S kim se i kako poredimo

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
09 Dzumade -l- Ula – 1439.H. / 26 Januar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

S kim se i kako poredimo

Hvala Onome Koji je dostojan svake hvale i Koji hvalu obilno nagrađuje (لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ – Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacjelo, još više dati…); neka su salavat i spas na Muhammeda a.s. na koga salavate donose i Allah Uzvišeni i Njegovi meleki!

Postovani dzemate;

„Kazuj im vijest o onome kome smo dali naše znakove, ali on im se otrže, pa ga šejtan dostiže te postade zalutali. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili“. (Al A’raf 175-176)
Draga braćo, odabrao sam ovaj ajet na početku hutbe jer me prepao njegov primjer i sličnost tog primjera sa mnom a i sa našim društvenim stanjem. Živimo, imamo probleme, dahćemo, riješe nam se ti problemi, mi dahćemo zbog nekih drugih… vremenom ne primjećujući da naše dahtanje nije proizvod problema nego naše prirode. U dosta slučajeva mi ne želimo nešto konkretno, jer da želimo jednom bi se to ostvarilo, nego kontinuirano želimo da želimo, i ma šta se ostavrilo mi nastavljamo da dahćemo za nečim novim. Neki kažu da je to priroda čovjeka, no drugi opet kažu da je to priroda čovjeka koji nema viziju, plan, cilj, čovjeka koji ne zna šta hoće.
Kur’anski primjeri poput ovog nas pozivaju na razmišljanje. Na preispitivanje i shodno tome na donošenje zaključaka. Kur’an nam spominje događaje da bi nas uputio na pouku koji oni u sebi nose. Kroz ove primjere Kur’an nas uči da preispitujemo i svoj život, da svoje postupke vagamo shodno Božijoj uputi i da otkrivamo svoje mjesto na skali postojanja. Kur’an nas kroz mnoštvo slikovitih primjera navodi da promišljamo o sebi.
Da se protresemo-preispitamo. Kakvu sliku sebe imamo, na osnovu čega smo je kreirali. Kad dijete dobije jedinicu u školi dođe kući i kaže-dobilo ju je još deset učenika. Ono bira iste ili slabije da bi boljim prikazalo svoj primjer. Šta će reći kad ga upitamo, a dobro je li iko dobio peticu? Većina ljudi je sklona da sliku sebe u svojim očima kreira na osnovu usporedbe sa slabijim.
Muslimani danas imaju velike probleme, poistovjetili su se sa svojom vjerom i njenim epitetima. Kada Mujezin izgovori ”Allahu ekber!” – ”Allah je najveći!”, eh tu nema mjesta usporedbi, jer Allahu nema niko ravan, ni sličan. I zato nema drugi rijeci, zato mi za Mujezinom ponavljamo samo ono sto on izgovara. Te na kraju Ezana kada kaze Allahu ekber i mi ponovimo isto, a ne govorite Lailahe illelah prije nego Mujezin to isto kaze. A sve drugo, mimo Allaha, podložno je usporedbi, čak i Allahovi poslanici, na šta aludira ajet: ”Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge.”(El-Bekara, 253.), i meleki, kao što dolazi u ajetu: ‘‘Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1.)
Ljudi prave usporedbe u svim područjima života: političkom, naučnom, sportskom, društvenom, i dr. uglavnom, u objašnjavanju nečijih karakteristika, prednosti, nadmoći, ili pak nedostataka, pribjegavamo uspoređivanju sa nekim ili nečim drugim. Ako proučavamo današnju stvarnost, u političkom i moralnom pogledu, shvatit ćemo opasnost uspoređivanja koje nas uvjerava da smo mi najbolji u svemu, jer ono ubija naše snove, težnje i ambicije prizivajući slavnu prošlost Ummeta. No, poznato je da onaj ko je nesposoban da gleda u budućnost, on se okreće prošlosti. Uporno forsiramo govor: islam je najbolji pa shodno tome i mi smo najbolji.
Al hajmo biti realni. Po čemu smo najbolji mi muslimani danas. Po tom što su u našoj dalekoj prošlosti recimo španski muslimani ljekari operisali oko kada su evropski kraljevi umirali od čireva jer ih niko nije znao liječit. Po tom što je recimo osmansko carstvo u svoj vakat raspolagalo vojnim tehnikama kojima nije mogla parirat nijedna carevina, po tom što su naši preci preuzeli i unaprijedili sva tada dostupna znanstvena iskustva? Da, tada jesmo bili najbolji, u usporedbi sa ostalim, ali zašto danas, kada su drugi uznapredovali u odnosu na nas kako su naši preci bili napredni u odnosu na njihove mi primjenjujemo drugu logiku uspoređivanja?
Čime mi danas dokazujemo da smo najbolji? I kako se ponašamo shodno zaključku da nismo. Nažalost mi se lažemo i znamo da se lažemo, uporno pokušavamo da se vratimo na svijetle staze naših prethodnika, ali nam neda činjenica što pri tom nismo spremni priznati sebi da smo danas među najgorima.
Druga činjenica koja nam smeta jeste što mi mislimo da su naši prethodnici bili dobri zbog njihovih metoda pa umjesto da slijedimo primjer adekvatnog traženja odgovora na svaki današnji problem, mi današnje probleme pokušavamo liječiti sredstvima naših prethodnika od prije par stotina godina.
Operacije koje su vršili španski muslimani tada su bile vrh medicine, ali ako bi danas neko primijenio takvu operaciju vjerovatno bi se to smatralo krajnjom nuždom. Jer danas je izmišljen laser, izmišljene su mnoge stvari, no, problem je što ga nisu izmislili današnji muslimani, što ga ne proizvode današnji muslimani, što bez nemuslimana danas muslimani ne bi mogli ni letit, ni telefonirat, a ratove bi, manje više, vodili strijelom i mačem. Mi imamo najbolju vjeru, ali mi nismo najbolji? Kad govorimo o higijeni nemojmo se uspoređivati sa tim koliki je napredak u tom smislu učinio Poslanik a.s. i ashabi u njihovu vremenu nego hajmo reći koliko smo mi u nazatku u našem vremenu.
Kad govorimo o ljepoti islamske države, nemojmo uspoređivati hazreti Omerov hilafet sa tadašnjim okolnim carstvima, nego usporedimo naša današnja društva u odnosu na okolna. Kada govorimo o moralu nemojmo govoriti kakvo idelano društvo nudi Kur’an nego pođimo od tog kako je naše društvo u odnosu na naprednija društva.
Bez ispravne dijagnoze nemoguće je uspostavit ispravnu terapiju i liječenje. Početak liječenja najtežih bolesti počinje onog trenutka kad ljekar kaže:
Žao mi je imaš tu i tu bolest. Težak je to momenat ali on daje nadu, bez tog momenta, bez te dijagnoze, bez liječenja, naš kraj bio bi jako blizu. Vraćanje na ispravne staze naših prethodnika ne znači kovati mač kakvim su oni dobijali bitke nego vidjeti šta je ekvivalent tog mača danas. Kad govorimo o zauzimanju Bosne od strane turske rijetko se spominje da je ta vojska tad imala top kojeg je moralo vuć 12 volova. Bio je to najnapredniji tomahavk tog vremena.
Univerzitetski centri moći iz islamskih zemalja šalju vojske svršenika da svijetom pronalaze bidate – dakle novotarije u vjeri – i to bas one stvari koje su formalnost – koje dakle nisu uopste bitne u sustini i jezgru nase vjere, no , mislim da su najveći bidati i novotarije islamskog svijeta u tome što iz tih centara ne šaljemo pored teologa i vrsne doktore, vrsne tehničare, vrsne inžinjere, vrsne pilote, vrsne nuklearne stručnjake, vrsne astronaute, ekonome, poljoprivrednike… Čovjek treba da se uspoređuje sa drugima, ne da dokaže svoju superiornost u odnosu na njih, već da upozna sve aspekte i strane svoje snage i svojih sposobnosti, i da otkrije svoje nedostatke i pronikne u ono što mu je neophodno činiti da bi se popravio.
Abdullah ibn Amr ibn As veli: „Poslanik nam je govorio: “Ukazujte počast mojim ashabima. Volite ih jer su oni najbolji od onih među kojima sam bio. Vjerujte u Allaha i potvrđujte moje poslanstvo. Vjerujte u istinitost onoga s čime sam došao od Allaha, slijedite to i prakticirajte. Poslije ashaba, najbolja generacija je ona poslije njih (tabiini). Oni vjeruju u mene i slijede Allahove naredbe, a nisu me vidjeli. Poslije njih je generacija koja njihov primjer slijedi, a poslije njih će doći naraštaji koji neće voditi računa o namazu i koji će slijediti svoje prohtjeve. Oni će ostaviti ono što sam im naredio, a slijedit će i prakticirati ono što sam im zabranio.
Krnjit će vjeru robujući strastima i željama i pokazivat će se ljudima svojim djelima. Zaklinjat će se a da to niko od njih neće tražiti. Kada im se nešto povjeri, povjerenje će izigrati. Govorit će i lagati, te im riječi i djela neće biti u skladu. Od njih će biti uzdignuto znanje i blagost, a zavladat će neznanje i nemoral. Nestat će stida među njima i povjerenja, proširit će se laž, prevara, nepoštivanje roditelja, neodržavanje rodbinskih veza, gajit će se nada u dug život, bit će škrti i za dunjalukom pohlepni, proširit će se zavist, zinaluk, ružno ponašanje, hrđav komšiluk i ljudi će izlijetati iz vjere kao što strijela iz luka izlijeće.
Smak svijeta će doći onda kada na zemlji budu najgori ljudi. Ako želite da nastanjujete Džennet i uživate njegove blagodati, onda se čvrsto pridržavajte sunneta i zajednice. Dobro se čuvajte novotarija u vjeri jer je svaka novotarija zabluda. Allah dž.š. nikada neće dati jedinstvo Ummetu Muhammedovu u nečemu što je zabluda. Ko ostavi pokornost, napusti zajednicu, zanemari Allahove naredbe i bude radio suprotno Allahovim propisima, susrest će se s Allahom a On će biti srdit na njega i uvest će ga u Džehennem“./Tenbihul gafilin/.
Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti medju one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Amin!!!

Check Also

Rijec o govoru i govor o rijeci

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 29 Sewwal – …

Hutba o Srebrenici

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 22 Sewwal – …