Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
15 Rebiu -l- ewel – 1440.H. / 23 Novembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Praštanje – Vrlina Muhammeda a.s.
Hvala Onome Koji je dostojan svake hvale i Koji hvalu obilno nagrađuje (لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ – Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacjelo, još više dati..); neka su salavat i spas na Muhammeda a.s. na koga salavate donose i Allah Uzvišeni i Njegovi meleki!
Postovani dzemate;
Praštanjem zovemo odricanje prava na sankcioniranje osobe koja nam je namjerno, iz zlobe, učinila nešto nažao, iako smo u stanju uzvratiti joj. Praštanje je vrlina koja krasi izrazito odgojene ljude, pa je Uzvišeni Allah stoga Svome Poslaniku naredio da oprašta drugima: Praštanja se drži, traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (El-A‘raf, 199)
Kada je Poslanik a.s. upitao meleka Džibrila o značenju ovog ajeta, on mu reče: ”Sačekaj dok pitam Sveznajućeg i Najmudrijeg.” Potom se vratio i rekao mu:”Muhammede, Allah ti naređuje da spajaš rodbinske veze sa onima koji su je sa tobom prekinuli, da daješ onome ko je tebi uskratio i da oprostiš onome ko je tebi nepravdu učinio.”
Muhammed a.s. u potpunosti se povinovao naredbama Uzvišenog Allaha spomenutim u prethodnoj predaji, te je bio najbolji primjer kako se spaja rodbinska veza sa onima koji su tu vezu sa njim prekinuli, kako se daje i pomaže onima koji su njemu pomoć uskratili, i kako se oprašta onima koji su njemu nepravdu i nasilje učinili. Iz sljedećih primjera u to ćemo se i uvjeriti: Aiša r.a. kaže: ”Allahovom Poslaniku a.s. nikada nije bilo dato pravo da bira između dvije stvari, a da nije odabrao onu lakšu, ako se ne bi radilo o grijehu, a ako bi se radilo o grijehu, on bi bio najudaljeniji od njega. Allahov Poslanik a.s. nikada se nije srdio zbog sebe, već bi se srdio samo ukoliko bi Allahov propis bio oskrnavljen…”
Nakon što je onog jutra kada je oslobodio Meku ušao u Časni Hram, zatekao je Kurejšije kako pognutih glava sjede i čekaju kako će im presuditi. On ih upita: ”O Kurejšije, šta mislite kako ću prema vama postupiti?”, a oni odgovoriše: ”Lijepo, ti si brat plemeniti i sin brata plemenitog.” ”Idite, slobodni ste”, reče im on. Dakle, sve im je oprostio i pored činjenice da su prema njemu i njegovim ashabima učinili nebrojeno raznovrsnih zločina. Nikome se od prisutnih nije osvetio, niti je koga udario, niti je naredio da se neko od njih pogubi.
Jevrej Lebid b. A‘sam opsihirio je Poslanika a.s. nakon čega ga je Uzvišeni Allah o tome obavijestio. Poslanik a.s. ne samo da ovog jevreja nije ni na koji način kaznio, već nije zabilježeno ni da ga ja prekorio. Ovakav vid Poslanikovog s.a.v.s. ponašanja prema čovjeku koji mu je učinio nažao najbolji je primjer koji jasno ukazuje do koje je mjere bio spreman praštati drugima, pa neka su na njega najljepši salavat i najpotpuniji selam sve do Sudnjega dana!
U povratku sa Tebuka ka Medini jedna skupina munafika skovala je urotu protiv Poslanika a.s. želeći da ga ubiju. Poslanik je bio obaviješten o njihovim namjerama i saznao je za njihov mučki plan, ali im je oprostio, rekavši: ”Ne želim da ljudi pričaju kako Muhammed ubija svoje drugove.”
Došao mu je neki čovjek s namjerom da ga ubije, međutim, njegove namjere bijahu otkrivene. Ashabi rekoše Poslaniku a.s.: ”Ovaj je došao s namjerom da te ubije”, nakon čega se spomenuti čovjek od silnoga straha poče tresti, a Poslanik a.s. reče: ”Ne boj se, ne boj se! Čak da si me i htio ubiti, to ne bi mogao učiniti.” Ovako mu je rekao jer ga je Uzvišeni Allah obavijestio o tome da će ga On sačuvati od ljudi i da mu oni neće moći nauditi, pa mu je zbog toga i oprostio i pored činjenice da ga je ovaj htio ubiti. Allahov Poslanik a.s. ovog čovjeka ne samo da nije kaznio, već protiv njega ništa nije poduzeo. Neka su na Poslanika i na njegove drugove najljepši salavat i najpotpuniji selam!
Jedne prilike, ashabi su ga zamolili da prokune nevjernike i prouči dovu protiv njih. ”Nisam poslan da proklinjem, nego da budem milost”, rekao im je na to.
Poslanik a.s. nije ovo uradio samo u ovih par primjera ili samo sa Mekkelijama, već je to i uradio sa stanovnicima Taifa, Benu Sekifom, plemenom koje je živjelo u drugom najvećem gradu na Arapskom poluostrvu, plemenu u kojem je imao inace najvise rodjaka i rodbine.
Poslanik a.s. otišao im je desete godine po poslanstvu da ih pozove u islam. Zaputio se ka Taifu s velikom željom i nadom da će se njegovi stanovnici odazvati njegovom pozivu. Kada je stigao, planirao se sastati sa trojicom vrlo uglednih i poštovanih ljudi iz plemena Sekif, a radilo se o trojici rođene braće i ujedno Poslanikovim rodjacima. (Abdu-Jalejl b. ‘Amr b. Umejr, Mes‘ud b. Amr b. Umejr i Habib b. Amr b. Umjer).
Nakon pozivanja, evo šta su odgovorili: Prvi je rekao: ”Pocijepao ja Kabin ogrtač ako te je Allah poslao!”, drugi reče: ”Zar Allah baš nikoga drugog do tebe nije mogao da pošalje?”, a treći: „Tako mi Allaha, nikada neću sa tobom progovoriti“. Ako si ti uistinu Poslanik, pa ti si onda toliko opasan da ti ne smijem ni odgovoriti; a ako lažeš na Allaha, onda mi ni ne priliči da ti bilo šta odgovorim!!” (Ibn Hišam)
I zapamtimo ovo. Poslanik ima tada samo jednu molbu. Naime, zamolio ih je da ne sire to da su ga odbili, kako nebi doslo do ljudi u Mekki i kako same Kurejsije nebi rekli kako su ga njegovi vlastiti rodjaci odbili. Poslanik ih ovo moli jer su tada bile teske godine pozivanja u Islam. A trojca brace su mu dala obecanje.
Poslanik a.s. ustade i tužan ih napusti, ali i pored toga ostao je u gradu deset dana pozivajući narod u islam i nije ostavio nikog a da ga nije pozvao. Trojca brace su prekrsila obecanje. Desetog dana su mu prijeteći rekli: ”Izlazi iz našeg grada!” i na njega i na Zejda b. Harisa nahuškali maloumnike, ludake i robove koji ga počeše vrijeđati, psovati, galamiti i vikati, gađati ga kamenjem, pa okrvaviše njegovo nurli lice, a Zejdu r.a. okrvaviše glavu.
Nakon toga se vratio u Mekku. Sljedeći hadis opisuje šta se zbilo nakon Taifa i prije ulaska u
Mekku. Aiša r.a. pitala je Vjerovjesnika a.s.: ”Da li si doživio teži trenutak od onog na dan Bitke na Uhudu?” ”Svašta sam doživio od tvoga naroda – reče on – ali najteže što sam doživio bilo je ono u Taifu, kad sam se obratio svojim rodjacima, pa nisu prihvatili ono što sam htio. Otišao sam veoma potišten i nisam se osvijestio sve dok nisam došao u Karni Se‘alib.
Tada sam podigao glavu i ugledao kako mi oblak pravi hlad. Pogledao sam ga bolje, a ono u njemu Džibril. Poziva me i reče: ‘Allah je čuo ono što ti je rekao tvoj narod i kako su te odbili. On ti je poslao meleka – koji je zadužen za brda da mu narediš što god hoćeš u vezi s njima.’ Potom me pozva melek brda, nazva mi selam, a zatim reče: ‘Muhammede, to je tako, pa šta želiš?’ zatim reče: ‘Ako hoćeš, ja ću nad njima sravnati ova dva brda.’ ‘Ne’, rekao je Vjerovjesnik a.s. ‘ja se nadam da će Allah dati da od njih postanu oni koji će samo Allahu ibadet činiti i neće Mu pripisivati sudruga.’” (Buharija)
Tada Poslanik u najtezim trenucima svoga zivota upucuje poznatu dovu svome Gospodaru, Allahu pa kaze: “Allahu moj, Tebi se žalim zbog svoje nemoći i slabosti, i prezira s kojim me ljudi susreću. Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih, i Ti si Gospodar moj! Kome me prepuštaš? Onome ko će me mrko gledati? Ili si me neprijatelju prepustio? Ali, ako Ti nisi na mene srdit, za ostalo i ne marim. Tvoja milost je meni dovoljna. Molim te svjetlom Tvoga lica kojim si tmine rastjerao i kojim dunjaluk i ahiret u redu opstoje, ne spusti Svoju srdžbu i svoj gnjev na mene! Tebi se klanjam, dok zadovoljan ne budeš. I snaga i moć samo su u Tebe.”
Allahovom Poslaniku a.s. bilo je draže da osaburi na uvredama i povredama nego da ljudi budu uništeni kao mnogobošci. Da je tražio njihovo uništenje, ne bi bio ukoren, ali on, sallallahu alejhi ve sellem, iz milosti prema narodu, to nije prihvatio. Kasnije je od Poslanika a.s. traženo da dovi protiv plemena Sekif, na šta je on, sallallahu alejhi ve sellem, dovio: ”Allahu, uputi Sekif! (Tirmizi i Ahmed, za lanac prenosilaca Šuajb Arnaut rekao je da je jak, po uvjetima imama Muslima)
U ovim primjerima se oslikava ličnost i velicina Poslanika a.s. i manifestira značenje ajeta koji u prijevodu glasi: ”Ti si doista plemenite ćudi” (El-Kalem, 4)
Pogrešno prenose i rasuđuju oni koji žele Allahovog Poslanika a.s. da predstave u ružnom svjetlu. Poslanik a.s. poslan je da uspostavi lijepo ponašanje među ljudima, a kako će uspostavljati nešto ako on to sam ne posjeduje?! Njegovo lijepo ponašanje se pogotovo istaklo prema neprijateljima, a možemo zamisliti tek kakav je bio prema suprugama, porodici, prijateljima i ostalim muslimanima ako je ovako postupao sa neprijateljima.
Gospodaru nas, podari blagoslov Tvoj Muhammedu a.s. i njegovoj casnoj porodici, kao sto si ga poklonio Ibrahimu a.s. i porodici Ibrahima a.s. Ti si hvaljen i slavljen. Amin!