Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
29 Dzumade – l – Ula – 1436.H. / 20 Mart 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Trebaju li nam nacela za ljepotu
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Neka je hvala Uzvišenom Allahu koji je objavio: “Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na Ovom svijetu, a i na Onom svijetu su samo za njih.” (El-A’raf, 32.)
I objavio je: „O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju“ (El-Maide, 87.)
Neka je salavat i selam na Poslanika islama, Muhammeda a.s. od kog nam se prenosi da je rekao: “Innallahe džemilun ve juhibbu-l-džemal” – “Allah je lijep i voli ljepotu“, a u nekim predajama se navodi još: „ On voli da vidi tragove Svoje blagodati kod Svojih robova, a mrzi bijedu i da se čovjek izdaje za bijednika.” Također se prenosi da je rekao: “Uistinu je Allah blag i voli blagost. Allah daje da se blagošću postigne ono što se ne može postići grubošću, niti bilo čim drugim osim blagošću.” (Muslim)
Uprkost teskim vremenima, tokom zadnje agresiju na našu zemlju, i poslije kada sam sazrijevao u vec mladica, svi vazovi – hutbe koje sam slušao, svi tekstovi koje sam čitao o vjeri islamu bili su obojeni bojom lijepog, iskazani riječima koje su donosile radost i ispunjavale eliksirom sreće moje srce.
Čitao sam hadise koji su me upućivali prije svega na moralnost, na ibadet, na zikr, na poslušnost roditeljima i starijima, na radinost u školi u kući u društvu, na poslu, veličinu svega što je lijepo i poraznost onog što je ružno. U ljepoti zalaska sunca, bjeline oblaka nakon kiše, u rascvjetalim dolinama uživao sam u ljepoti sela i ciste have smatrajući taj pogled zikrom jer me upućivao na misao o ljepoti našeg Stvoritelja.
Danas se pitam sa zebnjom kakvo će iskustvo vjere iz svojih mladalačkih dana ponijeti naši mladići i djevojke. Hoće li im vjera mirisati miruhom ljepote, milosti, topline, mekteba, sreće ili će se misao o njoj pretvoriti u konfuziju i tegobu. I nije naša omladina zbunjena samo mnoštvom različitih objašnjenja jedne te iste vjerske stvari, citajuci sve i svasta od svih onih koji sebi daju za pravo da tumace i komentarisu vjerske propise po danasnjim drustvenim mrezama – facebook-a, twittera itd. zbunjena je čini mi se ponajviše što vjerske istine ne može da prepozna u okruženju, u ponasanju nas samih, nas starijih.
Sluša o pravdi i pravičnosti a svi naši komentari društva govore o nepravdi, mitu, korupciji. Sluša o praštanju i samilosti među vjernicima a često je izložena razmiricama i svađama među istima, pa cak i ratovima. Sluša o vrijednosti sakrivanja i svojih i tuđih mahana, pokuđenosti prenošenja loših vijesti, a stalno je izložena suprotnosti u našoj praksi i sam se uci da gibeti i vrijedja drugoga, da bocka drugoga, da se drugom slabijem ismijava.
Rekao je Uzvišeni Allah:“Allaha se bojte i izgladite međusobne razmirice.” (El-Enfal, 1)
Allahov Poslanik, a.s. je rekao: “Nama ne pripada onaj ko nije milostiv prema našim mališanima i ko ne ukazuje poštovanje starijima.” (Ahmed i Tirmizi) Uzvišeni Allah kaže: “…neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?” (En-Nur, 22)
Poslanik, a.s. je rekao: “Vjernik koji sakrije mahane drugog vjernika na dunjaluku, Allah će sakriti njegove mahane na Sudnjem danu.” (Muslim) Allahov Poslanik, a.s. je rekao: „Nećete moći pridobiti ljude svojim imecima, pa ih pridobijajte vedrim licima i lijepim ponašanjem.“ (Bilježi Ebu Ja’la, a sahihom ga ocjenjuje Hakim)
Uzvišeni je Allah rekao: “A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ničim zaslužili nisu, takvi na sebe tovare klevetu i pravi grijeh.” (El-Ahzab, 58)
Poslanik, a.s. je rekao: “Ko nas vara, taj nam i ne pripada.” (Muslim) Allahov Poslanik, a.s. rekao je: “Kada u društvu budu trojica, neka se dvojica međusobno ne sašaptavaju isključujući trećega sve dok se ne pomiješate s još drugih ljudi, jer će ga u suprotnom takav postupak ražalostiti.” (Buhari i Muslim)
Poslanik, a.s. rekao je: “Nemojte jedni druge mrziti, niti jedni drugima zavidjeti, niti jedni drugima leđa okretati i nemojte međusobne odnose prekidati! Budite braća, o, Allahovi robovi! Nijednom muslimanu nije dozvoljeno da svoga brata izbjegava više od tri dana.” (Buhari i Muslim)
Ko prikrije sramotu svoga brata muslimana, Allah će prikriti njegovu sramotu na Sudnjem danu. Ko razotkrije sramotu svoga brata muslimana, Allah će razotkriti njegovu sramotu i osramotit će ga, na isti način, u njegovoj vlastitoj kući! (Hadis bilježi Ibn Madže u Sunenu)
Alija, r.a. je rekao: „Isti grijeh imaju onaj koji od nekog prenosi i širi ružan, bestidan i sramotan govor, kao i onaj koji ga je izgovorio!“ (Ovu predaju bilježi Buhari u El-Edebu-l-mufredu)
Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s. rekao: „’Čuvajte se lošeg mišljenja o ljudima, jer je loše mišljenje, doista, najlažniji govor“, tokođer se prenosi: „Ko sačuva čast svoga brata dok je odsutan, Allah će sačuvati njegovo lice od vatre na Sudnjem danu.“ ( Tirmizi )
Bojim se da dozvoljavamo tegobama dunjalučkim da iz nas umjesto sabura i vjerničke snage isijava ono obično prizemno nefsansko ozračje. Iskušenja vremena u kom živimo oslabilo nam je vjernički imunitet i naše oči sve više gube osjećaj za lijepo. Naše potrage za odgovorima sve manje su potrage za istinom a sve više potrage za nekim ko će nam potvrditi naš stav. Naše rasprave i naše ponašanje ne ide k tome da se omjeri o vječnoj Istini nego sve češće ulažemo velike napore da sebe punog mahana prikažemo ko suštu istinu. Tako se ružno u našem društvu propinje da se prikaže lijepim a lijepu daje prilika samo ako pristane postati ružno. Kad sretnemo dobre ljude ne gledamo da se okoristimo njihovim ukrasima nego da ih što prije očerupamo ogovaranjem, lažima i klevetama kako bi oljuštili njihovu ljepotu i sveli je na mjeru koja odgovara našem gledanju. Mjeru ružnog. Kad nam se neko pojavi s lijepom viješću o nečem ili nekom sve češće ga sačekujemo s onim: „Jeste, ali…“ Pristajemo li to hraniti avet pesimizma i ružnoće u sebi a oslijepit oči za lijepo?
Pristajemo li uz one koji se trude predstaviti nama danas da ni duga nije spektar prelijepih, od Boga darovanih boja, nego samo stručak različitih nijansi sivog. I nije čudo da nam u ovakvim okolnostima ništa nije postojano. Ne može biti. Postojanost ima samo ono što je lijepo:
”Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.” (Ibrahim, 24-26.)
Allah Uzvišeni nas obavještava: ”…k Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima a dobro djelo je podiže…” (Fatir, 10.) Šaljimo dragom Bogu lijepe riječi i ugrađujmo u njih lijepa dijela, motore koji će naše lijepe riječi podići dragom Bogu. Čvrsto vjerujem da u svakom društvu ružno i loše nastaje kada se Bog zaboravi, kada se Boga prestanemo sjećati i On se prestane sjećati nas a to je onda jasno ozračje ružnog.
„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti.“ ( El-Bekare, 152.) A kako će nam sjećanje na Boga biti prisutno ako smo svoju unutrašnjost ispunili ružnim. Može li ružno vidjeti lijepo, može li ga prepoznati?
Jučer čujem od dragog insana kako je zbog životne tegobe pomislio da ga Bog ne voli pa kaže za nekoliko minuta sreo drugog brata i ovaj mu rekao, ne znajući šta je on pomislio, kako osjeća kad je s njim da ga Bog voli. Drugog skolio strah pa mu rođeno dijete još predškolskog uzrasta prišlo i kazalo: Biće to u redu babo! I bilo u redu.
Bog je s nama, Lijep Je i voli lijepo, voli ljepotu, potrudimo se da je i mi vidimo, da je osjetimo, da je usvojimo, da se pristojno oblacimo, pristojno a sukladno vjeri, a ne da svojom pojavom plasimo druge, tada ćemo mnogo više biti svjesni Boga, mnogo lakše čuti Njegov glas, Njegovu uputu i u dunjalučkim tegobama prepoznati i osjetiti last i olakšanje.
“Ta, zaista, s mukom je i last – olakšanje, zaista s mukom je i last”( Al-Inširah, 5. i 6.) Društvena situacija jeste teška ali nije teža od vatre koju pripremiše i u koju baciše Ibrahima, a.s. i nije teza od svih onih iskusenja kroz koje su prolazili svi Boziji poslanici i nasi dobri preci truhnuci po zatvorima nepravedno i nizasto osudjeni i presudjeni, a samo zato sto bijase pravi – cvrsti i napredni vjernici.
Ali uvijek i u svakoj prilici moramo biti i sijati optimizam a ne pesimizam. Koliko Allah Plemeniti voli svoje iskrene robove i to one koji ni jednoga momenta ne sumnjaju u Allahovu, dž.š. pomoć i intervenciju, eksplicite pokazuje ovaj ajet u kojem Gospodar svjetova direktno naređuje vatri da bude hladna i spasonosna Ibrahimu, a.s: «O vatro, postani hladna i spasonosna Ibrahimu!» (El-Enbija’, 69.)
Šejtanske sile na svijetu su se udružile da ljudima prikažu kako Boga nema a time nema ni ljepote. Boga ima, oduvijek je i zauvijek je, odaziva se molbi onih koji ga mole. I to jos u mektebu ucimo, kao jedno od Bozijih svojstava.
„A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu! (Al-Baqara, 186)
Molimo Uzvisenog Gospodara da nasa rijec bude blaga, da blagoscu dopiremo do ljudi i njihovih srca a ne gruboscu i nasiljem. Molimo Allaha dz.s. da razmisljamo samo pozitivno ziveci uvijek izmedju nade u njegovu milost i straha od Njegove kazne. Molimo Gospodara da nasu djecu i pokoljena ucini radostima nasih ociju, a u ovom momentu mubarek dana kada Allah ne odbija dove svojih vjernika, molimo Ga da oprosti nasim roditeljima i precima i uvede ih u ljepe dzennete. Amin.