Dvadeset i prva godina Armije RBiH

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 09. Dzumade-l-uhra 1434.H. / 19 April 2013.g.–Imam/Hatib:Abdulah ef. Cajlakovic

Dvadeset i prva godina Armije RBiH
Hvala Allahu Milostivom na milosti ljubavi i bratstva u vjeri i moralu. Neka je slavljen i hvaljen Allah Svemogući koji je poslao vjerovjesnika da nam donese radosnu vijest Dženneta i da nas upozori na opasnost Džehennema, da nam približi brata kao prijatelja i da nas udalji od šejtana kao neprijatelja.
Hvala Allahu Sveznajućem koji nas je poučio da se svi zajedno, kao braća, držimo za jedno uže koje nam donosi sreću, radost i slobodu.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas!

Postovane dzematlije,
06. aprila se navršila 21 godina od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu. O tome sam trebao i morao da odrzim jednu hutbu ali nisam stigao. Svako slijedece i slijedecih godina, ako Bog da, to treba i mora da mi bude praksa, kao i svakom hatibu. A 15. april se u BiH obilježava kao dan Armije RBiH, te tim povodom ovu hutbu posvećujem njima, našim herojima od kojih mnogi nisu živi, koji su preselili kao šehidi i koji su kod Svog Gospodara živi iako to mi ne osjećamo. Današnju hutbu posvećujemo velikim herojima malog naroda, Armiji RBiH – tom čudu bosanskog otpora, njenim šehidima, invalidima, znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobilisanim borcima, profesionalnim vojnicima, regrutima i svima patriotima – onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali u prve borbene redove da brane BiH.
Na branike naše domovine su stali bosanski sinovi i kćeri koji su hrabro boreći se za svoju domovinu davali ono što im je najvrednije, a to su njihovi životi, ruke, noge, oči, krv i sve što je bilo potrebno da se Bosna i Hercegovina odbrani.
Institut za istraživanje genocida Kanada smatra da buduće generacije ne smiju zaboraviti herojsku i časnu ulogu Armije Republike BiH u najtežim vremenima za opstanak države BiH i njenih građana i naroda. Ako tako misli Kanadski intitut za istrazivanje genocida, – gdje je Kanada a gdje smo mi Bosna – onda bi bilo sramno od nas samih, Bosnjaka, Muslimana i Bosanaca i Hercegovaca da se stidimo nase Armije Republike BiH, odnosno bilo bi sramno da se ne sjetimo nasih heroja, nasih sehida i nase Armije Republike BiH.
Svaki hatib je duzan da svake godine podjesti sve nas na pocetak genocida u BiH i na dan Armije Republike BiH, narocito da se prisecamo toga prenoseci to na maldje narastaje (kojih evo i u ovoj zemlji i u ovojm dzematu hvala Allahu danas ima lijep broj i uvijek mi je drago ponaosob vidjeti dosta omladine na dzumi namazu). Dakle, to je moja duznost kao Imama – Hatiba i Muallima a i svih nas da upoznamo nase sinove, kceri i unuke o onome sta se sve desilo nama i da prenesemo casnu borbu Armije Republike BiH.
Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare: „Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate”.
Ratom u BiH došao je čas u kojem je svako imao priliku dokazati se ili popraviti, jer krvava agresija na Republiku BiH nije trajala nekoliko dana, već nekoliko godina. U tom vremenskom periodu je bilo prilike za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za neopredijeljene i bezlične da se opredijele, za zalutale, da dođu pameti, za uspavane da se probude itd. Zato se karakter svakog insana u Bosni i Hercegovini može realno ocijeniti kada se uzme u obzir njegov doprinos u odbrani Republike BiH, jer je azab koji se zvao agresija na Republiku BiH bio dug i graničio se s nemogućim.
Ponosni smo što se Armija Republike BiH sa tako visokim moralom, hrabrošću i dostojanstvom branila ne samo svoje nego i univerzalne ljudske ideale slobode i pravde. Sa ponosom se sjećamo tih velikih i hrabrih ljudi koji su ustali goloruci, ali snagom svoga duha da se bore protiv četnika i ustaša. Sa ponosom se sjećamo i spominjemo mudre glave, hrabre ljude, heroje, patriote, komandante, generale, branitelje, graditelje, legendarne kapetane. Armija Republike BiH se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprostavi zlu, makar to susprostavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. U tako teškom historijskom trenutku ona se nije svetila i vraćala istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad građanima i narodima Republike BiH. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. Ona je odbranila Ideju Bosne i Bosanski duh na kojima poćiva ne samo bosanskohercegovačko društvo i država, već Europa i Svijet. Ona nije vršila agresiju, genocid, kulturocid itd, nije vršila zločin silovanja, nije otvarala koncentracione logore smrti, nije protjerivala građane i narode, nije vodila rat protiv civila, već odbrambeni rat protiv rušitelja države BiH.
Armija Republike BiH je bila vojska koja je obezbijedila mir i životni prostor za Bošnjake i za sve one koji osjećaju BiH kao svoju zemlju. Ona je obezbijedila da se u BiH sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili u najmanju ruku destabiliziraju.
Povodom trogodišnjice Armije R.BiH, na proslavi Dana Armije R.BiH 15. aprila 1995.g., general Rasim Delić je, između ostalog kazao: …Da kojim slučajem nije stvorena Armija RBiH, zasigurno možemo tvrditi da već sada ne bi postojali Bošnjaci, jer bi bili poklani, protjerani ili asimilirani, a sve što u materijalnom smislu simbolizira tragove kulture, vjere i tradicije bošnjačkog, više ne bi postojalo. Da kojim slučajem nije stvorena Armija RBiH, sada ne bi bilo države BiH, a ove teritorije bi već postale sastavni dio „velike Srbije“. Zbog toga s ponosom kažemo da je Armija RBiH, odbranila narod, očuvala pretpostavke državnosti BiH.”
Formiranje Armije R.BiH, njeno ustrojstvo, jačanje i prvi uspjesi
Kada su velikosrbski agresori bili u završnoj fazi priprema za agresiju, kada su oduzeli sve vrste oružja od Teritorijalne odbrane širom BiH, tajno naoružali srpski dio stanovništva, a Svijet uveo embargo na uvoz oružja u BiH, kadu su nedužnom narodu vezane ruke, kada je glavni grad trebao biti osvojen za 14 dana, a cjela BiH pokorena najviše za 3 mjeseca, tada se desio herojski narod – čudo bosanskog, herojskog otpora!
Bio je to početak grčevite borbe za opstanak jednog naroda na brdovitom Balkanu. Bio je to početak prve organizirane armijske borbe za slobodu da se genocid i progon nad njima više nikada ne ponovi. Bio je to jasan dokaz, znak Božiji: „Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima!” (El-Bekare, 249)
Koliko je samo malih skupina uz Allahovu dz.s. pomoć pružilo neviđen otpor nomadima, kada su nasrtali da zatru tragove islama?! Kako su se u zvjerskom obliku pojavili oni koji su do juče imali puna usta bratstva i jedinstva, a naivni Bošnjaci bili ubijeđeni da agresije, a posebno genocida neće biti? Kako se Bošnjacima krvava historija ponavlja i miješa sa stvarnošću, dovodeći ih u dilemu šta je stvarnost, a šta ružan san?
Tenkovi su zaustavljani s prsima hrabrih ljudi, flašama benzina, balvanima i sl. i tako je obarana teorija o četvrtoj vojsci u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom.
I što su nas više napadali, sve smo bili jaći i veći. U aprilu i maju 1992 godine prvi otpor pružili smo sa oko 20 hiljada naoružanih ljudi, a zatim se broj patriota svake godine udvostručavao: koncem 1992. imali smo pod oružjem 50 hiljada ljudi, koncem 1993. 100 hiljada, koncem 1994. 200 hiljada i u tom periodu smo došli i do prvih tenkova, helikoptera, aviona itd. Oružje se otimalo od četnika i dobavljalo kako predsjednik rah. Izetbegović reče nekom prilikom: ”Preko sedam mora i sedam gora.”
Oslobadžaju se prvi km2, bilježe se prvi uspjesi, formiraju se Korpusi jedan za drugim, Armija stasa, iz bitke u bitke sve jača, iskusnija, opremljenija i odlučnija. Oktobra 1995. agresorski rat dostiže kulminaciju. Armija RBiH oslobadža gradove, srbi drhte na Drini, Banja Luka je na dohvatu 7.korpusa, Sarajevo pred deblokadom, 2. i 3. Korpus oslobadžaju Vozuču, pao je četnicki staljingrad, (po) tresao se Ozren, Vlašić otvara vrata pobjede, trese se srpska paradržava i četnički plačenici…
Po najskromnijim procjenama, na naša sela, gradove i položaje, u toku 40 mjeseci agresije i genocida, ispaljeno je nekoliko desetina miliona granata, samo na Sarajevo nekoliko stotina hiljada. Tom arsenalu čelika i eksploziva suprostavila se Armija RBiH duhom i srcem.
U tako teškom historijskom periodu, Armija RBiH se nije svetila i nije vraćala istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad njenim narodom. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. Govorio je rahmetli Alija I. svojoj Armiji: „Mi ćemo pobijediti ako nas bude pratio glas vojske koja ne ubija žene i djecu. Ako to ne bude slučaj, onda će se sve pretvoriti ujedan krvavi koloplet triju vojski koja jedna drugu goni, gdje su svi isti. Mi se moramo izdvojiti i biti drukčiji. Tako ćemo pobijediti? Usprkos svemu!”
Zasigurno bi naši neprijatelji uz Allahovu dž.š., pomoć bili potpuno vojno poraženi da im neki njihovi zaštitnici sa Zapada a i sa Istoka nisu pomagali na razne načine, a embargo na uvoz oružja glavni način pomoči i izdaje jednog naroda u srcu Evrope. S pravom je predsjednik R.BiH rah.Alija Izetbegović, uspjesnu odbranu Bosne nazvao šokom Evrope.
Zbog toga bi mogli kazati da je borba u BiH bila puna kerameta – cuda – nadnaravni stvari, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku “dobrotu” svijeta nikada neće zaboraviti. Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate…
Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju…
Veliki heroji malih naroda
Možda se nekad i negdje stvarala vojska i pod težim uvjetima, možda je neka vojska vodila i vise herojsku borbu od nase, ali ono što je napravila Armija BiH opire se svim naporima sjećenja, svim pokušajima da se u povijesti nađe sličan primjer. Upravo kao što se ono što je učinila Armija BiH ne može naći ni u jednoj ratnoj teoriji, ni u jednoj ratnoj praksi, od Sun Cu Vua do Napoleona.
Koja je ratna teorija mogla predvidjeti otpor u Sarajevu 44 mjeseca, gdje su bez ikakavog oružja, danima bez hrane, vode, bez ijedne egzistencijalne a kamoli civilizacijske potrepštine? Kako objasniti rat u državi (hermetički zatvorena) gdje je odbrana svakog grada predstavljala herojstvo za sebe?
Mi smo ponosni na naše borce, velike heroje malog naroda
Ponosni smo što se naša mala zemlja, njena Armija sa tako visokim moralom, hrabrošću i dostojanstvom branila ne samo svoje nego i univerzalne ljudske ideale slobode i pravde. Sa ponosom se sječamo tih velikih i hrabrih ljudi koji su ustali goloruci, ali snagom svoga duha da se bore protiv tona čelika četničkoga. Sa ponosom se sječamo i spominjemo mudre glave, hrabre ljude, heroje, patriote, komandante, generale, branitelje, graditelje, legendarne kapetane, kao što su rah.predsjednik Alija Izetbegović, Sefer Halilović, rah.Rasim Delić, Atif Dudaković, Ramiz Dreković, Hakija Turajlić, Irfan Ljubijankić, rah.Mehmed Alagić, Izet Nanić, Fikret Čuskić, Sakib Mahmuljin, Hajro Mešić, Safet Hadzić, Mehdin Hodzić Senad, Midhat Hujdur Hujki, Safet Zajko, Enver Šehovic, Adil Bešić, Mustafa Hajrulahović-Talijan, Zaim Imamović, Mehmed Cero, Mahmut Karalić, i hiljadama drugih, znanih i neznanih heroja koji su dali živote, djelove tjela, svoju krv za slobodu, za domovinu, za našu budučnost – naše uzorite šehide.
Umjesto zaključka
Nije se ponovila 1878.god., kada se narod, spontano, ali ne i organizirano, suprostavio agresiji. Nije se ponovila 1912., 1918., niti 1924., kada su zločinci nekaznjeno vršili genocid nad nemoćnim muslimanima. Nije se ponovila ni 1939., kada je „Bosna šapatom pala“ i kada su je Cvetković i Maček podjelili za stolom. Cvetković je tada na Mačekovo pitanje. „Šta ćemo s muslimanima“, odgovorio: „Računamo, bre, kao da ih nema“. Milošević i Tuđman ovaj put nisu reprizirali prethodni djelidbeni dvojac. Nije se ponovila ni 1941., (kada je Kraljevina Jugoslavija kapitulirala za samo 11 dana). Nije, zahvaljujući hrabroj borbi boraca, branilaca ljutih bosanaca, bošnjaka ARBiH!! To je priča koja se mora pričati svaki dan, a ne samo za godišnjicu, jer to je priča koja živi s nama i koja je dio nas.
Možda nam se čini da je za nas loše to što nas progone i vrijeđaju, a da i ne znaju kako nam čine uslugu dok se pod udarcima te sirove mržnje budimo i jačamo svoj bošnjački, dakle, muslimanski identitet. Ne zaboravimo, do prije 45 godina ugnjetavanje crnaca u Americi je bilo dio sistema, a danas je to sramota koje se javno stidi ta ista Amerika, veličajući Martina Luthera Kinga. Isto je i sa Južnoafričkom Republikom. Isto je i sa Adolfom Hitlerom. A isto će se dogoditi i sa dejtonskim režimom. Samo je pravda vječna, kad god da dođe. ((Saff br. 314, 06. april 2012. godine)
Danas u svoj onoj bjedi Bosanskoj, i nakon 21 godine od rata kada je prije dvadesetak dana na Centralnom dnevniku sa Senadom Hadžifejzovićem bilo postavljeno centralno pitanje da li se građani boje rata, odgovor začuđujuće nije bio afirmativan u visokom procentu.
Jer, našeg čovjeka, što (ni)je začudo, gotovo svega može biti strah, samo ga nije strah rata! Tu on zna da ne može izgubiti! Jer, ne može izgubiti tako uzvišenu i plemenitu ideju, bez obzira o kolikom se i kakvom sukobu radilo. A ljudi se napokon i ostvaruju kroz ideje. Ako sagledamo stvari nakon više od 21 godinu krvavog rata u BiH i neviđene agresije koja je izvršena na jedno nezaštićeno (kolektivno) biće i ideju, možemo zaključiti da se ta uzvišena ideja suživota u tom povijesnom trenutku snagom vlastitog imuniteta uspjela zaštiti. A, taj imunitet, kojeg je ideja (BiH), kao takva, sama sebi priskrbila je ništa drugo do prava Božija milost, u čistoj supstanci. Ideja BiH, ideja suživota, ideja „ne uznemiravati komšiju”, ideja „ne poželiti drugome ono što ne želiš samome sebi” (ideja koju naučavaju sve velike religije svijeta) je preživjela i nadživjela ideju velikosrpske politike i hegemonije, a konkretno inicirane djelovanjem Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU).
Svim borcima, patriotama, ranjnicima, invalidima, mobilisanim borcima – čestitamo ovaj velki dan u Bosanskoj i Bošnjačkoj historiji. Posebnu dovu upućujemo Svevišnjem Gospodaru da podari vječni rahmet i Džennet svim šehidima i poginulim borcima koji su dali svoje živote u odbrani domovine.
Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, šehida i iskrenih i dobrih ljudi!
Sretan rođendan Armiji na koju agresor nije računao!
“Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Beqare, 250)
1.http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/89989-u-sarajevu-pocelo-obiljezavanje-godisnjice-stvaranja-armije-rbih-nema-slike.html

2.http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=14098:armija-rbih-je-branila-cast-europe-branila-je-kosmopolitizam&catid=201:aktuelnosti-kat&Itemid=458

3.http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=10690:sukob-ideja&catid=220:muhamed-veli&Itemid=465

Check Also

Vjerniku je milost na oba svijeta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 11 Muharrem – …

Tekovine Hidzre kao Istine

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 04 Muharrem – …