Gdje ste nasljednici Vjerovjesnika

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
27 Muharrem– 1438 .H. / 28. Oktobar 2016. g. –Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic

Gdje ste nasljednici Vjerovjesnika

hutbaZaista sva zahvala pripada Allahu, samo Njega hvalimo i od njega pomoć tražimo. Allah je Onaj koji je poslao svog Poslanika sa uputom i sa jedinom pravom vjerom kako bi je predočio svim ljudima pa makar to i ne bilo drago bezbožnicima. Donosimo blagoslov i mir na najčasnijeg od svih poslanika, Muhammeda s.a.v.s. koji nas je uputio putevima dobra ostavivši nas na svijetloj stazi čije su noći svijetle kao i dani. Neka je Allahov blagoslov i mir na njegove ashabe, tabiine, naše šehide kao i na sve pripadnike ummeta Muhammeda a.s.

Postovani dzemate, draga omladino;

Nekoc smo govorili i pitali se gdje nam je vjera, gdje nam nestade dzemat, gdje je Ummet Poslanika, a danas nakon krace pauze pitamo se gdje su nasljednici Vjerovjesnika. Poslanici su Gospodara svjetova izbor. On ih je poslao sa zadaćom jasnom. Odgojiti čovjeka, pojedinca, a potom mijenjati društvo. Vjera je ta koja treba biti temelj i okvir čovjekova ponašanja. Vjera je ta koja treba biti temelj i okvir uređenja zajednice i društva.

Poslanici su nekad uspijevali u svojoj misiji, a nekad nisu. Bilo je slučajeva, Allah dž.š. nam o njima u Objavi govori, da su čitavi narodi kažnjeni jer glas poslanika, a to je Božiji poziv njima upućen, nisu željeli čuti. Poslanici su bili svojim narodima, a to podrazumijeva i svim ljudima, uzor u svemu. Bili su okićeni svojstvima iskrenosti, povjerenja, pouzdanosti, bezgriješnosti, oštroumnosti, pravednosti… Oni s.a.v.s., nisu iza sebe ostavili velika bogatstva, kule i palače. Ostavština poslanika je znanje, a Poslanik a.s. kaže da su: „Učeni nasljednici Božijih poslanika“.

U jednoj predaji zabilježeno je: „U Basri su se razišli ljudi u mišljenju. Sporili su se, šta je vrijednije, imetak ili znanje? Poslali su jednog između sebe Ibn Abbasu r.a. da im donese odgovor i presudi ko je u pravu? Ibn Abbas je odgovorio: ‘Znanje je bolje i vrijednije’. Čovjek upita:’Ako budu tražili dokaz za tu tvrdnju, šta je dokaz’? Ibn Abbas reče:’Znanje je nasljedstvo poslanika a imetak, nasljedstvo faraona. Znanje te čuva i pazi, a ti čuvaš i paziš imetak. Znanje se ne smanjuje ako se udjeljuje, a imetak se smanjuje ako se troši i dijeli, osim ako se daje u hajr – kada se povecava Allahovom voljom“.

Poslanici nisu bili ravnodušni na ono što se oko njih događa. Stalno su bili u borbi da dobro dominira nad zlom, da milosrđe nadvlada sebičnost, da se ljudi pomažu i jedni drugima olakšavaju. Borili su se da u zajednici, u društvu nema obespravljenih, da nemoćni budu zaštićeni. Bio im je cilj da uvijek Allahova riječ bude čovjeku najpreča, a ona je za čovjeka i društvo, lijek za bolest, mehlem za ranu i rješenje za problem svaki.

Poslanička je era, svi to znamo, završena davno. One godine kad je voljeni Pejgamber Muhammed a.s. na Ahiret preselio, od te godine, poslanici zemljom ne hode. Mi, sljedbenici njegovi, da bi vjere ispravne bili, sve poslanike vjerujemo, volimo, poštujemo a Muhammeda slijedimo.
Znamo, da kad bi danas na zemlji bilo poslanika, kad bi danas tu s nama recimo bio Ibrahim a.s. on bi se našao tamo gdje je patnja ljudska, jer on nikad nije sjeo za sofru a da s njim i siromah nije jeo. S njim bi danas za sofrom sjedili unesrećeni koji dane i noći provode u blatu Idomene, i drugih neuslovnih logora za izbjeglice.
Musa a.s. bi danas bio na čelu kolone koja žuri u obećanu zemlju. Bio bi na čelu onih koji žure da što prije pregaze negostoprimljivu pustinju koju čini more i bezbroj dobro čuvanih granica. Ti ljudi nesretni bi na čelu sa Musaom a.s. žurili kao što i danas žure u one zemlje koje im kroz desetljeća kolonijalizma oduzeše i bogatstvo i dostojanstvo. Danas upravo za tim tragaju. U Evanđelju piše: „Blago milosrdnima jer će postići milosrđe“. Isa a.s. bi sigurno danas bio sa siromašnima i unesrećenima. Odatle iz tog blata sljedbenicima svojim diljem Evrope i svijeta bi gestom svojim poručio gdje trebaju biti i rekao bi im: „Budite uz čovjeka, budite s unesrećenima“. „Kakvi ste to vi moji sljedbenici a zatvarate vrata vaših kuća bogatih diljem vaših zemalja za ovu uplakanu djecu i unesrećene žene?“.

Muhammed a.s. je govorio da bi mu bilo draže pomoći sestri i bratu u nevolji nego mjesec dana provesti u itikafu. Gdje su ti sljedbenici njegovi? Ima nas skoro dvije milijarde. Gdje su ti bogataši, uglednici i vladari ummeta najboljeg kojem je zadaća naređivati dobro a zabranjivati zlo? Gdje su? Čujemo li plač djeteta iz smočenog šatora? Čujemo li jecaj majke nemoćne da djecu svoju zaštiti?

Nema više poslanika. Era poslanička je završena one godine kad je Muhammed a.s. u krilu majke naše Aiše r.a. dušu ispustio. Njih naslijeđuju učeni. Logično bi bilo da se njihov glas sa svih strana jasno i glasno čuje. Da se čuje glas i onih učenih kojima je poslanstvo završilo sa Musaom, i onih kojima je poslanstvo završilo sa Isaom i onih koji vjeruju i da je Musa poslanik i da je Isa poslanik a slijede Muhammeda a.s. Ova situacija na zemlji hitno treba vaš glas, o nasljednici Božijih poslanika!
Kako možete biti nijemi pred patnjom tolikih miliona ljudi? I vi sa univerziteta u Tel Avivu, i vi sa univerziteta u Rimu, i vi sa Medinskog univerziteta, trebali biste biti tamo gdje bi poslanici naši bili. Trebate tamo hitno otići da svijetu i moćnicima koje ništa osim blago dunjalučko i moć vlasti ne zanima skrenete pažnju na patnju tolikih i primorate ih na akciju. Ili možda i vas, o nasljednici poslanika Božijih, danas ne zanima ništa osim dunjaluk i lagodnog života.
Enes ibn Malik r.a. prenosi da je Poslanik upozorio: „Učenjaci su povjerenici poslanika nad Allahovim robovima sve dok se ne budu miješali sa vlastodršcima i dok ne budu počeli žuditi za dunjalukom. Kada postanu pohlepni za dunjalukom, tad su iznevjerili poslanike, pa ih i vi izbjegavajte i čuvajte ih se“.

Vama, o nasljednici poslanika Božijih, povjereni su ovi ljudi, ovo čovječanstvo. Ako sad ne čujete glas nesretnog djeteta i očajne majke, čut ćete kad se s Gospodarom susretnete a vi ste u taj susret sigurni jer Allah dž.š. kaže: „Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – Allaha i meleki i učeni i da On postupa pravedno“./Ali Imran,18./ Poslanik nam je govorio da će među nasljednicima njegovim biti onih koji će to nasljedstvo izdati.
Rekao je: „Nemojte sjediti sa svakim učenim osim ako vas odvraća od peteroga a zove peterome: ako vas odvraća od sumnje i vodi u nešto što je sigurno, ako vas iz oholosti vodi u poniznost i skromnost, ako vas iz neprijateljstva vodi u prijateljstvo, ako vas iz licemjerstva vodi u iskrenost i ako vas iz želje za dunjalukom vodi umjerenosti“.

Znate vi, vi sa ovih spomenutih univerziteta, vi ste poslanikovi nasljednici i od njih ste naslijedili istinu i pravdu. Znate vi gdje je istina, ko je krivac, gdje je rješenje. Znate vi ali vas pohlepa za bogatstvom i želja za moći a ona se ostvaruje druženjem sa vladarima, spriječava da stanete na stranu istine i pravde. Hazreti Alija je rekao: „Ako učenjak ne radi po svome znanju, onda će i neznalici biti mrsko da nauči od njega bilo šta. To je zato što, ako učen ne postupa shodno naučenom, njegovo znanje nije korisno ni njemu ni bilo kome drugom“.

Kakva je korist od vašeg znanja, o profesori sa tolikih univerziteta ako nijemo gledate toliku patnju? Korist je samo vama. Dobro živite od te blagodati koja je od Poslanika u nasljedstvo ostala, vama kao blagodat data, a vi se sebično zatvorili u svoje kabinete, u svoje svjetove u kojima vas ništa osim dunjaluka i što većeg angažmana na raznim, sumnjivog kvaliteta, univerzitetima, ne zanima. Šta, o profesori naši, o intelektualci, o Poslanikovi nasljednici imaju obespravljeni radnici, uništeno obrazovanje, unesrećeno zdravstvo, očajni poljoprivrednici od vašeg znanja koje je praćeno šutnjom recimo u nasoj domovini? Šta o nobelovci svjetski od vaših nagrada ima uplakano dijete sirijsko, unesrećeni Afganistanac, prestrašeni musliman u Burmi, pokrivena muslimanka na ulicama pojedinih svjetskih gradova koja je zbog svog hidžaba diskriminirana?

Fekih, islamski učenjak i mufessir nudi odgovor: „Kada učeni počnu gomilati halal, običan svijet se ugleda na njih pa počne gomilati bogatstvo, a pošto ne zna pojedinosti o haramu i halalu, zapada u sumnjive stvari. Kada učeni počnu uzimati sumnjive stvari, obični ljudi se na njih ugledaju i ne razlikuju haram od sumnjivog pa počnu koristiti i zabranjeno. Kada se učeni počnu koristiti haramom, onda se običan svijet ugleda na njih i smatra to dozvoljenim. Zbog toga što zabranjeno smatraju dozvoljenim, postaju nevjernici“.

U predaji se veli: „Na Sudnjem danu će se neznalice kačati za učene i govoriti: ‘Vi ste znali šta je ispravno pa zašto nam niste ukazivali na to? Zašto nas niste odvraćali? Tada mi ne bismo uradili ono što smo uradili“. Ja imam emanet prenosenja vjere ovdje, koji je tezak ko zemlja. I zato kada te upozorim brate na nesta bilo sa hutbe ili u licnom razgovoru, ne pripitkuj me puno, ne zelim da mi se vjesas na Sudnjeme danu, niti da te nosim. A nekazem nista, bar svjesno, sto nije po pravilu vjere koju pripovjedam.
Inace pravila vjere, dzemata, zajednice i procedure trebaju i moraju da se postuju. Jer ako nema pravila u kuci onda svi prave svoja vlasita i rade po svome a to vodi samo haosu. Poslanika su upitali: „Koji su ljudi najgori“?. Rekao je: „Učenjak koji se iskvari“. U komentaru se veli: „Kada se učenjak iskvari, zbog njegove iskvarenosti se pokvari i svijet“.
Uzvišeni Bože, probudi učene u našem društvu, probudi učene u svijetu i daj da postanu svjesni činjenice da su oni vjerovjesnicima nasljednici, ucini ih dostojnim predvodnicima nasim i da su vise sa i uz narod poput naseg rahmetli nekada predsjednika Alije Izetbegovica, poput Muhameda a.s. i poput Musaa a.s. Amin!