Promjena Kible

Islamska zajednica u austriji – Dzamija Braunau – Mesdzid Mauerkirchen –
– 16. ša’ban 1433.H. / 06. juli 2012.g.
PROMJENA KIBLE
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Draga braćo u islamu! Danas 16. ša’bana 1433. godine po Hidžri, 06. jula 2012. godine, hutbu sam naslovio sa „Promjena Kible“. Za pomenutu temu sam se opredijelio u povodu sjećanja na događaj promjene Kible, koji se desio u mjesecu ša’banu, druge godine po Hidžri.
Ovaj događaj spada u red značajnih događaja iz historije islama. Kada ga smjestimo u historijski kontekst, u kojem su muslimani bili malobrojni i gdje im je svakodnevno prijetila opasnost od zajedničkog napada mušrika i Jevreja Medine i Hajbera, a za nekoliko mjeseci se deslila bitka na Bedru, prva i najznačajnija bitku u islamu, onda ovaj događaj dolazi kao veliko ohrabrenje za Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ashabe.
O događaju promjene Kible, govore 142. i 143. ajet Sure El-Bekare:
سَيَقُولُ السُّفَهَاءُ مِنْ النَّاسِ مَا وَلَّاهُمْ عَنْ قِبْلَتِهِمْ الَّتِي كَانُوا عَلَيْهَا قُلْ لِلَّهِ الْمَشْرِقُ وَالْمَغْرِبُ يَهْدِي مَنْ يَشَاءُ إِلَى صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ(142) وَكَذَلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا لِتَكُونُوا شُهَدَاءَ عَلَى النَّاسِ وَيَكُونَ الرَّسُولُ عَلَيْكُمْ شَهِيدًا وَمَا جَعَلْنَا الْقِبْلَةَ الَّتِي كُنتَ عَلَيْهَا إِلَّا لِنَعْلَمَ مَنْ يَتَّبِعُ الرَّسُولَ مِمَّنْ يَنقَلِبُ عَلَى عَقِبَيْهِ وَإِنْ كَانَتْ لَكَبِيرَةً إِلَّا عَلَى الَّذِينَ هَدَى اللَّهُ وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيُضِيعَ إِيمَانَكُمْ إِنَّ اللَّهَ بِالنَّاسِ لَرَءُوفٌ رَحِيمٌ(143(
Neki razvratnici od ljudi će reći: “Šta ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?” Reci: “Allahov su Istok i Zapad! On ukazuje na pravi put onome kome On hoće.(142) I tako smo vas učinili srednjim ummetom da budete svjedoci ljudima i da Poslanik (sallallahu alejhi رe sellem) bude vaš svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika (sallallahu alejhi رe sellem) i na one koji će se stopama svojim vratiti – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah neće dopustiti da propadne vaš iman. – A Allah je prema ljudima zaista blag i milostiv.(143)

Allah, dželle še’nuhu, naređuje muslimanima da promijene Kiblu, 16 mjeseci nakon Hidžre. Do tog trenutka muslimani su se okretali prema Mesdžidu-l-Aksau. To je ujedno bio nagovještaj da će se uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć muslimani ponovo vratiti u Meku, jer se Hidžra muslimana završava njihovim povratkom na prostore sa kojih su protjerani, kao što je to bio slučaj i sa ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.

I moja i tvoja hidžra brate se završava u našim mjestima rođenja ili mjestima odakle smo protjerani, a nikako po bijelom dunjaluku, gdje mnogi od nas danas vehnemo, vehnemo ponekada toliko zudeci za ovodunjaluckim bogatstvom, osjećajući tegobu i tjeskobu! Naša nas hidžra obavezuje da se organiziramo i samoorganiziramo i glasanjem za naše prijeratne općine pomognemo da sačuvamo cjelovitost naše drage Domovine Bosne i Hercegovine, koja to od nas očekuje, a na to nas obavezuju rijeke mubarek šehidske krvi, dove i suze majki i očeva bosanskih šehida, koje se slivaju niz njihova od tuge naborana lica, na kojima su te iste suze napravile brazde, u koje jedna za drugom uranjaju, a kada nabujaju bivaju obrisane krajevima mirišljivih šamija i rubaca nasih nana i majki, drhtavim i žuljevitim vrijednim rukama, koje se nikada nisu štedile od poštenog posla, obavezuju nas nesigurni i zamagljeli pogledi bosanske mladosti i sirotinje i kamen i drvo i ilovača i rijeka i potok i ćuprija i nakrivljeni i zarasli nišani naših predaka u Podrinju, Istočnoj i Zapadnoj Hercegovini, Posavini i Sjevernoj Bosni!

I naša hidžra se braćo završava tek onda kada se slobodno i uzdignutih čela vratimo na naša ognjišta, kada ih kultivišemo i rekonstruišemo naše kuće i prateće objekte, onda kada mojim i tvojim plućima prostruji zrak, kakvog na drugom mjestu nema. Naša hidžra će biti potpuna tek onda kada budemo slobodno padali Allahu, subhanehu ve te’ala, na sedždu na mjestima gdje su to činili naši preci. Nemoramo se fizicki vratiti, al moramo svoje staro ognjiste sacuvati, ocuvati i kultivisati, dok mi u tudjini zaradjujemo halalom i druge time pomazuci a i sebi i svojim porodicama olaksavajuci.

Prenosi El-Berra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okrećući se prema Bejtu-l-Makdisu, šesnaest ili sedamnaest mjeseci, a želio je da njegova kibla bude Ka’ba, pa je prvi namaz koji je klanjao (cio) prema Ka’bi ikindija namaz, a sa njime je klanjao jedan broj ashaba, pa je jedan od njih prošao pored mesdžida dok su ovi bili na ruku’u i rekao: “Allah mi je svjedok, da sam klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, u pravcu Ka’be, pa su se svi okrenuli prema Ka’bi!”

Okretanje muslimana u namazu prema Bejtu-l-Makdisu, je bila praksa sljebenika Knjige (Jevreja i Kršćana), tako da su Jevreji provocirali muslimane govoreći im kako ih muslimani nemaju u što pozvati, te da čak slijede i njihovu kiblu, da je samim time jevrejska vjera prava vjera i da je njihova kibla i kibla muslimana. Okretanje muslimana prema Mesdžidu-l-Aksau je bila naredba Gospodara svjetova, koja nije izrečena Kur’anskim tekstom, nego vahjom-objavom Poslaniku, da bi nakon toga došla precizna Kur’anska naredba, koja ostaje konačnom, a ona podrazumijeva okretanje prema Ka’bi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao u mesdžidu Beni Seleme, podne namaz kada mu je došla Objava da se okrene u pravcu Ka’be, pa je po tome ovaj mesdžid dobio naziv “Mesdžidu-l-Kibletejn” (Mesdžid sa dvije kible).
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je bio potišten i uznemiren, što se Ka’ba i Meka nalaze u rukama idolopoklonika, te je žudio za Kabom, želeći da ona bude kiblom muslimana. Objavljivanje 144. ajeta Sure El-Bekare, obveseljava Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i nagovještava mu skori dolazak u Meku:
قَدْ نَرَى تَقَلُّبَ وَجْهِكَ فِي السَّمَاءِ فَلَنُوَلِّيَنَّكَ قِبْلَةً تَرْضَاهَا فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّوا وُجُوهَكُمْ شَطْرَهُ وَإِنَّ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ لَيَعْلَمُونَ أَنَّهُ الْحَقُّ مِنْ رَبِّهِمْ وَمَا اللَّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا يَعْمَلُونَ
Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu i Mi ćemo sigurno učiniti da se okreneš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Mesdžudu-l-Haramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova, a Allah motri na ono što oni rade.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je mjesec ša’ban, u kojem se desila promjena Kible obilježavao postom, o čemu govori slijedeća predaja:
عَنْ أَبِي سَلَمَةَ قَالَ سَأَلْتُ عَائِشَةَ رَضِي اللَّه عَنْهَا عَنْ صِيَامِ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَتْ: “كَانَ يَصُومُ حَتَّى نَقُولَ قَدْ صَامَ وَيُفْطِرُ حَتَّى نَقُولَ قَدْ أَفْطَرَ وَلَمْ أَرَهُ صَائِمًا مِنْ شَهْرٍ قَطُّ أَكْثَرَ مِنْ صِيَامِهِ مِنْ شَعْبَانَ كَانَ يَصُومُ شَعْبَانَ كُلَّهُ كَانَ يَصُومُ شَعْبَانَ إِلاَّ قَلِيلًا” (مسلم)
Prenosi Ebu Seleme: „Upitao sam Aišu, radijallahu anha, o postu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je kazala: “On je postio toliko da bi kazali da neprekidno posti i mrsio bi dok ne bi kazali da ne posti (nafile), a nisam ga nikada više vidjela da posti od mjeseca ša’bana; postio je cijeli ša’ban i postio je ša’ban osim nekoliko dana!” (Muslim)
U drugoj predaji stoji:
عَنْ أَبِي سَلَمَةَ أَنَّ عَائِشَةَ رَضِي اللَّه عَنْهَا حَدَّثَتْهُ، فَقَالَتْ لَمْ يَكُنِ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَصُومُ شَهْرًا أَكْثَرَ مِنْ شَعْبَانَ فَإِنَّهُ كَانَ يَصُومُ شَعْبَانَ كُلَّهُ وَكَانَ يَقُولُ: “خُذُوا مِنَ الْعَمَلِ مَا تُطِيقُونَ فَإِنَّ اللَّهَ لَا يَمَلُّ حَتَّى تَمَلُّوا” وَأَحَبُّ الصَّلَاةِ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَا دُووِمَ عَلَيْهِ وَإِنْ قَلَّتْ وَكَانَ إِذَا صَلَّى صَلَاةً دَاوَمَ عَلَيْهَا (بخاري)

Prenosi Ebu Seleme da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Niti u jednom mjesecu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije više postio od ša’bana i postio ga je cijelog. Govorio je: “Činite onoliko koliko možete, jer Allahu neće dosaditi (ibadet) dok vama ne dosadi!“ Najdraži namaz za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bio onaj koji je činio stalno, makar ne bio velik i kada bi klanjao namaz (nafilu) to bi redovno činio.” (Buharija)
Draga braćo, ispunimo mjesec ša’ban pojačanim ibadetom, kroz post što većeg broja njegovih dana, učenjem Kur’ana, klanjanjem nafila i činjenjem dobra, kako bi što spremniji dočekali mubarek mjesec ramazan! Na taj način ćemo se inša-Allah približiti našem Gospodaru i zaslužiti Njegovu milost. Postimo ako nista vise i manje onda, ako mozemo ponedeljak i cetvrtak. Tako je Poslanik radio.

Braćo! Neka nas sjećanje na događaj promjene Kible podjesti da je Ka’ba kao Kibla muslimana nepromijenjena do Sudnjega dana! Preispitajmo se u kom pravcu se zaista okrećemo i je li naša kibla uistinu Ka’ba ili nešto drugo! Ne dozvolimo da nas prokleti šejtani zavaraju i da zaboravimo na naše islamske obaveze!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi svim ugroženim ljudima, a posebno našoj braći u Siriji, potlačenima daj slobodu i sigurnost, a tlačitelje ponizi i spriječi u zulumu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, ne dozvoli nam da se u dobru zaboravimo i osilimo, sačuvaj nas oholosti, pohlepe, zavidnosti i kukavičluka, učini nam Kabu našom vječnom Kiblom, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
و السلام عليكم و رحمة الله!

Check Also

RAMAZANU STA NAM OSTAVLJAS

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji– Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 02. SEWWAL – 1442.H. …

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA–PORUKA

Imam Abdulah – ef. Čajlaković – 13. Maj 2021 g.MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN خطبة عيد …