Zasto gubimo Jerusalem

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
02 Dzumade -l- Ula – 1439.H. / 19 Januar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Zasto gubimo Jerusalem

Hvala Onome Koji je dostojan svake hvale i Koji hvalu obilno nagrađuje (لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ – Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacjelo, još više dati…); neka su salavat i spas na Muhammeda a.s. na koga salavate donose i Allah Uzvišeni i Njegovi meleki!

Postovani dzemate;

„A njih smjenise zli potomci, koji molitvu napustise i za pozudama podjose; oni ce sigurno zlo proci.“ (Merjem, 59)
Citirao sam ajet na koji zelim da svi obratite paznju. Mnogo se prica o desavanjima u Siriji, Burmi i Rohinja Muslimanima, a u zadnje vrijeme o desavanjima u Gazi i Jerusalemu. I osjecam da kao Musliman, vidite sve ove rasprave koje svako vodi na facebook-u, troseci vrijeme, ljudi se svadjaju, proklinju jedni druge zbog razlicitih misljenja, ljudi sumnjaju u Allaha s.w.t. Pitaju se zasto se ovo nama desava. Zasto Allah radi ovo nama, muslimanima. Zasto Allah ne pomaze Muslimanima. Zasto dozvoljava Allah da nas Jevreji i Krscani tlace. Zasto kao Muslimani moramo prolaziti kroz sve ove poteskoce. Pa sam pronasao ajet koji sam citirao na pocetku Hutbe. Za mene on je dovoljan za svaku osobu koja slusa i cuje. Zelim da zaista obratite paznju na ovaj ajet.
Allah s.w.t. u ovom dijelu sure Merjem govori o narodima koje spominje, narodima Ibrahima, Jakuba, Idrisa a.s. I onda govori o narodu koji ih slijedi, ili ce ih slijediti, koji ce napustiti njihovu Molitvu – Namaz ili su je napustili i koji slijede svoje strasti. I ovi narodi, ovi ljudi ce pasti u zabludu.

Dakle, Allah nam govori o dvije stvari koje ce prouzrokovati zabludu – sramote, koje ce baciti Muslimane na koljena. I to je za nas dovoljno da bi smo razumjeli zasto smo u stanju u kojem jesmo. Sve dok smo narod koji napusta Namaz, koji se ne moli i sve dok slijedimo svoje strasti, tako mi Boga, pobjeda od Njega nece doci. Kako mozemo spasiti Gazu i Jerusalem, kada ni sami sebe ne mozemo spasiti. Allah kaze: “…sebe i porodice svoje cuvajte od vatre…” (At-Tahrim, 6).
Prvo nam kaze da spasimo sebe. Kakav spas cemo naci uzvikujuci o Jerusalemu, kada se nakon toga vratimo svome domu i ne provedemo noc trazeci pomoc od Allaha. Kome se oni ljudi obracaju kada uzvikuju, kada se obracaju i protestvuju ispred ambasada, a onda kada dodju kuci ne udostoje se cak ni da pruze ruke ponizno prema Allahu, niti da se mole Bogu, klanjajuci namaz, kako mozemo ikad ocekivati pobjedu. Poznat nam je Kuranski ajet: „Allah nece izmjeniti stanje jednog naroda, dok on sam sebe ne izmjeni.“ (Ar-Rad, 11)
Pa ako zaista zelimo blagostanje i mir, tako mi Allaha, ona pocinje u kuci, upravo sada, svakog od nas. I ako zaista zelimo pomoci Gazi, mjenjajmo sebe. To ce biti mali korak koji vodi velikim promjenama. Mjenjajmo se mi, pocnimo klanjati, davati zekat, probudimo svoju savjest, dajimo sadaku, pomozimo siroceta, pomozimo udovicu i tako mi Allaha on nas nikada nece poniziti. Ako zelite znati zasto smo ponizeni, to je zbog nasih grijeha. Omer ibn Hatab kada je poslao svoje vojske, u vrijeme hilafeta, drzeci im hutbu uvijek bi im govorio. „Zapamtite, nemamo nista vise od nevjernika, osim cinjenice da mi vjerujemo u Allaha, a oni ne“. I to je ono sto je donosilo pobjedu Omeru r.a. kao najvecem osvajacu i ashabima. I to ce i nama donijeti pobjedu. Ako zaista zelimo slobodu i pobjedu, tako mi Allaha pobjeda pocinje u kuci.

Jedne ramazanske noći, halifu Omera r.a. su pozvali na iftar. Na sofru iznijeli svakovrsnih nimeta želeći mu iskazati gostoprimstvo i poštovanje. Počastili su ga i šerbetom od meda. Kad je vidio da su iznijeli to šerbe, zatražio je da ga sa sofre sklonu, ne želeći ga piti. „Zašto da ga uklonimo?“, upitaše. On reče: „Kada ovaj ummet koji je dostigao spas i nad kojim sam upravljanje primio na sebe počne na svojim soframa piti šerbe od meda, tada ću i ja moći to šerbe piti! Dok muslimani, čije sam poslove prihvatio ne mogu naći ni bunarsku vodu za piće, pijenje mednog šerbeta na ovom mjestu se ne može usaglasiti sa islamskom pravdom! Ja sam pod takvim teretom da, ako na zemlju jedna kap krvi zbog tiranije padne, ta kap postaje provalija koja će Omera progutati“.
Ovakav Omer, halifa el- Faruk, mogao je biti onaj koji je u knjigama predhodnim opisan, kao onaj koji će ključeve Jerusalima, onog grada iz kojeg je Poslanik na Mi’radž otišao, preuzeti.

Da bi predali grad u muslimanske ruke, stanovnici Jerusalima su postavili čudan uslov. „Grad ćemo predati čovjeku čiji opis odgovara onome koji je u našim svetim knjigama“, rekli su. Ebu Ubejde o tome obavijesti halifu, a on odmah krenu iz Medine ka Jerusalimu. Iz Medine je krenuo sa svojim slugom i jednom jahalicom koju su jahali naizmjenično.

Pred sami ulazak u Kuds, red je došao da Omerov sluga jaše. Halifa je u grad ušao vodeći konja. Kad je taj prizor vidio patrijarh Sofronije, uzviknuo je: „Vaša država će ostati vječno, jer nepravedna vlast traje jedan čas, a pravedna do Sudnjega dana“.
Za razliku od patrijarha, komadant muslimanske vojske, Ebu Ubejde je zbog ovoga prizora negodovao i rekao: „Ne dolikuje halifi da u tako oskudnoj odjeći i ulazeći pješke preuzima ključeve Kudsa“. Halifa ga potapša po prsima i reče: „Da mi je to rekao neko drugi ne bih se čudio, a ti, o, Ebu Ubejde, znaš da smo bili poniženi, prezreni i slabi, pa nas je Allah uzvisio Islamom. Tako mi Allaha kad god budete tražili ponos mimo Islama, Allah će vas poniziti“.
Prije ulaska u Jerusalim, halifa Omer r.a. se obratio okupljenim muslimanima: „O ljudi, popravite svoju unutrašnjost, popravit će se i vaša vanjština. Brinite se i radite za ahiret, neće vam faliti dunjaluka. Ko želi da osjeti džennetski miris i užitak, neka se drži džemata, jer šejtan je uz čovjeka koji je sam, a od dvojice je odmah dalje“.

Ovih dana se diljem svijeta islamskog, pa i šire, demonstrira protiv najsvježijih odluka velikih centara moći u vezi sa Jerusalimom.
Muslimani, ali i drugi, dobronamjerni i pravde željni ljudi, ne prihvataju odluke moćnih koje ponižavaju jedne, a nepravedno i neosnovano, ono što im ne pripada, daju drugima. Te su reakcije muslimana i drugih dobronamjernih, razumne. Zahvalni smo svima koji su stali na stranu pravde i u zaštitu obespravljenih, ali mi sebi u ovim teškim trenutcima za ummet trebamo reći:

O sljedbenici Poslanikovi, o vi koje je Allah muslimanima nazvao, o ummete za koji je Allah rekao da je najbolji među ummetima jer naređuje dobro a od zla odvraća, morate promijeniti adresu gdje demonstrirate i prema kome poruke šaljete.
Naša je zadaća čuti Omerov govor i popravljati svoju unutrašnjost. Zadaća nam je snažiti vjeru, jačati iman, osloboditi se zavidnosti, mržnje, zluradosti, osloboditi se svega što nas slabi i onemogućuje u borbi za dostojanstvo. Ne može narod koji je u mržnji jednih prema drugima, u neslozi, podijeljen na frakcije i koji u prvi plan stavlja razlike mezhebske, biti uvažen ni od koga a od neprijatelja pogotovo.

Naša zadaća je čuti Omerov govor i popravljati svoju vanjštinu. Mi smo trebali davno, kad kažem mi, mislim na ummet, demonstrirati protiv tiranije u zemljama muslimanskim, protiv neslobode i nedemokratskih režima. Naše demonstracije moraju biti masovne i trajati sve dok ne shvatimo da nas nered u našoj kući, u našim društvima, uništava. Istina je nažalost da su najkorumpiranija, naša, muslimanska društva. Istina je nažalost da su najnetransparentniji u svemu, u zapošljavanju i vrednovanju kvaliteta, upravo mi. Najviše novca na gluposti i potpuno beskorisne stvari, poput trka deva, skupocjenih slika i sl. troše naše nepravedne vođe, kraljevi i prinčevi. Naše demonstracije moraju biti i masovne i trajne, a usmjerene protiv nepismenosti i neobrazovanosti. Sve statistike kažu da su na globalnom planu muslimani najnepismeniji i da nema ni jedan naš univerzitet među prvih pet stotina.

Naša je zadaća čuti Omerov govor i držati se džemata, zajednice, Allahovog užeta se držati jer je u jedinstvu snaga, sa džematom je milost Božija. Neprijateljima u korist ide svaka naša podjela, svako narušavanje naše Islamske zajednice, svaka paradžematska aktivnost, svaki bojkot jedne muslimanske zemlje od drugih, istih, muslimanskih. Sve to nas čini nesposobnim da se branimo i vodi nas poniženju i porazu.
Nije Omer r.a. imao ni dvorce, ni raskošne odaje, ni imetak, ni blago. On i njegovi savremenici imali su Islam. On ih je uzvisio i snagu im dao. Nema svrhe nemoćan demonstrirati. Korist će nam donijeti samo ako se sebi okrenemo, sebe mijenjamo i iz dana u dan jačamo kako bi i nas konačno nešto pitali kad o nama odlučuju.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da se naši prvaci, i svi mi na Omera r.a. ugledamo. Amin!

Check Also

Gdje nestade snaga svjetla???

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 08 Rebiu – …

Upoznajmo Poslanika Milosti – Neka nam Poslanik a.s. bude milost a ne iskušenje

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 01 Rebiu -l- …