Dzemat Braunau
ِIslamska zajednica u Austriji – BIKC Braunau –
27. dzumade-l-uhra 1433.H. / 18. Maj 2012.g.
Čemu učimo i kako odgajamo našu djecu i omladinu!!!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Poštovani džema’ate, draga braćo,
Mi se nalazimo na kraju još jedne, školske, vjeronaučne i akademske godine. Tim povodom tema današnje hutbe je: “Čemu učimo i kako odgajamo našu djecu i omladinu”
Allah dž.š. kaže: وَقُلِ اعْمَلُواْ فَسَيَرَى اللّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَى عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ “I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti”. (Et-Tevbe, 105)
Allahov Poslanik Muhammed a.s. je rekao: “Kullu mevludin juledu ‘alel fitreti fe ebvahu juhevvidanihi ev junessiranihi ev jumedždžisanihi…” – “Svako dijete se rodi u islamu, pa ga njegovi roditelji odgoje jevrejom, krščaninom ili vatropoklonikom.”
Postavlja se s povodom i razlogom pitanje kako to mi odgajamo svoju djecu, čemu i koliko i kakvim stvarima učimo i navikavamo svoju djecu? Jesu li ona – djeca prepuštena ulici, lošem društvu i sumnjivim mjestima? Koliko vremena djeca provode uz kompjuter, tv-aparate, igrice razne vrste, nerjetko agresivnog sadržaja? Odvajamo li za njih – djecu dovoljno vremena? Da li će ovih dana i roditelji sebi i svojoj savjesti podnijeti izvještaj o radu na odgoju i vaspitanju djece.
Da li čemo svi skupa ovih dana i godina ubirati plodove vlastitog truda i rada ili čemo slušati gorke uvrede s ulici prepuštenog djeteta, sina ili kceri? Hoče li biti naučeni islamskom odgoju i moralu ili će nestati u tkz. Evropsko-krščanskom modernizmu?
Zato smo mi i u ovoj godini od septembra 2011 do 17.maja 2012 g., dakle, u oko 8 mjeseci u organizovanoj, institucionalnoj formi nastojali prenijeti emanet vjere islama, etike i morala na naše najmlađe, mlađe i starije i tako ispuniti svoju zadaču roditelja i zajednice muslimana. Radili smo to u kontinuitetu, svjesno, savjesno, odgovorno i dostojanstveno kroz mekteb.
– Učili smo ih imanu: “Nema prave vjere onaj koji je nepovjerljiv, niti ima vjere onaj koji ne ispunjava dato obečanje.” (Musned Ahmeda b Hanbela)
– Učili smo ih islamu: “Islam je, da vjeruješ u Allaha i da mu druga ne pripisuješ, da klaanjaš namaz, daješ propisani zekat, postiš ramazan i obavis hadž.” (Buharija i Muslim, Nesaija)
– Učili smo ih bogobojaznosti. Jer,”Ekrmunnasi etkakum” – “Najplenitiji čovjek je onaj najbogobojazniji.” (Buharija i Muslim)
– Učili smo ih lijepom ahlaku, etici i moralu, “El-muslimu men selimel muslimune min lisanihi vejedih” – “Pravi musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su mirni i pošteđeni drugi muslimani.” (Buharija, Muslim, Nesaija) I “Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu.” (Ahmed)
– Učili smo ih dobročinstvu tj. ihsanu: “Najviši stupanj vjere je da Allaha obožavaš kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.” (Buharija i Muslim)
– Učili smo ih povjesnom, društveno-socijalnom, vjerskom i sveučilišnom značaju džamija: “Ehabul biladi ilellahi mesadžiduha ve ebgadul biladi ilellahi esvakuha.” – “Najdraža mjesta Allahu dž.š. u nekom kraju su džamije…” (Muslim i Hakim)
– Učili smo ih stetnim posljedicama grijeha a i čiščenju od njih: “Najveći grijesi su: Allahu druga pripisivati (širk), ubistvo, nepokonost roditeljima i lažno svjedočenje.” (Buharija) I, “Čuvajte se sedam velikih grijeha (koji upropaštavaju onoga ko ih čini): širka, sihra, ubistva onoga koga je Allah zabranio da se ubije, osim kada to pravda zahtjeva, kamate, trošenja imetka jetima, bježanja sa bojnog polja i potvora za blud pobožnih i čestitih muslimanki.” (Buharija i Muslim)
– Učili smo ih Kur’an i kerimu: Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Najbolji među vama su oni koji uče Kur’an i druge podučavaju njemu.” Ebu Ummame prenosi da je Poslanik a.s., rekao: “Učite Kur’an, jer će on zbilja doći na Sudnjem danu i zagovarati (šefa’at činiti) za one koji su se s njim družili.” (Muslim) Rekao je Poslanik, a.s., “Ko bude proučio jedan harf iz Kur’ana imat će nagradu za to, a nagrada će biti deseterostruka. Nisam rekao da je elif lam mim jedan harf, nego je elif harf, lam je harf, mim je harf.”
– Učili smo ih njihovom identitetu i ljudskom integritetu, dostojanstvu, kelime-i-šehadetu kao glavnom temelju islama. Zato sto je šehadet ta ulazna kapija islama, identifikacioni dokument muslimana – viza za dzennet. Zato sto je šehadet ta šifra, lo¬zinka i moto s ko¬jim se ulazi u život, s kojim se živi i odlazi na Onaj svijet.
– Učili smo ih namazu i propisima oko namaza, jer namaz je stub emaneta islama i ko obavlja namaz on čuva svoj emanet vjere, a ko ne obavlja on svjesno ruši i zapostavlja svoj emanet islama.
– Učili smo ih postu, jer post je onaj dio emaneta vjere islama u kome je najjasnije izrazena svijest i pripadnost emanetu islama.
– Učili smo ih čistoći, kako fizičkoj tako i duhovnoj, jer čistoća je veliki i središnji dio ovog emaneta islama, bez koje sve ostalo nije ispravno.
Eto, između ostalog, i tome smo ih učili. Da li smo ih naučili ostaje da se vidi. Na roditeljima je da budno prate da, ono naučeno, primjene u praksi. Jer: “Znanje bez djela je kao drvo bez ploda” A, Poslanik, a.s., kaže: “Neće se pomaći noge roba na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četvoro: “O životu u šta ga je potrošio, o znanju da li je radio po njemu, o imetku kako ga je stekao i u šta ga je trošio, i o tijelu kako ga je koristio”. (Buharija i Muslim)
U ovoj organizovanoj formi prenošenja emaneta, odgoja i obrazovanja najdirektinje su uključeni: roditelj, učenik i muallim, a indirektno, šira porodica učenika i još šira porodica tj. IZ, odnosno organi IZ-e – dzemat. Postavlja se pitanje da li smo svi ispunili očekivanja naših polaznika i dali smo u tome uspjeli? Nisam siguran da li smo svi od sebe dali ono sto smo mogli/trebali!? Nisam siguran da smo u tome u cjelini uspjeli. Kako? Kada jedna karika u lancu oslabi i s vremnom pukne, lanac se razdavaja na dva dijela. Kada roditelj, kao najvažnija i poluga i karika oslabi ili popusti, snaga i dah druge dvije karike nije duga vijeka. E, upravo nam ta karika slabi, pred izazovima savremenog života.
Hvala Allahu dž.š., pa imamo čestitih primjera u roditeljima, didovima i nanama, tim snaznim, čvrstim i mudrim glavama koji se svojski trude da odgoje i nauče svoju djecu i unučad, koji savjesno rade sa djecom kuci, prate ih u Mekteb, vračaju ih i odgovorno bdiju nad njima. Njima treba odati priznanje i podržati ih.
IZ, Muallim u procesu odgoja i obrazovanja
U organizovanom procesu odgoja i obrazovanja rukovodstvo IZ, odnosno dzemat je dao presudan značaj obezbjedivši stručan kadar, kakve-takve pedagoške uslove rada i kolektivnom finasiranju troskova samog Mekteba i pritom drugih osobenosti.
Mišljenja sam, da sam i ja kao Muallim (moja nalenkost) savjesno i odgovorno radio ovih godinu i vise, odnosno 8 mjeseci u okviru ove vjeronaučne godine. Dovoljno je samo napomenuti da ni na jedan nastavni sahat, nisam okasnio ili izostao svojim nemarom i nepažnjom, već je tom emanetu posvećena 100% paznja.
Svima drugima koji su na ovaj ili onaj način dali svoj doprinos, hvala i neka ih Allah dž.š., nagradi za trud i rad na Njegovom putu. Amin!
Hatme i završna svečanost vjeronaučne 2011/’12 g.
U subotu – sutra dakle, 19.maja, poslije podne namaza su Hatme 1 – prve. – generacije polaznika MN u nasem dzematu, 9.onih koji su presli u Kur‘an u toku vjeronuačne godine, kao i 61 polaznik koji su naucili ono sto se od njih trazilo. Koristim priliku da vas pozovem da sutra, ako Bog da, dođete na završnu svečanost vjeronaučne 2011/’12 g., Imat cemo uvazene goste, izmedju ostalih gosp. hadzi Irfana Buzara, par kolega Imama, te Isak ef. kao dopisnika lista Preporod koji ce zajedno s nama popratiti ovu svecanost, uredno utefteriti i ako Bog da, proslijediti, da se objavi jedan opsiran i lijep tekst o nasim Hatmama. Imat cemo uzivo i javljanje za radio BIR u BiH. To je ujedno i nas izlaz iz Bezirka – izlaz u svijet – i to nas Bosanski – jedan marketinski potez – da se cuje i vidi za ovaj nas dzemat i zajednicu ovdje koja vec godinama funkcionira i ide naprijed uz Allahovu dz.s. pomoc.
Zaključna rijeć: Završavamo porukom Allaha dž.š.: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا – “O vi koji vjerujete, čuvajte sebe i svoje porodice od vatre…” (Et-Tahrim, 6)
Gospodaru moj, daruj mi porod cestit! Gospodaru moj, daj da mi i potomci nasi obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti uslišaj molbu nasu! Amin!
