Gradnja džamije u Ljubljani, ako Bog da, počinje na proljeće

Gradnja džamije u Ljubljani, ako Bog da, počinje na proljeće

muftija-nedzad-grabusObjavljeno utorak, 31 Decembar 2013 11:35
Razgovarao: Mirnes Kovač

PREPOROD: Poštovani muftija, 14. septembra, ove godine Islamska zajednica u Sloveniji položila je kamen temeljac za Islamski kulturni centar u Ljubljani, stoga ćemo započeti ovaj razgovor upitom o trenutnom stanju i kretanju ovog zasigurno najvažnijeg projekta zajednice koju predvodite?

muftija-nedzad-grabusDr. Grabus: Hvala Uzvišenom Stvoritelju, svečanost i ukupna organizacija obznanjivanja početka gradnje Islamskog kulturnog centra u Ljubljani protekli su u najboljem redu. Najiskrenije se zahvaljujemo svima koji su nam pomogli ostvariti taj cilj, posebno vakifima. Mi smo prošli kroz naporan proces kupovine zemljišta i dobivanja dozvola za izgradnju džamije. Bilo je potrebno uložiti puno energije, stručnosti i spretnosti da se to pitanje riješi. Neki dan, na prijemu u povodu Dana samostalnosti i jedinstva Republike Slovenije nekadašnji gradonačelnik Ljubljane gosp. Tone Kovič, koji je tu funkciju obavljao u periodu od 1974. do 1978. godine ispričao mi je jedan detalj iz 1974. godine. Bio je na seminaru na kojem su sudjelovali generali tadašnje JNA u Beogradu za napredovanje u više činove. Rekao mi je da su ga „zafrkavali“ zbog gradnje džamije u Ljubljani, te su u njegovu svesku nacrtali džamiju i poklonili mu fes i nož za „obrezivanje“. To i mnoga druga svjedočenja pokazuju da je to bilo teško političko pitanje. Danas je to pitanje potpuno relaksirano, jer gradonačelnik Ljubljane gosp. Zoran Janković i članovi gradskog vijeća imaju pozitivan stav o gradnji džamije u Ljubljani. Za nas je najvažnije da se možemo konačno tim pitanjem baviti bez velikoga „stresa“. S druge strane, sada je sve na struci. Mi više ne možemo voditi taj projekt bez struke i, naravno, bez velikog donatora. Mi sada možemo samo koordinirati poslove. Biro „Bevk-Perović“ je kasnio sa izradom izvedbenog projekta, imamo obećanja da bi to moglo biti uskoro. U međuvremenu smo u suradnji i uz suglasnost odgovornih iz Katara izabrali firmu koja će voditi i kontrolirati projekt. Radi se o vrlo respektabilnoj slovenskoj firmi sa tog područja „Elea“. Preostaje još jedan težak korak prije početka gradnje, a to je izbor izvođača radova. To će raditi stručni tim. S obzirom na krizu u građevinskom sektoru u Sloveniji, projekt džamije izaziva veliko zanimanje. Naša je deviza: „Što više, za što manje,“ znači, izgraditi što više za što manje sredstava. U ovom procesu upoznao sam ljude koji su nas zadužili da budemo pažljivi i odgovorni u svome radu. Kada jedna nana proda kravu i uvakufi sredstva za džamiju ili radnica koja je s mukom uštedjela novac, to nas sve obavezuje. Kupovinu zemljišta za džamiju u Ljubljani podržali su ljudi koji imaju veliko srce, ne oni koji imaju veliki novac. Ni za jedan projekat IZ nije bilo veće zanimanje, niti se toliki broj ljudi uključio u njegovu pomoć. Mubarek olsun svima!

Katarska izvrsnost

PREPOROD: Nedavno ste posjetili Katar. Kakvo je raspoloženje kod donatora i kada bismo mogli očekivati početak radova?

Dr. Grabus: U Kataru smo bili u povodu dvadesete obljetnice takmičenja u učenju Kur‘ana „Fondacije Šejh Džasim bin Muhammed bin Thani“, na poziov direktora fondacije šejha Nasira al-Su-lejtija. Zahvalni smo na prelijepom prijemu. Imali smo sastanke i sa ministrom vakufa i islamskih poslova dr. Gajsom bin Mubarakom al-Kuvarijem i njegovim saradnicima. Islamskoj zajednici je odobren grant za džamiju još prije dvije godine. Sjećam se telefonskog poziva dr. Halida al-Attije, sadašnjeg ministra vanjskih poslova, kada me je nazvao da mi saopći vijest. Rekao mi je: „Muftija, uči dove za Emira Šejha Hameda bin Ha-lifu Alu Thanija.“ Ja sam odgovorio: „Učim!“ A on je rekao da nastavim učiti još više: „Jer vam je Emir odobrio grant za izgradnju IKC!“ Tome su naravno prethodili razgovori, diplomatski kontakti itd. Bivši predsjednik Republike Slovenije, dr. Danilo Tiirk, je lobirao za projekt, gradonačelnik Ljubljane gosp. Zoran Janković je pisao pisma preporuke itd. Mi smo strpljivo rješavali administrativne prepreke, otplaćivali dug za zemljište, radili projekte. Do sada je iz toga granta već odobren dio sredstava za otplatu duga za zemljište, međunarodni natječaj za idejno rješenje i izrada izvedbenoga projekata. Sada je odobreno i potpisivanje Ugovora za inžinjering. Dakle, u suštini raspolažemo sa 85% granta. Porez je u Sloveniji 22%, to je, također, uračunato u taj grant. To će pokriti 65-70 posto izgradnje. Dok se ne urade tačne procjene ne znamo koliko će koštati ukupna izgradnja. To je ogroman kompleks, dostojan Države Katar koja je primjer izvrsnosti u muslimanskom svijetu. Poslao sam pismo odgovornim u Kataru da tim inžinjera iz Slovenije i Katara uradi zajedničku analizu i procjenu koštanja projekta tako da imamo jasniju sliku ukupne investicije. Ono što me impresionira kod Katarana jeste njihova prefinjenost, skromnost i efikasnost u isto vrijeme. Direktor Fonda za međunarodni razvoj Države Katar dr. Ahmed al-Murejhi je uključen u projekt već pune tri godine. Šejh Hamed bin Halifa Alu Thani, Emir el-Valid, je odobrio sredstva, a Emir Države Katar Šejh Te-mim bin Hamed Alu Tha-ni je uz ovaj projekt. Uvjeren sam da će gradnja, ako Bog da, početi na proljeće. Nama ostaje još jedan problem, dolazna cesta do IKC-a. To nam je uračunato u cijenu komunalnog priključka, tako da IZ mora uraditi i taj projekt, a procjena te investicije je 1,6 miliona eu-ra. Problemi nisu otklonjeni, samo su umanjeni. Naša je obaveza izgraditi cestu i predati je Općini u vlasništvo i na upravljanje. Prije toga moramo uraditi promjenu građevinske dozvole, riješiti imovinsko-pravne odnose itd. To je nepravedno, ali je to realnost. To će biti teško, ali uz Allahovu pomoć, uspjet ćemo.

PREPOROD: Naravno, Ljubljana nije jedini segment djelovanja IZ u Sloveniji. Koji su to još značajni projekti koje IZ u Sloveniji vodi, odnosno, koje biste aktivnosti ovdje izdvojili?

Dr. Grabus: Hvala Vam za to pitanje. Mi smo zbog važnosti projekta IKC-a i kompleksnosti tog pitanja uglavnom govorili o tom problemu. Podsjetit ću čitaoce Preporoda da je IZ u Sloveniji dugo „tavorila“ kao najmlađa mladica IZ u bivšoj Jugoslaviji. S raspadom Jugoslavije samo je postojao mali objekt u vlasništvu IZ u Ljubljani. Doista, bio je kupljen objekat na Jesenicama, ali ga je trebalo temeljito renovirati i dograditi. To je urađeno tek sa osamostaljenjem Slovenije. Ubrzo je kupljen objekat u Kopru, Mariboru itd. To su uglavnom privatne kuće koje su tada zadovoljavale potrebe rada IZ, ali su nam sada pretijesne i veliko opterećenje u radu. Kada sam preuzeo dužnost muftije u Sloveniji, u junu 2006. godine, ukupna vrijednost imovine IZ nije prelazila 2 miliona eura. Od tada smo radili na projektima vakufske kuće i zemljišta u Ljubljani, mesdžida i stambeno-poslovnog objekta u Ljubljani, mesdžida u Novoj Gorici, vakufske kuće u Ajdovščini, stambeno-poslovne dvije kuće u Mariboru, kulturnog centra na Jesenicama, mesdžida u Krškom, izgradnji mesdžida u Novom Me-stu. Uspjeli smo uz pomoć džemata renovirati i proširiti mesdžid u Kopru, okončati izgradnju mesdžida u Trbov-lju itd. Veliku pomoć nam je pružila „El-Emana Amma li-l-Evkaf“ iz Kuvajta u Jesenicama, organizacija „Rahma“ iz Kuvajta, Islamska banka za razvoj iz Džid-de, „Dijanet“ iz Turske, Fond za međunarodnu suradnju iz Džidde, Fond zekata iz Katara, vakifi iz Slovenije itd. Uspjeli smo postaviti i odgovarajuća obilježja na mezare vojnika Bošnjaka u vojnom groblju u Logu pod Mangartom, osnovali smo Kulturno-obrazovni Zavod „Averroes“, pokrenuli izdavačku djelatnost, izdali prvi Ilmihal na slovenskom jeziku, uspostavili smo kontakte sa svim relevantnim muslimanskim institucijama u svijetu itd. Zahvalan sam saradnicima, uposlenicima IZ, donatorima i volonterima na angažmanu u razvoju IZ u Sloveniji.

Povjerenje omladine

PREPOROD: Kakav je danas administrativni položaj Islamske zajednice u Sloveniji? Je li se na tom planu nešto izmijenilo i hoće li se mijenjati u skoroj budućnosti? Koji su okviri za vaše djelovanje?

Dr. Grabus: IZ u Sloveniji djeluje u okviru važećeg zakona o vjerskoj slobodi usvojenog 2007. godine. Teoretski položaj IZ je isti kao i svih drugih vjerskih zajednica. Praktično je drugačiji, jer mi zbog malog procenta muslimana u odnosu na ukupni broj stanovništva ne možemo ostvariti svoja prava kroz obrazovni segment, humanitarnu djelatnost, kulturnu zaostavštinu itd. Država ne financira niti pomaže vjerske djelatnosti. U manjem procentu odobrava zdravstvena osiguranja samo imamima koji su imali status u Sloveniji prije usvajanja zakona ili novo-uposlenim pod uvjetom da su državljani Slovenije. No, to je minimum. Dalje, u javnim školama nema vjeronauke. Formalno djelujemo u okvirima kao i druge vjerske zajednice, ali suštinski u općem obrazovnom sistemu premalo je informacija o islamskoj kulturi, tako da većina muslimana odrasta i razvija se uz vrlo skromne informacije o svome identitetu. Pa ipak, stanje je puno bolje nego prije dvadeset godina kada su o IZ administrativno vodili brigu iz Zagreba ili, prije toga, iz Sarajeva. Prije dvadeset godina nijedan visokoobrazovani imam nije govorio slovenski jezik, danas je drugačije. Puno je studenata, mladih koji će, ako Bog da, pomoći u razvoju IZ.

PREPOROD: Imam osjećaj da u radu Islamske zajednice, dakle općenito, rad na formi ili formalizaciji počesto zasjeni suštinu, odnosno, rad sa džematom, odnosno svim njegovim segmentima. Da li Islamska zajednica u Sloveniji ima taj problem i kako se s tim nositi?

Dr. Grabus: To je sigurno najteži segment u djelovanju IZ. Međutim, primjeri odličnih imama i uspješnih muallima potvrđuju da je moguće imati dobre rezultate. Pa ipak, pravila se donose da bi važila za većinu, a ne za pojedince. Zato je dobro razmisliti o otvaranju programa u IZ koji će brinuti o imamima, njihovom kontinuiranom obrazovanju, ali i omogućiti da se praktično upoznajemo sa izazovima imamskoga poziva. Većina nas hodža smo samouki, jer nemamo razvijen sistem u kojem bi nas iskusniji naučili vještinama rada u džematu. Mi imamo mjesečno redovne sastanke na kojima razgovaramo o našem radu. Međutim, u da‘vetskom poslu dolazi do izražaja individualna sposobnost, predanost i odgovornost. Ima i suprotnih primjera, neodgovornosti, neorganiziranosti, „pospanosti“. Permanentni rad na odgoju, na izgradnji ličnosti, duhovnom rastu pomaže džematu. Naravno, usprkos tome što je teško, lakše je graditi zgrade i centre nego obrazovati i odgajati intelektualno, duhovno i emotivno stabilne ličnosti u modernom svijetu. U tom procesu dolazi do izražaja socijalna inteligencija. Kada prepoznamo šta je važno za džemat da na to me radimo i da to poboljšavamo. Zato je važno graditi i džamije, medrese, stambene objekte itd., – koji će koristiti ljudima. Sve se to gradi da bi mogli imati adekvatne programe. Pronaći balans, sredinu, umjerenost je veliki izazov, jer ko to uspije on slijedi savjet Muhammeda, a.s. Sada je doba u kojem omladina vlada informacijama, ovladala je tehnikom. Potrebno je lidrestvo, duhovni i moralni odgoj, briga za očuvanje vrijednosti islama. U pravu ste, ne snalazimo se najbolje! Moramo sebi postaviti pitanje zašto toliki broj omladine nema povjerenje u nas. Mi uglavnom analiziramo stanje, kritikujemo, a ne nudimo programe koji bi zadovoljili generaciju Twittera i Facebooka. Živi kontakt, strpljenje, ustrajnost i vjera u ono što radimo mogu dati rezultate. Kada mi radimo na degradiranju naših učitelja, muderrisa, profesora, kolega – u koga će se ugledati džematlije?!

PREPOROD: Prošla je već jedna godina od dolaska nove administracije na čelo Islamske zajednice – šta se promijenilo u odnosu prema IZ Slovenije i na koji način?

Dr. Grabus: Surađujemo na svim zajedničkim poljima. IZ u Sloveniji je zbog specifičnoga položaja i razvoja ranije bila često u podređenom položaju. Stvari se razvijaju u dobrom smjeru.

Biti iznad i izvan politike

PREPOROD: Kako smo mogli upratiti u toku su procedure oko izmjene Ustava IZ? Da li ste zadovoljni predviđenom dinamikom i šta je to što očekujete od izmijenjenog Ustava?

Dr. Grabus: Pokušat ću odgovoriti na drugi dio pitanja. IZ djeluje u građanskom, demokratskom, pluralnom i postagresijskom društvu. Genocid nad Bošnjacima, podijeljenost države, neefikasna vlast i opće materijalno propadanje našega naroda ostavili su trajne posljedice na naš pogled na svijet. U periodu Jugoslavije postojala je jedna partija koja je kontrolirala i djelovanje vjerskih zajednica. Nakon osamostaljenja BiH i preporoda bošnjačke ideje i razvoja islamskih institucija u ratnim i poratnim godinama bila je snažna veza između državnih i vjerskih struktura IZ. Poslije smrti rahmetli Alije Izetbegovića nastupio je novi period u odnosima IZ i politike. Meni je zanimljivo pitanje da li će se poslovi IZ voditi u njenim strukturama i koliko ćemo imati snažne institucije da upravljamo IZ? Uvijek će postojati interesi da se ovlada ili barem politički utječe na IZ. Zato je konceptualno važno pitanje kako će IZ funkcionirati nakon promjene Ustava? Hoće li postojati snažna koheziona snaga koja će očuvati većinu uz svoje ideje? Tu moramo biti oprezni. Moramo snažiti institucije IZ da mogu odoliti scilama i haribdama dnevne politike i različitih interesnih grupa. IZ ukoliko želi ostati važan i povezujući faktor u BiH mora biti iznad i izvan političkih koalicija i stranaka. Nisam naivan. Znam da je to teško. To su moja očekivanja.

PREPOROD: Koji su to izazovi, s vaše tačke promatranja, koji općenito čekaju IZ u budućem periodu, i šta su naši dugoročni ciljevi?

Dr. Grabus: O tome mogu iznositi samo svoja razmišljanja. Na tako važna pitanja bismo morali tražiti odgovore kroz stručna tijela, usvajati planove i pokušati ih implementirati. Za nas je važno da postignemo konsenzus o pitanjima formalnog islamskog obrazovanja, od najnižeg do najvišeg nivoa. Potrebno je, također, postići suglasnost o najvažnijim pitanjima neformalnog obrazovanja kako bismo sačuvali i osnažili vjersko zajedništvo i naše tradicionalne vrijednosti prilagođene novim okolnostima. Važno je, također, imati programe ili projekte koji će nas barem jednom godišnje okupiti i povezati kao pripadnike jedne zajednice. Uz sve to potrebno je osnažiti misijski karakter IZ na odgojnom, obrazovnom, kulturnom i humanitarnom planu. Moramo pronaći način kako međusobno komunicirati i razvijati dijalog unutar IZ. Za IZ je važno razvijati međusobno povjerenje među uposlenicima, a to se ostvaruje kroz programe i projekte.

PREPOROD: Vi ste se u nekim svojim ranijim tekstovima doticali teme položaja i uloge „muftije“ u budućem ustrojstvu IZ – kako postaviti muftiju i dati mu pravo mjesto i ulogu u IZ?

Dr. Grabus: Uloga muftije u IZ definirana je normativnim aktima. Postoji velika diskrepanca između onoga što je bio ili jeste muftija u povijesti i onoga što jeste danas. Različita je uloga muftije u IZ i muftije u Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Maleziji itd. Muftija u IZ ima različite uloge – drži vazove i hutbe, vodi manje ili veće projekte IZ, bavi se izgradnjom infrastrukture, obnavlja izgradnju džamija i mekteba, sudjeluje u međureligijskom dijalogu, nastupa u medijima, razgovara sa ambasadorima, državnicima itd. U pravilu muftija je zadužen da izdaje fetve, daje mišljenja iz oblasti svoga vjerskoga poslanja i djelovanja. Postavlja se pitanje ima li muftija pravo sudjelovati u kreiranju ukupne strategije i politike Zajednice. Nastojanje da se muftiji oduzme to pravo nije dobro. Potrebno je, naravno, poboljšati proces kandidiranja muftija, proces izbora, raditi na programima koji će pomoći da i muftija kontinuirano usvaja nova znanja i potrebne vještine u svome radu. IZ nije vladina organizacija i ako se odrekne muftija u svome odlučivanju o strateškim pitanjima za muslimane onda ćemo biti slični političkim strankama koje imaju specifične programe i polja djelovanja. To su konceptualna pitanja koja nisu dovoljno elaborirana i objašnjena u čemu muftija ili ulema općenito guši administraciju ili upravne strukture IZ. Nisu problem mandati, nisu problem ni nova rješenja, ali jeste problem ako imamo asimetrična rješenja, na jednom nivo muftija može biti administrativno odgovoran, a na drugom ne može. Ako želimo imati muftiju kao vjerskoga autoriteta onda ga moramo osloboditi administrativnih zaduženja i na nivou muftijstva. Znatno je sužen prostor djelovanja ljudima koji nose ahmedije, a ne bih rekao ulemi! Jer, nije isti status uleme iz obrazovnih institucija i imama u pogledu javnoga angažmana. Većina usvaja zakone, ali ako nije postignut konsenzus u organizacijama kao što je IZ to kreira napetost i otežava njenu misiju.

PREPOROD: Prošlog mjeseca Vas je Generalna skupština Svjetskog vijeća religija za mir (WCRP) u Beču izabrala za potpredsjednika. Šta ovo povjerenje znači za vas, a šta općenito za IZ?

Dr. Grabus: Međureligijski dijalog i dijalog općenito je opredjeljenje značajnih faktora u svijetu. Taj dijalog se intenzivno odvija na različitim nivoima. Ja nisam bio na zasjedanju Generalne skupštine WCRP-a u Beču. To je bila ideja moga prijatelja Senaid-ef. Kobilice, glavnog imama IZ u Norveškoj, koji je aktivan na tom području više godina. Odlično poznaje mehanizme i način funkcioniranja tih organizacija. Zahvalan sam mome prijatelju Senaid-ef. što me je predložio i intenzivno radio na tome više od pola godine. IZ i općenito muslimane Bošnjake u te organizacije uveo je dr. Mustafa Cerić. Zato mu se predsjednik WCRP-a Dr. William Vendley u uvodnom govoru koji je održao u Beču zahvaljuje na sudjelovanju u dijalogu. U tim organizacijama se iznose ideje. Kada je važno velikim narodima da su unutar tih krugova, onda je sigurno i za nas važno da smo dio svjetskih organizacija u kojima se raspravlja o pitanjima koja su važna za sve ljude na svijetu, ali i da promoviramo svoje vrijednosti.

Bošnjaci su izvan svih tokova

PREPOROD: U ovom kontekstu ćemo se dotaći vaše nedavne teze o „evropskom muftiji“. „Budući da su muslimani u Evropi razdijeljeni prema etničkim i kulturnim tradicijskim pripadnostima“ – možemo li govoriti da je ideja o „evropskom muftiji“ nerealna priča? I na koncu, je li deplasirano govoriti da evropski muftija bude Bošnjak?

Dr. Grabus: Postoji idealna varijanta tumačenja islama u kojoj našu vjeru razumijemo kao nadnacionalnu i transnacionalnu. To je važna ummetska i eshatološka odrednica. U dunjalučkim pitanjima je važno gdje čovjek živi i kojim jezikom govori. Zato je danas važnije objaviti knjigu o islamu na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku i govoriti o islamu iz nekog instituta iz Londona, Pariza, Berlina nego iz nekih drugih zemalja, pa makar bile i iz Evrope. Mi smo rijedak narod koji vrlo jednostavno prelazi iz jedne forme govora u drugu, jednakovrijedno i istovremeno smo i Evropljani i muslimani. Naravno, zbog nesigurnog ambijenta u kojem živimo i nestabilnosti mi nismo subjekt u evropskim raspravama o islamu, mi smo objekt zanimanja od ozbiljnih istraživača do hohštaplera. Mi nismo imali priliku kreirati politiku i govor o islamu ni na jugoslovenskoj sceni jer su naše vodeće intelektualce iza Drugog svjetskog rata uglavnom osudi li i zatvorili. Zato danas o svim pitanjima imamo svoj sud, svoj stav, a nemao nijednu ozbiljnu raspravu niti smo ijedno pitanje analizirali do te mjere da smo osvijestili važnost tog pitanja i zauzeli neki zajednički stav o njemu. Od stare slave se ne može živjeti. Pogledajte koje su vjerske organizacije sudjelovale u raspravi o Evropskom ustavu, Lisabonskoj pogodbi, novoj strategiji UNa, UNESCO-a, Vijeća Evrope o dijalogu i vidjet ćete da su Bošnjaci muslimani izvan svih tokova. Građanski koncept omogućava i otvara veliki prostor i vjerskim zajednicama, samim tim i muslimanima. Za mene je Vaše pitanje važno kao pitanje. Odgovor moramo tražiti. Bošnjak je bio na poziciji šejhu-l-islama, bio je mekkanski kadija, osmanski vezir. Ostavimo po strani IZ-u! Ima li ijedan Bošnjak afirmirani političar na nivou Evrope? Da nije sportista rekli bismo da su Bošnjaci davno izumrli. Sva pitanju su relevantna i o njima se može raspravljati dok ih znanstveno ne odbacimo.

PREPOROD: Krajem novembra ste imali susret i u Ankari sa dr. Gormezom, kakav stav o ovome imaju Turci?

Dr. Grabus: Profesor dr. Mehmed Gormez je unio dinamizam u rad Dijaneta, moje iskustvo sa dr. Gormezom je izrazito pozitivno. Uradili su velike infrastrukturne projekte, ali mi ne pratimo njihovu izdavačku djelatnost. Uradili su velike projekte kao zbirka hadisa, restauriranje knjiga, pokretanje novih projekta za imame itd. Dijanet je dio vladine administracije. Dijanet je postojao i u doba najsnažnijega sekularizma. Oni svoje programe izvan Turske realiziraju uz pomoć diplomatskih predstavništava, posebnih tijela, organa i institucija jer to nisu samo pitanja iz domena vjere, nego i obrazovanja, kulture itd. Pozicija IZ nije usporediva sa Dijanetom. IZ nema nigdje, mi ovisimo od ličnih kontakata, nema nikakvog institucionalnoga okvira. Mi često nemamo mogućnost sudjelovati ni sa ambasadama BiH kako ćemo onda sudjelovati sa relevantnim institucijama. Zato postoji različit pogled odgovornih u Dijanetu o institucijama muslimana u Evropi i značajnog broja muslimana koji su već Evropi, tačnije u Zapadnoj Evropi, tamo gdje se donose odluke. To su otvorena pitanja. Ona se neće riješiti brzo. Mi sa Dijanetom moramo zajednički sudjelovati u raspravama o važnim pitanjima za muslimane i to već godinama i činimo na više niova, vijeću predsjednika IZ, Euro-azijskom vijeću itd.

PREPOROD: Vratimo se ponovno na Bosnu, evo ulazimo u „izbornu“ godinu, kako vidite odnos Islamske zajednice prema politici i općenito raštrkanoj bošnjačkoj političkoj sceni?

Dr. Grabus: IZ mora djelovati povezujuće, razvijati odgojno-obrazovne programe i snažnije se fokusirati na svoju misiju odgoja pojedinca i razvoja džemata. Ljudi u IZ nisu nikada i neće biti biti apolitični, jer politika „upravlja“ najvažnijim pitanjima u životu čovjeka. Da politika nije važna ne bi u prvim akaidskim djelima bilo toliko pitanja koja nisu teološka. Imati stav o političkim pitanjima znači djelovati odgovorno. Do koje mjere se IZ može baviti bošnjačkom političkom scenom jeste pitanje za političare u IZ koji su se „oprobali“ na tom području. IZ se mora boriti za principe slobode, poštivanja ljudskih prava, poštivanja zakonitosti, razvijati duh tolerancije, poštenja. Političari se često bave IZ, nastoje je staviti pod kontrolu. Eto dobre teme za okrugli stol: IZ i politika.

Medijska politka IZ

PREPOROD: I na kraju, u posljednje vrijeme je primjetno prilično eksponiranje nekih veoma teških tema (sunnije-ši‘ije) u medijskom prostoru, dakako, primjetno je i nesnalaženje IZ oko medija, posebice medija koji djeluju izvan IZ. Kakav nastup IZ treba imati u medijima koji djeluju izvan IZ?

Dr. Grabus: IZ je godinama svoje medijsko djelovanje zasnivala na Preporodu. Mediji u vlasništvu IZ imaju jasno opredjeljenje i misijski karakter. Zato, s obzirom na malo tržište i tešku ekonomsku situaciju, nisu samoodrživi, moraju se finansirati iz budžeta Rijaseta. Mediji IZ nisu senzacionalistički i estradni, a stereotipno su već pozicionirani, i u javnosti je takvo mišljenje, namijenjeni samo vjernicima. Zanimljivo je pratiti osciliranje medijske scene u BiH. Ako analizirate medije vidjet ćete da su rijetki novinari i pogotovo štampani mediji dosljedni na tom planu. Odnos prema pitanjima iz područja islama pa i IZ je nekonzistentan. IZ mora biti otvorena prema medijima, ali je problem u tome što mi ne znamo ko kreira medijsku politiku IZ. Kada se jasno razluče stavovi pojedinaca, nosioca određenih funkcija i kolektivnih organa onda će to biti jasnije. IZ se susretala s tim problemom i zato je osnovan Ured za odnose sa javnošću, pokrenut portal IZ. Mi vazimo u džamijama da musliman mora sakriti mahanu brata muslimana, da pomažemo jedni druge, da čuvamo IZ, a onda u medijima radimo potpuno suprotno.

(Preporod, 01. januar 2014. godine)