označavaju stvari koje pripadaju svijetu prirode – sunce, mjesec, zvijezde, noć, dan, zoru, brda, doline, mora, rijeke, stabla, masline, smokve, hurme, med, mlijeko, luk, pčele, skakavce, mrave, ptice, deve, krave, konje, mazge, magarce, slonove… Kur’an nas spominjanjem svega nabrojanog skoro pa tjera da se obazremo oko sebe i percipiramo ove znakove Božije moći i ljepote. Dobro je rečeno da je Kur’an priroda koja govori, a priroda Kur’an koji šuti. Kako god se od nas traži da zastanemo i razmišljamo o kur’anskim ajetima – a Poslanik, a.s., i naši dobri preci bi znali razmišljati čitavu noć o jednom ajetu, isto tako se od nas traži da razmišljamo o prirodnim znakovima koji nas okružuju. Uzvišeni Allah kao da nam hoće reći da nema nikakve dileme da će se oni tvrdih srca urazumiti, samo ako pažljivo promotre prirodu pa kaže:
أَفَلَا يَنظُرُونَ إِلَى الْإِبِلِ كَيْفَ خُلِقَتْ
وَإِلَى السَّمَاء كَيْفَ رُفِعَتْ
وَإِلَى الْجِبَالِ كَيْفَ نُصِبَتْ
وَإِلَى الْأَرْضِ كَيْفَ سُطِحَتْ
Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene,
i nebo – kako je uzdignuto,
i planine – kako su postavljene,
i Zemlju – kako je prostrta?! (Teška nevolja, 17- 20)
Ako je posljedica jaci Iman, kako god je vrijedna suza koja se otisne iz naših očiju kao rezultat bogobojaznosti – straha od Allaha, tako isto je vrijedan i uzdah koji se otme kao rezultat divljenja prirodnim ljepotama – naravno, ako te ljepote posmatramo kao dio sveukupnog Božijeg stvaranja.
Življenje u prirodi, s prirodom, i posmatranje iste ne utiče pozitivno samo na našu vjeru. Boravak u prirodi i življenje s prirodom pozitivno utiče i na naše zdravlje – fizičko i mentalno.
Draga braćo, kad prolazimo pored zapuštenih i od smeća uprljanih rijeka, livada i ulica, i objekata mi gledamo u prljavu ljudsku dušu koja je izgubila osjećaj za čistoćom, prvo u sebi samoj pa onda i svom prirodnom okolišu.
Isto tako, kad čujemo i vidimo da je narušen red i poredak u društvu, mi gledamo u pokvarenu ljudsku dušu koja nije u stanju da čuva svoju čistoću od korupcije i mita, od pakosti i zlobe prema drugima i drugacijima, od prljavog i ružnog govora. Dakle, ja bih tudju pakost i zlobu i ruzan govor i ogovaranje nazvao korupcijom – fesadom – neredom koji neko sije izmedju i medju ljudima, samo korupcija koju kaznjava Allah swt. a ne ljudski zakon.
Zato nam Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: “Da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, – ali, Allah je dobar svim svjetovima“ (Kur’an, 2:251).
To znaci da ima onih koji siju smutnju i nered na zemlji, u zajednici, u dzematu a zarad subjektivnih i minornih razloga, ali da nema onih razumnih, osjecajnih ljudi u datoj situaciji koji razmisljaju i na lijep i pametan nacin ne pridju takvima pokusavajuci im argumentovano iznjeti nesta za sto oni pokusavaju fesad – nered da stvori, da nema takvih, haos i nered bi nastao kako kaze Allah.
Danas nema Poslanika. Pecat svih poslanika je Muhamed a.s. Ali zato netreba cuditi da je Allah neke od nas izabrao i obdario i ucinio razumnim – pametnim – skolovanim – saburli – osjecajnim upravo zbog ovih drugih, da bi ih na lijep nacin i lijepom rjecju i argumentom suzbijali.
Allah dz.s. je sve stvorio i dao sa i iz razloga, nekada nama nedokucivog a nekada razumljivog. Upravo zbog toga imamo ovdje dvije vrste ljudi, da bi kako kaze Allah u Kur´anu:“Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u džehennem bacio. Oni će zaista biti izgubljeni“(Kur’an, 8;37).
A izgubljeni su oni koji kvare i narušavaju red i poredak u prirodi i u društvu, oni koji sebi prisvajaju ono što im po redu i po pravdi ne pripada, već to otimaju od drugog zato što imaju moć i utjecaj, zato što nemaju obzira za prava drugoga, zato što su pokvareni u duši i zato što misle da im je dopušteno da rade što hoće. Korupcija je upravo to – duhovna ili moralna pokvarenost ljudi, koji ne poštuju moralni kodeks ponašanja u vršenju javnih poslova u politici, u ekonomiji, u odgoju i obrazovanju.
Nema tog nadzora koji može uvijek znati šta je u duši čovjeka, kojem je data vlast da odlučuje o našim životima. Nema te policije koja može zavesti red i mir na ulici ako tog reda i mira nema u ljudskoj duši. Nema tog zakona koji može urediti odnose u društvu ako nema moralnog zakona u ljudskoj duši.
To je pitanje svih pitanja današnjice – moral i etika, koja mora da živi u duši svakog čovjeka inače nastat će haos u prirodi i u društvu. Zato je važno da znamo da je musliman čovjek koji u svojoj duši ima red i mir, da je mu’min čovjek koji u svojoj duši ima sigurnost te da je muhsin čovjek koji u svojoj duši ima dobročinstvo. Iz toga proizilazi da onaj koji u svojoj duši nema red i mir nije pravi musliman, onaj koji u svojoj duši nema sigurnosti nije pravi mu’min i onaj koji u svojoj duši nema dobročinstvo-dobrotu-milost nije pravi muhsin.
Dakako, teško je imati red i mir u duši ako je u prirodi i u društvu nered i nemir; teško je imati u duši sigurnost ako je u prirodi i društvu nesigurnost; teško je u duši imati dobročinstvo ako u prirodi i u društvu vlada zločinstvo; teško je biti u duši pošten ako u društvu vlada mito i korupcija na svakom mjestu. Ali u tome se i prepoznaje duhovna, odnosno imanska vrijednost svakog čovjeka, kao što Uzvišeni Allah jasno kaže:
– Misle li ljudi da će biti ostavljeni da samo kažu: “Mi vjerujemo”! – bez da budu ispitani da li to što kažu je iskreno ili nije. (Kur’an, 29:2).
– Zar misle oni koji zla djela rade da će Nam umaći!? Loše prosuđuju. (Kur’an, 29:4).
– Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju (Kur’an, 45:21).
A mi smo danas, kao nikad ranije, u velikom iskušenju da kao muslimani održimo red i mir u prirodi i društvu, da kao mu’mini radimo na sigurnosti u prirodi i društvu, da kao muhsini širimo dobročinstvo – milost i oprost u prirodi i društvu, te da kao moralno odgovorni ljudi suzbijamo mito i korupciju, koja se širi našom zajednicom i našim društvom, posebno u nasoj domovini.
Pravi muslimani, mu’mini i muhsini moraju biti oni s kojim Allah suzbija da na Zemlji ne zavlada nered, već da uvijek vlada red i poredak za sve ljude dobre volje.
Nemojte misliti da se efendija previše zanio analiziranjem poslova koji nemaju veze s vjerom. Ova aktivnost itekako imaju veze s vjerom. Kada je u pitanju cuvanje prirode, cistoca prirode, poljoprivreda i voćarstvo Božiji poslanik je izrekao brojne hadise. Navešću samo jedan:
”Svako ko zasadi sadnicu i bude strpljiv u njenom čuvanju i održavanju dok ne donese plod, ima kod Allaha nagradu za svaki plod tog drveta.“
Zar nije bolje, poslije svega rečenog, izaći iz zagušljivih prostorija ispunjenih tehnikom, ili odvojiti se od pesimističkog društva koje ogovara sve i svasta i izaći u prirodu, na njivu, voćnjak i poraditi na ojačavanju vlastitog imana, diveći se Božijem stvaranju, kao i na poboljšavanju vlastitog zdravlja?! Sigurno jeste.
Sjedilački način života i manjak fizičkog kretanja, nevođenje računa o količini i kvaliteti hrane koju jedemo, svakodnevni stresovi kojima smo izloženi, trosenje slobodnog vremena u zatvorenim i zagušljivim prostorima u druženju s tehnikom kojom smo opsjednuti (kompjuteri i televizori) loše se odražava na naše sveukupno zdravlje, posebno to skrenite na paznju djeci. Zar ne mislite da iznenadne i opake bolesti koje nas više i ne iznenađuju nisu povezane sa gore navedenim modernim načinom življenja?!
Doktori bi nam mogli o tome naširoko pričati, ali je i nama laicima barem donekle poznata korisnost boravka na čistom zraku, suncu, u zelenilu, pored vodenih površina… Razmislimo samo o činjenici da su mnoge bolnice, a naročito one za mentalne bolesti, smještene na proplancima i okružene zelenilom. Nije to bez razloga – zelenilo smiruje, sređuje misli, odmara, usrećuje… I sami smo se vjerovatno uvjerili da se najlakše odmorimo boravkom u prirodi. Zato cuvajmo prirodu – sume – rijeke od zagadjenosti i ovdje i u nasoj domovini. Sume su izvori voda. A svako bespotrebno oboreno drvo kaze place i neki ucenjaci cak kazu da je haram bespravno i bespotrebno sjeci stabla i drvece i sumu.
Milostivi Allahu učimo Ti dovu da nam omiliš vjeru, da nam olakšaš čuvanje i prenošenje amaneta, da nam osnažiš volju, i uvećaš znanje.
Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da nađemo red i mir u našoj duši, u našoj zajednici i u našem društvu!
Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje!