Muhammed a.s. nije uzvraćao nasiljem na riječi ili slična djela

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
16 Rebiu – l – Ahir – 1436.H. / 06 Februar 2015.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Muhammed a.s. nije uzvraćao nasiljem na riječi ili slična djela

hutbaHvala Allahu Uzvišenom, koji je Svoja stvorenja blagodatima nebrojnim obasuo, i put Istine im pokazao, koji ih iz tmina na svjetlo izvodi i koji ih je poslanikom Muhammedom s.a.v.s, počastio. Neka su blagoslovi na Vjerovjesnika s.a.v.s, pečata i odabranika onih koji su mu prethodili, suzbijatelja sile i nepravde, glasnika istine, donosioca radosne vijesti i milosti svjetovima. Blagoslove upućujmo i na njegovu čistu porodicu i iskrene sljedbenike njegova puta, te na nase hrabre bosanske sehide.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino,

Nalazimo se u mjesecima kada se intezivnije sjecamo naseg Poslanika Muhammeda a.s. i u kojima muslimani širom svijeta oživljavaju spomen na svoga uzora i vođu u njihovom svakodnevnom življenju. A ove godine ta pažnja se vise usmjerava prema karikaturisanju Poslanika te postupcima kojekakvih muslimana koji uzimaju pravdu u svoje ruke a navodno u ime vjere i Boga. Najnoviji napad u Parizu, kao i nedavno u Jemenu, Pakistanu ili Nigeriji se ne može ničim opravdati. Nije musliman onaj ko čini nasilje i zlo. Na nasilje i zlo je dozvoljeno uzvratiti istom mjerom, ali ni u kom slučaju riječ ili karikatura ne može biti razlogom za ubistvo, jer je to izdaja vjere i vjerskih postulata. Još je bolje oprostiti nasilje i zlo ukoliko to ne vodi novom ili većem nasilju.
Uzvišeni Allah kaže u Kur‘ani Kerimu: „Ako već kažnjavate, onda kažnjavajte onako kako i sami kažnjeni ste, a ako otrpite pa strpljivima dobro pripada, sigurno je.“ (En Nahl:126)
Pozivati u vjeru je svakako obaveza vjernika a koju nažalost neki muslimani shvataju kao metodu za koju nema pravila. Zaboravljaju Allahove riječi: “Na Put svoga Gospodara pozivaj mudro i uz pomoć lijepe pouke, i raspravljaj s njima onako kako najljepše je; Gospodar tvoj dobro znade onoga ko s Puta Njegova skrenuo je, a On poznaje i ispravno upućene.“ (En Nahl:125)
Činjenje zla i loših djela u svakom vremenu i na svakom mjestu svakako vodi dalje u nasilje. Ovo pravilo se proteže kroz povijest, ovo naglašavaju svi poslanici i sve ranije objavljene Božije knjige, kao i Kur’an: „I prije vas mi smo unistili narode nakon sto su pocinili nasilje..“ (Junus:13) i „Nasilnicima se ne priklanjajte da vas vatra ne opeče,.“ (Hud:113)
Izgovaranje uvredljivih riječi, psovki, ili nedaj Boze ubistva nije svojstveno kod muslimana, bar ne bi trebalo biti ako žele biti muslimani. Svakako za to nalazimo podlogu u Kur’anu:“Ne grdite one kojima se oni mimo Allaha mole, jer će ovi Allaha grditi dušmanski i ne znajući„ (El En’am:108)
Jedan naš alima je prije pola vijeka iskazivao zadovoljstvo što je musliman iz naših krajeva, jer kako kaže u kakvim uslovima živimo nismo nimalo slabiji muslimani od onih koji žive u muslimanskim zemljama, čak u nečemu i bolji. Želio je ukazati na predstavu o Islamu i ulozi muslimana u svijetu. Taj nas bosanski skromni, srednji, upecatljivi nacin zivota Islama i suzivota sa drugima i drugacijima je bio i ostao prepoznatljiv i miroljubljiv.
Ako danas pogledamo malo unazad, vidjet ćemo mnoge ratove, zemljotrese, poplave, klizišta, razna nasilja i terore, pa i ova karikauturisanja, međutim to vjernika ne obeshrabruje da vjeruje u dobro.
Sve su to dunjalučki procesi u stalnoj borbi zla i dobra u kojoj ipak pobjeđuje ono ljudsko i humano-duhovno dobro kao i kod sinova Adema a.s. kada im Bog prima samo iskrenu žrtvu, znači ono što je dobro.
Musliman vjeruje da poslanikov život i sunnet može ubrzati prevladavanje dobra nad zlom, ali to mora shvatiti dotična osoba, mi je ne možemo natjerati da to vjeruje, pogotovo ako to već pokazujemo čineći ubistvo uz poklič da je Bog najveći.
Zapravo ko je naš poslanik i kakav je život imao. Naš poslanik je slijed i nit ranijih poslanika, nije navraćao svoje ashabe i saputnike protiv ljudi drugačijeg vjerovanja. Ukazivao je na prolaznost ovoga svijeta i na sud na budućem svijetu, da će svako odgovarati za svoja djela i da će vrijediti samo čista vjera u Jedinoga Boga i dobro koje bude uradio. Sve drugo je ostavljao dotičnim osobama da sami odaberu. Sjetimo se njegovog amidže Ebu Taliba koji umire na Poslanikovom krilu al ne izgovara Sehadet, sjetimo se Azera – oca Ibrahima a.s. koji nije bio vjernik, sjetimo se zena Nuha i Luta koje ne zele da vjeruju. Poslanik se dakle dnosio se prema njima kao ljudima, a njima prepuštao odabir vjere ili nevjere.
Njegov ahlak – moral predstavlja onu ljudsku savršenost do koje se ijedan čovjek uopće može uzdići. On je, kako se kaže u Kur’anu, milost svjetovima (rahmeten lil-alemin). Samo čovjek kojeg je Uzvišeni Bog izabrao kao milost svjetovima i okitio ga sa najljepšom ćudi može biti savršen uzor, a njegov život univerzalni model za sve ljude do kraja svijeta.
Ljudska srca je plijenio toplinom svoje iskrene riječi i blagošću. Ne samo da je Muhammed a.s. bio najljepše ćudi, on je istovremeno poznavao ljudsku prirodu čovjeka sa kojim je razgovarao. On se čovjeku obraća kao Božijem stvorenju koje ima srce, razum i dušu i pristupa mu na način da ne povrijedi njegova ljudska osjećanja. Poslanik, a.s. se u tom odnosu prema čovjeku pokazuje kao najbolji poznavalac tajni čovjekovoga srca i duše. Uzvišeni Allah obraća mu se sa riječima: ”… i reci im o njima ono što će ih dirnuti.” (An-Nisa, 63).
Poslanik Muhammed a.s. nije nikada vrijeđao ni ponižavao čovjeka, čak ni u najtežim trenucima svoga života. On vodi računa kako će njegov sugovornik prihvatiti njegove riječi ili njegov postupak. Jednom je neki siromah donio Poslaniku, s.a.v.s. pregršt grožđa. Allahov Poslanik s.a.v.s. sam je pojeo jednu, dvije, tri bobe, a zatim i cijeli grozd.
Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je vrlo zadovoljan i otišao je. Jedan od ashaba je rekao: “O, Allahov Poslaniče! Sam si pojeo grožđe i nikome od prisutnih nisi ponudio?”
Allahov Poslanik s.a.v.s. se nasmijao i rekao: “Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste možda pravili grimase, što bi povrijedilo osjećanja siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da sa uživanjem pojedem svo grožđe sam i tako usrećim siromaha. Nisam želio da povrijedim osjećanja tog siromašnog čovjeka.”
Upravo će u tome biti glavni razlozi da je i danas Muhammed a.s. među svim drugim prvacima svjetskih religija, čovjek kojega se u svakodnevnom životu najviše slijedi. Tokom povijesti milijarde muslimana u njemu su imale i imadu svoj uzor u svakodnevnom životu, u prefinjenim detaljima porodičnog ophođenja, društvenog saobraćanja, te u jednoj grandioznoj kulturi i filozofiji muslimanskoga života.
Kada se povezuje Poslanikovo vjerovanje i praksa sa vjerovanjem i praksom drugih Božijih glasnika, kur’anske riječi: “Tebi se Muhammede ne govori drugo, osim ono što se i drugima poslanicima prije tebe reklo”[6] treba tumačiti i tako da je svim Božijim poslanicima, zajedno, Bog saopćio ono što je Muhammedu a.s. saopćio u cijelosti samom. Po tome je on odabran, jer ovi poslanici njega nagovještavaju, a on potvrđuje, opečačuje i dovršava njihovu zadaću.
„Reci:Mi vjerujemo u Allaha i ono što nam se spušta, u ono što je spušteno Ibrahimu i Ismailu, Ishaku i Jakubu te potomcima, u ono što je dato Musau i Isau te vjerovjesnicima od Gospodara njihova, jer mi ne pravimo nikakvu razliku među njima i Njemu smo srca predana.“ (Ali Imran:84)
Poslanik a.s.: “Ja sam Poslanik, onome koga zateknem živog i onome ko se rodi nakon mene.” (Et-Tabekatul-Kubra, 1/191.) Kur’an: “Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”(Sebe’, 28.)
Uzvišeni, govoreći o Vjerovjesniku s.a.v.a. kao milosti, kaže: “Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi”.
Oni čija srca su opterećena krivovjerstvom, neposlušnošću, neprijateljstvom, mržnjom i drugim pogubnim osobinama, Poslanika a.s, ne mogu prepoznati kao milost svijetovima, nego ga samo karikaturisat sto govori vise o njima, njego o njemu ili nama.
Musliman mora da uči, ne samo iz ilmihala kao djeca ili da uči sure samo napamet, nego treba iščitavati Kur’an, čitati prijevod i komentare kao i druge knjige, slušati učenije i družiti se sa takvima. Musliman mora djelovati i raditi što je dobro i za njega i za druge, ne smije se prepuštati stihiji, ali isto tako ne smije svoju vjeru svesti samo na namaz i dovu, čekajući spasitelja kada će doći. Musliman treba aktivno učešće u životu, ali ne nasilno da se samo tako primjeti, nego svojim iskrenim odnosom prema sebi i drugima te biti koristan član u porodici, svome džematu i uopšte cijelome društvu.
Musliman ovdje gdje mi živimo treba aktivno da učestvuje u življenju sa drugima, da dovodi djecu u mekteb pa čak i sam da uči ako ranije nije naučio o svojoj vjeri, a ne da uči o vjeri onako kako čuje izjave o muslimanima u vijestima kada se nešto desi loše.
Onaj ko poznaje svoju vjeru nikada neće ono sto mediji plasiraju pogrešno shvatiti nego će ostati dostojanstven i uspravan na strani dobra, pa makar cijeli svijet radio zlo.
Musliman učestvuje u raznim akcijama, kako materijalne prirode tako i svojim radom. Odvajat će zekat onima kojima i pripada, pa i više od toga, jer je svjestan da namaz bez zekata nema svoju pravu vrijednost. Ne može musliman zažmiriti čineći dovu Allahu a ne vidjeti one koji su potrebni pomoći, bilo od zemljotresa, poplava, klizišta ili su prognani i siromašni.
Musliman treba svoj život krunisati odlaskom na hadž, stati ispred Kabe, stati ispred kabura Božijeg poslanika, osjetiti tu nit vječnosti vjerovanja u budući svijet koju se prenosili poslanici i osjetiti radost ispravne vjere. Obavljanje hadža prašta grijehe, otvara vidike i shvatanja i zbližava muslimane svijeta, ali isto tako i prihvata drugačija vjerovanja i shvatanja i još više shvata da se u vjeru ne poziva nasiljem a da je praštanje drugima vrlina Poslanika i pravih vjernika.
Molimo Allaha da osvijetli naše umove i umove drugih muslimana, da vjerujemo da se dobro vraća dobrim, a da je svako činjenje nasilja i zla bilo kome samo zalog koji se vraća onome ko to čini.

Check Also

Mevlud je hvaljenom

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 29 Rebiu -l- …

Ko je bio Muhammed a.s.

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 22 Rebiu -l- …