Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
04 Sa’aban – 1436.H. / 22 Mai 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Briga o jedinstvu zajednice – Univerzalne su zapovjedi Bozije
Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Pripadnost islamu potvrđuje se izgovaranjem šehadeta: “Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedočim da je Mu¬hammed Božiji rob i Božiji Poslanik.” Kao rezultat potvrđivanja ove istine jeste, između ostalog, to da su krv, imetak i čast onoga ko to posvjedoči poštovani u društvu vjernika muslimana.
Džabir ibn Abdullah kaže: „Čuo sam Allahova Poslanika da je rekao: „U suhufima koje je Allah dž.š. objavio Musau a.s. bilo je ispisano: Nemoj Mi pripisivati ortaka ni druga. Obećavam, a Moje obećanje je istinito, da će lica onih koji su Mi nekog jednakim smatrali biti vatrom spržena. Budi zahvalan Meni i roditeljima, zaštitit ću te od propasti.
Nemoj ubiti nevinoga. Ako to učiniš, zemlja, ma koliko prostrana bila, postat će ti tijesna i izazvat ćeš Moju srdžbu, pa ces biti bačen u Džehennem. Nemoj se Mojim imenom lažno zaklinjati. Ja neću opravdati nikoga ko Mene ne veliča i ne drži do Mojih imena.
Nemoj zavidjeti ljudima na onome čime sam ih darivao. Zavidnik je neprijatelj Mojim blagodatima, odbija Moju odredbu i srdit je na Moju podjelu koju sam načinio među robovima Mojim. Sa takvima nemam ništa, niti oni išta sa Mnom imaju. Nemoj krasti i ne bludniči. Ako to učiniš, Ja ću Svoje lice od tebe zaklanjati i zatvorit ću pred tobom kapije nebeske. Želi ljudima ono što sebi želiš.
Nemoj životinje klati u nečije drugo ime osim u Moje, jer ne volim žrtvu koja je u nečije drugo ime, a ne u Moje prinesena. Izdvoji subotu samo za sebe i tada oslobodi porodicu svoju poslova“. Poslanik a.s. je rekao: „Allah dž.š. je Musau a.s. subotu učinio danom odmora, a za nas je izabrao petak i učinio nam ga danom odabranim“. /Tenbihul gafilin/.
Allah dž.š. je uvijek, objavljivao jednu, istu vjeru. To je Islam i vjera u jednog Boga. Sve grijehe će Milostivi kome hoće oprostiti osim širka, jer širk je nasilje veliko. Potvrda jedinstva Božijeg, LA ILAHE ILLELLAH, na Mizanu ahiretskom bit će najteže djelo, a ko Božije jedinstvo svjedoči u Džennet, sigurno će ući.
Allah dž.š. je svim ljudima blagodati podario mnoge, a od ljudi zahvalu zahtijeva. Preko svih poslanika je poručivao ljudima, zahvalan budi Meni, a roditeljima dobročinstvo čini. Ako si čovječe, svjestan da je Bog izvor svake blagodati i ako si svjestan žrtve roditeljske za tebe, Allah dž.š. će te od svakog zla udaljiti. Čuvat će te od svega što je pogubno za tebe, produžit će ti život dunjalučki, i uciniti ga ugodnim dok si ovdje.
Ubiti nevina čovjeka je takav poremećaj na zemlji da će ubici bez obzira na njenu prostranost, zemlja tijesna postati. On srdžbu Božiju izazove i sebe Džehennemu usmjeri. Uzvišeni naglašava da je grijeh, i to veliki, ubiti čovjeka nevina. Čovjeka ubiti, bez obzira na rasu, vjeru i naciju, jer svaki čovjek je djelo Božije i proklet je onaj koji to djelo ruši.
Ko može opravdati toliko nevinih žrtava u Palestini, a Musau a.s. ove riječi su objavljene. Ko može opravdati nevine žrtve u Iraku, Siriji, Prijedoru, Srebrenici a zapovijedi Božije su univerzalne. Allah dž.š. trpi nevjerovanje, jer je ostavljeno čovjeku na izbor da vjeruje ako hoće i da ne vjeruje ako hoće. Allah dž.š. ne toleriše i ne trpi nasilje i nepravdu. I zato je vjerniku zadaća da je uvijek i svugdje protiv nasilja a na strani obespravljenog bude.
Vjernik ne zloupotrebljava ime svjetova Stvoritelja i ne kune se imenom Njegovim, osim po stvarnoj potrebi. Tri puta je Poslanik ponavljao da je lažno svjedočenje grijeh težak i upozorio nas da od toga budemo daleko.
Nije Opskrbitelj svega, svima na Dunjaluku isto dao. On, Uzvišeni, po svojim kriterijima, a obaviješten je o svemu, blagodati je razdijelio. Nekome je dao više, nekome manje, a vjernik zna da je to Božija podjela i zato u srcu njegovom zavidnost ne stanuje. Zavidnik je neprijatelj blagodatima Božijim, srdit je na podjelu Božiju a Uzvišeni kaže da sa takvim ne želi imati ništa.
Ima ljudi na zemlji od kojih Allah dž.š. okreće lice i nebeske kapije pred njima zatvara. To su kradljivci i bludnici. Zatvorena kapija nebeska, simbolizira uskraćivanje blagodati Božijih, pa je jasno da kapije zatvara čovjek grijesima svojim. Kad ti ruka za tuđim pohita, znaj da se vrata milosti Božije pred tobom zatvaraju. Kad požudu i strast svoju izvan halal okvira požuriš zadovoljiti, nebeske kapije se zatvaraju a ti siromaštvu hitaš.
Allah dž.š. od ljudi traži, da ovdje na zemlji načine mjesto sreće. Moguće je to. Ima jedno zlatno etičko pravilo koje je u svim religijama temelj na kojem se trebaju graditi i urediti odnosi međuljudski. Pravilo glasi: „Želi drugome, ono što sebi želiš!“.
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: „Mu’min je onaj od koga su sigurni imetak i život drugih ljudi. Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su pošteđeni ostali ljudi. Mudžahid je onaj ko se bori sa samim sobom, kako bi bio u pokornosti Bogu, a muhadžir je onaj ko ostavlja loše djelo, ružne navike i grijeh“. /Ebu Davud/.
Poslanik a.s. spomenuo je na samom početku poznatog govora na Arefatu na oprosnom hadžu gdje se obratio velikom skupu vjernika, između ostalog i ovo: „O vjernici, bojte se Allaha dž.š. i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. O ljudi, vaši životi, vaši imeci i vaša čast neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarem vašim.”
Imam potrebu da na današnjoj hutbi podsjetim sebe i vas na ove činjenice, na ove sadržaje, jer, koliki vidim, čujem, pročitam, veliki dio nas danas kao da zaboravlja na ove sadržaje šehadeta i ove objavljene suhufe – spise Musau a.s. Pa i onaj Sehadet izgovoren ovdje u nasoj mubarek dzamiji proslu subotu je kako radost tako i opomena za nas same, koji taj Sehadet od rodjena nosimo a koji treba sto vise i u djela da predocimo.
Prihvatanje islama nije samo individualno, prihvatanjem islama mi ulazimo u zajednicu muslimana a svaki ulazak u zajednicu svako članstvo nosi sa sobom i određene propise i obaveze. Kada se čovjek učlani u ribolovni ili lovački savez pristupanjem tom savezu potpisuje da pristaje na pravila tog udruženja ili saveza. Kada se čovjek zaposli u neku firmu nerijetko potpisuje dokumente u kojima se obavezuje da će štiti imovinu firme, da će čuvati tajne poslovanja firme i da neće raditi ništa što bi uzrokovalo štetu za kolektiv te firme.
Postavlja se pitanje kako, na koji način, u kojoj mjeri i s kojom dozom pažnje shvatamo izgovaranje svoga šehadeta i pristupanje zajednici vjernika? Puno je za ljepotu islama ovih trvenja među vjernicima. Dovoljno je malo neslaganje u mišljenju da izbije svađa, nepričanje, kidanje odnosa pa do ovih, ekstremnijih oblika tzv. sektašenja, nasilja i slično.
Jesu li svi muslimani u vrijeme poslanika o svakoj stvari mislili isto? Nisu! To je, mislim, nemoguće. No, jesu li se svađali, djelili u grupe i grupice? Nisu. Jesu li jedni druge proglašavali nevjernicima? Nisu. Zašto to danas činimo i zašto danas nemamo osjećaj spram zajednice? Jedan od razloga je slaba svijest o značenju i sadržaju i ovih osnovnih načela vjere, poput šehadeta i dzemata ili zajednice. Dzemat ili zajednicu trebamo uzimati, njegovati i stititi kao drugi svoj dom.
Među narodnim mudrostima nalazimo i onu koja kaže da onaj koji ima manjkavo znanje trči da na svakom mjestu ispriča sve što zna. Oni koji imaju pravo znanje, oni se ne uključuju u rasprave bez pravog povoda i razloga, oni najčešće šute. To je poput kutije šibica. Kad u njoj ima nekoliko šibica i protrese se, ona zazveči, ali kada je puna, kako god se okrene, ne čuje se ništa. Oni koji su puni znanja, oni su poput pune kutije šibica.
Isto kao sto ahlak – ponasanje nije puka teorija vec je vise praksa, tako isto je i nasa cista vjera Islam. Ako vlasnik neke građevinske firme postroji svoje radnike, zidare, tesare… I mjesec dana im svaki dan drži predavanje o građevini, propituje ih i ocjenjuje spram količine znanja koju su usvojili iz njegovih predavanja, hoće li opstat takva firma? Hoće li išta zaradit? Neće. Propast će. Zašto? Zato što te firme zarađuju i bivaju plaćene za učinak svog rada, za zgradu koju podignu, put koji naprave itd.
Danas je veoma moderno čitati islamske knjige i sa facebooka uzimati instant znanje. To je INN. Veoma je moderno i tražiti mahane kod drugih pa onda istima na te mahane citirati Poslanikove hadise? No, na koji se to način radi. Najčešće na način da ponizimo osobu kojoj to spočitavamo a ujedno sebe pokušamo uzdići u društvu u kojem to činimo. Veliki broj teoretičara vjere imamo a mali broj pravih praktičara. Citiramo Poslanika islama a pri tom smećemo sa uma njegovu blagost i narav. Uzvišeni Bog Poslanika opisuje na slijedeći način: A ti si, zaista, najljepše ćudi! (El-Kalem, 4). Ili… “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Tevba, 128.) “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali”. (Enbija,107)
Historičari navode da se Božiji Poslanik prema običnim ljudima uvijek ophodio plemenito. Nikada se nije ophodio loše ili nedolično prema nekome, a veoma lahko je prelazio preko grešaka drugih ljudi. Nije osjećao zlobu ni prema kome, nikome se nije svetio. U Bici na Uhudu mekanski mušrici su se ponašali zvjerski. Čak su nakon šehadeta hazreti Hamze njegovo tijelo skrnavili. Nasuprot takvom ponašanju, Božiji Poslanik je nakon osvajanja Mekke, u vrijeme kada su mekanski nevjernici očekivali odmazdu rekao: “Danas je dan milosti!ˮ
Ponekad su neki ashabi od njega tražili da prokune nevjernike, a on je odgovarao: “Ja nisam došao da proklinjem, već sam poslat kao milost.ˮ
Draga braćo, vidimo da naša pripadnost vjeri znači pripadnost zajednici vjernika. Unutar ove zajednice mi treba da se ponašamo odgovorno. Ne smijemo dozvoliti sebi mnoštvo riječi a nimalo konkretnog rada. Nema smisla da činimo zulum jedni drugima a citiramo hadise Poslanika a.s. – da tražimo mahane drugih a svoje previđamo, prenosimo tuđe riječi a zikr izostavljamo pod opravdanjem da nemamo vremena za njeg.
Životne prilike, naravno, donose kušnje, no: “O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Bog je zaista sa strpljivima”. El-Bekare, 153.
Nekom su bliži neki stavovi, nekom neki drugi, no, hajmo počinjati od toga da smo vjernici, neka nam to bude na prvom mjestu. Ne dozvoljavajmo sebi unutar islamskog bratstva da nam brat u safu, rame uz rame s nama u namazu, bude dalje nego neko ko je danas na pijaci dok mi obavljamo džumu namaz. Ne dozvoljavajmo sebi da nam prvi komšija bude daleko. Možda komšija i bude nezgodan, ali radije se upitajmo koliko smo učinili da nam bude zgodan. Ako ga i ne možemo promijeniti možemo to iskoristiti da osaburimo pa da nam on, kakav god je, bude razlogom druženja s Bogom, jer Bog je sa strpljivima. Kad nam neko kaže za dobra hećima pa odemo i izliječimo se, zahvalni smo čovjeku koji nas je njemu uputio. Nema razloga da taj oblik zahvalnosti ne primijenimo i na one koji od nas traže strpljivost i u Božiju blizinu nas dovode time.
Namaz čuva i jača sabur. Sabur je drvo koje se zalijeva vodom namaza, a tijelo je to koje postaje živo i pokretljivo uz pomoć namaza. Sve riječi u namazu i svi postupci u njemu potiču otpornost i postojanost i ukoliko se na namaz gleda ovim očima, dobit ćemo novu sliku namaza, koja je veoma prijatna i privlačna. A u svakom namazu učenjem Fatihe mi svjedočimo: Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!
Zato, smatram, i za probleme u društvu koje imamo, naše međusobne relacije treba tražiti pomoć od Boga. Upustva za traženje pomoći su u časnoj knjizi Kur’anu a lijek je u njihovom sprovođenju. Naredba namaza je recept, a tableta-lijek je naše obavljanje namaza. Naredba sabura je recept, no sam recept nikog nije izliječio, možeš ga privijat na bolno mjesto koliko hoćeš, nema olakšanja dok se lijek ne uzme, dok se recept u djelo ne sprovede.
Molim Allaha da nas uputi na pravi put! Amin!
