Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji– Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 26 REBIU-L-AHIR – 1442.H. / 11 Decembar 2020.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe.
Postovani dzemate,
Prenio je Ibn Ebi Hatim r.a. od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: Sejtan je rekao: Gospodaru, omoguci mi da zavodim Ejjuba?! Allah dz.s. je rekao: Omogucujem ti pristup njegovom imetku i djeci, ali tijelu NE! Iblis se spustio sa cijelom vojskom i obratio im se: Data mi je moc da napadnem Ejjuba, pokazite mi sta ste u stanju uciniti!
Krenuli su svi, brzo poput vatre i vode. Jednu grupu poslao je da uniste usjeve, drugu grupu deve, trecu krave i sitnu stoku. Rekao im je: Od vas ce ga sacuvati samo strpljenje, zato pocnite te nesrece jednu za drugom. Dosao je zaduzenik za usjeve, zatim zaduzenik za deve, zatim zaduzenik za krave i sitnu stoku pa svi redom rekose i upitase: Ejjube, vidje li sta ti uradi tvoj Gospodar? Poslao je na tvoje usjeve vatru i unistio ih. Poslao je neprijatelja na tvoje deve i stoku i sve su ih odveli. Sejtan se licno pozabavio njegovim sinovima. Nakon toga sejtan je dosao Ejjubu a.s. u liku sluge i rekao mu: Ejjube, vidje li ti sta ti uradi tvoj Gospodar? Sakupio ih je u kuci najstarijeg sina i dok su jeli zapuhao je jak vjetar i srusio kucu na njih. Da si samo vidio taj prizor, kada se njihova krv pomjesala sa hranom i picem. Ejjub a.s. ga upita: A gdje si bio ti? Rece: Bio sam sa njima. Ejjub a.s. ga ponovo upita: Kako si se spasio? Rece: Eto, spasio sam se. Ejjub a.s. rece: Ti si IBLIS! Potom mu rece: Danas sam kao na dan kad me majka rodila. Potom je ustao, obrijao glavu i poceo klanjati.
Iblis je tada pustio tako snazan glas da su ga culi svi na nebesima i na Zemlji. Pokucao je na nebeska vrata i rekao: Gospodaru, sacuvao se od mene, pa mi ponovo daj moc nad njim jer ja to ne mogu bez Tvoje dozvole. Allah dz.s. mu rece: Odobravam ti pristup njegovom tjelu ali NE I SRCU. Sejtan se spustio, potom puhnuo ispod Ejjubovih a.s. stopala tako da se sav pretvorio u ranu, od glave do pete.
Rekao je Jezid ibn Mejsere rhm: Ejjub a.s. je uljepsao svoj zikr kada ga je Allah dz.s. iskusao gubitkom porodice, imetka i djece, nista mu nije ostalo. Rekao je: Hvalim te Gospodaru svjetova, Tebe koji si mi dobrocinstvo ucinio. Dao si mi imetak i djecu sto je uslo u svaki dio moga srca. Sve si mi to uzeo i ispraznio srce, sada se izmedju mene i Tebe nista ne isprecava. Kada bi moj neprijatelj Iblis znao sta mi se dogodilo pozavidio bi mi.
Došlo je u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Najveća iskušenja imaju vjerovjesnici, a zatim dobri ljudi, a zatim njima slični.“ I kaže Poslanik,s.a.w.s.: “Čovjek biva iskušavan na osnovu svoje vjere, pa ukiliko je u vjeri čvrst poveća mu se iskušenje.“
Sabur je svjetlo vjerniku, koji ga vodi kroz tmine iskušenja, tegoba i drugih nezgoda sa kojima se susreće u životu. Allah dž.š. je pojam strpljenja u Kur’anu spomenuo 90 puta. Vrlina koju je Allah dž.š. preporučio preko praktičnog primjera Njegovog časnog poslanika Ejjuba a.s.
Vrlina koja se najviše ponavlja kroz Kur’an je upravo sabur – 90 puta. I kad god se u Kur’anu spomene sabur dolazi uz njega riječ ili cijeli ajet koji nagovještava pobjedu i prevazilaženje iskušenja: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive” “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni” “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, svjesnima, bogobojaznima.”
Allahov Poslanik a.s. kaže: “We’alem enne-n-nasre ma’-s-sabr” “Znaj da pobjeda dolazi sa strpljenjem” Tako mi Allaha, da nema druge slasti u strpljenju osim činjenice da je to Allahovo lijepo ime “ES-SABR” – STRPLJIVI, dovoljno bi nam bilo da se okitimo ljepotama koje nas obasipaju jednim Božijim imenom.
Tema današnje hutbe je Ejjub a.s. – simbol strpljivosti. Postoje pojedinacna i kolektivna iskusenja. Govorim o ovoj temi u vremenu u kojem su svi ljudi izloženi teškim iskušenjima pandemije, ali mnogo manjim od iskušenja Ejjuba a.s. Iz života Ejjuba a.s. tog velikog Allahovog dž.š. poslanika i miljenika, izvucimo pouke!
Ejjub a.s. je jedan je od potomaka Ibrahima a.s. Jakuba a.s. i Jusufa a.s. kojeg je Allah dž.s. poslao narodu u području Šama – današnje Sirije. Ejjub a.s. je oženio djevojku po imenu Rahma – neki kažu da je bila unuka Jusufa a.s. koja je zajedno sa svojim suprugom robovala Allahu dz.s.
Nema sumnje, kada je u pitanju tematika sabur, da je Ejjub a.s. jedan od onih koji su najpreči da se spomenu u ovoj temi. Kada se želi dati primjer za sabur, kažemo to je Ejjub a.s. Rekao je Ibn Kesir: „Rekli su učenjaci tefsira, zatim historičari, a i drugi: “Ejjub a.s. je imao velik i raznovrsan imetak: krave, deve, ovce, velike posjede na zemlji Harevan.“
Allah dž.š. ih je počastio dunjalučkim blagodatima: ogromnim pašnjacima i njivama, selom u blizini Damaska sa hladnim izvorima, zelenim plantažama i plodnim vrtovima. I više od tog bogatstva Allah dž.s. je Ejjuba a.s. obdario sa mnogo sinova i kćeri – neke predaje navode da je imao dvanaestoro djece, sve bliznad – muško i žensko. To silno bogatstvo i djeca nisu zaveli Ejjuba a.s. Bio je omiljen u svome narodu, pozivao ga je u vjeru u Jednog i Jedinog Allaha dz.s. Pozivao je, a i sam prakticirao lijepe međuljudske odnose, podsticao je ljude da čine dobra djela, pomagao je sirotinju, a posebno žene koje su ostale bez muževa i pazio je jetime – siročad.
Uzvišeni Allah je Ejjubu a.s. dao nekoliko veoma primamljivih blagodati: Allah mu je dao toliko imanje i bogatstvo da se nije mogla procjeniti njegova vrijednost. Dao mu je pobožnu i izrazito lijepu ženu. Dao mu je snažno i otporno tijelo. Dao mu je puno djece. Dao mu je narod koji ga je slušao i koji je primjenjivao sve njegove savjete. Dao mu je prijatelje i to prijatelje koje bi svako poželio imati.
Ovako je živio punih i uzastopnih 80 godina. I nakon svega toga, Allah dž.š. ga je želio iskušati jednim veoma teškim i tako reći nesnošljivim iskušenjem. Nakon svih ovih blagodati počele su nevolje. Zato u Ejjubovom a.s. životu mogu utjehu pronaći oni koji su u nevolji, a pouku uzeti oni koji žive u izobilju i blagodatima.
Allah dž.š. ga je stavio na kušnju i ostao je prvo bez imetka, a potom i bez djece, da bi se na kraju teško razbolio. Po mišljenju nekih učenjaka bolovao je od lepre. Po njegovom tijelu su se pojavili bolni, gnojni prištevi, koji su širili neugodan miris. Otpadali su mu komadi mesa i vidjele su se njegove kosti. Zbog zaudaranja rana, rodbina i prijatelji su ga ostavili. Zadah je postajao nesnošlljiv i na kraju je njegova žena napravila kolibu od pruća, daleko od naselja, u koju je smjestila Ejjuba a.s. i tu mu hizmetila.
Nije mu ostao zdrav ni jedan dio tijela osim srca i jezika sa kojim je spominjao Allaha dz.s. I pored svega toga, Ejjub je bio strpljiv i shvatao je da je sve to od Allaha dz.s. Spominjao Ga je stalno: nocu, danju, ujutro i predvečer. Ljudi nisu htjeli više da sjede sa njim, niti da se druže jer je bio strašnog izgleda.
Časni Kur’an kaže: “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!” A nije tako!”
Kada je Ejjub a.s. postao siromah njegova žena je postala sluškinja kod naroda kako bi prehranila sebe i svoga bolesnog muža. Ovakva situacija je trajala punih 18 godina. Nekome dodije jedan dan iskušenje, nekome jedan mjesec, godina…a Ejjub a.s. biva na iskušenju punih 18 godina. Allahov Poslanik Muhammed a.s. kaže: “Strpljenje je svjetlo.” Svako djelo i svaki tvoj pokret treba strpljenje. Za odustajanje od harama je potrebno strpljenje, za činjenje dobra je potrebno strpljenje, za obavljanje namaza je potrebno strpljenje, naš život je ustvari protkan saburom!
U ovoj priči je poruka za onoga ko, zaista, hoće da uzme poruku i ibret. Saburao je bez obzira što je ostao bez tri najvece blagodati – porodice, imetka i zdravlja. Ustrajavao je na ljubavi prema Allahu dz.s. i njegovom odredženju i nije se žalio osim Njemu.
U tako teškoj situaciji prokleti Iblis, koji se zakleo Allahu dž.s. da će zavoditi ljude, pokušava, ali ne uspijeva zavesti Ejjuba a.s. On se okrenuo samo svome Gospodaru i molio Ga da mu ostavi zdrav jezik i pamet kako bi Ga mogao veličati i hvaliti, a od Njega je tražio zaštitu od prokletog šejtana.
Ejjub a.s. je nakon teških iskušenja govorio: „Allah je uzeo ono što mi je dao da koristim dugo vremena. Hvala Allahu dž.š. na onome što mi je dao od blagodati i što mi je uzeo. Njemu pripada hvala i kada daje i kada uzima, onda kada je On zadovoljan i kada je srdit, onda kada daje korist i kada daje štetu. On je Gospodar i On daje vlast kome hoće i uzima je od onoga od koga hoće, On uzvisuje onoga koga hoće i unižava onoga koga hoće.“
U hikaji stoji da se Iblis, nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja zavođenja Ejjuba a.s. konsultira sa šejtanima, koji mu predlažu da izvrši utjecaj na njegovu ženu. On napuni prsa njegove žene očajem i ona dođe Ejjubu a.s. i reče mu: „Do kada će te Allah mučiti? Gdje su ti imetak, djeca, rodbina i prijatelji? Gdje ti je snaga i ugled?“ Reče joj Ejjub a.s. : „Šejtan je tobom ovladao. Zar plačeš za ugledom koji je prošao i djecom koje nema?“ Reče: „Zašto ne moliš Allaha da od tebe otkloni nevolje, da ti da zrdavlje i oslobodi te tuge?“ Upita je: „Koliko smo uživali?“ Reče: „Osamdeset godina.“ Upita: „Koliko smo u iskušenju?“ Reče: „Osamneast godina.“ Reče: „Stid me od Allaha tražiti da od mene otkloni nevolje, a nisam u njima koliko sam bio u blagostanju. Tvoj iman slabi. Tvoje srce nije sigurno u Allahov kader. Ako ozdravim, udarit ću te stotinu puta štapom. Od danas neću ni jesti, niti piti iz tvoje ruke, niti ću od tebe tražiti da mi pomogneš! Idi od mene!“ Ejjubova a.s. žena ode i on ostade strpljiv, podnoseći ono što mogu podnijeti samo Allahovi dž.š. poslanici. Potom se Ejjub a.s. obraća Allahu dž.š.za pomoć i On mu uslišava dove, o čemu govore ajeti Sure Sad: Jedan veličantven završetak Ejjubove životne priče su Božije riječi:
وَاذْكُرْ عَبْدَنَا أَيُّوبَ إِذْ نَادَى رَبَّهُ أَنِّي مَسَّنِيَ الشَّيْطَانُ بِنُصْبٍ وَعَذَابٍ
I sjeti se roba našeg Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom”. (41)
Allah dz.s. mu naređuje da udari nogom i da će provreti voda: “Udari nogom od zemlju, evo hladne vode za kupanje i piće”. (42)
Nakon dugog perioda kušnje Allah dz.s. se smilovao svome poslaniku, Ejjubu a.s. i naredio da udari nogom o zemlju te je provrelo vrelo, kojim se okupao i napio, nakon čega je uz Allahovu dž.š. pomoć nestalo vanjske i unutrašnje bolesti i temperature.
Allah dz.s. mu je nakon toga ponovo podario porod i imetak: “Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darivali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji pameti imaju”. (43)
I Allah dž.š. naređuje Ejjubu a.s. da snopom slamčica udari suprugu, kako bi ispunio obećanje: “I uzmi rukom svojom snop (slamčica) i njime udari (ženu svoju), samo zakletvu ne prekrši. Mi smo znali da je on izdržljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao“. (44)
Jeste li ikada čuli ljepšu, sadržajniju i emotivniju pohvalu od ove Božije pohvale kojom je pohvalio ovog čestitog strpljivog roba Ejjuba? Pa mu je Allah dz.s. dao od svoga dobra i to je je nagrada za iman i vjerovanje, dobro ovoga i onoga svijeta, bas kao što je doživio i Jusuf a.s.
A u 83. i 84. ajetu Sure El-Enbija stoji: Spomeni Ejjuba; On je molio Gospodara svoga: „Zapao sam u nevolju, a ti si Najmilostiviji”. (83) Mi smo primili dovu njegovu i otklonili od njega nevolju u koju je zapao i dali smo mu porod i prijatelje u dvostrukoj mjeri, kao milost od Nas i pouku pobožnim.
Braćo, neka slučaj Ejjuba a.s. bude poticaj da se strpimo u našim iskušenjima i nevoljama nadajući se samo Allahovoj dž.š. milosti i nagradi!
Molim Allaha da nas počasti saburom – Ejjubovim Saburom, koji će nam biti put do sreće i uspjeha na oba svijeta, i da budemo od onih koji su divni Allahovi robovi i koji se mnogu kaju! Amin!