U grijehu je prezir a odgovori su u Zajednici

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
23 Rebiu-l-evvel – 1438 .H. / 23. Decembar 2016. g. –Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic

U grijehu je prezir a odgovori su u Zajednici

hutbaNeizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj Ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, ucene, šehide i sve Allahove bogobojazne robove.

Postovani dzemate, draga omladino;

Poslanik Muhammed a.s. je rođen. Došlo je svjetlo. Snažno svjetlo koje će Amina majka mu vidjeti kako obasjava dvorce Šama, dakle upravo prostore danasnje Sirije, nije ni to slucajno. Svjetlo pred čijom snagom ni hiljadugodišnji plamen vatropoklonika u Perziji neće izdržati, ugasit će se. Došla je snaga, snaga istine i vjere pred kojom će laž biti rušena i nestajat će baš kao što se i stubovi Kisrinog dvorca pred rođenjem mubarek djeteta srušiše. Došao je opominjač, upućivač, došao je čovjek koji je blagom riječi i pravednim postupkom osvajao ljude i svijet. Da je bio osor, grub i nepravedan ne bi ga ljudi slijedili, razbježali bi se od njega. Došao je usvetun haseneh, uzor najljepši za sve one koji vjeruju Allaha i Sudnji dan. U njega se vjernici ugledaju, nastoje njegovim stopama ići i tako pokornost Allahu dž.š. i Poslaniku živjeti. Ko god tu pokornost djelom iskaže ući će u Džennet jer Poslanik veli: „Svi moji sljedbenici će ući u Džennet osim onih koji to odbiju. Ko su ti koji će odbiti?, upitaše ashabi. Oni koji odbiju da me slijede odbijaju ući u Džennet“./Tirmizi/ Poslaniku je naređeno da nam objavljeno prenese. „Bellig ma unzile ilejke“./Maide,67/. Prenio je i objasnio, ustvari živio. Nije nam nepoznato da je h. Aiša r.a. kazivala da je njegov život Kur’an. Na oprosnom hadžu je prisutne upitao: „Jesam li vam prenio“? I pošto je dobio potvrdu da je sve uredno preneseno, niko na Sudnjem danu neće moći reći da nije znao i da do njega nije došla riječ Božija i tako se pravdati za svoje, u pogrešnom smijeru učinjene korake.
Pjesnik kaže: „Neko je krv svoju lio da bi ti musliman bio“. Do nas je doprla riječ Božija i nećemo imati opravdanje kad se sa Gospodarom Svjetova susretnemo što nismo objavljeno živjeli, što smo odbili, sami odbili u Džennet ući. Uz rođendan Poslanikov nameće nam se pitanje da li je do naših ušiju i srca doprla vijest da treba klanjati i da je namaz temelj vjere i da ako želimo zaštiti sebe i porodice svoje od zla i nesreće onda to bez namaza nije moguće. Je li do naših ušiju i srca doprla riječ Božija koja od nas traži da se u dunjaluk ne zaljubimo, da ga posjedujemo ali da on nas ne posjeduje. Poslanik nas uči da kad u prioritet svojih djelovanja stavimo dunjaluk on nam se izmiče a kad se okrenemo Ahiretu dunjaluk nam se na raspolaganje stavi. Ko ide za dunjalukom, dunjaluk mu bježi a ko ide za Ahiretom dunjaluk ga prati. Da li je do naših ušiju i srca doprla riječ Božija i savjet poslanički da se volimo i pomažemo.
Poslanik govori:„Hranite gladne, posjećujte bolesne i oslobađajte dužne“./Buhari/. „Vjernik se oslanja na vjernika baš kako se zidovi oslanjaju jedan na drugog, pa je spleo svoje prste da bi pokazao kako se vjernici trebaju međusobno pomagati“./Buhari/. Da li su naše uši čule i srce osjetilo glas Božiji koji od nas traži da neumorno za opće dobro radimo i da se žrtvujemo bez pitanja kad i ko će to nagraditi jer vjernici znaju da nagrada izostati neće. Allah Uzvišeni naređuje: „Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i iskreni vjernici“./Tevbe,105/ Šutnja je poniženje. Ponizenje je kada smo ravnodušni i kada protiv ubijanja i prolijevanja krvi smo ravnodusni ma ko ubijen da bude.
Poslanik čiji rođendan obiljezavamo od nas traži da se uvijek borimo da društvom vlada pravda i da živimo ono što Allah naređuje a klonimo se zabranjenog. Zbog naše ravnodušnosti na grijeh koji se dešava tu pokraj nas, svjetlo koje je tako snažno zasjalo u rodjendanskom danu Pejgamberovu, a godine 571. mi ne vidimo. Na očima nam je mrena i koprena grijeha i ravnodušnosti prema grijehu a taj grijeh nas vodi u poniženje. Dvanaesti Rebiul evvel nam poručuje; ne dopustimo da se sami ponižavamo tako što na grijeh koji uništava našu sadašnjost a djeci nam i budućnost šutimo.
Zar je mogao ko zamisliti da će rođenje kćerke biti jednako radostan događaj kao i dobitak sina? Zar je bilo moguće pojmiti da će u istom safu stajati Ebu Sufjan i oslobođeni rob Bilal? Zar je ko očekivao takve promjene koje će ženi omogućiti da bira bračnog druga i stekne pravo na imovinu i slobodu? Ko je mogao sanjati da će to, džahilijetsko društvo postati ambijent istine, vjere, pravde i da će razjedinjena i zaraćena plemena, ujediniti se? Došla je milost Božija. Došla je riječ koja je srca ljudi ujedinila. Okupila ih oko vjere u jednog Boga i oko vrijednosti koje donose sreću svima. I sin i kćerka su po toj milosti Božijoj jednaka radost roditeljima. Razlike među ljudima nema osim po bogobojaznosti. Allah više cijeni one koji više dobra čine, a ne cijeni ljude po pripadnosti plemenu i porodici. Žena je ravnopravna muškarcu i još ima određene povlastice. Načinjeno je pravedno društvo u kojem i halifa može biti poražena strana pred sudom. Pravda je ideal kojem se teži.
Alija r.a. je na pijaci vidio svoj štit da se prodaje. Prodavao ga je jedan nemusliman. Alija r.a. zatraži od prodavca da mu štit vrati. Prodavac reče: „Pošto je štit u mojoj ruci, moj je“. Alija r.a. ga tuži. Došli su pred kadiju Šurejha i kadija upita: Šta želite zapovijedniče pravovjernih? Štit koji je u ruci ovog čovjeka, moj je. Ja ga nisam prodao niti poklonio. Izgubio sam ga, i sada je u ruci ovog čovjeka. Kadija upita prodavca: Šta ti kažeš na ovo? Pošto je štit u mojoj ruci, moj je. Kadija upita Aliju r.a.: Imaš li dva svjedoka koji će potvrditi da je štit tvoj? Svjedoci su moj sin Hasan i moj oslobođeni rob. „Ne može tako, svjedočenje sina ocu nije važeće. Na ovaj način slučaj je okončan protiv Alije r.a. Alija r.a. prihvatajući presudu obrati se prodavcu: „Uzmi štit“. Prodavac nakon ovog stava suda i Alijine reakcije reče: Vođa muslimana dolazi sa mnom na sud. Sudija sudi protiv njega i on to prihvata. Vallahi ovo je tvoj štit. Pao je sa tvoje deve i ja sam ga uzeo. Vraćam ti ga i svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik. Alija r.a. je novom muslimanu poklonio štit i jednoga konja“. /Kenzul – umal/
Rebiul evvelska milost poklonjena svjetovima je donijela radost življenja i sreću svima. Ljudi su bez prisile i nagovaranja prihvatali stati na Poslanikov put i prihvatali ono što im on donosi, mir dunjalučki, sigurnost od nepravde, spas ahiretski, šefa’at i užitak kraj džennetskog vrela Havd. Uvijek je postojala opasnost da se ono što Poslanik donosi i živi, sruši, ugrozi. Nas, sljedbenike svoje upozorava na različite opasnosti koje vrebaju i koje nas, posrnemo li, mogu vratiti u džahilijetski ambijent, nereda i nepravde.
Huzejfe el Jemani r.a. kaže: „Ljudi su zapitkivali Poslanika o dobru, a ja sam, bojeći se da me ne zadesi, pitao o zlu, rekavši: Allahov poslaniče, mi smo bili u džahilijjetu i zlu, pa nas je Uzvišeni Allah počastio ovim dobrom. Hoće li poslije ovog dobra, biti kakvo zlo? ‘Hoće’, odgovorio je on. A hoće li poslije tog zla biti kakvo dobro?, upitao sam ponovo. ‘Hoće’, odgovorio je, dodavši: Tada će biti dehan. A šta je to dehan, upitao sam. To je skupina koja upućuje, ne obazirući se na moju uputu, neka će im djela biti dobra, a neka pokuđena. A hoće li poslije tog dobra opet biti kakvo zlo, ponovo sam upitao. ‘Hoće’, odgovorio je. Pozivači na vratima Džehennema. Ko im se bude odazvao, bacit će ga u njega. Allahov poslaniče, opiši nam ih, rekao sam.
Oni su iz naše sredine i govore našim jezikom, odgovori on. A šta mi naređuješ da činim ako me to zadesi?, upitao sam ponovo. Drži se zajednice muslimana i njihovog vođe (imama), odgovori on. A ako ne bude ni zajednice ni vođe?, uptao sam. Drži se daleko od svih tih skupina, pa makar se zubima držao za korijen drveta i tako sve dok te ne zadesi smrt, odgovori on“/Buharija/.
Ova snažna poruka koju od Poslanika prenosi Huzejfe kazuje nam, kako ostati na pravom putu, kako sačuvati vrijednosti u društvu i biti sretan u svojoj vjeri. Važnost džemata je u ovoj poruci poslanikovoj snažno naglašena i potreba čuvanja našeg jedinstva. Jedinstvo se čuva, kazuje nam Poslanik, tako što se sluša riječ učenih ljudi, sluša se riječ Zajednice. Neuk čovjek, koliko god pobožan bio, teško može shvatiti težinu vremena i razotkriti puteve zla na koje treba upozoriti. Abdurrahman ibn Ebi Lejla kaže: „Zapamtio sam u ovom Poslanikovom mesdžidu, 190 ashaba Poslanikovih, i nijednom od njih nije postavljeno pitanje, a da nije poželio da drugi ashab odgovori na njega. A zatim se stvar preokrenula, kada su došli ljudi koji su se pozivali na znanje i učenost i koji su žurili da daju odgovor na pitanja, zbog kojih bi hazreti Omer r.a. pozvao sve učesnike Bedra da se posavjetuje s njima u vezi s tim pitanjima“.
Poslaniče dragi, 1445 godina poslije tvoga rođenja i nakon što je islam uzdigao ljude i ponosnim ih učinio, mi danas, Ummet tvoj, živimo u sektaskom društvu u kojem se ljudi cijene po pripadnosti plemenu i porodici i boji koze, posebno u arapskom nazalost svijetu. To su važni elementi kad današnji sljedbenik tvoj, stane pred sud, a znamo da si ti rekao, da je jedan sahat pravde bolji od sedamdeset godina ibadeta. Mi danas Poslaniče, ostrašćeni svojim ličnim interesima i duboko usađenom mržnjom prema bratu muslimanu, krvarimo i međusobno se ubijamo u Siriji, Iraku, Pakistanu, Afganistanu. Neki nas uče da je to džihad, a znamo da si rekao da kada se sukobe dvojica muslimana i ubica i ubijeni će u Džehennem. Mi danas Poslaniče, kad tvoj rođendan obilježavamo i tvog velikog djela se sjećamo o nevažnim pitanjima raspravljamo i svi ili gotovo svi znaju odgovor na sva pitanja. Ljudi kojima niko nije priznao status alima, znaju odgovoriti na svako pitanje a svojim odgovorima truju i zavode omladinu tvoga ummeta.
Ummet, Poslaniče, grca u siromaštvu, neslozi, nepismenosti, sukobima, a sljedbenici tvoji na različitim medijima i mnogim mjestima, mesdžidima i džamijama, a ti si, uzgred spomenimo, takve mesdžide i džamije rušio jer su izvan sistema bili, tumače vjeru i na svako pitanje odgovoriti znaju. Pozivaju se na tvoj sunnet a ne klanjaju sunnet, slijede tvoju praksu a skrnave i razbijaju džemat. Mi danas, Poslaniče, dok naša djeca u Siriji ginu, dok su u Egiptu naša braća u ilegalu stjerana, dok se u Iraku na ulici od ruke brata svog svakodnevno može poginuti, dok u nasoj Bosni, djeca ummeta tvog ne mogu učiti svoj jezik i svoju, nacionalnu grupu predmeta, raspravljamo o muzici, o sevdalinci, o učenju na kaburu, o podizanju ili vezivanju ruku, podizanju prsta na tesehhudu itd…, a imamo Zajednicu i učene ljude, alime koji su na ta pitanja davno odgovorili.
U Buharijinom sahihu nam preko Huzejfe el Jemanija poručuješ da se Zajednice držimo i njenih učenih ljudi. Poručuješ nam da se svih stranaka i sektastva klonimo jer je jedinstvo Zajednice i Ummeta prvorazredni prioritet.
Uzvišeni Bože, daj nam snagu da se podjelama suprostavimo i u mjesecu rođenja miljenika Tvog, čvrsto stanemo na stazu, Poslanika i ashaba mu r.a. Uzvišeni Bože učini nas svjesnim Poslanikovih riječi da je najveći džihad nepravdi se suprotstaviti, tj. protiv zla i grijeha se boriti. Amin!

Check Also

Mi’radžske Poruke

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 04 Sa´aban – …

Gdje su i skim nasa djeca???

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 26 Redzep – …