Vjernik u dobru istrajava

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
15 Sa’aban – 1436.H. / 31 Juli 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaVjernik u dobru istrajava

Slava i zahvala pripadaju jedino Allahu dž.š. Gospodaru svih svjetova, Koji nam je u mjesecu ramazanu propisao post kako bi se očistili od grijeha i kako bi bili bogobojazni, Koji nam je također dao da pamtimo najznačajnije događaje iz historije islama i historije Bošnjaka, Njega hvalimo od njega pomoć i uputu tražimo. Svjedočimo da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Božiji rob i Božiji Poslanik, Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, na njegovu porodicu i ashabe. Neka je spas na sve nas i neka je Allahov rahmet na sve bosanske uzorite šehide i nevine zrtve.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Islam je potpuna vjera i njega je Allah dž.š. pripisao Sebi, što potvrđuje 19. ajet Sure Ali Imran:
إِنَّ الدِّينَ عِنْدَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ وَمَا اخْتَلَفَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ إِلَّا مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَهُمْ الْعِلْمُ بَغْيًا بَيْنَهُمْ وَمَنْ يَكْفُرْ بِآيَاتِ اللَّهِ فَإِنَّ اللَّهَ سَرِيعُ الْحِسَابِ
„Uistinu je Allahu prava vjera jedino islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati“!

Islam od Adema a.s. kao prvog čovjeka i poslanika označava jedini i pravi smisao života šire ljudske zajednice, a poslanstvom Muhammeda a.s. kao imama svih poslanika islam je ljudima donio blagostanje i sigurnost. Islam je svjetlo koje vodi čovječanstvo putem, sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. Islam je zamijenio strah sigurnošću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su postali ravnopravni. Islam je označio novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. Islam je stoljećima gajio duh tolerancije, koji nije prisutan niti kod jedne druge vjere. Očigledan dokaza za to je da su jedino muslimani nakon Inkvizicije u Španiji primili Jevreje pod svoju zaštitu, kada su bili nepoželjni kod svih drugih naroda, a oni im u posljednjih šezdeset i sedam godina to dobročinstvo uzvraćaju genocidom i etničkim čišćenjem u Palestini.

Braćo, pred nama je put islama, a to je put: istine, prosperiteta i spasa, pa ga se čvrsto držimo i ne skrećimo sa njega! Nema niti jedne pozitivne i humane stvari ili pitanja, a da nas na njih ne upućuje naša vjera, pa činimo dobro! I nema niti jedne zabranjene stvari, a da nas naša vjera od nje ne odvraća, pa se čuvajmo zabranjenih stvari!

Pravi mu’min ne prihvata drugu vjeru mimo islama, bez obzira na iskušenja i napade neprijatelja. Mu’min pred svim izazovima ostaje postojan i čvrst u svojoj vjeri, a mnogo je primjera požrtvovanosti muslimana, od kojih ću navesti neke:
1) Sjetimo se Bilala ibn Rebbaha r.a. kojeg su mnogobošci mučili na način da su ga vezali na uzavreli pijesak i stavljali veliki kamen na njegova prsa, kako bi ga prisilili da napusti islam, pa je on ostao čvrst, izgovarajući: «Ehad, ehad.» (Jedan, Jedan), dok pored njega nije prošao Ebu Bekr Es-Siddik r.a. i uz veliku sumu novca, kao otkupninu, oslobodio ga ropstva i mučenja. On nakon toga postaje jedan od najvjernijih ashaba Muhammeda a.s. i prvi mujezin u islamu.
2) Abdullah ibn Huzafa r.a. je bio zarobljen od strane kršćanskog vladara, koji mu je kazao: «Slijedi me, pa ću ti dati dio vlasti!» Abdullah to odbija, govoreći: «Ne želim zamjenu za Muhammedovu a.s. vjeru.» Vladar užari bakar u vatri i proključa vodu, kako bi ga mučio. Tada zaplaka Abdullah ibn Huzafa r.a. pa se vladar obradova, misleći da se želi odreći islama. Upita ga: «Hoćeš li me slijediti i ostaviti vjeru?» Reče Abdullah r.a.: «Ne plačem iz straha za moj život, već zbog želje da imam života, koliko imam dlaka na glavi, pa da nakon toliko mučenja na Allahovu putu, zaslužim da uđem u džennet, bez polaganja računa.»
3) Šehid Sejjid Kutb, autor Tefsira “Fi Zilali-l-Kur’an” je pred izvršenje kazne vješanjem (29. avgusta 1966. godine) kazao: “Kažiprst kojim u namazu svjedočim da je Allah jedan, nikada neće napisati niti jedan harf kojim priznaje diktatora (Džemala Abdun-Nasira). Ako sam zatvoren kao nedužan, ja sam zadovoljan sa ovom presudom, a ako je suprotno, ja sam veći od toga da tražim milost od jednog pokvarenjaka!” Šejh El-Mevdudi je toga jutra u trenutku kada je ubijen šejh Sejjid Kutb, osjetio gušenje i tegobu…
4) Primjer nasih sugradjana, nama najblizi primjer mladih muslimana, koji su godinama truhnuli po zatvorima i golim otokom, muceni i maltretirani i oni i njihove porodice da se odreknu vjere

Braćo, ovo su lijepi primjeri ustrajnosti muslimana, koji nisu podlegli mučenjima mušrika i nevjernika. Oni su se na Allahovu dž.s. putu borili imecima i životima, u želji da postignu vječnu nagradu. Sve su to činili nakon spoznaje da je islam nenadmašna vjera. Islam je u njihovim srcima zauzeo mjesto ljubavi prema samima sebi, porodicama i imecima. Neki od njih su govorili: «Kada te zadesi nevolja, onda žrtvuj imetak, prije života, a ako se iskušenje pojača, onda daj život prije vjere!»

Kakva je onda pozicija onih koji se i pod najmanjom poteškoćom danas odriču islama, te se međusobno napadaju ili čak vode otvorene ratove? Neki su muslimani potpuno izgubili svoj identitet, pa ih ni po vanjskom izgledu, a posebno životu i ponašanju ne možemo razlikovati od nemuslimana. Muslimani koji žive u nemuslimanskim sredinama ili zemljama, svojim neislamskim ponašanjem daju ružnu sliku o islamu i muslimanima, jer nemuslimani kroz njih gledaju muslimane, kao: zaostale, neodgovorne, lijene, podmitljive i td..

Draga braco, ispratili smo Ramazan. Mlađak mjeseca Ševvala obradovao nas je bajramom. Danas je vec polovica Sa’abana. Boraveći u Ramazanu i izvršavajući naredbe Božije mi smo prošli kroz školu u kojoj smo, nadamo se, doživjeli promjenu. Ramazanu to i jeste cilj, da ljude odgaja i mijenja.

Ramazan nam je kroz ibadete i svoje sadržaje pokazivao put na kojem se bogobojaznost uveća, a bogobojaznost je garant našeg uspjeha na oba svijeta. Ramazan je bio tu s nama, u našim kućama i životima kako bi nas podstaknuo da svoj život žrtvujemo na putu istine i da svoj imetak ne žalimo na Božijem putu.

Sa odlaskom Ramazana, tome putu nije kraj. Prenosi se od Sufjan ibn Abdullaha da je rekao: „Allahov poslaniče, reci mi nešto o islamu da nakon toga ne moram više nikoga pitati“? Reče: „Reci, vjerujem u Allaha i u tome ustraj“./Muslim/. Ovaj hadis nam jasno kazuje da s nastupanjem Bajrama putu pokornosti i dobročinstva nije kraj. Nije i ne smije biti kraj jer je obaveza vjernikova ustrajavi u činjenju dobra i biti čvrst naspram šejtanskog zavođenja. Na isti način kako smo posteći odricali se od zore do zalaska sunca onog što nam treba, u svakom danu našeg života se trebamo odricati onog što nam šteti (grijeha) .

Biti ustrajan u činjenju dobra i izvršavanju naredbi Božijih znači ne odložiti Kuran ili sedžadu sa dolaskom Bajrama i učiniti je garibom do sljedećeg Ramazana.
Ako je Ramazan iza nas, poruke njegove nisu. Ako smo mi bili u Ramazanu onda smo mi s porukama njegovim i kad on prođe. U svakom danu mi uživamo blagodati nebrojene pa smo obavezni u svakom momentu se i zahvaljivati i Gospodaru sedždu činiti.

Džamija u Ramazanu mnogima bijaše drugi dom. Hrlili smo džematu žudeći za nagradom i želeći sebi deredžu višu kog Gospodara. Tome putu našeg uzdizanja na stepen veći kod Stvoritelja, nije kraj. I večeras, i sutra, i sada, i u svakom danu, ezan zove kući Božijoj, zove na spas, zove džematu i insistira na našem jačanju. Ramazan i poslije ramazana neka nam živi tako što ćemo bar ovaj hefticni farz – dzuma namazu prisustovati, i čvrstim korakom Allahovom zadovoljstvu koračati.

Putu našeg dobročinstva s odlaskom Ramazana nije kraj. Kako smo u Ramazanu dijelili i unesrećene pomagali, zapamtimo da svaki dan, tako nas Poslanik uči, na zemlju silaze dva meleka. Jedan moli za onog koji dijeli da mu uveća imetak, a drugi za onog koji škrtari da mu uskrati.

U Ramazanu smo, Bedra i Fetha se sjetili. Obilježili te velike i značajne događaje. Obilježili smo ih s željom da njihove poruke obilježe naš život. Iz Bedra smo naučili da bedr traje. Ta borba je neprekidna jer smo u stalnom sukobu sa šejtanom. Potrebni da poput Poslanika i ashaba koračamo iz pobjede u pobjedu, ne bismo smjeli napustiti položaje koje smo u Ramazanu osvojili. Ne napuštaj namaz, džemat, dobročinstvo, ne napuštaj svoju spremnost da se odričeš svjestan da je svaki put do uspjeha popločan odricanjem.

U Ramazanu su Objave dolazile čovjeku. Kur’an je ramazanski poklon čovječanstvu. Iz ajeta kur’anskih jasno učimo da bez ustrajnosti u činjenju dobra nema uspjeha. Allah dž.š. kaže: „Oni koji govore; Gospodar naš je Allah i u tome ustrajavaju, njima dolaze meleki i govore:“Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se Džennetu koji vam je obećan“. /Fussilet,30/

Svako od nas braćo se mora truditi da što više i što snažnije živimo našu vjeru, te da sa parola pređemo na konkretna djela, a našu jačinu vjere možemo pokazati na svakom koraku; u kući, komšiluku, javnim mjestima, školi i fakultetu, na poslu i na svakom mjestu gdje se musliman može i treba naći.

Braćo, budimo od onih koji žive i rade u skladu sa islamskim propisima i čuvajmo svoju vjeru, ne bojeći se prijekora prijekornika, obavljamo propisane namaze i čuvajmo džemat i pripremajmo se za smrt i Dan polaganja računa!

Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim sveobuhvatnosti naše vjere i daj da djela naša budu potvrda da Si nam obrede naše ukabulio. Amin! Bože, daj da samo Tebi služimo, da svoju vjeru volimo i po njoj živimo! Uzvišeni Bože molimo te, ramazanske ibadete nam ukabuli i pomozi nam da budemo ustrajni na Tvom putu. Amin!

Check Also

Dova je srz Ibadeta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 23 Sa’aban – …