Dzemat Braunau
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na nimetima i blagodatma kojima nas daruje. Salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve sljedbenike do Sudnjeg dana.
Poštovani džema’ate, draga braćo i sestre,
Veceras, sa aksamskim vremenom je nastupila je naša Nova 1433 h.g.!
Čestitajući vam 1433. Hidžretsku godinu, učim dovu Allahu Uzvišenom da nam istinu pokaže jasnom pa da je slijedimo, da nam laž pokaže jasnom pa da je izbjegnemo, te da nam sumnju razjasni pa da budemo uvjereni u ispravnost našeg nam zajedničkog puta do uspjeha na ovome svijetu i spasa na drugome svijetu.
Pošto se na kraju tekuce god. svugdje svode bilansi postig¬nu¬tog i donose planovi budućeg djelovanja, zausta¬vimo se na trenutak, podsjetimo se, preispitajmo se, analizirajmo se, šta smo a šta nismo učinili od dobrih djela u godini koja istice. Zahvalimo se Allahu dž.š., što nam je pomogao u činjenju hairli djela i ucinimo tewbu Allahu dž.š., za učinjene propuste. Učinimo nijjet, ako nas Allah dž.š., po¬živi da u Novoj 1433. ucinimo više hajrata, a manje džunaha.
Vrijeme prolazi, sa prolaskom svakod sahata, dana, mjeseca i godine, prolazi i dio nas. Prošla godina se više ne vrača, današnji dan više se ne vraca! Hasan El-Basri je rekao: „Sine Ademov, ti nisi ništa drugo nego skup dana. Kad god prođe dan, prošao je dio tebe“. Život je vrlo kratak i zato ga treba iskoristiti, što se više može, u pripremi za ahiret. Ko popravi ono što mu je ostalo od života, oprošteno će mu biti ono što je prošlo od života. Nuh, a.s, je živio preko hiljadu godina, tacnije 950 godina je pozivao Allahu, za dunjaluk kaže: „Zivot je kuča sa dvoja vrata, na jedna sam ušao, a na druga izašao”!
Pravi musliman vrijeme dijeli na 4 djela: – vrijeme kad se obrača Allahu, – vrijeme za razmisljanje o Allahovom stvaranju, – vrijeme trazenja opskrbe i, – vrijeme svodjenja racuna. Dakle, posebno vrijeme za svodjenje vlastitog računa tj, samoobračun. Čestiti musliman svodi račune sa sobom svake noci, kad legne u krevet, koji ga potsječa na kabur. Uvjek je lakše i jednostavnije sagledati i analizirati kraci dio vremena, u ovom slučaju protekli dan. Insan se lahko prisjeti da li je klanjao sabah, šta je uspio, a šta propustio.
Da li je nekom ili sebi nanio štetu, oteo necije pravo, da li je izvršio sve dnevne obaveze? Smrt često dolazi kad joj se čovjek najmanje nada i niko neće pobjeći od nje. Ovo je neka vrsta napomene, ali i upozorenja!? Istovremeno, ovo je dobra prilika da preispitamo svoj odnos prema vlastitim evladima, prema roditeljima, rodbini, prijateljima i komšijama, pa i ukviru drustva u kome živimo!
Posve je opravdano ovdje i ovom prilikom postaviti pitanje: Znaju li nasa djeca šta je Hidžra i da muslimani po svom kalendaru računaju vrijeme od tog velikog događaja koji označava početak nove epohe, ne samo u historiji muslimanske zajednice, nego i u historiji ljudskog roda. Mi, kao narod, moramo biti svijesni, a hidžra nas na to podsječa, da možemo opstati, jedino i samo afirmacijom svoji moralnih i vjerskih vrijednosti, i da sve što doprinosi degradaciji tih vrijednosti uveliko doprinosi nestajanju ovog naroda.
Zatim biti ponosan na svoje islamske vrijednosti i ne stidjeti ih se, te uskladiti svoj život i život svojih najbližih, konkretno svoje djece prema njima, znači pomoći egzistiranje Allahove vjere u vremenu i prostoru i time doprinijeti opstanku njenih pripadnika, u ovom slučaju opstanku muslimana u svom identitetu, u tudjoj zemlji.
Osnove o Hidžri
Izraz, pojam ”hidžra” u osnovi, znaci: napustiti, ostaviti, izbjegavati. U vjeri islamu Hidžra označava preseljenje Allahovog poslanika, Muhameda a.s., iz Mekke u Medinu, koje se desilo 622 godine po rodženju Isa-a a.s. To je prekretnica u istoriji islama, jer od tada islam počinje uspješno da se siri. Zbog toga muslimani od tada računaju svoje vrijeme i to po mjesecevom kalendaru. Allah dž.š., govori na vise mjesta u Kur’anu o Hidžri: وَمَن يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللّهِ يَجِدْ فِي الأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَن يَخْرُجْ مِن بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلى اللّهِ وَكَانَ اللّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا ”Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.” (En-Nisa,100).
Ovo se odnosi i na vecinu vas, treba da vas to raduje. Vi ste napustili takodjer svoje domove silom. I to je jedna sigurno vrsta Hidzre. Uzimajuci u obzir ovu cinjenicu, imate I vise razlog da ovu nasu hidzretsku godinu obiljezavate ovako na primjeran nacin I da svoju vlastitu djecu poucavate ovom vaznom dogadjaju u historiji Islama. Život posljednjeg Allahovog poslanika, Muhameda a.s., je uzor i ogledalo iskrenim vjernicima. U tom pogledu i Hidžra (preseljenje) Poslanikova a.s., iz Mekke u Medinu kazuje nam da budemo spremni na svoju vlastitu Hidžru. Jedan vid Hidžre moze biti da napustimo svoj zavičaj, u ime Allaha dž.š. radi ocuvanja vjere, casti, dostojanstva i života.
To se dogodilo mnogim muslimanima u agresorskom ratu u BiH, to se upravo dogodilo vama, sto sam malo prije spomenuo To je Hidžra u pogledu preseljenja iz jednog mjesta u drugo. الَّذِينَ آمَنُواْ وَهَاجَرُواْ وَجَاهَدُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ أَعْظَمُ دَرَجَةً عِندَ اللّهِ وَأُوْلَئِكَ هُمُ الْفَائِزُونَ ”U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje; oni će postići što žele.“ (Et-Tewbe, 20)
Znaci, musliman ima pravo i obavezu da čini hidžru da bi spasio svoj život i život svojih bližnjih. Pored iskrenog nijjeta za hidžru, muhadžir treba da je strpljiv i da se pouzdaje u Allaha dž.š.: وَالَّذِينَ هَاجَرُواْ فِي اللّهِ مِن بَعْدِ مَا ظُلِمُواْ لَنُبَوِّئَنَّهُمْ فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَلَأَجْرُ الآخِرَةِ أَكْبَرُ لَوْ كَانُواْ يَعْلَمُونَ „Oni koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovome svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onome svijetu biće još veća – kad bi oni samo znali! – onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali.“ (En-Nahl, 41-42) Poslanik, a.s., i ashabi učinili su Hidžru radi Allaha i Njegove vjere. Nisu time htjeli postići nikakvu dunjalučku korist.
Zna se da su neki od njih u Mekki uživali veliki ugled i imali veliko bogatstvo, a u Medini su, od silne neimaštine i gladi, morali na stomak stavljati kamenje i stezati se kaišem. Ali, i današnja generacija muslimana može imati nagradu hidžre. U hadisu koji bilježi Muslim, rekao je Poslanik, a.s.: „Činjenje ibadeta u vremenu smutnje je kao hidžra meni“.
Postoji opravdana bojazan da živimo upravo u vremenu velikih smutnji, nereda i prevara. U kontekstu Hidzre je i hadis Allahova Poslanika Muhammeda a.s, u kome se kaže: ”Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku si¬gurni drugi muslimani, a najbolji mu’min – vjernik je onaj koji je najljepše naravi, najbolji muhadžir je onaj koji se čuva Al¬lahovih zabrana, harama, a največi borac-mudžahid je onaj koji se bori protiv svojih strasti u ime Uzvišenog Allaha.” (Hadis prenosi Taberani od Ibn Omera) Pogledajte red stvari u ovom hadisu.
Prvo je spomenut, musliman, pa mu’min, muhadžir, i na kraju mudžahid. Nemožete biti mudžahid dok prethodne stvari i stepene imana ne doživite, ne prođete. Prisjetimo se, ovdje, kako su Poslanika Muhameda a.s, pokušali odgovoriti od misije nudeći mu sve dunjalučke vrijednosti: I vlast, moč, čast, ugled i bogatstvo. Poslanikova poruka je bila jasna: „Kad bi mi Sunce stavili u desnu, a Mjesec u lijevu ruku ne bih se odrekao poslaničke misije.”
Šta razumijemo iz dogadžaja (poruke) Hidžre?
Svi su se Božiji poslanici selili iz svojih rodnih mjesta da bi sačuvali istinu. Ali kako nam povjest kazuje, samo se poslednji Božiji poslanik Muhamed a.s., vratio svome domu nakon hidžre. Iz poruke hidžre, dakle, razumijemo da pokretanje i borba na Allahovom putu jest jasan znak za povratak iskonskoj istini, pravdi, domu i domovini, kao što je to bio povratak i Božijeg poslanika Muhameda a.s., u Meku gdje se istina otkrila u Kabi, pravda u šerijatu, dom u bratskoj ljubavi i domovina u islamskoj zajednici. Braćo i sestre, vratimo se sebi i svojim izvorima i identitetu.
Okrenimo se Allahu i Njegovu poslaniku, knjizi Kur’anu i Kabi na ruku’u i sedždi, svojoj zajednici, svome narodu, svome dzema´atu. Brojne se, uistinu, lekcije Hidžre koje ovom prilikom ne možemo navesti, Nadamo se, da će i ovo nekoliko navedenih lekcija i kur’anskih inspiracija biti podsticaj da više razmišljamo o ovom presudnom događaju u historiji islama i da ga usporedimo sa našom hidžrom iz nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu i analiziramo: koje su to sličnosti a koje različitosti između ove dvije hidžre, koje bi trebale spajati iste niti: istinska i nepokolebljiva vjera u Allaha, Jednog i Jedinog i žrtvovanje svoga komoditeta za ideju koju zastupamo, za više i dugotrajnije ciljeve! Nesmijemo dozvoliti da se ispune dugoročni planovi din-dušmana, a to je da nas protjeraju i da se u nova društva utopimo, asimiliramo!
Trebamo se i moramo integrisati ali nikada asimilirati. Čuvajmo svju vjeru, čast, porodicu, Zajednicu i dostojanstvo!
Neka vas prati sreća i i obaspe berićet u Novoj hidžrtskoj 1433. god.
Molim Uzvišenog Allaha da nam nova godina bude bolja od prethodne,a svaka buduća bolja od prethodne. Amin!
