Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
11 Sa’aban – 1436.H. / 29 Mai 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Briga o proslosti i dostojanstvu muslimana
Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Povijest, kako kaže profesor Mustafa Spahić, je ono što se istinski dogodilo, a historija ono što su ljudi zapisali da se dogodilo. U povijesti su pouke za one koji razum imaju. Kada učimo i promišljamo Kur’an zapazit ćemo da skoro njegovu trećinu zauzimaju kazivanja o prošlim narodima. Znamo da je Kur’an uputa za ljude pa prema tome ova kazivanja o prošlim narodima nisu u njemu navedena radi povijesnih činjenica nego, prvenstveno, radi uzimanja poruke i pouke. Allah dž.š. nam je objavio:“Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Bili su od njih moćniji i više tragova su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijeha njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio. Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moćan, On strahovito kažnjava”(El-Mu’min 21-22)
Bog dragi nas opominje narodima prije nas od kojih su neki dostigli veoma visok stepen civilizacije i imali veliku moć ali su zbog neprihvatanja vjerovanja doživjeli Božiju kaznu. U poukama iz kazivanja o narodima prošlim nauk je svakako da se pouka primi i iz svoje prošlosti. Mi ovih dana i ovih mjeseci se sjecamo dosta toga, od pocetka genocida, formiranja Armije RBiH, do stravicnih zlocina pocevsi od Bratunca, Kalesije, Prijedora, Tuzlanske Kapije, iduci tako u susret Srebrenici, najvecem zlocinu u civiliziranom svijetu.
Historija će biti ono što ostane zapisano a povijest je ono što još uvijek svako od nas zajednički i individualno zna i pamti o tim događajima. Pamćenje je, draga braćo, kao i naša polja koja s ovim proljećem obrađujemo, oremo i sadimo. Ako poljima ne posvetimo pažnju, trud, ako ih ne zasijemo, iz njih nemamo šta očekivat. Tako je i s pamćenjem. Ono se mora njegovati, njemu se treba posvetiti pažnja, ono se mora zaštiti, na hartiju prenijeti i zapisati. Pametan pise a budala pamti. Ako mi zaboravimo i ne održimo jakim u svom sjećanju ali i u svojim knjigama slovo o sebi, o svemu onom kroz što smo prošli u proteklim godinama, budite sigurni da će neko drugi zamijeniti činjenice i opisati ih onako kako njemu odgovara.
Iskoristimo ove datume i sjećanja koja nam se javljaju u vezi s njima da propitamo i druga svoja sjećanja, da sukladno kur’anskoj poruci uzmemo pouku iz onog što smo proživjeli za rad napretka u našem sutra. Zapitajmo se hoćemo li se prepustiti trci za dunjalukom pa da sebe dovedemo u situaciju da nas granate podsjecaju na ahiret ponovo. Hoćemo li se međusobno zavađati zbog nebitnih i perifernih sitnica ili ćemo zbog svjesnosti svoje uloge dati prednost zajedništvu, dobru, radu i trudu nasuprot nemara i izgubljenosti. Hoćemo li naše ratne sobe i muzeje posjećivati s osjećajem duga i obaveze vodeći svoju djecu za ruke i pokazujući im istinsko lice naše prošlosti ili ćemo ih prepustiti same sebi i onima koji se trude tu istu prošlost minimizirat, prikazat neznatnom.
Skoro će doći vrijeme kada će sa ovog dunjaluka Bog sebi uzeti sve žive sudionike naše borbe i naše odbrane. Nas koji u svojim sjećanjima jasno i živo nosimo znanje o onom što je bilo i kako je bilo. Ne smijemo biti nemarani spram naše djece, spram ostavljanja tragova o našim iskustvima, istini o onom što je bilo. Na ulaz u svako selo ili zaseok treba nam spomenik na hrabre sehide. Treba kraj tih znakova da zastanemo, Fatihu proučimo i našoj djeci ostavimo u emanet sjećanje o poštivanju i naše prošlosti i naših velikana. Bojim se da smo u prenošenju tih poruka škrti, bojim se da se zbog raznoraznih događanja i u nas same uvukla sumnja. Kur’an nas upozorava na važnost uzimanja pouke i opominje kaznom za one koji pouku ne uzimaju.
Sve je više vidljivo da mlađe generacije koje dolaze na rukovodeća mjesta u našem društvu koji nisu pamtioci naše odbrane zanemaruju njenu važnost i čuvanje slova o njoj. Ne smijemo sebi dopuštati da svaka generacija živi kao da je Bosna s njom nastala jer time, kako nam prošlost svjedoči, svaka generacija prolazi kroz ista iskušenja i iste patnje, pa nam se genocid ponavlja po 11 ili ko zna koji put. Mi koji pamtimo i koji smo proživjeli moramo svoja iskustva i pouke prenijeti njima kako bi i oni pamtili i okoristili se njima, s Božijom pomoći. Kao što ne smijemo dopustiti da nam plodna zemlja u korov zaraste zbog našeg nemara tako ne smijemo dopustiti ni da sebe lišimo pouke i plodova naše prošlosti. Prenošenje istine o onom što je bilo sa svim njenim poukama na nove generacije naš je emanet koji ne smijemo iznevjeriti. Zbog svega navedenog muslimani bezrazložno nesmiju da poginju svoje glave pred dušmanima koji u svojoj aroganciji prelaze svaku mjeru. Allah dz.s. nam u 139. ajetu Sure Alu Imran zabranjuje da gubimo odlučnost i da se žalostimo: I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici!
U citiranom ajetu Allah dz.s. obećava, a On ispunjava Svoja obećanja da će istinski mu’mini biti superiorni u odnosu na druge ljude. Allahu dž.s. pripada sva veličina, kao što stoji u prvom dijelu 10. ajeta Sure Fatir: Ako neko želi veličinu, pa u Allaha je sva veličina… Islam odbija slabost i poniženje svojih pripadnika i u isto vrijeme traži od njih izgradnju dostojanstva i samopoštovanja, bez oholosti. Kaže Allah dz.s. u drugom dijelu 8. ajeta Sure El-Munafikun: A snaga je samo u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju. Dobronamjeran insan se pita kuda vodi ovaj opasni virus islamofobije, čemu toliki strahovi i mržnje i zašto se ulažu tolika materijalna dobra da bi od Allahova dz.s. puta odvraćali? Odgovare na ova pitanja nalazimo u 36. ajetu Sure El-Enfal: Uistinu kafiri troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će, zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti…
Allah obecava da njegovo svjetlo niko nece ugasiti i uprkost njihovim tolikim naporima mi vidimo da svakodnevno ljudi bez icije prisile i samoinicijativno prelaze u cistu vjeru Islam. I nama ovdje netreba niko govoriti i predavanja drzati da trebamo zajedno zivjeti jer mi to zivimo stoljecima i zivjeli smo u Bosni. Nama to nije problem, bar nama Bosnjacima. Mi znamo da zivimo u multikultularnom svijetu, samo nam treba vise dostojanstva i drzanja do nase vjere, da se ne stidimo nase vjere, da prihvatamo sve ono sto je dobro pa makar dolazilo i od Jevreja a odbijamo ono sto je lose pa makar dolazilo i od muslimana. Koliko neprijatelji islama ulažu u odvraćanju od Allahove dz.s. vjere i koliko se trude da utrnu Njegovo svjetlo!? Koliko je samo elektronskih i printanih medija u jednom safu, protiv islama i muslimana? Koliko je dušmana bilo i koliko ih ima u borbi protiv nas Bošnjaka, a neki od nas se uprkos tome još uvijek imamo potrebe dodvoravati, izvinjavati i pravdati!
Cinjenica je da smo i mi sami nekada svojom gluposcu i nehatnoscu oruzje samih onih koji rezisiraju ljudsku povijest i svakodnevne pojave. Pa tako i napad u Parizu. Satiricni magazin je jedva prezivljavao i skoro da se ugasio. A onda se naslo par ljudi koji su mozda bili muslimani ali samim tim radili protiv Islama i muslimana pa uradili ono sto su radili i time danas ucinili isti taj Magazin jednim od najprodavanijim i najtiraznim listom. A niko ga nije ni citao niti karikature Poslanika vidjao ili pak mali broj citaoca. Zar nam to treba?? Osudjujemo napad skorasnji u Zvorniku, al to je cin pojedinca i kako se na kraju ispostavilo nije uzvikivao Allahu ekber sto su neki jedva docekali kao na noz pa objavili na TV-u. To sto je on uradio nema nikakve veze sa cistom vjerom Islamom.
Mi smo ponosan narod koji je pokazao da u 20 godina od rata nije bilo ni jednog jedinog primjera osvete. I zbog toga a i zbog strasnog genocida neću moj narod i ja kad odem, da mojom Domovinom Bosnom i Hercegovinom mi Bošnjaci hodamo pogetih glava i neću da se dušmanima izvinjavamo i slušamo njihove isprazne priče o multikulturi i toleranciji, dok nas kontinuirano ubijaju i uništavaju, a mi Bošnjaci stoljećima živimo u miru i toleranciji i to nas opet nije amnestiralo od stravičnih genocida i zločina koje su dušmani činili nad nama. Nakon ubistva i spaljivanja bratunačkih dječaka, braće Hajrudina i Nurdina Omić, koji su kada su ubijeni rukama srpskih zločinaca imali samo devet i jedanaest godina, a prije par dana su im u jednom tabutu ukopane u kabur samo tri kosti, i to zajedno, u jednom tabutu, nema nam pravo niko govoriti o civlizaciji i moralu. Hoću da kada se moje vođe pojave svi drugi zašute, a kada nešto kažu, da se toga i drže! Hoću da me predstavljaju oni koji se boje Allaha, jer sam tada siguran da će i kada su uslovno rečeno „sami“ štititi moje interese i interese moga naroda! Hoću da me u diplomatiji predstavljaju oni koji imaju poštovanje prema mome izmasakriranom narodu! Hoću da vlasnici firmi ne zloupotrebljavaju socijalnu krizu i radnicima umjesto plata daju sadaku! Hoću da ljudi iz islamskog svijeta ulažu novac u moju Domovinu i da dobit pošteno dijele sa radnicima, a ne da ekstra profit nose izvan moje Domovine, a radnicima daju mrvice! Hoću da su nam čiste avlije, ulice i naselja! Hoću da Bošnjaci ne premeću po kontejnerima u potrazi za koricom hljeba! Hoću da uzor Bošnjakinjama budu njihove čestite majke i nene!
Prenosi Sevban r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Allah mi je sastavio Zemlju, pa sam vidio njen Istok i Zapad i moj ummet će doći dotle, dokle sam vidio. Date su mi dvije riznice: bijela i crvena. Molio sam svoga Gospodara da ne uništi moj ummet glađu i da moj ummet ne uništi sa neprijateljem koji će ih poniziti. Gospodar mi je rekao: “O Muhammede, Ja sam dao odredbu i ona se ne može promijeniti. Odredio sam da tvoj ummet neće biti uništen glađu i da ga neću uništiti sa neprijateljem, pa makar se oni udružili sa raznih strana svijeta, sve dok jedni druge ne budu uništavali i zlo činili.” (Muslim) Obećanje Gospodara svjetova je istinito i ono se nikada ne može dovesti u pitanje. Muslimani su dužni da u svakoj životnoj situaciji čuvaju svoje dostojanstvo, da ne dovode u pitanje svoj ponos i da ne dozvole sebi i drugim muslimanima i najmanje poniženje. Zato, budimo časni, ponosni i moralni i stalno se trudimo da pružimo maksimum svoga napora na putu uzdizanja Allahove, subhanehu ve te’ala, Riječi i čuvajmo našu i čast drugih mu’mina! Allah dz.s. nam je obecao da nas nece glad unistiti niti neprijatelj sa vana. Zato se trebamo upitati sta da uradimo kako sami sebe iznutra – sektastvom nebi pojeli, kako sebe nebi samounistili, kako sebe sami nebi na rub srama doveli, kako sami sebe nebi ubijali, kako nam se nebi dogadjalo ono sto se danas u svijetu dogadja a to je borba, za prevlast i nadmoc jednih nad drugima a obje strane tvrde i jesu muslimani. Svakome onome kaze Boziji Poslanik koji izgovori Sehadet nama je njegova krv, cast i imetak sveti. I zato braco draga, cuvajmo se samounistenja, to nam je najveci neprijatelj.
Molim Allaha dž.s. da nas učvrsti na putu islama, da nas učini ponosnim i dostojanstvenim, da nas učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da se smiluje našim umrlim roditeljima i dobrim precima koji su na nas prenijeli svjetlo islama, da uputi našu djecu i učini prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
