Dunjaluk možeš zamjeniti džennetom ili džehennemom – Ahiret je život stvarni

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
26 Redzep – 1436.H. / 15 Maj 2015.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Dunjaluk možeš zamjeniti džennetom ili džehennemom – Ahiret je život stvarni

hutbaNeizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Dva su svijeta gdje čovjek obitava, Dunjaluk i Ahiret. Ahiretsko stanje se razlikuje od života ovdje. Na oba svijeta se živi ali ti životi nisu istovjetni. Dunjalučki život je podložan stalnim kretanjima i promjenama. Stvorenja Božija rastu i razvijaju se. Čovjek prolazi kroz faze životne: djetinstvo, mladost, zrelo doba, starost i potom umire. Ovdje, na Dunjaluku se jedino starost istovremeno i želi i mrzi. Mladi žele ostariti i penziju docekati, a stari, starost preziru jer znaju da poslije nje slijedi smrt. Dunjaluk je svijet odlaska Ahiretu vječnoga života. Na Dunjaluku smrt je izmiješana sa životom. Na Ahiretu nema smrti. Na ovom svijetu stvari mijenjaju oblik i stanje, živo postaje neživo a iz neživog Allah stvara živo. Naše tijelo koje je sad živo spadalo je u neživu tvar. Kad ga duša napusti opet će se vratiti neživom svijetu. Na Ahiretu je sve život. Tamo je svaka stvar živa. Onaj svijet je živo biće i na njemu je sve sami život. Naši organi na Ahiretu imat će svijest i govor. „Danas ćemo im usta začepiti, a njihove ruke će nam govoriti i njihove noge će nam svjedočiti o onome što su radili“./Jasin, 65./. Tamo je čak i vatra živa, ona osjeća i aktivna je. Kur’an kaže: „Na Dan kada upitamo Džehennem: „Jesi li se napunio?“, on će odgovoriti: „Ima li još!“ /Kaf,30./.
Na ovom svijetu ništa ne možemo učiniti a da nas plodovi tog našeg rada ne dočekaju na Ahiretu. Na budućem svijetu nema zarađivanja. Tamo se objavljuju rezultati ispita. Ako bi neki student zatražio u vrijeme ispita da uči, reći će mu se da je vrijeme za učenje prošlo, te da je sada vrijeme za ocjenu. Hazreti Alija je rekao: „Danas je vrijeme rada a ne obračuna, dok će sutra biti vrijeme obračuna a ne rada“. Ljudsko tijelo, razum i snaga čovjeku podarena su oruđa za rad i treba ih iskoristiti prije nego budu oduzeta, prije nego se tijelo naše u tami kabura raspane. Kada rok prođe i duša ostavi tijelo, čovjek zabludjeli će reći: „Vratite me da uradim koje dobro djelo“./Mu’minun, 100./. Odgovor će biti negativan jer onako kako otpalu voćku nije moguće vratiti na granu tako nije moguće ni čovjeku na Dunjaluk nakon smrti opet doći.
Na ovom svijetu smo zajednica. Upućeni smo jedni na druge. Dobro koje pojedinci čine i zajednici koristi kao i obrnuto. Zlo koje ljudi čine ugrožava društvo u cjelini. Život u društvu nameće obavezu da spriječavamo jedni druge u činjenju loših djela jer se rezultat tog lošeg djelovanja u društvu cijelom osjeti. Utjecaj grijeha kojeg pojedinac čini na zajednicu, Poslanik je objasnio na primjeru putnika koji buši brod a drugi putnici na brodu smatraju da se to njih ne tiče. Takav odnos prema grijehu i toleriranje istog u društvu odvelo ih je u smrt. Da su ga spriječili spasili bi i sebe i njega. Na Ahiretu je drugačije. Tamo niko neće koristiti plodove tuđeg rada niti će ispaštati za tuđe grijehe. Onaj svijet razdvaja dobre od loših, griješnike od dobročinitelja. Tamo će biti rečeno: „Odvojite se vi koji ste činili zlo!“./Jasin,59./. Na Ahiretu niko tuđe breme neće nositi. Svako će kušati nagradu ili kaznu spram onoga što je ovdje činio. Među onima koji su Džennet kao nagradu zaslužili vladat će bliskost koju Kur’an opisuje riječima: „Sjede na divanima, okrenuti jedni drugima“./Hidžr, 47./. Među griješnicima vladat će odbojnost i neprijateljstvo. Kur’an ga opisuje ovako: „Kada jedna skupina uniđe, ona će stati proklinjati onu za kojom su se u nevjerovanju povodili“./A’raf, 38./.
Na Dunjaluku, vrlo često, na poziciji poštivanja i slave nalaze se ljudi koji posjeduju bogatstvo, vlast ili su iz ugledne porodice ili plemena. Njihova pozicija u društvu nije opravdana njihovom ličnom vrijednošću, već nekim vanjskim faktorom koji na Ahiretu neće značiti ništa. Ahiret ljude vrijednuje po onome šta su oni u sebi, po njihovoj vjeri, uvjerenju, ponašanju i djelu. Zli, nepokorni i moralno iskvareni ljudi koji su može biti na ovome svijetu od okruženja cijenjeni, na Ahiretu će biti dovedeni u ponižavajući položaj. Griješnici, tirani, oni koji su ovdje uživali visoke položaje a druge s oholoscu gledali i one koji su moralno živjeli prezirali, bit će iznenađeni kada baš te koje su nižim i nevažnim smatrali ne ugledaju sa sobom u patnji i muci ahiretskoj. Allah dž.š. kaže: „Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali pitat će se i koje smo ismijavali, da nam se nisu iz vida izgubili?“/Sad, 62-63./. Ibn Abas r.a., prenosi: „Ebu Džehl će govoriti: ‘Gdje je Bilal, gdje je Suhejb, gdje je Amar’? ‘U najboljem dijelu Dženneta’, odgovorit će mu se.
Na Dunjaluku smo voljom Božijom. Stvorio nas je kad je htio. Vrijeme koje nam je za dunjalučko boravište odredio najbolje je za nas i dat će nam On Uzvišeni da s ovog svijeta odemo u trenutku najboljem za nas. Tako nas Poslanik uči i mi u to vjerujemo. Naša je obaveza da poklonjeno vrijeme, tijelo, razum i snagu iskoristimo i sve to u službu Ahireta stavimo.
Allah dž.š. nam je dao likove. On je el-Musawir. Stvorio je čovjeka u najljepšem obliku. Mi nismo mogli uticati na to kako ćemo izgledati, koliko ćemo biti visoki, koje ćemo crte lica imati, koju boju kože, kose… Svojim djelima na Dunjaluku mi slikamo sebe ahiretskog. Utičemo na to kako ćemo na Ahiretu izgledati. U Muslimovoj hadiskoj zbirci stoji da je Abdullah ibn Omer od Poslanika prenio: „Ljudi će biti proživljeni prema svojim djelima“. To bi značilo da će naš fizički izgled kod proživljenja zavisiti od naše moralne izgrađenosti i stepena pokornosti Stvoritelju.
Džabir ibn Abdullah kaže: „Prisustvovao sam sijelu s Poslanikom kad je među nas došao čovjek svijetla lica, uredno počešljane kose, obučen u bijelo, nazvao je selam a zatim upitao: ‘Allahov Poslaniče, šta je Dunjaluk?’, Poslanik odgovori: ‘Period ljudskog života koji prođe kao san, ljudi će poslije njega biti nagrađeni ili kažnjeni’. ‘A šta je Ahiret’?, upita čovjek. Poslanik reče: ‘Vječnost, jedna grupa ljudi će tamo biti u Džennetu, a jedna u Džehenemu.’ Čovjek ponovo upita: ‘Allahov Poslaniče, šta je Džennet?’. Poslanik reče: ‘Zamjena za Dunjaluk onome ko ostavi Dunjaluk, vječni je užitak u njemu’. Čovjek upita opet: ‘Allahov Poslaniče, a šta je Džehenem?’. ‘Zamjena za Dunjaluk onome ko se u Dunjaluk zaljubi i njemu podredi’, reče Poslanik. ‘A koji su najbolji ljudi u tvom ummetu?’, upita čovjek. ‘Oni koji Dunjaluk žive pokoravajući se Allahu’, reče Poslanik. ‘A kako da se čovjek ponaša na Dunjaluku?’, upita čovjek. ‘Onako kako se ponaša onaj ko je izgubio karavanu i traži je’. ‘A koliko je između Dunjaluka i Ahireta?’. Poslanik odgovori: ‘Koliko između dva treptaja oka’. Poslanik je potom rekao: ‘To je bio Džibril, došao je da vas poduči kako da se odnosite prema Dunjaluku i da vas podstakne da stremite Ahiretu“. (Tenbihul-gafilin)
Hasan el Basri kaže: „Tragao sam za hutbom koju je Poslanik u posljednjim godinama svog života često držao, pa me uputiše jednom ensariji. Otišao sam kod njeg, bio je to Džabir ibn Abdullah. Upitao sam ga: ‘Da li si ti čuo Poslanikovu hutbu koju je on, s.a.v.s. često držao?’. Odgovorio je: ‘Jesam, čuo sam ga da je govorio: „Ljudi, Allah vam je dao putokaze pa ih slijedite. Odredio vam je cilj i opomenuo vas dunjalučkom prolaznošću pa se toga držite. Čovjek živi između dva straha, između prošlosti za koju ne zna kako će mu je Allah obračunati i između budućnosti u kojoj ne zna šta mu je Allah odredio. Neka se čovjek trudi da sam zarađuje za svoj život. Neka Dunjaluk iskoristi u ono što će mu koristiti poslije smrti. Svoju mladost neka iskoristi prije starosti a od Dunjaluka neka uzme ono što će mu koristiti na Ahiretu. Dunjaluk je stvoren za vas a vi ste stvoreni za Ahiret.
Tako mi Onoga koji upravlja mojim životom, poslije smrti nema druge prilike, niti poslije Dunjaluka ima drugo boravište osim Džennet ili Džehenem.“ (Tenbihul-gafilin) Džibril je došao Poslaniku i pred ashabima ga pitao o Dunjaluku i Ahiretu, o Džennetu i Džehenemu, kako bi mi, sljedbenici njegovi znali kako da se odnosimo prema njima. Džibril i Poslanik kroz dijalog kazuju nam šta je za čovjeka najbolje i šta treba izabrati da bi Dunjaluk bio zamjenjen vječnim užitkom. Treba izabrati pokornost jer ona čovjeka vodi vječnom užitku. Treba shvatiti prolaznost i kratkoću ovog ovdje boravišta i treba biti spreman žrtvovati se na putu dobra. Treba stremiti Allahovom i Poslanikovom zadovoljstvu.
Mi smo stvoreni za Ahiret. Ovdje smo da bi bili na ispit stavljeni. Ovdje smo da bi bilo bjelodano jasno kako se ponašamo kad nam se ukaže prilika da biramo, da biramo između dva puta, između dobra i zla, između pravde i nepravde, između poštenja i nepoštenja… Pred tim izborom, čovjek poklekne, savlada ga šejtan, obuzme ga Dunjaluk i zaboravi radi čega je ovdje. Uprkos jasnim putokazima iz Objave i divnim primjerima iz života naših velikana, mi i dalje funkcioniramo tako, da kad nam se nešto od dunjaluka nudi, mi bismo uzeli sve. U našem bosanskom društvu npr. postoje plaće od 5000 i mizerne penzije od 300 maraka. U našem društvu neki neradom stiču „bijeli hljeb“ a drugi nemaju ni za kakav hljeb. U našem društvu postoje porodice i familije iz kojih su svi zaposleni ali i one iz kojih niko ne radi. Ovi prvi nisu sposobniji od ovih drugih, samo su iskoristili svoj ili položaj sebi bliskog, ne poštujući proceduru ili istu prilagođavajući sebi.
Zašto nam je Poslanik uzor? Između ostalog i zato što nikad nije zloupotrijebio svoj položaj, nikad nije uzeo sebi ono što mu ne pripada i nikad nije svoju djecu i familiju smatrao važnijim u odnosu na druge. Alija r.a. je jedne prilike sugovornike upitao: „Hoćete li da vam pripovijedam o Fatimi r.a. najdražoj i najvoljenijoj kćerki Poslanikovoj?“. „Hoćemo“, rekoše. „Fatima je često sama mljela žito, od čega je dobijala žuljeve na rukama. Nosila je vodu kući u mješini koja joj je ostavljala trag na ramenima. Čistila je kuću, uslijed čega je prljala svoju odjeću. Jedne prilike u Medinu je dovedeno dosta ratnih zarobljenika, pa joj rekoh: ‘Otiđi Poslaniku i zamoli ga da ti da tog jednog zarobljenika kako bi nam bio ispomoć u kućnim poslovima’. Ona je otišla i zatekla mnogo ljudi oko Poslanika, kojima je on, s.a.v.s. nešto objašnjavao. Njena skromnost joj ne dopusti da se u njihovom prisustvu obrati Poslaniku, te se vrati kući. Sutradan Poslanik dođe njenoj kući i upita je: „Fatima, radi čega si juče dolazila?“. Ona se zastidjela i ništa Poslaniku ne reče. „Ja sam“, reče Alija r.a. rekao: „Poslaniče, Fatima je dobila žuljeve na rukama meljući žito, masnice na ramenima noseći vodu, stalno čisti kuću i radi druge poslove pa je mnogo umorna. Rekoh joj, stigli su ratni zarobljenici i savjetovah je da dođe kod tebe i zatraži jednog kako bi nam bio ispomoć.“ Fatima je tada dodala: „Alija i ja imamo samo jednu posteljinu, to je krzno od koze“. Poslanik na to reče: „Osaburi Fatima! I Musa a.s. i njegova žena su imali samo jednu posteljinu, to je bio Musaov ogrtač. Neka ti je Allah dž.š. stalno na umu, uvijek se boj Njega, uvijek budi u ibadetu i predano radi kućne poslove. Kad kreneš leći 33 puta prouči subhanallah, 33 puta elhamdulillah i toliko puta Allahu ekber. To će ti više pomoći nego zarobljenik kojeg bih ti poslao. Fatima r.a. je na to dodala: „Ja sam zadovoljna kada Allaha dž.š. i Njegovog Poslanika učinim zadovoljnim“. (Fedailul- eamal)
Šta je Džennet? Boravište onome ko nije zloupotrijebio Dunjaluk. Šta je Džehenem? Boravište onome ko je od Dunjaluka uzeo sve a zanemario Ahiret, zanemario pravdu, poštenje, skromnost…Između dva treptaja oka malo je vremena. Ahiretska boravišta su nam svakim proživljenim trenutkom bliže. Zato je svakog trenutka aktuelno sebe pitati: šta sam izabrao? Kratkotrajni užitak i vječnu patnju ili žrtvu na Dunjaluku i vječni užitak u okrilju Božijeg zadovoljstva. Uzvišeni Bože učini, nas sposobnim da uvijek pri izboru izaberemo ono s čime si Ti zadovoljan. Amin. Uzvišeni Bože, učvrsti nas na putu koji vodi onima koji okrenuti jedni drugima na divanima sjede u dzennetu, a spasi nas dzehennemske vatre. Amin!