Podarimo proljece nasim srcima

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
21 Dzumade – l – Uhra – 1436.H. / 10 April 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaPodarimo proljece nasim srcima

Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

“I obraduj vjernike”. ( El-Ahzab, 47.), kaze Allah dz.s.
U prošloj hutbi prije odmora smo se dotakli učinaka loših vijesti, teških vijesti i šta biva kad se pozitivnom i negativnom zamjene mjesta. Kazali smo da je jedna od kur’anskih uputa i smjernica ukazivanje na sirenje ljubavi i značaj lijepe riječi. Ona nam pomaže da unesemo razdraganost i osjetimo optimizam u našim dušama. Isti onaj optimizam koji donosi svako novo proljece sa sobom. Isti je slučaj i sa prijatnim izrazom lica, na koje nam u hadisima ukazuje naš Poslanik a.s.
Rekao je Džerir bin Abdullah: “Nije me susreo Allahov Poslanik osim sa osmijehom.“ što ukazuje na to da je naš Vjerovjesnik a.s. uvijek bio vedar i nasmiješen, uprkost teskocama s kojima se susretao. Radosna vijest i optimizam trebali bi biti odlike djelovanja pripadnika Islama.
Iako se termini optimizam i pesimizam javljaju u 19 st. oni su kao pogled na život primjetni već od stvaranja prvog čovjeka. Jedan od Ademovih a.s. sinova iskazuje nadanje da će njegov čin pokornosti Allah dž.š. primiti, dok drugi prijeti i ubija jer je nezadovoljan postojećim stanjem stvari. “I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj. (El-Maide 27.)

Allahov Poslanik – donosilac radosne vijesti, rekao je: “Obveseljujte, a ne rastjerujte, olakšavajte, a ne otežavajte.“ (Buharija i Muslim od Enesa ibn Malika.)
“Kada čujete da čovjek kaže; “Propade svijet“, znajte da je on najviše propao“ (Hadis bilježi imam Muslim, Ebu Davud, Ahmed i Malik)
U svemu što je govorio i radio, Poslanik a.s. je olakšavao, nije otežavao; obveseljavao je a ne rastuživao; mirio a ne zavađao; sve je bilo smisleno, sadržajno, poticajno i plodonosno.
Allahov Poslanik, je došao sa najvećom radosnom viješću, a to je vjerovanje u Allaha dž.š. muštuluk oprosta, Allahovog zadovoljstva i milosti. Donio je radosnu vijest o Džennetu koji je prostran koliko nebesa i Zemlja. Donio je radosnu vijest da će Allah prihvatiti tewbu onoga ko se pokaje, da će Allah oprostiti onome ko Mu se povrati. Donio je radosnu vijest da onoga koga zadesi bolest, tegoba, nesreća, briga, tuga, pa čak i ubod trna, Allah će mu to učiniti otkupom za njegove grijehe. Došao je sa veličanstvenom Knjigom i mudrom opomenom donoseći radosnu vijest vjernicima koji čine dobra djela da im pripada divna nagrada i zabranio im očaj: “ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ (Jusuf, 87.)
Kroz koja iskusenja su prolazili Boziji poslanici. Eljub, Ibrahim, Muhammed a.s. ali opet su opstali postojani i nikada nisu izgubili nadu u Allahovu milost i zauzvrat bivaju nagradjeni. Ali isto tako posljedni Allahov Poslanik je i prvi znak Ahireta. Da nam se Ahiret blizi, da nam se kijametski i sudnji dan blize.
Poslanik je zabranio obeshrabrenost i gubljenje nade: “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.“ (El-Hidžr, 56)
Pokudio je tugu: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.“ (Ali-Imran, 139)
Otvorio je vrata oprosta za pokajnike: “Reci: O, robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53)
Nakon što je svoje izaslanike poslao u gradove da upoznaju ljude sa islamom rekao je: “Obveseljujte, a ne rastjerujte, olakšavajte, a ne otežavajte.“ (Buhari i Muslim od Enesa ibn Malika.)
Suhejb ibn Sinan, r.a. pripovjeda da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on je na dobitku, a takvo stanje nije ni sa kim drugim, nego samo sa vjernikom: ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu dž.š. što mu korist donosi, a ako ga pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano drži, pa mu i to donosi nagradu kod Allaha dž.š.“
Prenosi se od Poslanik a.s.: “U Džennetu postoji kuća koja se zove Kuća radosti. U nju neće ući niko, osim onog ko je obradovao siročad“ (u drugoj predaji: osim onog ko je obradovao djecu)
Također se prenosi od Poslanika a.s.: “Svakome ko otkloni brigu vjernika, Allah će od njega udaljiti brige budućeg svijeta i izvest će ga iz njegovog kabura mirnog srca.“
Svakako, da mi danas živimo u teškim vremenima, tako ih oslovljavamo i definišemo, doživljavamo, no i kad kažemo “život je težak“, treba se zapitati u usporedbi s čim je težak?
Ako ti je Allah darovao vid kojim vidis, sluh kojim cujes, ruke kojim radis i zaradjujes, noge kojima hodis jel ti zivot tezak u odnosu mraka slijepog covjeka, u odnosu tisine gluhog covjeka, u odnosu covjeka koji zudi za zdravom rukom ili u odnosu zelji covjeka da hoda zemljom vlastitom nogom, da li ti je zivot u odnosu na sve ovo tezak.??
Smatram da radosne vijesti našeg Poslanika, a sam on je radosna vijest, otklanjaju tegobe iz našeg srca, smiruju ga i podaruju zadovoljstvo, budeći nadu i optimizam koji su ukrasi karaktera vjernika.
Sve ove plemenite osobine treba gajiti u sebi, posvećivati im pažnju, trud, njegovati ih da bi dale svoje potpune plodove.
Proljeće je vec pred nama. Usporedimo se na tren sa našom zemljom koju sadimo. Ona ima potencijale, ali valja nam uzorati ledinu, valja je izfrezati, valja po oranici rasuti ono što će dati snagu sjemenu koje treba posaditi u nju, onda ćemo okopavati, ogrtati, pljeviti, vodom po potrebi zalijevati… Tu su i naše voćke kojima je već trebalo ukloniti grane suhe, korjenje okopati da lakše primi hranjive elemente…
I ko to bude bolje činio, voljom Božijom, usijevi njegovi bit će bolji i kvalitetniji.
Tako je i sa našom unutrašnjosti. Onaj ko je ne obrađuje, ne njeguje, ko je ne ograđuje od upada štetočina poput jedenja harama, ko ne sadi u nju dobrotom srca, ne zalijeva ljepotom osmjeha i ne brine o zasađenom namazom i drugim ibadetima sam je sebe osudio ukoliko je ogovarao, lagao, potvarao, da krajem ljeta i početkom jeseni umjesto slatkih plodova korov bere.
Priđimo svojim njivama s bismillom, i dok radimo na svojoj zemlji s nadom u milost Božiju kojom će ona plodove lijepe darovati tako isto ne zapostavljajmo i sebe, sjetimo se da smo i sami od zemlje stvoreni i da nam kao i našoj zemlji treba zelijevanje, pažanja, trud, zalaganje, ali da će to kao i naša zemlja, s milošću Božijom plod dati i na ovom a posebno na onom svjetu kucama radosti ukoliko donesemo osmjeh na prelijepo lice djece jetima. Proljeće donosi sunce i toplinu, novu priliku nudi pa dopustimo i svojim srcima, dušama proljeće, snagu proljeća, da u nama radosna vijest vjernicima upućena jače pusti korjen svoj i plod svoj ponudi u najljepšem obliku.
Onaj ko nema nade u Božiju milost, onaj ko se dobru ne nada, onaj ko očekuje da proljeće bude s previše kiše i mrazova kasnih, ljeto suho, ko se ne nada dobru svojih usjeva klonuće s tim crnim mislima i sam sebi snagu oduzet. Vjernik neće dozvoliti da ga crne misli slome i od radosti i nade u milost Gospodara svoga odvrate, kao sto nije dao ni Eljub a.s. godinama lezeci potpuno nepokretan u postelji.
Oplijevimo šejtanska bunjišta u nama da na mjesto korova – ljubičice, ljiljani i drugo mirisno cvijeće vjere cvijet svoj podari.
Prenosi se od Osmana, r.a, da je kazao: “Briga samo o ovom svijetu je tama u srcu, a briga o ahiretu je svjelost u srcu.”
Da li ste znali da onaj ko izgubi novac da je izgubio puno, da onaj ko izgubi prijatelja da je izgubio puno vise, a da onaj ko izgubi vjeru u Allaha i Njegovu milost i rahmet je izgubio sve.
Prenosi se da je Jahja b. Mua`z, Allah mu se smilovao, rekao: medu najvece zablude spada ustrajavati u grijesima – nadajuci se oprostu bez pokajanja, ocekivati Allahovu blizinu – bez pokornosti Njemu, ocekivati dzennetsku zetvu – a sijati dzehennemski usjev, grijesima traziti kucu pokornih, traziti i ocekivati nagradu bez dobrih djela, uzdati se u Allaha – a biti nemaran.
Prenosi se da je hazreti Omer r.a. rekao: vidio sam sve prijatelje, ali mi je najbolji cuvanje jezika, vidio sam sve vrste odjece, ali mi je najbolja bogobojaznost, vidio sam sve vrste bogatstva, ali boljeg nema od stednje i umjerenog dobrocinstva, vidio sam sve vrste dobrocinstva, ali boljeg nema od dobra savjeta, vidio sam i kusao sve vrste jela, ali boljeg i sladeg nema od sabura i nade u bolje sutra.
Molim Allaha da nam podari svaki hajr u našem radu na našim njivama i nasim radnim mjestima ovog proljeća i u našem radu sa samim sobom, sa svojim unutrasnjim nefsom. Da nam našim usjevima i našim srcima podari kiše plodonosne, proljece bijelo probeharano i jesen bogatu! Amin!