Kijamet – Smak svijeta kroz suru El-Kijameh -II dio

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
07 Rebiu-l-Ahir – 1435.H. / 07 Februar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaKijamet – Smak svijeta kroz suru El-Kijameh -II dio

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo, draga djeco i omladino;

Na prethodnoj hutbi smo govorili o suri El-Kijameh – Smak svijeta, gdje smo protefsirili prvi dio ove sure koja govori o dešavanjima Sudnjeg dana gdje smo vidjeli koliko je Sudnji dan značajan kod Allaha a isto tako smo se uvjerili u njegovu istinost. Razjasnili smo prvih 15 ajeta a danas ćemo govoriti o drugom dijelu ajeta, od 15-40 u kojima se Allah obraća svom Poslaniku govoreći mu: 16. Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, 17. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. 18. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, 19. a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.
U ovim su ajetima upute Poslaniku, a.s. od Allaha, dž.š., kako da primi objavu od meleka. Naime, on je požurivao sa prihvatanjem Objave i nadmetao se sa melekom u učenju Kur‘ana, a.š. Zbog toga mu je Allah, dž.š., naredio da sluša učenje Kur‘ana, a.š., kada mu dođe melek, a i mi sami da ga slusamo kada se uci. Ovo je jos jedan argument da se Kur´an mora slusati kada se uci a ne neke druge radnje raditi, bez obzira koje. Ovdje imamo tri grancije koje garantira Allah Uzvišeni svom Poslaniku.
Prva garancija: Čuvanje Kur‘ana, a.š., u njegovim grudima. Druga garancija: Učenje Kur‘ana, a.š. Treća: Pojašnjenje njegovog značenja. Zato Allah, dž.š., veli: “Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio.” Ne požuruj sa Kur‘anom, kao što je spomenuto u ajetu: “I ne žuri s čitanjem Kur‘ana prije nego što ti se objašnjavanje njegovo završi i reci: ‘Gospodaru moj, znanje moje proširi.'” (20:114)
Zatim Allah, dž.š., veli: “Mi smo ga dužni skupiti”, u tvojim prsima, “da bi ga ti čitao.” Učio. “A kada ga čitamo…” Kada ga tebi čita melek donoseći ga od Allaha, dž.š., “Ti prati čitanje njegovo.” Potom ga slušaj, a zatim ga uči, kao što ti je proučio.
“A poslije, Mi smo ga dužni objasniti.” Nakon pamćenja i učenja Kur’ana, a.š., Mi ćemo ti ga i objasniti i nadahnuti te njegovim značenjem onako kako to budemo željeli. Nakon ove napomene Allah nastavlja govoriti o stanju ljudi na Sudnjem danu te im se obraća otkrivajući jednu od najvećoh ljudskih slabosti a to je ljubav prema dunjaluku.
Allah kaže: 20. Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite, 21. A o onom drugom brigu ne vodite. 22. Toga dana će neka lica blistava biti, 23. U Gospodara svoga će gledati; 24. Toga dana će neka lica smrknuta biti, 25. Tešku nevolju će očekivati.
Allah, dž.š., veli: “Uistinu! Vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite.” Zašto čovjek voli ovaj svijet? Da li je to prirodno? Da li smije svoje srce za njega da veže? Čemu treba dati prednost? Naime čovjek po svojoj prirodi voli dunjaluk i njegove ljepote iako on kod Allah ne vrijedi ni koliko krilce od mušice. Čovjek je doista čudan, pogotovu oni koji ne vode računa da će jednog dana ostaviti ovaj prolazni svijet i sve njegove ukrase i ljepote i koji će pred Allaha stati da zbog dunjaluka za koji su se borili pred Allahom račun polože.

Čovjek je po svojoj prirodi proklet. Kada bi imao jednu dolinu zlata kako se navodi u hadisima poželio bi da ima i drugu, kada bi imao dvije poželio bi da ima i treću itd. Onaj ko se posveti isključivo dunjaluku nikada ga neće stići, uvijek će mu nešto faliti, a onaj ko se posveti ahiretu sve će imati.
Kaže Poslanik s.a.v.s.: „Onaj ko se se posveti ahiretu i trudi se kako da ga zadobije Allah će dati da će sve imati i da će bit bogat i da će dunjaluk ka njemu hrliti sa svih strana, a onaj ko se posveti isključivo dunjaluku i samo o njemu misli Allah će dati da će dunjaluk od njega bježati i da će pored bogatstva kojeg ostvari uvijek mu nešto faliti”.
Čovjek ne smije biti posvećen samo dunjaluku kao što ne smije biti posvećen samo ahiretu zaboravljajući svoje obaveze kao što su rad, hranjenje porodice, njeno zbrinajvanje, stanovanje itd. Zato čovjek mora da radi i za dunjaluk i za ahiret, ali vise za ahiret, jer ćemo na taj način ostvariti i naše dunjalučke i ahiretske potrebe.
Zatim Allah, dž.š., veli: “Toga će dana neka lica blistava biti”, tj. ozarena i vesela. “U Gospodara svoga će gledati.” Gledat će ga svojim očima, kao što prenosi Buharija u svom Sahihu: (553) “Vi ćete vidjeti svoga Gospodara svojim očima.” Navodi se i u dva Sahiha: (554) “Neki su ljudi upitali: ‘Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?’ On im je odgovorio: ‘Sumnjate li u posmatranje Sunca i Mjeseca kada nisu zaklonjeni oblakom?’ ‘Ne’, rekoše. ‘Vi ćete tako vidjeti svoga Gospodara’, odgovori im Poslanik, s.a.v.s.'”
Allah, dž.š., veli: “Toga dana neka će lica smrknuta biti, znat će da će ih snaći Velika nesreća!” To su lica nevjernika, koja će na Kijametskom danu biti namrštena, namrgođena i tmurna.
Mumini su uvijek veseli, njihova lica blistaju, na njima se vide tragovi abdesta i tragovi namaza, oni se raduju susretu sa Allahom, zato je lijepo kada susrećemo našu braću uvijek nasmiješen biti, vedar i raspoložen kako bi i njihova srca unijeli mir i sisgurnost. Nije lijepo susretati ljude namrgođena čela, jer je to odraz negodovanja i mržnje, a vjernik ne smije mrziti vjernika niti ikoga.
U narednim ajetima Allah dalje govori o stanju čovjeka prilikom napuštanju ovog svijeta kao i o razlozima njegove propasti na budućem svijetu. Tako Uzvišeni Allah kaže: „Pazi kada duša dopre do ključnih kosti, i vikne se ima li vidara?” i on se uvjeri da je to čas rastanka, i noga se uz nogu svije, toga dana će Gospodaru tvome priveden biti”
Allah dž.š., nam govori u ovim ajetima kakvo je stanje prilikom umiranja i kakve tegobe i patnje prate to stanje, da nas Allah dž.š., sačuva toga i da nas učvrsti u tom momentu nepokoljebljivim izgovaranjem šehadeta. Neki misle da je veoma lahko primjeniti hadis Allahova Poslanika a.s., i na lahak i jednostavan način ući u Džennet. Poslanik kaže: „Čije posljednje riječi budu la ilahe illellah ući će u Džennet”.
Rekli bi na prvi pogled da je ovo lahko, ali nije tako. Kada dođu smrtne muke (sekeratul-mevt) tada čovjek zaboravlja na sve oko sebe, zatim, mnogi gube svijest, neki ne mogu da govore, neki budu zabavljeni onim što su radili na Dunjaluku pa ako mu igra i pjesma budu preoukupacija on će umjesto šehadeta pjesme da pjeva. Samo oni koji su bili čvrsti i nepokoljebivi na ovom svijetu, koji su često šehadet izgovarali, koji su molili Allaha da ih učvrsti prilikom smrti, njima će Allah omogućiti da im posljednje riječi budu la ilahe illellah.
U momentima smrti duša napušta tijelo i kako Uzvišeni kaže „kada duša dopre do ključnih kostiju”, a to su kosti između potiljka i otvora grla, kada duša dođe do grla onda je kasno za bilo kakvu tewbu-pokajanje, tada braćo draga nema povratka. Čovjek će tada kako Allah kaže uzvikivati „ima li vidara”, tj. ima li iko da ga izliječi da mu njegov život očuva, i da ga spasi od smrti. Naprotiv, niko ne može odgoditi smrtni čas nikome kada mu dođe, ne može mu pomoći, čak ni svi doktori svijeta kada bi se sakupili nečiji život da očuvaju bez Allahove dozvole ne bi to bili u stanju. Uzalud svo njihove znanje, sva tehnika, naprezanje i trud ne bi bili u stanju dušu koja napušta tijelo ponovo u to isto tijelo da vrate.
I kada čovjek osjeti da duša stoji u grlu, da nema nikakvog ni vidara ni doktora koji mu može pomoći, onda će čovjek zasigurno ubijeđen biti da je to momenat rastanka kada se duša vraća svom Gospodaru.
„Zatim će se noga uz nogu saviti”, a Ibn Kesir tumači da je su to noge koje će biti zamotane u ćefine. „Toga dana će Gospodaru tvome privođenje biti”.
Duša vjernika kada napusti tijelo uzdiže se ka Allahu, ka nebesima. Allah će reći: “Vratite moga roba na Zemlju, Ja sam ih od nje stvorio, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih ponovno izvesti”.
S druge strane duše nevjernika neće se uzdići ka Allahu jer im neće biti dozvoljeno da prođu ni prvo zemaljsko nebo. Duša nevjernika će mirisati najgorim smradom, a dozivaće ga najpogrdnijim imenima i biće odmah vraćen na Zemlju. Zbog čega ovakav tretman? Allah nam odgovara, te kaže: „Nije vjerovao i nije klanjao, nego je poricao i okretao se, a onda je svojima oholo odlazio, teško tebi! Teško tebi! I još jednom teško tebi, teško tebi”.
Dakle, zbog njegovog nevjerovanja u Allaha, zbog okretanja od istine, zbog porocanja istine, zbog toga što nije namaz obavljao, i što je ohol bio, zbog svega toga Allah četiri puta govori teško tebi teško tebi, i još jednom teško tebi teško tebi.
Doista se čovjek zavarava pa misli da može da živi kako on hoće, da može da nosi muslimansko ime a da ne klanja, da ne posti, da ne daje zekjat, da ne podrzava svoju zajednicu – dzemat u vidu skormne clanarine, da i pored mogućnosti ne ide na hadž, da može da pije alkohol, da jede zbaranjena jela, da čini zinaluk, da se kocka itd. Nemojmo se zavaravati, pogotovu oni koji su daleko od Allaha, jer im Allah poručuje i kaže: „Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti”.
Zar čovjek misli da je uzalud stvoren? Zar čovjek misli da će biti ostavljen na ovome svijetu i zanemaren bez naredbi i zabrana? Zar čovjek misli da će u kaburu zanemaren biti da ga Allah neće proživjeti? Zar čovjek misli da će na Sudnjem danu zanemaren biti i da ga Allah neće ispitivati? Zar čovjek misli da će u Džehennemu zanemaren biti i da ga Allah za svaki neoprošteni grijeh neće kazniti? Ako mislimo da ćemo zanemareni biti poslušajmo šta nam Allah dalje govori: „Zar čovjek nije bio kap sjemena koja se ubaci?” Zatim ugrušak kome On razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega dvije vrste, muškarca i ženu stvori, i zar nije Taj kadar mrtve da oživi?”
Allah se ponovo obraća čovjeku i vraća ga na početni stepen njegovog života kada nije bio ništa, kada je bio obična kapljica, jedna mala golim okom nevidljiva čestica. Kako li je samo čovjek sićušan!? Ko mu onda daje da se razvije u čovjeka da ima ruke i noge, oči, uši, nos, unutrašnje organe, srce, pluća da diše, krv da raznosi hranjive materije po tijelu da održava tijelo toplim itd. Niko drugi do Allah. Da li je mogla priroda sama od sebe da čovjeka načini u najljepšem liku i obliku sa svim tako kompliciranim organima, funkcijama i raznovrsnim aktivnostima. Nikako.
Allah Uzvišeni u suri El-Hadž, u petom ajetu saopštava svom Poslaniku prije 1435 godina faze kroz koje prolazi embrio prilikom formiranja i dolaska bebe na ovaj svijet. A ovi u medicini danas kao da su to prepisali iz Kur´ana.
A Poslanik s.a.v.s., o stvaranju čovjek kaže sljedeće: „Svako od vas u prvih 40 dana bude u utrobi svoje majke, a zatim postaje zgusnuće u slijedećih 40 dana, a onda komad mesa u sljedećih 40 dana. Potom Allah šalje meleka da upiše četiri riječi: njegova djela, vrijeme smrti, sredstva za život i da li će biti od sretnih ili nesretnih. Zatim u njegovo tijelo bude udahnuta duša. Tako čovjek može činiti djela karakteristična za ljude vatre, tako da je rastojanje od jednog lakta između njega i nje, a onda što je pisano od (meleka) premaši i tako on počne činiti djela karakteristična za ljude Dženneta i uđe u Džennet. Slično, čovjek može činiti djela osobita za ljude Dženneta toliko da je samo udaljenost jedan lakat između njega i njega, a onda premaši ono što je pisano od (meleka) i on počne činiti djela ljudi vatre i uđe u vatru.” (Sahih El-Buhari).
Kada smo uvjereni u smrt, uvjereni u proživljenje, uvjereni u Kijamtski i Sudnji Dan, uvjereni u Džennet i Džehennem onda radimo, borimo se za Džennet i pripremajmo se za dan kada neće nikom vrijediti ni imetak niti sinovi niti bilo sta drugo osim dobrih djela.
Molim Allaha da prosvijetli naša srca i naša lica svojim nurom, da budemo od onih koji će radosni biti, koji će u svoga Gospodara gledati, i koji će se radovati susretu sa Allahom Plemenitim. Amin.