Dzemat Braunau
Sva zahvala i hvala pripadaju Uzvisenom Allahu dz.s., Gospodaru svih svijetova, Stvoritelju svih nas. Salavat i Selam donosimo na posljednjeg Bozijeg Poslanika Muhameda s.a.v.s.
Ja cu se u ovom uvodnom – kratkom obracanju prije svega malo osvrnuti na historijski aspekt ispracaja hadija u nasoj bosanskoj tradiciji i nekim adetima, a u drugom djelu reci nesta vise o Ikrar dovi – sta to predstavlja i znaci u islamu i za hadzdz.
Odlazak na hadz je je zarka zelja svakog iskrenog muslimana i muslimanke. Docekati svoj ispracaj na hadz je znacio i znaci uspjeh svakog takvog insana Bozijeg. U prijasnja vremena nije bilo lahko otici na hadz.
I sam se sjecam dobro da su nasi stari ljudi govorili da se za hadza dugo stedilo i pripremalo. Tako si na primjer morao prodati dobar komad zemlje, dva para dobrih volova, itd. da bi ti moglo biti za odlazak, hranu, bivanje na hadzu i povratak kuci.
Na hadz se, draga braco, u stara vremena putovalo na konjima, djemijom (ladjom), devama i pjeske. Hadzija se i prije a i danas morao halaliti sa svima daljnjima i blizima i od njih zatraziti halala (oprosta) za sve eventualne uvrede rijecima, djelom a za materijalne dugove je licno morao svakog upitati dali je kome duzan ostao i to izmiriti prije polaska u sveta mjesta.
E, kada bi hadzija prosao kroz sve te ceremonija halala, psihickih priprema, dolazio je dan D, kada je morao javiti svom dzematskom imamu da se odlucio da njegova hadzijska dova pada u taj dan.
Bio je svako sretan u tom mjestu ako ga je hadzija pozvao na dovu u svoju kucu. Svaki onaj koji je pozvan kuci hadzijinoj donio je sa sobom poseban poklon za hadziju koji se zvao Boscaluk.
Slijedila bi Ikrar dova. Hadzija je poslije dove, kroz nekoliko dana, krenuo put Mekke. Svi oni koji su hadziji donijeli boscaluke po obicaju su dobivali od hadzije poklone, dali serdzade, zene materijale i zlato, mirise a djeca kape.
Ima jedna zanimljivost koja kaze, da je jedan covjek pred polazak na hadzdz jedne veceri imao sijelo i na tom sijelu su se skupile njegove komsije koje su zanovijetale sta ce im hadzija donijeti sa hadzdza. Jedan je zelio serdzadu, drugi sahat, treci kompas, cetverti zem zem vode a jedan malisan je zamolio hadziju da mu kupi sviralu i odmah hadziji pruzio novac. Hadzija ga pogleda, nasmijesi se i rece: ” E, sinko, tvoja ce ipak zasvirati”.
Na mnogim licima ljudi mogle su se vidjeti suze radosnice u tom nesvakidasnjem dogadjaju koji su, eto, oni uspjeli docekati da imaju svoga predstavnika na ovogodisnjem hadzu.
Tako i mi danas smo zaista sretni i Allahu zahvalni sto imamo priliku prouciti Ikrar dovu i ispratiti nase dzematlije na ovo sveto putovanje.
U Kur’anu Allah dz.s. kaze: ”Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite…”(El-Bekare, 196).
Ashabi su upitali Božjeg poslanika koje je najbolje ljudsko djelo?
– Vjerovati u Allaha i Njegova poslanika – odgovori Poslanik.
– A zatim – upitali su ashabi?
– Boriti se na Allahovom putu – odgovori Poslanik.
– A poslije toga – opet su upitali ashabi?
– Iskreno, u ime Allaha, obaviti hadž, odgovori Poslanik.
Ikrar dova-to je ona manifestacija na kojoj se obznanjuje da musliman želi ispuniti petu islamsku dužnost, obaviti hadždž. U našoj bosanskoj tradiciji Islama ona se još naziva hadžijska ili dova za ispraćaj hadžija. Riječ dova u naš jezik dolazi od arapske riječi „dua“ što znači zov, molba. A riječ „ikrar“ glagolska je imenica koja znači potvrđivanje, svjedočenje, prihvatanje, pristanak, potvrda.
Odluka da se ispuni Allahova dž.š. naredba sadržana u ajetu: „Allaha dž.š. radi dužan je svaki onaj koji je u stanju hadždž obaviti“ potvrda je čovjekovog imanskog uspona, potvrda da se on kroz život mjenjao i u vjeri sazrijevao. Kelime i šehadet su riječi svjedočenja. Svjedočenja pripadnosti jedinom ispravnom putu. Ali istinsko svjedočenje je svjedočenje djelima. Ako bi naše svjedočenje pripadnosti ostalo samo na riječima to bi bio formalni iskaz vjere. Riječ šehadet znači svjedočenje i riječ ikrar znači svjedočenje. Prvo je svjedočenje riječima a drugo svjedočenje djelima.
Odluka da se Allaha dž.š. radi, krene put Mekke u danima hadždža svjedočenje je da je namaz mjenjao čovjeka, da ga je post osnaživao i u bogobojaznosti učvršćivao, da ga je zekat odgajao i podučio da od dunjaluka čovjekovo je ono što na Božijem putu potroši.
Ako je kelime i šehadet svjedočenje pripadnosti onda je ikrar svjedočenje iskrene pripadnosti jer hadždžd svjedoči čovjekovu duhovnu, tjelesnu i imovinsku spremnost da kroči stazom koja vodi ka Bogu. Ako bi postojalo mjesto na kojem se uspješno bolesti tijela liječe svi bismo rado pristali otići tamo. Po onoj: zdrav ima hiljadu zelja a bolestan samo jednu, a to je zdravlje. Ni novca ne bismo žalili na putu ka tjelesnom izlječenju potrošiti. Bez razmišljanja svaki bi od nas uzviknuo pristajem otići tamo. Riječ ikrar znači pristanak. Svi su ljudi su manje ili više griješni, „oboljeli“. Postoji mjesto, o griješni čovječe, s kojeg se kući bez grijeha vraćaš, mjesto gdje se tevba, pokajanje, prihvata. Prvi korak na putu do tog mjesta jest dova ikrar na kojoj se Allaha dž.š. moli da siguran put podari onom ko Allahu dž.š. i Poslaniku u goste ide, na kojoj se moli da do poslanikovog mezara i Revde sigurno stigne onaj koji je svjestan poslanikovih riječi: „Ko me posjeti poslije smrti kao da me je posjetio dok sam živ“. Ikrar dova je obznana da čovjek ide na hadždž. To je dobrovoljni pristanak da se bude drukčiji, da se bude hadžija. Ikrar znači pristanak. Pristajem, govore naše hadžije, biti primjer iskrenog, radinog čovjeka, biti primjer dobrog muža, oca, sina, pristajem biti primjer dobre majke, supruge, kćerke, pristajem biri dobar komšija, dobar džematlija, pristajem biti prepoznatljiv u društvu po dobru. Želim čin hadždža nositi ponosno. Hadž dakle čovjeku omogućava preokrenuti životnu stranicu i početi život na drukčiji, vise i bolje vjernički način. Hadž je čovjekovo novo rađanje jer je on nakon hadždža jednak novorođenčetu po griješnosti. Riječ „ikrar“ znači i potvrda.
Nase buduce hadzije Besic Nijaz i Besic Nefa danas ikrarom svjedoče da je njihov šehadet bio iskren, da se vjera iz srca pretakala u djela i da sad na zov Ibrahima a.s. spremno kreću Allahu dž.š. i Poslaniku Njegovu u goste. Oni danas ikrarom svojim nama kazuju da pristaju otići na mjesto gdje ce se, nadamo se, potpuno izliječi. Oni, dakle, pristaju otići na mjesto odakle će se čisti, bez gijeha vratiti. „Zar ne znate da hadždž briše ono što je bilo prije njega?“, pita Poslanik. Od danas oni su u našim očima drukčiji. Zašto od danas? Zato što poslanik Muhamed a.s.veli:“ Ko naumi učiniti dobro djelo piše mu se to dobro makar bio spriječen ga učiniti“. Oni svojevoljno pristaju biti drukčiji, biti plemenitiji, biti bolje dzematlije, pristaju biti pozitivan primjer u društvu, pristaju biti obilježeni hadždžom. Mi koji danas uveličajemo ovaj ikrar ostajemo žuditi da i naš šehadet bude što prije okrunjen svjedočenjem, ikrarom. Da što prije učimo i razumijemo poruke ihrama, tavafa, sa’ja, da što prije razumijemo i živimo poruke hadždža. Do tada neka nam u ušima odzvanja poslanikov hadis: „Za ispravno obavljen hadždž nema druge nagrade osim Džennet“. Uzvišeni Bože pomozi nam da i naš šehadet i naš ikrar bude naše iskreno svjedočenje vjere ! Amin!
Moja preporuka buducim hadzijama je da se naoruzaju takvalukom-bogobojaznoscu tj. da se boje Boga, da imaju sabura i da se prepuste osjećaju blizine Kabe i Pejgambera, te da svoje srce drugim, manje bitnim stvarima tokom hadždža ne opterećuju.
Moj savjet budućim hadžijama je da se prvenstveno obuce, iscitaju, edukuju o onome sto je navaznije a to su sarti hadza, ono bez cega im hadzdz nece biti valjan ukoliko izostave to da urade na svetim mjestima.
Da bi olaksali svom vodicu i organizatoru, a prvenstveno sebe radi, trebali bi da nauce, da znaju sta je to bez cega hadz nece biti valjan, sta je to sto oni trebaju i moraju znati i obaviti, koji su to sarti hadzdza, itd.
Trebate i morate znati koji su to Farzovi hadzda, koji su to Vadzibi hadzdza, koji su to adabi – lijepe stvari hadzdza itd. itd.
A sada, cemo prouciti ikrar dovu nasih buducim hadzijama, a nakon toga pustam prostor i vrijeme svima vama da cestitate buducim, ako Bog da, hadzijama, a nakon toga silazimo u kelu da jedemo i promuhabetimo zajedno do aksam namaza, ako Bog da.
Esselamu alejkum!!!
