Oponašanje nemuslimana i obilježavanje njihovih praznika

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
17 Saffer – 1435.H. / 20 Decembar 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaOponašanje nemuslimana i obilježavanje njihovih praznika

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova koji nas je upozorio na strahote Sudnjega dana, i koji je naredio insanu da se sprema za te nastupajuće događaje. Svjedočimo da nema istinskog božanstva mimo Allaha Jedinoga koji nema suparnika, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Poslanik koga je poslao kao milost svim svjetovima, i putem njega obznanio stazu kojom kroče istinski putnici, Poslanik, koji je dokaz protiv svih inadžija.. Neka su Allahovi salavati i selami, na njega, ali i na njegovu porodicu, te ashabe koji su ga slijedili. A potom…

Poštovani dzema’ate, draga braco,

Približava se kraj tekuće i početak nove kalendarske godine. Na pragu su ne islamski praznici. Hoče li muslimani obilježavati praznike drugih religijskih uvjerenja i naroda? Hoče li muslimani slaviti novu godinu? Kakve poruke i signale šalju svojoj djeci i unučadima? Troše li muslimani novce na jelke i djeda mraza? Pitanja su koja postavljaju sebi muslimani, mumini i muhsini.
Mnogi se pripremaju da sa zadnjim danom i noći sa 31/12 na 01/01 provedu u slavlju, veselju i tako zabilježe još jednu, najluđu noć, u svom životu. Nažalost, među tim ’slavljenicima’ ima i muslimana raznih nacionalnosti. Mjesta u restoranima, kafanama, klubovima su za svega nekoliko dana rasprodata. Za cjenu i trošak ’lude noći’, sve više i ‘krvave noći’ niko nepita. Svaki iole normalan insan-čovjek se pita kako se može slaviti nešto što nije tvoje i tebi ne pripada? Kako se može slaviti nešto što vuće korjene iz paganstva?
Ja nisam tu slijedecu dzumu, a neznam o cemu ce ni moja zamjena govoriti i stoga sam se danas odlucio za temu za koju sam duzan da vam prenesem, a to je: Oponašanje i imitiranje nemuslimana i obilježavanje njihovih praznika.
Proslavom Nove gregorijanske godine, što je kršćanski običaj, želim da podsjetim na bolnu činjenicu da ovaj događaj na žalost obilježavaju i neki od onih koji sebe smatraju muslimanima, nesvjesni da na taj način oponašaju druge narode, a svako oponašanje drugih znači udaljavanje od islama i njegovih propisa. Još je apsurdnije da veliki broj njih to čini uz činjenje harama, koji muslimane izvode iz islama.
Ako volimo Allaha, dz.s, dužni smo slijediti sunnet Poslanika, a.s, pa će nas Allah zavoljeti i grijehe nam oprostiti, kao što stoji u 31. ajetu Sure Alu Imran:
قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ
Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.
Svako činjenje harama, braćo izaziva Allahovu, subhanehu ve te’ala, srdžbu. Zar se smiju javno činiti grijesi i izazivati Allahova, srdžba u zemlji kerameta, u nasoj domovini…Allahova srdzba nad nasim narodom ma gdje bio i zivio, u zemlji i nad narodom u kojoj se širio miris šehidske krvi, zemlji u kojoj su vojske meleka pomagale goloruke borce Armije Republike Bosne i Hercegovine i zaustavljale neprijatelje, zemlji i narodu koji broji dvije stotine hiljada šehida, zemlji kojom su tekle rijeke šehidske krvi i rijeke suza ucvijeljenih majki, nena, supruga, djece i unučića, zemlji u Potočarima 11. jula 1995.g. zgažene tek rođene bebe, zemlji i narodu koji broji četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, među kojima je deset hiljada maloljetnih djevojčica, zemlji stotina zloglasnih logora, zemlji i narodu 614 do temelja porušenih džamija, zemlji koja u sebi krije dijelove tijela heroja, zemlji gazija koji su goloruki stajali pred tenkove i specijalne jedinice, koji su bosi gazili kroz neprijateljska minska polja, zemlji u kojoj nije bilo kolektivne osvete i zemlji dobroćudnih ljudi koji ni neprijatelje ne znaju mrziti koliko to oni zaslužuju, zemlji i narodu koju stoljećima pljačkaju i žele prisvojiti, a ona i oni se odupiru i svjedoče da ona i oni pripadaju samo Allahu, dz.s, a da smo mi samo njeni privremeni korisnici, za koje je u nekom njenom ćošku pripremljeno dva kvadratna metra zemljišta za privremenu kabursku kuću, koja je na jednu vodu i prokišnjava, pokrivena običnim daskama, bez izolacija, lima, crijepa, bez vrata i prozora, bez fasade, centralnog grijanja, klima i video nadzora, kuće koja ne podliježe plaćanju poreza i koja ostaje do Dana kada će se u Sur (rog) puhnuti, a ljudi iz kabura poiskakati „kao preplašeni skakavci“? Narocito mi koji pripadamo ovom narodu, nesmijemo izazivati Allahovu srdzbu, slaveci i to u haramima novu godinu, nakon sto nas je Allah pomogao i nase neprijatlje porazio, da vise nikada ne dirnu u nasu cast, imovinu i porodicu.
Nova godina se proslavlja širom svijeta, a najveću pažnju joj posvećuju Kršćani, koji ovaj praznik vežu za smrt pape Silvestra I, koji je umro 31. decembra 335. godine, a 1582. godine kada je bila reforma gregorijanskog kalendara početak Nove godine je promijenjen sa 25. decembra, na 1. januar i od tada je 31. decembar poznat u svijetu kao Silvester. Iz ovoga se jasno vidi da je došlo do odstupanja za nekoliko dana od datuma rođenja Isaa, a.s, tj. 25. decembra, kako to tvrde Kršćani.
Jedan od prepoznatljivih detalja vezanih za novogodišnje praznike je i Djeda Mraz. Prema Enciklopediji Britanici postojanje Svetog Nikole, kasnije Djeda Mraza, nije potvrđeno ni jednim historijskim dokumentom, tako da se ništa sigurno ne zna o njegovom životu osim da je vjerovatno bio biskup Myre u 4 vijeku. U Srednjem vijeku privrženost Svetom Nikoli raširila se po cijeloj Evropi. Transformacija Svetog Nikole u Djeda Mraza otpočela je 1823. godine. Prema tome, Djeda Mraz je isključivo vjerski simbol Kršćana i nema nikakve veze sa islamom i muslimanima, niti sa bosanskom tradicijom.
Kaže Uzvišeni Allah: ”I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta ha, 131)
Allah dž.š., kaže: „I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.” (El-Mu’umin, 18.)
Velik broj muslimana se počeo ponašati onako kako se ponašaju nemuslimani, oponašajući ih u njihovim običajima, „bontonu” ponašanja, opsjednuti njima i načinom njihovog života.
Ovo je sušto obistinjenje poslanikovih a.s., riječi, koje nam prenosi Ebu Se’ida r.a., da je Poslanik a.s., rekao: „Oponašaćete običaje i praksu prijašnjih naroda, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa i kad bi u gušterovu rupu se zavukli – vi bi ste tamo otišli za njima. Rekosmo: O Allahov Poslaniče, jesu li u pitanju jevreji i kršćani? Poslanik a.s., reče: Ko bi drugi do oni!?” (Buhari, br.7320.)
Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Pod pedljom, laktom i gušterskom rupom se misli na detaljnost opisa muslimanskog oponašanja nevjernika, a oponašanje i imitiranje će se odnositi na njihove grijehe, nemoral, izmišljotine i novotarije – ne na klasični prelazak u njihovu vjeru. Ovaj hadis je očita mu”udžiza i nadnaravnost poslanstva Muhammeda a.s., jer nas je obavijestio o onome što će se dešavati nakon njegove smrti!” (Šerhul-Nevevi ‘ala Muslim, 16/219.)
Tirmizja u Svom Džami’u prenosi od Abdulaha b.Omera r.a., slijedeću izjavu Allahovog Poslanika a.s.: ”Ne pripada nama onaj ko se poistovječuje sa drugima. Nemojte se poistovječivati sa jevrejima i krščanima.”
Svjedoci smo toga da su se muslimani našega doba, zadnjeg stoljeća kojeg najbolje pamtimo, umnogome poveli za jevrejima i kršćanima, za zapadom ili istokom, pa su naši muškarci počeli oponašati njihove muškarce, a naše žene su počele imitirati njihove žene. Umislili su da ne mogu postići kulturno-civilizacijski nivo ako se ne odreknu Kur’ana, Allaha dž.š., i Sunneta Njegovog Poslanika a.s.! U oponašanje grijeha i nemorala je: alkohol, blud, droga, pijančenje, žurke, diskoteke, pabovi i razni klubovi – što današnja omladina sve od reda smatra samim nepretkom, kulturom i civilizacijom, a u oponašanje izmišljotina i novotarija jesu proslavljanje tzv. Nove Godine, kićenje jelke, obilježavanje Dana zaljubljenih – svetog Valentina, i ostalih izmišljenih ‘svetih’ dana.
Ova i brojna druga pitanju su bila aktuelna i ranije u ovo doba godine pa je Fetve-i emin Rijaseta IZ u BiH, donio slijedeći stav i fetvu:
– Veći broj muslimana postavio je pitanje Fetva-eminu u vezi islamskog stava o tzv. Djeda Mrazu kao jednom od simbola svetkovine kojom se obilježava početak nove kalendarske godine te kako se musliman treba postaviti spram tog fenomena.
Poštujući pravo izbora svakog pojedinca i porodice da u konkretnoj situaciji postupi u skladu s vlastitom savješću i opredjeljenjem, Fetva-emin dr. Enes Ljevaković želi ukazati na sljedeće:
1. Djeda Mraz je izravno povezan s kršćanskom tradicijom i zapravo samo je drugo ime za ličnost iz te tradicije poznatu kao „Sveti Nikola“. Oni koji prešućuju ovu činjenicu i pokušavaju da predstave, ustvari nametnu, Djeda Mraza kao općeprihvaćeni simbol darovanja djece povodom nove kalendarske godine, čije je obilježavanje, također, povezano s kršćanskim vjerovanjem u datum rođenja Isaa a.s., zamagljuju istinu i obmanjuju javnost, posebno muslimansku djecu nastojeći im poturiti jedan kršćanski simbol kao neutralan i kao općeprihvaćen i poželjan obrazac ponašanja.
2. Spomenuta svetkovina i njen simbol nisu poznat, priznat i prihvaćen element u islamskoj tradiciji Bošnjaka. Oni su pod/na/metnuti i promovirani muslimanima i njihovoj djeci u vrijeme jednoumlja i neslobode i muslimani bi ih, kao svojevrsne zaštitne znakove tog vremena i politike i kao simbole strane islamskom učenju i tradiciji, trebali ignorirati.
3. Pravo je svakog pojedinca i porodice da po vlastitoj savjesti i izboru prihvate ili ne prihvate spomenute simbole, ali je prema islamskom učenju svako i odgovaran za vlastiti izbor i postupke. Uzvišeni u Kur’anu kaže: „Svaki je čovjek odgovoran za ono što je uradio“. (El-Muddessir,38). Poslanik a.s. u jednom hadisu naglašava: „Svako od vas je čuvar/pastir i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno“. (Sarajevo, 24. decembar 2010. MINA i www.rijaset.ba)
Dakle, lik i pojava Djeda Mraza nije iz naše tradicije, ne pripada nama i našoj djeci. Ovu pojavu treba izbjegavati, a ne podržavati, ne afirmisati i razvijati neislamsku tradiciju.
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: ”Vasi zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj koji za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobjediti.” (El-Ma’ida, 54-56)
Ljudi se, na današnjim novogodišnjim slavljima, valjaju u litrama alkohola, rasturanju droga i činjenju najsramnijeg nemorala! Njihov stav je: „lijepo se provedi za Novu godinu i okreni novi list u životu!“ Njihov stav je, nema sumnje, pogrešan i oni će se kajati!
Tužno je braćo da ima veliki broj „muslimana“ koji su u slijeđenju nemuslimana prešli svaku mjeru i koji se ni po čemu ne razlikuju od njih. To njihovo slijeđenje ih nije amnestiralo od ubijanja i progona u toku posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, pa hoćemo li doći pameti?
Od oponašanja nemuslimana je i obilježavanje Nove godine, koju proslavljaju Kršćani, za koje Allah, dz.s, kaže u 17. ajetu Sure El-Maide: „Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” Reci: “Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće i Allah sve može“.
Poslanik, a.s, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud kaže: Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a, da je Poslanik, a.s, rekao: “Ko oponaša neki narod, on je od njih.” (Ebu Davud)
U ovom hadisu je veliko upozorenje svima onima koji oponašaju nemuslimane, jer ih to oponašanje svrstava u njihov red. Imam Ibn Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onima koji slijede nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu obožavanja Stvoritelja, a tako isto i u svemu drugome što nije od naše vjere i što nam se ne dozvoljava.
Tako možemo zaključiti, da onaj ko ostavlja sunnet Poslanika, a.s, a slijedi običaje Jevreja i Kršćana, da može izaći iz islama, bez obzira koliko se on smatrao muslimanom i imao izvorno muslimansko ime.
Nije naše da oponašamo običaje i praksu drugih naroda. Nije naše da obilježavamo ovaj praznik – b(r)ožić, novu godinu – i lik i pojavu Djeda Mraza. On je sam po sebi prazan i besmislen, a pun grijeha, sramote, nemorala, štetnih i sve više krvavih, smrtnih posljedica.
Draga braco, izvršavajmo naše islamske obaveze, čvrsto se držimo Allahova, subhanehu ve te’ala, užeta i ne povodimo se za običajima i praznicima drugih naroda!
Molimo Uzvišenog Allah da nas sačuva od oponašanja nemuslimana, da nas zaštiti od negativnog utjecaja sredine i društva, da nam osnaži iman, omili vjeru našu i omrazi kufr. Amin! Gospodaru, učini nas od onih koji se čuvaju zabranjenih i sumnjivih stvari i sačuvaj nas slijepog slijeđenja drugih! Oprosti našim roditeljima i dobrim precima! Učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, šehida i drugih dobrih ljudi!