Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
28 Saffer – 1439.H. / 17 Novembar 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Je li zivot tezak
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, sveopćem dobročinitelju, Milostivom. Vladaru Sudnjega dana. Donosim salavat i selam Allahovom Poslaniku Muhammedu a.s. njegovom časnom ehli bejtu, časnim ashabima, nasim sehidima i svima koji slijede njegovu uputu do Sudnjega dana.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Jedna od osnovnih činjenica o životu koju sam spoznao jeste da je život težak, zahtjevan, kompleksan. Jedini način da život ne bude takav jeste da spoznamo, shvatimo i prihvatimo da je težak.
Svjedoci smo česte “kuknjave” danas kod mnogih ljudi pa čak i kod društvenih skupina koji životne probleme gledaju kao da su njihove teškoće posebna vrsta koja se nekim čudom okomila upravo na njih ili na njihove porodice, klasu, naciju, nikako na druge. U tim “kuknjavama” i žaljenjima čovjek ponekad pomisli: Pa dobro, šta je sa ovim ljudima, kako to oni zamišljaju život pa ovoliko kukaju nad problemima koji ponekad i nisu baš neki veliki problem. Kad čovjek zamišlja da je život bajka njemu je i buđenje iz sna problem. Život nije bajka, težak je i predstavlja niz problema koji se ne rješavaju kuknjavom nego djelovanjem, radom, trudom.
Problemi, u zavisnosti od prirode, izazivaju žalost, tugu, krivicu, žaljenje, gnjev, strepnju, bol ili očajanje. Upravo zbog bola i tegobe koji sukobi i događaji izazivaju u nama, mi ih zovemo problemi. Strahujući od bola i teškoća koji prati probleme, skoro svi mi, u većoj ili manjoj mjeri, trudimo se da ih izbjegnemo. Mi odugovlačimo u nadi da će oni sami nestati. Ignorišemo ih, zaboravljamo i pravimo se da ne postoje. Težimo da zaobilazimo probleme umjesto da se suočavamo s njima. Neki potroše čitav život da izbjegnu probleme i ne uspiju, drugi pak, shvatajući pravu prirodu života prihvataju probleme, suočavaju se sa njima, rješavaju ih i u tom procesu osjećaju slast, radost, zadovoljstvo. Ti ljudi prihvatajuć prirodu života onakvom kakva jeste – mjenjaju istu i kad ih upitate kakav je život, je li naš hodža danas bio u pravu kad je rekao život je težak? odgovoriće: Ne! Život je lijep. Zašto je to tako odgovaraju nam i ajeti iz sure El-Inširah, 5-6.:
فَإِنَّ مَعَ ٱلْعُسْرِ يُسْرً إِنَّ مَعَ ٱلْعُسْرِ يُسْرًۭا
Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! Pa uistinu, uz teškoću je olakšanje, uistinu, uz teškoću je olakšanje.
Dokle vrijedi definicija da je život težak? Sve dotle dok ne usvojimo istinu iz sure Asr koja nas uči da je čovjek na gubitku sve dotle dok ne vjeruje, ne čini dobra djela, ne trosi vrijeme uzalud i ne stekne postojanost u istini i strpljivosti.
Šta je strpljivost koja je nužna u procesu činjenja života od teškog lahkim i lijepim. Čime da je hranimo da bi bila postojana? Između ostalog jasnom spoznajom smisla života i ustrajnim tevekulom i nadom u Božiju milost.
Vjera nam daruje smisao životu na dunjaluku, oslanjanje na Boga i nada u Božiju milost daruje nam snagu da pronađemo izlaz i kad sve drugo u nama i oko nas govori da izlaza nema.
Oslanjanje na Boga i nada u Njegovu milost i pomoć tu su da nadograde osjećaj nemoći do kojeg nas životne situacije mogu dovesti. Čovjek jeste nemoćan al ima Gospodara koji je Svemoćan. Tu blizinu s našim Gospodarem, tu blizinu i snagu koju vjera daje mi u stvari najače doživljavamo upravo u teškim situacijama. : „…i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87.)
U Kur’anu se kaže: „One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (Al- Ankebut, 69.)
Islam uči čovjeka da nije slučajno došao na ovaj svijet nego da ima svoju svrhu. Taj osjećaj svrhe, osjećaj je važnosti i bitnosti, neophodan da čovjek samog sebe ne shvati olahko. Kur’an podstiče čovjeka na dobra djela i daje mu nadu u Božiju milost. U suri Al-Bekare, ajet 218: „Uistinu, oni koji vjeruju i koji se isele i bore na putu Allahovom – takvi se nadaju milosti Allahovoj. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.“
Draga braćo upamtimo da je jasan znak nade u Allahovu milost konstantno činjenje dobrih djela. U Kur’anu, sura Al-Kahf, ajet 110 se kaže: „Pa ko se nada susretu Gospodara svog, onda nek čini dobro djelo i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog, nikoga.”
أَمْ حَسِبْتُمْ أَنْ تَدْخُلُوا الْجَنَّةَ وَلَمَّا يَعْلَمِ اللَّهُ الَّذِينَ جَاهَدُوا مِنْكُمْ وَيَعْلَمَ الصَّابِرِينَ
„Zar mislite da ćete ući u dženet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi“. (Ali-Imran,142)
Nije dovoljno vjerovati i samo jezikom to deklamirati, Džennet se stiče činjenjem dobrih djela, a ne samo vjerom koju ne prate djela. Trud koji je neophodan da se život iz teškog pretvori u lijep nazivamo Džihad. Nije to za vjernika samo borba na bojnom polju. Najbolji, najaci, najdragocijeni Dzihad vjernika je njegova borba protiv šejtana, svojih strasti, protiv svojih poriva, protiv svoga zlocudnog nefsa i to strpljenjem te ustrajnošću.
Mnogi sebi cesto postavljaju, moze se reci nekada i glupo ali i pametno pitanje. Pa kaze ili pita se. Zasto meni Allah uvijek daje poteskoce, zasto ja koji klanjam uvijek mi je teze od onog nevjernika i sl. A moraju i trebali bi isti ti znati jer ustvari vjeruju u sesti Imanski sart koji glasi: We bil kaderi hajrihi we serihi minellahi te´ala – da vjeruje da sve sto se zbiva i dogadja i dobro i lose – da se zbiva i dogadja s Bozijim odredjenjem.
Dakle, kada smo u dobru i u zlu jedna je vrsta iskusenja. Primjera radi, recimo, kada nam Allah podari bogastvo – onda je iskusenje u tome kako cemo se ponasati u tom bogastvu, da li cemo se osiliti i zaboraviti na Allaha ili cemo biti svjesni Bozije blagodati pa dijeliti sadaku, davati Zekat na to svoje bogatsvo itd. A s druge strane kada smo u siromastvu recimo, onda iskusenje je u tome kako cemo se ponasati, hocemo li kukati neuzubillah na Allaha i zlu sudbinu ili cemo strpljivo podnositi to stanje i moliti Allaha i traziti izlaz i boriti se za bolje.
Jer kaze jedna predaja. Nema tog dobrog djela za koje cemo dobiti vecu nagradu, od iskusenja.
Dakle, ustvari svako iskusenje nam donosi vecu nagradu od bilo kojeg dobrog dijela. Jer kaze Poslanik: „Vjernika nece ni trn ubosti a da nece dobiti nagradu od Allaha.“ Vidite, koliko je Allah milostiv.
Jeste li čuli za Urvu Ibn Zubejra? On je bio unuk Ebu Bekra r.a. i vjerski učenjak, dok je Ebu Bekr bio najbolji prijatelj Muhammeda a.s. Nakon jedne bitke morali su mu stopalo amputirati.
Zbog prolivene krvi i velikog bola, Urve Ibn Zubejr se onesvijestio. U međuvremenu se njegov sin Omer nalazio vani pored konja, koji ga je udario kopitom u čelo i usmrtio. Subhanallah! Dvije strašne kušnje u isto vrijeme! Ibn Zubejr je ostao bez stopala a i sin mu je poginuo.
Kada se Ibn Zubejr osvijestio, prišao mu je halifa Ebu Bekr i rekao: “Allah te nagradio ogromnom nagradom.” A takva dova se upućuje za nekoga ko je izgubio bližnjega ili jedan organ svoga tijela. Urve Ibn Zubejr je odgovorio: “El-hamdu lillah, Allahu hvala, Allah mi je podario četiri uda – dvije ruke i dvije noge – lišio me jednog, pa sada, el-hamdu lillah, imam još tri uda. Takodjer, Allah mi je podario četvero djece. Jedno je uzeo a troje mi ostavio. Elhamdu lillah,
U 155-156. ajetu sure Bekare objavljeno nam je: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”
Džennet je lijep i uvijek će biti lijep. Da bi se ušlo u lijepo a da se ne naruši njegova ljepota valja također biti lijep. Iskušenja u životu služe kao sito kod kopača zlata. Da se kroz iskušenja odstrani od nas nečistoća, ružnoća, da ostane samo plemeniti materijal dostojan Dženneta uz Božiju milost.
Završavam ovu hutbu dovom našem Stvoritelju da nas učvrsti u vjeri, i da nam pomogne u našoj borbi protiv neprijatelja i nas samih, te da nas kroz iskusenja kroz koja prolazimo ocisti od grijeha i onoga ruznog u nama samima. Amin!!
