Nasa svakodnevnica – obrazovanje

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 01  Redzep –  1440.H. / 08 Mart 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Danas, necu govoriti o osmome Martu – danu zena. Svaki dan, svakome covjeku pripada, pa i zeni. Znano je, da je Islam donio slobodu i prava zeni kao covjeku, kad su Kurejsije ubijale i CAK, zive zakopavale zensku djecu. Svaka majka, svaki dan, zasluzuje po jedan najmanje cvijet.

Kaže, Allah dz.s. u dijelu 15. ajeta Sure Al-Ahkaf: 

وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلاثُونَ شَهْرًا …

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro. Majka njegova s’ mukom ga nosi i u mukama ga rađa i nosi ga i doji trideset mjeseci…

Necu danas, govoriti ni o rah. Mehmedu Alagicu, generalu koji osvoji vrh veliki Vlasica, generalu kojem je jucer bilo 16 godina od preseljanja, ne od bola srca, vec od NEPRAVDE nanesene mu za zivota. Generale, u srcima bosanskih sinova, ti si sehid, a oni nikada ne umiru. Allaha molimo, skruseno, da te ucini prvakom bosanskih sehida na Sudnjem danu.

Ne mogu danas, govoriti ni o nastupajucem mjesecu, jednom od cetri sveta mjeseca, mubarek Redzepu. Sinosnja noc bude Lejletu-l-Regaib, noc zelja i po Islamskim ucenjacima, a Allah najbolje zna, noc zaceca Miljenika Alahova, Pejgambera Muhameda a.s.

Danas, zelim se osvrnuti vise na aktuelne teme, kojima vrijeme istice, da se osvrnem na nasu svakodnevnicu koju mi prozivljavamo. 

Draga braco, vjernik zna odakle je dosao. Zna i kuda ide. Vjera mu daje odgovor i na trece egistencialno pitanje. ZASTO SAM TU.? Ovdje, na dunjaluku smo, kako bi Allahu dz.s. udovoljili. Njegovi smo namjesnici na zemlji. Covjek je HALIFA Boziji. Eto, taj covjek, koji bi trebao namjesnik Boziji biti, Meleki to znaju, bit ce sklon neredu, nasilju, smutnji. Pa se njegovom dolasku protive. Allah zna, da NE MORA biti tako. Da covjek moze biti dobar. Allahu dz.s. drag, ako zivot svoj S rijecju Njegovom uskladi i sebe u granice, koje Allah dz.s. postavlja OGRADI.

Da bi dobar bio, Allahu rob mio, covjek treba vjerovati, uciti, spoznavati, odgajati se, granice postavljene ne prelaziti. Da bi sebe do granice Allahovog dz.s. namjesnika uzdigao, covjek treba kroz IBADETE i razmisljajuci o njihovoj sustini, JEKKIN – UBJEDJENJE JACATI, TAKWA – BOGOBOJAZNOST SNAZITI I NEUMORNO NA PUTU DOBRA USTRAJAVATI. S obzirom da vjernik zna odakle je dosao i kuda ide, on, svim svojim bicem nastoji dunjaluk, sva njegova dobra, blagodati sve, staviti u funkciju sticanja Allahovog dz.s. zadovoljstva, jer mi braco, ovdje na dunjaluku nismo, kako bi udovoljavali ljudima. Mi ovdje nismo, kako bi udovoljili sebi. Nas cilj je da Allah S nama bude zadovoljan.

Ako nam je do tog zadovoljstva stalo, onda neka znamo da je PUT koji tamo vodi DOBROCINSTVO. Ako nam je do tog zadovoljstva stalo, onda nam je NEUMORNO – NEUMORNO raditi, ne kao jedinke, jer smo tada KRHKI I SLABI, vec u zajednici, zajedno i stameno, dzemat jacati, kroz dzemat djelovati, u cvrste Saffove stati.

Ako se okrenemo grijehu, smutnji, nasilju, neodgovornosti, INDOLENTNOSTI, LJENOSTI, sumnje nema, na putu smo koji vodi SRDZBI Bozijoj.

Dogadjaji koje cesto cujemo ili citamo o ubistvima i samoubistvima, pa i ovdje gdje smo mi ili ona u Becu, o odlasku mladih djevojcica na put bez povratka, na put koji nikuda ne vodi, na put koji samo njih same, njihove roditelje ponajvise, a onda i zajednicu u crno zavijaju, i time umjesto da zajednici korisni clanovi budu, samo joj otezavaju, tjera nas da zastanemo i da se zapitamo, zasto nam se to dogadja. Koliko je svako kriv za ta dogadjanja u nasem drustvu. Svi ljudi u drustvu su odgovorni za stanje u istom.

Ako nisi sposoban, ili nisi pozvan rjesavati probleme u drustvu, ne zaboravimo svi smo pozvani, da ucnimo sve, kako nebismo MAKAR – MAKAR DRUSTVU PROBLEM BILI.

Da drustvu problem ne BUDES, VJERUJ, UCI, SPOZNAJI, ODGAJAJ SE, PORODICU ZASNUJ, ZA EGISTENCIJU SE BORI, i znaj da niko nije, ni Poslanici odabrani nisu, DUNJALUK PROSLI BEZ ISKUSENJA, BEZ IZAZOVA, BEZ PADOVA. Ali, vjernik zna, da iz svake situacije postoji IZLAZ. Zar Allah dz.s. nije rekao: WE MEN JETTEKILLAHE JEDZ ALLEHU MAHREDZA – KO SE ALLAHA BOJI, ALLAH CE MU IZLAZ POKAZATI.

Evo nakon raznih nepravdi koje cujemo i citamo, koje je postalo nasa svakodnevnica, zajedno se upitajmo u kakvom je stanju nasa porodica, a svi znamo da je ona prvo mjesto gdje se UCI, ODGAJA, STASAVA.

Porodica, to braco podrazumjeva roditelje i djecu. Doskora, nasa porodica je podrazumjevala da su joj clanovi I DJED I NANA, NERIJETKO I PRADJED I PRANANA I NEUDATA TETKA I NEOZENJEN AMIDZA itd. Danas, to uglavnom nije tako, cast izuzecima. Mi bismo nazalost mogli reci, da ta nasa porodica danas, skoro da i ne postoji.

OCA, porodice glavu, sistem materijalizma i kapitalizma je natjerao da radi puno. A ko moze, zamjenuti u porodici autoritet OCA. NIKO.

Majka, uz sve svoje majcinske obaveze, pa i samog posla koji mora raditi u sistemu kakav jeste danas, mora se utvoriti u nemogucu ulogu, jer niko ne moze zamjenuti autoritet OCA djeci. Mi smo primorani zastati, upitati se braco, zasto se tako gnusni zlocini zbivaju, odlazak tako mladih djevojcica iz Beca u  tu Siriju, a koje sad povratku teze. Braco, svi mi, krivi smo, za ovo stanje u nasem drustvu, krivi smo sto nam se porodice raspadaju i sto djeca nemaju priliku na kvalitetan odgoj, gledajuci svaki dan OCA kao autoriteta.

Braco, nakon sto smo se navikli na vijesti, nama u stvari vise i nije vijest, da je ubijen covjek ili zena, nama uopste nije vijest kad nam naziv vjere zele promjenuti, NE PROMJENITI, NEGO NAMETNUTI. I ne radi se ovdje o tome da samo djeci u skolama mjenjaju, nego i nama svima, koji cemo morati sve i dokumente mjenati, jer taj zakon stupa na snagu od prvog Juna. Imam osjecaj da to slusamo, ali ne cujemo. Mi smo potpuno naviknuti na te vijesti. To kad se dogodi, to je kao da nam neko kaze pocela je padati kisa. U kakvom mi drustvu zivimo. Snosimo li mi kakvu odgovornost za to. Svako od nas pojedinacno, u granicama svojih mogucnosti.

Hajmo se sad zajedno, zapitati, postoji li vaznija djelatnost u drustvu od OBRAZOVANJA. Ko bi toga trebao biti svjesniji od nas, koji se hvalimo, ponosimo cinjenicom, da su prve rijeci Bozije objavljene nam bile IKRE. Mi o sebi volimo govoriti, kako smo mi narod KNJIGE. Mi jesmo narod KNJIGE, ali mi nismo narod koji CITA, mi nismo narod koji UCI. Mi jesmo narod Knjige, ali mi nismo narod koji u najmanju ruku nezna ili nece da iskaze postovanje prema MUSAFIRIMA, time sto cemo se pojaviti pred ljudima. Ljudi, istaknuti intelektualci, koji se bore za nas IDENTITET predju po hiljade kilometara, da bi nasu svijest i savjest i vidike nam prosirili, mi nismo u stanju se udostojiti i doci desetak kilometara, saslusati ljude, ugostiti ljude itd. Mi smo narod koji dangubi i koji je obrazovanje – obrazovanje, kao najvazniju djelatnost u jednome drustvu potpuno obezvrijedio, time sto nedajemo na znacaju nasim UCEVNIJIM. Mi smo narod koji je obrazovanje doveo do ponizenja, na rub opstanka. A upamtite, mudri ljudi su nas ucili: KO NE ULAZE U SKOLE, ULAGAT CE U ZATVORE.

Ko garantuje tebi, da sutra tvoje dijete nece biti u zatvoru. Ko ti garantuje. Gdje se odgaja. Na internetu, jel.? Sta je nase obrazovanje danas. Jedno od NAJNEPOZELJNIJIH ZANIMANJA u istrazivanju provedenom medju nasom djecom je biti UCITELJ, BITI NASTAVNIK, BITI PROFESOR. Jer je to toliko obezvrijedjeno i ponizeno, da to vise nasa djeca ne zele biti.

Sjecate li se braco, stajriji od mene, ja se sjecam, moja godista takodjer, kako smo mi gledali VELIKIM LJUDE KOJI SU NAS UCILI. Kako su bili u drustvu PRIZNATI.

Ko ne ulaze u obrazovanje, ko ne ulaze u skole, ulagat ce u zatvore. Ima li nase odgovornosti u svemu ovome.

Poslanik Muhamed a.s. je nama rekao NEMOJTE VI SAMI SEBE PONIZAVATI, pa kako mi to sami sebe Poslanice ponizavamo, a on je rekao: PONIZAVATE SAMI SEBE ZATO STO SUTITE KAD VIDITE NERED, NEPRAVDU, DEVIJACIJU U DRUSTVU.

I mi smo svi sutili. I svi mi i dalje sutimo. I sad zivimo u drustvu u kojem nam nije vijest da nam zele NATURITI ime VJEKOVNE VJERE po nekoj tamo insituciji.

Kao da su je nazvali dzamija. Vjere koja se zove dzamija.  Kome je to vijest, jel to nekog od nas uznemirilo. Nama to nije vijest. Hajmo mi, nakon sto smo se navikli na te vijesti, pitati sebe, kakvo je stanje u nasem drustvu. Vidite braco, Islamska Zajednica je sastavni dio ovoga drustva i sama snosi odgvornost. Ali, ona nema ni moc ni resurse da sama odgovori tim izazovima. Mi se braco, borimo za svako dijete bespostedno, za svakoga mladica i djevojku, mi smo u misiji i necemo odustati, niti se umoriti i nije nam tesko. Ali se suocavamo sa problemima nepremostivim, sa izazovima nesavladivim, kad mi to mlado bice dovedemo u dzamiju, kad dodje i ovdje, ono i ovdje vidi NERED, NESLOGU, RAZLIKU. U nasoj dzamiji NE, elhamdulillah, ali u nekima DA. Umjesto da je uslo u ladju spasa, u mirnu luku, ono dodje u takve dzamije i pocne se pitati, KO – KO od ovih ovdje ljudi ISPRAVNO RAZUMIJE VJERU. I posto je mlado, posto zeli da se istakne, posto hoce da bude primjeceno, da bude, mladji ce me bolje razumjeti, da bude IN ono prihvati to sto je NOVO, to sto ga cini DRUGACIJIM, U ODNOSNU NA NASU VJEKOVNU – VJEKOVNU TRADICIJU.

I onda mi NEVAZNIM, PREZVAKANIM TEMAMA SE BAVIMO, umjesto da razumjevamo sustinu vjere i od te omladine nase pravimo DRUSTVENO AKTIVNE LJUDE, KORISNE LJUDE za zajednicu ili dzemat. Mi i dalje raspravljamo o prezvakanim temama, pitanjima koje su ljudi davno rijesili, umjesto da se udostojimo i brinemo o sebi. Jer braco, ko izgubi VJERU, IDENTITET, TRADICIJU, JEZIK, KULTURU, taj narod IZUMIRE. Ono, tamo ljudi u PODRINJU SU PRAVI BORCI. Ovi ljudi sto obilaze svijet da bi nam prikazali od kuda, od kada, od cega poticemo, to su borci, dok mi neumorno od ljenosti naseljavamo svoje ugodne fotelje mira i rahatluka.

Nama se u drustvu dogadjaju CUDA. Evo bas tu sada gdje jesmo. Jednom djetetu nije dovoljno kad mu roditelj kuci ili ja u dzamiji sedmicno posvetimo po pet-deset minuta.

Koliko mi to odvajamo vremena za svoju djecu, da s njima pricamo, vjezbamo, ucimo, nastojimo ih NE PREOPTERETITI, NE NA SILU NA NESTO UCITI, vec potraziti PUT, ZANIMANJE KOJEM ONO TEZI. Nemoj ti svoje zelje i teznje na njega tovariti. Ono nece biti ono sto ti zelis nikada, vec ono o cemu ono sanja. Ako sam ja hodza, ne mora moje dijete biti hodza. Ako ja to zelim na silu kod njega probuditi, samo kontra efekat stvaram. Kad ga pustis samog da odlucuje uz neke tvoje smjernice i upute kao roditelja, onda kao najbolji rezultat imas covjeka inzinjera muslimana, covjeka – dobrog majstora muslimana, covjeka – medicinskog strucnjaka muslimana, covjeka – ucitelja engleskog muslimana, itd.itd.

Evo, po preporuci naseg voljenog Pejgambera, sva nasa omladina, bi trebala znati plivati, i muski i zenski, jel tako, jel nas Poslanik na to postice. Kaze, naucite djecu da plivaju.

Gdje ce plivati. Zivimo u drustvu, kakvom zivimo, gdje nemamo bas i nekog boljeg izbora. Ali koja je to IDEOLOGIJA koja brani djetetu od 7-8-9 godina da se kao ono mjesa sa muskom djecicom, nebi li naucili plivati. Gdje to pise i ko to brani. Nema te ideologije.

Kada vidim koliko smo mi narod INDOLENTNAN – KOLIKO LIJENI, MENE JE STID, DOISTA STID ISPRED SVIJU NAS, npr. stati u nedelju pred one ljude, intelektualce.

Mi smo narod koji ponajvise ne cijeni svoje vrijeme. Za svaku sekundu ces biti pitan. A, ako ne cijenimo svoje vrijeme, kako cemo tudje. Imam nekad osjecaj, da samo trazimo zrtvu koju cemo gnjaviti PREZVAKANIM TEMAMA I STVARIMA, time troseci DRAGOCJENO VRIJEME I NASE I NJIHOVO. A VRIJEME JE ALLAHOVA ZAKLETVA.  

Ali mi nemamo kud. Mi smo ovdje. Mi moramo mjenjati stvari. Jesmo li mi odgovorni za sve sto se desava u nasem drustvu. Krivicno nismo. Krivicno je odgovoran izvrsilac. Ali, pred BOGOM, pred nasom djecom, pred historijom, smo odogovrni svi mi. Ako sada ne ustanemo i na lijep, kulturan, kako je to u demokratskim drustvima lijepo uredjeno, na proceduralan nacin, zakonski nacin ne uradimo ono sto je do nas, ako se ne dignemo iz PEPELA LIJENOSTI I INDOLENTNOSTI, siguran sam da svojoj djeci, a koja ce 99 % svi ovdje ostati, necemo obezbjediti svjetlu buducnost.

Ovo sto smo mi prije, godinama prijasnjim i sada, godinama sadasnjim uzivali i uzivamo slobode sve, je zarad nekih nasih predaka koji su svojim radom i trudom i mudroscu se izborili da imamo i uzivamo. Medjutim, mi sada moramo isto tako NEUMORNO RADITI, kako bi njima u nasljedje ostavili isto tako lijepe i dobre plodove, kojima ce se oni koristiti u buducnosti slobode, govora, misljenja, ispoljavanja osjecanja i svoje vjere.  I sto prije to shvatimo, prije cemo se vratiti na PUT koji vodi zdovoljstvu Bozijem, jer vjernika zanima odgovor na pitanje, ZASTO SAM TU.? Ovdje sam, da bi sebi prosperitet i djeci svojoj obezbjedio, a povrh svega ovdje sam, da bi Allahu udovoljio, VJERA ME UCI TAKO.

Uzvisenog Boga molim da nas pomogne. Amin.