MJESEC RAMAZAN

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
11 Ramazan – 1434.H. / 19 Juli 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
hutbaMJESEC RAMAZAN
Neka je hvala Allahu dz.s. koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Postovane dzematlije, draga braco, cijenjeni postaci;

Prosle hutbe smo govorili o doceku mjeseca mubare Ramazana i o svjetskoj tragediji zvanoj Srebrenica koje se trebamo sjecati svaki dan, a ne samo 11. Jula i poducavati i prenositi na nasu djecu, da se vise nikada i nikome i nigdje ne desi.
Evo i ove godine Gospodar nam otvara vrata najdražeg mjeseca Ramazana, mjeseca milosti, mjeseca radosti, mjeseca ljepote, mjeseca lahkoće i mjeseca oprosta, mjeseca koji duše vjernika oslobađa od tereta i bolesti. Milost koju nosi sa sobom skida prašinu sa ljudskih duša, ispravlja duhovne iskrivljenosti, osvjetljava srca.
Koliko je samo onih koji ove godine neće moći da poste ramazan bilo zato što im je melek smrti već uzeo dušu ili zato što su već toliko bolesni i ne mogu da poste. A ima i onih koji su živi i zdravi, ali čija srca su mrtva ili bolesna pa ne poste. Jedan od načina da Allah kazni one koji su mu nepokorni jeste da mu oduzme slast imana, tako da takvi ne znaju niti osjećaju slast sehura, slast iftara, slast trpljenja gladi i žeđi, slast stajanja u namazu, slast izgovaranja Allahovih riječi. Teško onome čije srce postane poput kamena tvrdo pa u ovom mjesecu ne zasluži Allahovu milost i oprost.

Iskoristimo iftare kako bi se okupljali i družili. Nastojmo da uvijek imamo postača kojeg ćemo nahraniti i napojiti, jer time imamo i svoju i njegovu nagradu posta. Ne dozvolimo sebi da se otuđujemo i da iftare sami provodimo. Pozivajmo se međusobno. Iftari su idealna prilika da se pomirimo jedni sa drugima. Iftar je radost svakog postača i najljepše je tu radost dijeliti sa drugima.

Ove godine kao i narednih, teravija namaz će biti veoma kasno, ali pored svega toga potrudimo se da što je moguće više teravija u džematu obavimo, jer time upotpunjujemo naš ramazanski dan.
Kad u Ramazan kročiš, ti si u mjesecu Kur’ana, u mjesecu Objave koja od Gospodara čovječanstvu stiže. Ta Objava je uputa ljudima, jasan dokaz razlikovanja dobra od zla. Ramazan nam svojim blagodatima i sadržajima omogućava da uši i srca naša budu milovana riječju Božijom i da učeći i slušajući to vječno Slovo, sebi za svako slovo deset sevapa obezbijedimo.
Ako ne budemo to, od Gospodara svjetova, poslano Slovo živjeli, neće nam koristiti ni slušanje ni učenje. Kad budemo upitani: „Je li vam opomena došla“,/Mulk/, nećemo moći reći da nije, jer smo je dobili i slusali i slusamo, a ništa više od slušanja upute nismo uradili. Samo smo slušali, ali nismo čuli. Nismo čuli da vjernik pokornost živi, a pokornost je Islam.
Nismo čuli da dobročinstvo vjernik živi i da je on Muhsin a to znači da čini dobro i kad ga ko vidi i kad ga niko ne vidi svjestan da Gospodar sve vidi i nad svime bdije.
Postaču, uzmi Kur’an, čitaj ga i studiraj, Ramazan je njegov mjesec! Ako tako Kur’anu pristupiš na Ahiretu ćeš ponosno reći: „Kur’an je moj imam“. Posebna je milost druženje s Kur’anom čija svaka stranica govori o našem stanju, stanju nase okorjelosti u grijehu, našim bolestima i odmah iza toga nudi nam rješenja, izlaz, terapije i tablete.

Oni koji znaju učiti u Kur’anu bi trebali u toku mjeseca ramazana da prouče cijeli Kur’an, a oni koji ne znaju bi trebali da pročitaju njegov prijevod. Svi oni koji ne znaju učiti u Kur’anu bi se trebali zapitati zašto ne znaju? S druge strane šta mogu učiniti da naučim učiti u Kur’anu. Zar ne bismo mogli iskoristiti ramazan i da u mjesecu Kur’ana uđemo u Kur’an.

Ako to nismo u stanju makar dolazimo na mukabelu koja se uči poslije podne i ikindije namaza te slušajmo učenje Kur’ana, jer i za samo slušanje imamo nagradu kod Allaha i Allah nas obasipa svojom milošću. I zato cemo i danas, odmah nakon dzume namaza prouciti prvi dio danasnje mukabele. Pa ko moze neka ostane i bar danas na mubarek dan, u mubarek mjesecu nek saslusa mukabelu.
Nemojmo zaboraviti, Kur’an će biti na Ahiretu svjedok za ili protiv nas. Nije Kur’an zadovoljan da ga samo učimo, njegov je hak, zato nam je došao, da ga živimo. Islam podrazumijeva da njegovi pripadnici, djelima, a ne riječima vjeruju.

U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. U hadisu Poslanika, a.s, stoji da je rekao: ”Došao vam je vaš mjesec, zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori mjesec po munafike od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe prije nego i nastupi, stoga vjernik priprema sebe i svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake”. (Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Od Selmana r.a. se prenosi hadis: Poslanik s.a.v.s. nam se obratio na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: “Ljudi, dolazi vam veliki mubarek mjesec. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah dž.š. će tome oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo su: šehadet i da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha dž.š. molite za džennet i tražite zaštitu od vatre. Ko napoji postača, Allah dž.š. će ga napojiti sa moga izvora tako da nakon toga neće ožedniti i kao takav će ući u džennet!” (Ibn Huzejme)

Ovo je mjesec blagodati neizmjerne i počasti najveće koja se čovjeku mogla ukazati. Musa a.s. je pitao Gospodara, da li je ikog počastio kao njega koji sa Allahom razgovara? Uzvišeni je Musau rekao: „Imat ću zajednicu ljudi na zemlji kojima ću narediti post. Kad usposti ta Muhammedova a.s. zajednica i kad im pred iftar lica poblijede a usne pobijele i kad Mi se tad dovom obrate između Mene i njih nema zastora. A sada, o Musa dok s tobom razgovaram između Mene i tebe je sedamdeset hiljada zastora“.

Poslanik kaže da je post štit. Štiti čovjeka od grijeha jer znamo, Poslanik nas uči, da nije dovoljno ostaviti hranu i piće. Od postača se očekuje da grijeh ostavi, a ako se s grijehom ne obračuna neće mu koristiti gladovanje i trpljenje žeđi.
Poslanik nas podučava da posteći budemo duboko svjesni svoga posta i na svaki poziv na grijeh odgovorimo jednostavno NE, „ja postim“, i tako isturimo štit kojim ćemo se od grijeha odbraniti.

Znamo da je Poslanik uspinjući se na mimber na Džibrilovu dovu: „Neka je proklet onaj ko doživi Ramazan a u njemu ne zasluži oprost“, rekao Amin. Ramazan nam omugućava da se od grijeha očistimo i da istinski bajramujemo, da bajramuje naša duša sretna što je oslobođena tereta grijeha i što je napajajući se na ramazanskim izvorima osnažena da grijehu okrene leđa.

Najbolji je onaj vjernik koji je u činjenju dobra ustrajan – konstantan, dakle onaj koji idući srednjim putem tokom cijele godine ibadeti. Udubljenje u kamenu ne čini snaga vode već ustrajnost kapljice. Neće nas istinskim vjernikom i Allahu dž.š. dragim robom učiniti samo ramazanski ibadet, već strpljivo i ustrajno izvršavanje Božijih naredbi vodi nas Njegovu zadovoljstvu. Ramazan nam dođe kao škola u kojoj učimo biti ustrajni.

Ramazan je mjesec solidarnosti. Ona je u Ramazanu propisana i sa temeljnim ramazanskim ibadetom povezana. Znamo za Poslanikove riječi, da post lebdi između neba i zemlje i neće biti Bogu uzdignut dok vitre ne podijelimo. Vjernik dijeli, dijeli ono što ima a svaki čovjek ima onoliko koliko dijeli. Kad lijepu riječ dijeliš i s osmijehom brata susretneš sadaka je. Ramazan je mjesec zajedništva. On je mjesec džemata. To naše svakodnevno, intenzivno, džematsko druženje u Ramzanu treba biti shvaćeno kao škola u kojoj se učimo slozi i jedinstvu.

Na džematu je Allahova dž.š. milost. Zato znajmo, kad korak svoj ka džamiji usmjerimo svaki nam donosi jedno dobro i briše jedno loše djelo. Kad ka džamiji koračamo mi u okrilje Allahove dž.š. milosti idemo a ona će nam itekako biti potrebna kad se s Njim na danu Stajanja susretnemo.

Ramazanski džemat razumijevajmo kao radionicu na kojoj učimo kako biti zajedno u dobru i kako se organizovano suprotstaviti zlu. Ako naše okupljanje u Ramazanu bude samo radi teravije a ne poradi zajednice koja će, džematske, veće i manje probleme rješavati, mi tad nismo bili u džematu već samo na namazu. A kad razmislimo o namazu u džematu, mi tad shvatamo mudrost naše vjere koja je tu namaz učinila sredstvom a džemat ciljem. To da je namaz u džematu vrijedniji dvadeset pet puta je nagrada za našu spremnost da s braćom i sestrama dijelimo tuge i radosti, uspjehe i poraze, rješavamo probleme. Nije to nagrada za namaz, već za džemat.

U Ramazanu Poslanik je otvorio prvi mekteb. Nakon Bedra na sofi medinske džamije je podučavao djecu, našu djecu, da čitaju i pišu. Riječ mekteb, dolazi od glagola pisati. To je mjesto gdje se opismenjava, a u našem bošnjačkom slučaju se uče osnove vjere, opismenjava u vjeri. U mektebu se uči kako biti čovjek. U školi stičemo znanje i vještine i postajemo inžinjeri, ljekari itd.., a u mektebu učimo biti čovjek. A bez covjeka, bez ljudine sto mi kazemo, nema muslimana, nema iskrenog vjernika.

Kroz sve ramazanske vrijednosti se čovjek gradi, odgaja, upućuje ali mekteb ga kalemi. Te mlade voćke, ta naša djeca, u mektebu trebaju biti okalemljena kako bi plod davali i kako bi svima i na svakom mjestu korisni bili. Mektebu zahvaljujući naša djeca mogu se u zapadna društva intgrirati, bez straha od asimilacije. Mogu biti lojalni i korisni građani svake zemlje a svoji, čvrsto ukorijenjeni u svoj identitet.

Prosli put smo objasnili kako je Ramazan generalni servis naseg Imana, kako svake godine poput servisiranja auta mi Ramazanom radimo generalni servis nase vjere, nase ustrajnosti, naseg imana, nase duse, naseg srca. U Ramazanu vjernici otvaraju kartone za sistematske preglede. Specijalista za sve bolesti Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Postite da biste ozdravili.” (Ibni Sinni, Taberani)
Većina ljudi, pa i mnogi vjernici, zaokupirani su materijom koja im ne da da brinu za svoje zdravlje. Zato su kaze dusevno bolesni. Pogledajte na Zapadu koje pare covjek posjeduje al kaze zavrsio na psihijatriji, dusevno bolestan. Zato su bolesni, jer ne daju zekat duše i tijela. Zekat duše je stalno spominjanje Allaha, a zekat tijela je post. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: – Za sve se daje zekat. Zekat na tijelo je post.(Taberani) Neka nam ovaj hadis Poslanika, s.a.v.s., bude vodilja Ramazana: – Kad bi robovi znali šta Ramazan u sebi ima, moj ummet bi poželio da bude cijelu godinu Ramazan.” (Ibn Huzejme, Taberani)

Mi svojim postom, drzanjem do svoje vjere, ne damo poniziti srebreničke i šehide Bosne. Ako nas na popisu stanovnistva zbog našeg nemara, uspavanosti i u dunjaluk zaljubljenosti svedu na njima prihvatljiv broj, ko će imati obraz slijedeceg jedanaestoga jula otići u Potočare i susresti se sa stanovnicima potočarske tišine. Oni nam iz svojih bašči džennetskih, a mezarovi njihovi su te bašče, govore; mi ovdje dođosmo zato što smo Bošnjaci, zato što vjeru islamsku živismo i jezikom Bosanskim govorismo. To i vi budite, stazom islama hodite i jezik naš čuvajte da biste ono što smo vam ostavili sačuvali i slobodu djeci našoj i vašoj predali.

Iskreno doživljen i ispošten ramazan napuni naša srca imanom, duše zadovoljstvom, lica nam osvijetli, oči nam ispuni radošću, kuće bereketom, zajednicu slogom, rodbinske veze ojača, djecu nam usmjeri na pravi put, i iz ramazana izađemo duhovno bogati, jaki i zadovoljni. Zbog svega ovoga kada nam dođe bajram mi smo radosni, jer je sezona činjenja dobrih djela dala svoje najljepše plodove a mi smo ih upravo ubrali.

Braćo draga, prvi dio mjeseca Ramazana je u znaku Allahove milosti koju možemo uporediti sa plodnom kišom koja kvasi ispucalu zemlju pripremajući je za dolazak najljepših plodova koji nam dolaze u drugoj trećini u obliku Allahova oprosta, a nakon toga u posljednjoj trećini ramazana dolazi ubiranje plodova a to je oslobađane od vatre. Nema ljepšeg ploda koji vjernik može da ubere na ovom svijetu od oprosta grijeha i oslobađanje od vatre. Zato nastojmo sa svakim danom da zaslužimo ove blagodati koje nam Allah daje.

Molim Allaha da nam pomogne da ispostimo Ramazanske dane, a noći u ibadetu da provodimo Amin. Molim Allaha da nas počasti Lejletul-kadrom da je u ibadetu, čvrstom imanu i nadajući se Allahovoj nagradi i njegovom zadovoljstvu provedemo i time zaslužimo oprost naših grijeha kod Milostivog Allaha. Amin. Molimo te Bože Svemoćni, učini naš džemat jakim. Naše zajedništvo u svim životnim pitanjima i svakodnevnim akcijama ojačaj. Amin
„Gospodaru naš, očisti naša srca i zbliži ih. Odgnaj od nas, naše neprijatelje, zulum i zavist njihov, klevetu njihovu i budi nam zaštitnik i pomagač od takvih na oba svijeta. Amin