Sud o drugima

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 19  Dzumade -l- ula –  1440.H. / 25 Januar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega. Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Uzvišeni Allah je objavio: O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista su grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!” (El-Hudžurat 12) “One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.” (En-Nur, 19)

Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Musliman je muslimanu brat. Neće mu nepravdu nanijeti, niti ga ostaviti na cjedilu. Ko ispuni neku potrebu svoga brata, Allah će ostvariti njegovu potrebu. Ko od vjernika kakvu nedaću otkloni na dunjaluku, Allah će od njega otkloniti nedaću na Sudnjem danu. Ko pokrije muslimana (u njegovim postupcima), Allah će ga pokriti na Sudnjem danu.” (Buhari i Muslim)

“Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu dž.š. neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju.” (Hassan Al-Basri)

Draga braćo, svjedoci smo jedne teške devijacije koja se uvukla u naše safove. Od tragaoca za dobrim, za lijepim, mi postajemo tragaoci za lošim, za zlim. Ne otvaramo oči da vidimo lijepo i da se lijepim nadahnemo nego ružnim, ne koristimo sluh da čujemo dobro, nego čeznemo da čujemo loše, kad čujemo iole da na loše liči trčimo da to prenesemo pa i  preuveličamo, ne čekajući potvrdu ni da li je istina.

Muslimani vjernici vrlo često lahko zagrizu te šejtanske zalogaje i žvaću ih, gutaju, tumačeći to činom vjere. Pri tom zaboravljamo da intencija vjere nije propagirati i širiti loše, nego dobre, nije čast vjernika u pretresanju drugog da bi našao loše nego traženje i podupiranje dobra.

Hatib ibn Belt’a r.a. je pred oslobođenje Mekke, poslao pismo mušricima Mekke, da se muslimani spremaju osloboditi Mekku. Ovo je bio jedan vid izdaje i otkrivanja neprijatelju vojne tajne.

Kad su pronašli pismo i nakon što je Hatib objasnio zbog čega je to uradio, Omer, Omer koji je inace bio poznat kao ostar, ono djeluje na pravu, ali isto tako jedan od najpravedniji ljudi i halifa reče: “Dozvoli mi Poslaniče da mu glavu odsječem, postao je munafik!”

Danas nažalost, pojedinci ovako reaguju na prvu, neki ubijaju zaista, a neki vrijeđaju i ponižavaju neistomišljenike, ne gledajući pozadinu problema, kao što je Poslanik a.s. uradio u ovom slučaju, kad je Omeru rekao:

“Ne, Omere, on je vjernik, učesnik bitke na Bedru, a šta ti znaš, možda je Allah njima oprostio.” Nakon ovih riječi prenosi se da je  Omer r.a. zaplakao.

Draga braćo, svi smo mi slabi, svi smo mi griješni, pronaći grešku i grijeh kod nekog nije nikakvo čudo, a mi se uglavnom, kao čudimo. Kad se čudimo tome postavlja se pitanje od čega polazi naše čuđenje? Da nije od pretpostavke mozda da smo mi bezgriješni? To bi bilo logično, bezgriješan čovjek, pa vidio nečiji grijeh, pa mu ono kao čudno. Nije čudno da je bezgriješnom čudno vidjet grijeh,  al hajmo se zapitat jesmo li bezgriješni?

U našem vremenu više i ne treba dokaz. Ne tražimo dokaz, ne tražimo potvrdu i uzimamo sebi za pravo da na osnovu sumnje propitujemo, sudimo, zašto ne priznati, vrlo često se i osladimo.

Prenosi se i često spominje događaj sa Isa a.s. i njegovim drugovima kada su prošli kraj leša psa, pa drugovi rekoše kako leš zaudara, a Isa a.s. primjeti kako ima bijele zube i kako je samo bio poslušan svome gospodaru dok je bio živ. Ne da ih Isa a.s. uči da gledaju lijepo gdje god mogu nego ih podsjeća da nijedna stvar nije zapela u trenutku. Ima svoje jučer i u tom jučer ima svoju vrijendost. Hatib ibn Belt’a jeste napsiao pismo Mekelijama da će ih muslimani napasti, jeste odao vojnu tajnu, al je Hatib bio i u redovima čvrste bedranske vojske i Poslanik ne želi da ga zbog jedne greške kažnjava, Poslanik a.s. podsjeća ashabe na njegovu vrijednost. 

Zar ne bi trebali u svakom čovjeku koji je pogriješio vidjeti sebe, koji smo to isto učinili, samo možda u nekoj drugoj situaciji, prigodi ili predmetu. Bog zna što se u u našim srcima sada nalazi i događa. Bog zna sve naše priče, našu prošlost. Bog zna i našu budućnost. Možda onaj koga sada sudimo, sutra bude ispred nas,  jer uvideći svoju pogrešku, pokaje se i započne živjeti novi život. Problem je što mi sebi dajemo pravo da sudimo drugima koristeći se pri tom mišlju da će oni naši grijesi koje nam je Bog sakrio, vazda biti sakriveni. Zaboravljamo li da je Bog i pravedan. Razmišljamo li nekad dok sudimo drugima bi li voljeli da tako isto, Bog sutra nama sudi na Sudnjem danu.

Zamislimo na trenutak razgovor na Sudnjem Danu: „Robe moj zgriješio si, ideš u Džehennem? Ali, Bože, radio sam i dobra djela. Jesi, radio je i Haso i Suljo, ali ti ih nisi spominjao po tim dobrim djelima, nego po grijehu kojeg sam im ja dao da se otkrije kako bi ih očistio od grijeha. Kad sudimo, pogotovo kad sudimo “u ime Boga” trebamo paziti šta time prizivamo.

Činjenica je da musliman danas kod svoga brata vidi uglavnom mahane, greške i propuste, dok njegova dobra djela ne vidi makar ih bilo poput morske pjene!

Nije li od Sunneta da svoga brata nekada i pohvalimo i istaknemo njegova dobra djela ili zasluge u radu za islam? U tome slijediti praksu Poslanika a.s. Ta praksa je bila da se pohvale zaslužni muslimani i da se istakne njihova vrijednost.

O onome ko istražuje propuste muslimana, kleveta ih i o njima širi ružne informacije Poslanik a.s. kaže: “O skupino koji svojim jezicima očitujete a iman još nije ušao u vaša srca! Ne ogovarajte muslimane, ne istražujte njihove propuste, jer onaj ko istražuje njihove propuste, Allah će tragati za njegovim propustima. A za čijim propustom Allah bude tragao, izložit će ga sramoti u vlastitoj kući.” (Imam Ahmed i Ebu-Davud.)

Razmišljajući o ovoj temi, prisjetih se jednog događaja iz vremena Isa a.s. “Jednom dok je Isa poucavao svoje drugove, velika grupa ljudi mu dovedose neku ženu zatečenu u preljubi. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samoj preljubi. U Zakonu nam je Mojsije – Musa naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To rekose samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isa a.s. se sage pa poce prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isa a.s. sam – i žena koja stajaše u sredini. Isa se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko.” Reče joj Isa a.s.: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”

U ovom slučaju Isaa a.s. nije im bio cilj iskorijeniti zlo iz svoje sredine, nego iskušati samog Isaa a.s. da bi ga mogli optužiti. Misli su: Mojsijev Zakon naređuje da se onaj tko je počinio preljub kamenuje. Usprotivi li se Isa Zakonu eto prigode da ga optuže pred židovskim Velikim vijećem. A rekne li im neka ženu odmah kamenuju, eto prigode da ga optuže pred rimskom vlašću koja je Židovima tada zabranjivala izvršavanje smrtne kazne.

I danas je tako, pozivamo se na Boga, al hajmo biti iskreni, koliko zaista to činimo iskreno u ime Boga, a koliko ustvari radi šejtanskih vesvesa? Koliko smo istinski uložili truda da steknemo znanje da bi mogli ustvari suditi drugima?“

Umjesto da se koristimo dobrima jednih drugih, mi se štetimo lošim. Umjesto da u životu koristimo ono što imamo, naša preokupacija postane ono što nemamo. I tako umjesto zahvalnosti na onome što nam je darovano i zbog žudnje za onim što nam je uskraćeno, postanemo ljubomorni na ljude oko sebe što na kraju preraste u zavidnost i zluradost. A zar ljubomora i zavidnost nisu prigovor neuzubillah Bogu i neslaganje s Božijom odredbom i Njegovim planom po kojem raspoređuje Svoje darove, bogastvo, funkcije, titule itd.

Svaka blagodat može biti i iskušenje, a iskušenje blagodat. Ono što razumijevamo kao blagodat, ako nas zavara i udalji od pokornosti Allahu – postane najopasnije iskušenje. A opet iskušenje koje nas nauči saburu i približi nas Allahu je, u biti, prava blagodat.

Razmislimo, draga braćo, i sjetimo se da idemo “Onom koji zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.” (Kur’an, 40:19).

Uzvišeni Allah rekao je: “Zatim smo Knjigu ostavili u naslijeđe Našim robovima koje smo Mi odabrali.  Od njih ima onih koji sami sebi čine nasilje! Ima ih koji su umjereni u svojim ibadetima, a ima i onih koji se, Allahovom dozvolom, natječu u dobru!” (Fatir, 32)

U svome govoru na Arefatu na Oprosnom hadžu Poslanik a.s. upozorava na kaznu onome ko oskrnavi dostojanstvo čovjeka: “Čovjek je veličanstveno djelo Allahovo, i teško onome ko oskrnavi čast i dostojanstvo Allahovog djela.”

Kaže Abdullah ibnul Amr ibn As, a bilježi ibn Madže: “Vidio sam Poslanika a.s. kako tavafi oko Kabe i govori: `Kako si samo lijepa i kako je lijep tvoj miris. Kako si veličanstvena i kako je veliko tvoje mjesto kod Allaha. Tako mi Uzvišenog Allaha, čast mu’mina je kod Allaha veća od tvoje časti, o Kabo i njegov imetak i njegova krv, i da se o njemu ne misli nego samo dobro. Tako mi Allaha rušenje Kabe kamen po kamen je manji grijeh kod Allaha, nego da se uvrijedi čast mu’mina ili da se prolije njegova krv.”

Pomislimo sada na trenutak kako Muhammed a.s. kaže da je čast vjernika veća od časti Kabe prema kojoj lica svoja okrecemo, svakodnevno.

Molim Allaha da nas uputi i osnaži na putu dobra, da se radujemo dobru brata svoga i da nas sacuva zlobe, zavidnosti i zluradosti. Amin!

Check Also

Odnos prema roditeljima

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –12 Saffer –  1441.H. …

Poslusnost prema roditeljima

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 05 Saffer –  …