Cemu ucimo i odgajamo nasu djecu i omladinu_1

ِIslamska zajednica u Austriji – BIKC Braunau –
04. Redzeb 1433.H. / 25. Maj 2012.g.
Čemu učimo i kako odgajamo našu djecu i omladinu_1!!!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Poštovani džema’ate, draga braćo,
Mi se nalazimo na kraju još jedne, školske, vjeronaučne i akademske godine!
U subotu, 19.05.2012 godine, uz Allahovu dozvolu i pomoc, u našoj Zajednici, bile su prve hatme i završna svečanost vjeronaučne 2011/’12 godine. Allah je dozvolio pa smo izveli i promovisali I.generaciju polaznika MN Elhamdulillah, Allah je dozvolio da ovu vjeronaučnu 2011/’12 god., svečano i uspješno privedeme kraju.
Zasigurno, bio je to važan dan i događaj od velikog značaja za sve naše polaznike, sve njihove roditelje, sve naše porodice, našu Zajednicu i opčedruštvenu zajednicu.
Ovim povodom u današnjoj hutbi, u drugom djelu pokušavamo odgovoriti na pitanje; “Čemu učimo i kako odgajamo našu djecu i omladinu”
Draga braćo,
U vjeronaučnu 2011/’12 godinu, ušli smo pod motom: „Omogučimo svoj djeci odgoj u duhu islama, pružimo svojoj djeci (nešto) više od igračaka, ne zaboravimo svoj identitet.” Radili smo s polaznicima redovno, pažljivo, i doista odgovorno s voljom i željom da ih naučimo što više o našoj vjeri, kulturi, tradiciji i običajima. Na hatmama smo prezentirali podatak od preko 102 upisana polaznika, 66 njih koji su na taj dan cinili hatme i 36 onih koji to nisu. Od njih 66 u Kur’an je preslo 9 polaznika i oni su na pravom putu da osvjetlaju obraz i upornim radom i dalje se trude i stanu na noge u smislu da nauce Kur’an da uce ispravno i pravilno kako to nalaze Tedzvid – nauka o pravilnom ucenju Kur’an i Kerima. Sto je jako vazno i bitno. Bilo bi porazno da sada odustanu od mekteba. Na kraju krajeva, covjek se uci dok je ziv, nikad dosta i nikad dovoljno kada je nauka u pitanju, ucenje i izucavanje.
U subotu, na dan hatmi smo dozivjeli svi skupa nesta lijepo, nesta prelijepo i prekrasno. Nesta na sto svi mozemo, trebamo i moramo biti ponosni. Jer sve to je rezultat naseg kolektivnog rada i truda. Svako od nas je dao svoj doprinos i djelom ucestvovao u tome. Iznenadili smo sami sebe, buduci da su to bile i prve hatme u nasem dzematu. I time smo definitivno uvidjeli da mi mozemo, trebamo i moramo bolje i vise, da idemo i koracamo malim al sigurnim koracima ka naprijed.
Iznenadili smo i uvazene goste, ulemu, cjenjene hafize i gostujuce efendije. Mnogi i skoro svi organizuju hatme samo za one koji tokom mektebske godine uspiju uci u Kur’an i nauce arapsko pismo. Medjutim mi smo prezentirali jedan stari dobri oblik organizovanja hatmi, za koje sam se licno zalagao, jer smo pruzili svoj toj vrijednoj djeci da prezentuju sve ono sto smo mukotrpnim radom uspjeli da proucimo i naucimo kroz mekteb.
Odaslali smo sliku pozitivizma, dobrog i kvalitetnog rada, efikasnost u organizovanju, vrijednost nasih dzematlija u svijet, u siru zajednicu i eter.
Konstantacija, pored svih pohvala, da je taj dan grad Braunau i dzemat Braunau srediste i centar, odnosno Bec Austrije je velika, pogotovu kad dolazi od tako uvazenog hafiza.
Medjutim, sve ovo, sve ove pohvale, sva nasa radost, treba samo da nam da vise podstreka, elana i snage da idemo dalje i bolje, a ne da stagniramo i stanemo na ovome.
Ona subotnja ljepota treba i mora uprkos svemu, svim preprekama na koje smo nailazili i na koje cemo nailaziti, da ona postane nasa godisnja tradicija koju cemo svake godine da njegujemo, odrzavamo i bolje i efikasnije da organizujemo ako Bog da.
Nisam djaba, zadnjih hutbi vise puta prezentirao ajet iz Kur’ana gdje Uzviseni Allah kaze: “I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti”. (Et-Tevbe, 105)
Vjerujem i vjerovao sam da ce se nas trud isplatiti i da ce nam pored nasih svih napora Allah dz.s. pomoci u svemu ovome i da ce Allah, zatim njegov Poslanik a i pravi i iskreni vjernici nas i vas trud vidjeti. I to se vidi svaki dan a pogotovo sve to se vidjelo i ocitovalo na djelu u subotu.

Nekako, nakon svega sam osjecao veliko olaksanje, kao da je brdo sislo sa mojih pleca, al ujedno i zalost sto je proslo. Sada bih odmah da pocnemo iznova, spremamo za novu godinu, elan je porastao. Nadam se da se i sama djeca osjecaju tako i da jedva cekaju pocetak nove mektebske godine u septembru ako Bog da.
Slijedecu mektebsku – vjeronaucnu godinu trebamo, startajuci od septembra ako Bog da, da jos bolje i efikasnije organizujemo, tim nasim biserima – djeci pruzimo bolje uslove, jer to su oni zasluzili, osvjetlavsi nas obraz u subotu.
Sve to je ona pozitivna strana medalje. Medjutim, ima i ona druga, malo slabija. Naime, ako uzmemo u obzir podatak da u ovom gradu-Bezirku i okolini živi poprilican broj muslimana, Bošnjaka, Sandzaklija, itd. onda treba i mora da bude i jos vise clanova a i djece – polaznika mektebske nastave.
Ja vjerujem da ce im ovo dati podstrek, poticaj da se pridruze zajednici koja cvate.
Ponaosob sada, kada smo poslali ovako lijepu sliku, ja ocekujem i nadam se i volio bi da se od septembra pojavi jos veci broj polaznika mektebske nastave. A sta, kako i kolika je vaznost mekteba pokusao sam u kratkim crtama da kazem i przentujem u svom govoru na samim hatmama. Jer:
Allah dž.š., poziva Svoje robove da zaštite sebe i svoj porod: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ- “O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije če gorivo ljudi i kamenje biti…” (Et-Tahirim, 6)
Mekteb je taj put. Odgojimo li svoju djecu u duhu islama, mi smo sačuvali i sebe i njih, lijepo je svima, lijepo i na oba svijeta, ne odgojimo li djecu, pokažemo li nemarnost, neodgovornost, bezobzirnost, mi smo i sebe i njih sami naložili u vatru džehenemsku, često puta i vatru dunjalučku.
Allahov Poslanik Muhamed a.s., je rekao: “Kullu mevludin juuledu ‘alel fitreti febevahu juhevvidanihi ev-junessiranihi ev-jemedzdzisanihi.” – „Svako dijete majka rodi kakvim je stvoren (‘alel-fitreti), pa ga roditelji podižu/odgajaju kao jevrejina, kršćanina ili vatropoklonika. Ako su muslimani onda kao muslimana…” (Muttefekun alejh.) Dakle, ako su roditelji muslimani, onda djecu svoju trebaju odgojiti kao muslimane i muslimanke, znaći, u duhu islama.
Prenosi Ibn Omer, r.a., da je Muhamed a.s. rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani i odgovorni za ono što vam je dato na čuvanje…” (Buhari)
Svi ljudi kojima je Dragi Allah dao ulogu i počast roditelja su čuvari, pastiri i oni ce biti odgovorni za ono što im je dato na čuvanje. Na čuvanje su im, bezbeli, data, povjerena djeca. Izraz „čuvanje” – treba razumjeti kao odgoj i vaspitanje u duhu islama!
Muhammed a.s., je rekao: “Ittekullahe fiima meleket ejmanukum” – “Bojte se Allaha u pogledu onih koji su u vašem posjedu.” U posjedu našem su prije svega naša djeca, naša porodica.
Dalje kaže Muhamed a.s.: “Ittekullahe ve’adilu bejne evladikum” – “Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci.” Znaći, ispunite svoju dužnost po njihovom pravu – dajte im odgoj u duhu islama i ne pravite razliku između njih.
Muhamed a.s., dalje, poručuje: “Ittekullahe va’adilu fii evladikum” – “Bojte se Allaha kroz pravedan odnos prema svojoj djeci.” (Muslim), tj. pravedan odnos je da im svima daš odgoj u duhu islama. A ne da prvo djete odgojiš, zadnje zapostaviš!
Poslanik a.s., dalje, poručuje: „Eddibu evladekum‚ ´ala selasi hisalin hubbi nebbijjikum, ve hubbi ehli bejtihi, ve kiraetil kur’ani.” – „Odgajajte svoju djecu u znaku tri svojstva: da vole vašeg Poslanika, da vole njegovu porodicu i da vole učiti Kur’an”
Nadalje, riječi su Poslanika: „Kuča u kojoj se uči Kur´an, ona svijetli u kosmosu kao nama zvijezde na nebesima, tako one svijetle!” Braco , ima li Kur’ana u našim kučama, da bi one svjijetlile u Kosmosu, kao nama zvijezde na nebesima?
„A kuča u kojoj se ne uči Kur´an”, kaže Poslanik a.s, „u njoj je svaki dan dobra sve manje, zla sve više i život takve porodice postaje tegoban, težak.”, praktično ne izdrživ, jer čovjek ako nema u duši mira, širine, tijesna mu je velika i prostrana hala, najkomforniji stan, kuča, auto.
Zatim, Allahov Poslanik Muhamed a.s., posebno podvlaći: “ma nehale validun veledehu efdale min edebi hasenin.” – “Ništa vrednije roditelj nemože u naslijedže ostaviti svome djetetu od lijepog odgoja (u duhu islama).” (Tirmizi),
Kao i ove riječi u sahih hadisu: “Kada čovjek umre prestaju njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (poslije njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.” (Muslim)
Zatim, “Najbolji od vas je (onaj koji je) najbolji u odnosu prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.” (Ibn Hibban u Sahihu, Ibn Madždže u Sunenu)
Zaključna rijeć: Prvo i najvažnije mjesto gdje se djete odgaja i ući je porodica, a glavni učitelji su upravo roditelji. Dijete uči kako se treba ponašati gledajući svoje roditelje. Sredine, uz brojne druge faktore koji utiću na odgoj djeteta, je mnogo osjetljiva i u našem, slučaju, puna izazova. Omogućimo svojoj djeci odgoj u duhu islama! Ne zaboravimo svoj identitet!
Allahu moj, učini mi ono što tajim boljim od onoga što ispoljavam, a ono sto ispoljavam učini dobrim! Allahu moj, molim Te za dobro koje dajes ljudima od imetka i evlada, koje nije zalutalo, niti druge u zabludu odvodi.”
„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini
da se čestiti na nas ugledaju.” (El-Furkan, 74) Amin!!!