Analiza Ramazana_2015

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
08 Sa’aban – 1436.H. / 24 Juli 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaAnaliza Ramazana 2015

Slava i zahvala pripadaju jedino Allahu dž.š. Gospodaru svih svjetova, Koji nam je u mjesecu ramazanu propisao post kako bi se očistili od grijeha i kako bi bili bogobojazni, Koji nam je također dao da pamtimo najznačajnije događaje iz historije islama i historije Bošnjaka, Njega hvalimo od njega pomoć i uputu tražimo. Svjedočimo da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Božiji rob i Božiji Poslanik, Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, na njegovu porodicu i ashabe. Neka je spas na sve nas i neka je Allahov rahmet na sve bosanske uzorite šehide i nevine zrtve.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Biti svjedok nije mala stvar. Allah svojim robovima nudi da budu njegovi svjedoci. Nema sigurno veće časti nego biti Allahov svjedok na ovom i onom svijetu. Kur’an nam je dat da bi Poslanik bio svjedok protiv nas, a da mi budemo svjedoci protiv ostalih koji neće da posvjedoče to što Allah želi. Zadaća je da ne dozvolimo da Poslanik bude svjedok protiv nas.
Postoje tri vrste svjedoka, prvi je svjedok posmatrač, drugi je lažni svjedok, a treći je stvarni, istinski svjedok. O lažnom svjedoku nećemo pričati, da nas Allah sačuva od lažnog svjedočenja i od lažne prezentacije, lažnog robovanja, maskiranog i lažnog pristupa.

U većini slučajeva vjernici u svijetu imaju ulogu kao da su samo posmatrači. On posmatra i voli da prepričava negativnosti, Pasivan je. Gleda on u nepravdu sa dozom žali, ali to bude povremeno, samo ceremonijalno, pokazuje emocije i žal za onim što se desilo. Ne bi volio da i Srebrenica bude ceremonija, a izgleda da ide ka tome. Ono što se od vjernika traži jeste da bićem budu pravični, iznutra.

Vjernici ne trebaju mrziti one koji njih mrze. Kaže Allah: „Nemojte dozvoliti da vas nečija mržnja prema vama dovede u situaciju da vi budete nepravedni prema njima. Ako budete pravedni, odnosno pravični, neka znate da je to bliže svjesnom, zdravom životu“.

Vjernici treba da budu svjedoci dobrote. Budimo svjedoci svojim radom, svojim odnosom prema nauci i znanju, poslu i komšiluku, budimo svjedoci da jedan nemusliman kaže ‘ovo je insan’, da plače za tobom i nemusliman koji ti je bio komšija. Budimo svjedoci dobrote, iskrenosti, perfektnosti
Post i svi ibadeti u ramazanu su propisani! Mi svojim postom svjedocimo. Svjedocimo jačanje svijesti o Allahu. Ramazan je zavisio od našeg nijjeta! Ako smo ispravno živjeli ramazan, onda smo postali «muttekin»! Ako smo takvi postali ili se pak učvrstili, gdje smo onda poslije ramazana?! Razmislimo o našem stanju danas, nakon Ramazana. Da smo mozda tih dana preselili!
Ramazan je škola. Šta smo u toj školi naučili? Sakupili smo znanja i duhovno ojačali. Približili se Allahu. I šta sad? Da li se zaista nešto promijenilo u nama i oko nas? Šta smo to promijenili u ramazanu?
Hoće li Ummet i dalje ostati poput «morske pjene»? Da li ga i dalje razara «wehen» (hubbud-dunja we kerahijetul mewt)? Svi ibadeti su nam pomagali da se oslobodimo materijalizma. Da ukrotimo nagone i strasti. Da izliječimo tijelo.
Gandi je svojevremeno postom (štrajkom glađu) uzdrmao Veliku Britaniju. Čitav je svijet ustao na noge zbog «njegovog posta»!
Ovaj ramazan je postilo preko milijardu muslimana! I šta se dogodilo? Je li neko prestao kockati? Skinuo slike sa zida, izvadio minđušu iz uha ili nosa? Porušio kipove i idole u kući? Je li neko prečistio regal? Ili smo i dalje ostali ostaci i ogrisci velikog ummeta!
Ramazan je bio sezona činjenja dobrih djela za koje se nagrada uvećava i do 700 puta, gdje je nafila bila ravna farzu mimo ramazana a gdje je farz bio ravan 70 farzova mimo ramazana. Pošto je ramazana vec iza nas, i kako uvijek na završetku jednog perioda ili posla svedemo racune, trebali bi proanalizirati naše stanje kako bi imali uvida u naše poslovanje sa Allahom.

Prvo što se moramo zapitati jeste da li smo uspjeli da prepostime sve dane posta? Ako jesmo zahvalimo se Allahu na tom nimetu i na tom velikom uspjehu. Allah Uzvišeni kaže:
Uistinu, oni koji vjeruju i čine dobra djela, imaće oni bašče ispod kojih teku rijeke. To je uspjeh veliki. (Suretul-Burudž, 11)

Drugo što trebamo sami sebe zapitati jeste da li će nam post biti primljen, jer vidjeli smo da post nije bio samo gladovanje i žeđanje, post je bio i očima i ušima i jezikom. Neko mi dobro rece tokom ramazana, efendija lahko je picem i hranom postiti, al je tesko usima a pogotovu jezikom i ocima postiti, posebno u ovim vrelim danima, kada se zesnski SERR skine. Ako smo se šačuvali svega što je ružno i ako smo i na ovaj način postili, onda se možemo nadati da će nam Allah oprostiti sve naše grijehe, jer smo proveli ramazan u imanu i nadajući se Allahovoj nagradi, a Allahov Vjerovjesnik s.a.v.s., kaže: „Onaj ko provede ramazan u imanu i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni raniji grijesi.“

Oni koji nisu prepostili sve dane posta zbog bolesti, putovanja ili žene zbog hajza ili nifasa dužni su propuštene dane napostiti kada budu u mogućnosti. Oni koji nemaju izgleda da će ozdraviti dužni su za svaki dan da nahrane po jednog siromaha tj. da plate fidju.
Oni koji nisu postili dane ramazana zbog nemara, ili zbog ljenosti ili zato što nisu navikli svoj organizam ili zato što smatraju da to nije obaveza i da nepostiti ramazan nije grijeh neka se dobro pričuvaju Allahove srdžbe, jer takvim stavom mogu sami sebe izvesti iz jedine priznate vjere dini islama. Neka se pokaju Allahu i neka odluče da će sljedeći ramazan popraviti sebe i svoje stanje.

Nakon toga zapitajmo se kakav smo imali odnos spram namaza? Jesmo li sve namaze na vrijeme obavljali? Koliko smo namaza u džematu obavljali? Neki zbog posla nisu mogli da se posvete ramazanu kako treba, nisu mogli da budu redovni na teravijama niti da često dolaze u džamiju, međutim šta je sa onima koji su bili slobodni koji su mogli da budu u džamiji u džematu ali nisu. Najbolji su oni koji su bili najredovniji, jer je odlika istinskih vjernika da stalno nad svojim namazima bdiju. Allah kaže: Uistinu, čovjek je stvoren nestrpljivim, Kad ga takne zlo, razdražljiv je, A kad ga takne dobro, odbojan je, Osim musallija, Onih koji su u salatu-namazu svom stalni. (Suretul-Mearidž, 19-23)

Pitanje na koje moramo takođe odgovoriti jeste, jesmo li očistili naš imetak zekatom, a naš post sadekatul-fitrom? Jesmo li bili iskreni prema sebi pa sabrali ono što imamo na štednim računima, jesmo li zlato i srebro ispravno izvagali pa zekat podjelili? Ako jesmo, bićemo sačuvani od svih vrsta zala i nedaća i Allah će nam ono što smo dali nadoknaditi bilo to na dunjaluku bilo na ahiretu.

Ako smo zekat utajili učinili smo prije svega grijeh prema Allahu kao i grijeh prema onom siromahu koji čeka na naš zekat i sadekatul-fitr, učinili smo ih mazlumima a mazlum kada čini dovu i moli protiv nekoga takva dova se ne odbija. I za kraj, zapitajmo se da li nas je ramazan promjenio, da li iz njega izlazimo imanski jači, duhovno zreliji i bogatiji? Da li ćemo nastaviti putem dobra? Da li ćemo ustrajati na onome na čemu smo bili u toku ramazana? Da li ćemo nastaviti naše druženje sa Kur’anom ili ćemo sklopiti njegove stranice i dopustiti da po njemu prašina pada, cuvajuci ga kao dragocjeni suvenir u nasim vitrinama, da neko vidi da mi imamo u kuci svetu knjigu nasu.

Molim Milostivog Gospodara da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj ugroženoj braći diljem svijeta, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da oprosti našim umrlim roditeljima i precima, da uputi našu djecu i potomke i učini prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe, da primi nas post, da ukabuli nasa dobra djela, da prihvati nas zekat i sadekatu – l – fitri kao materijalno i duhovno ciscenje nasih imetaka i tijela, i da nas uvede u obecane Dzennete. Amin.