Gdje je nasa Rosseta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
13 Saffer – 1436.H. / 05 Decembar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaGdje je nasa Rosseta

Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, ucene, šehide i sve Allahove bogobojazne robove.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

“Pokazat ćemo im dokaze Naše (moći, znanja, mudrosti) u svemirskim prostranstvima, i u njima samima, dok im ne bude potpuno jasno da je to (što je tebi, o Muhammede, objavljeno) istina.” (Fussilet, 53.)

Svijet je prije nekoliko dana svjedočio velikom događaju i uspjehu Evropske svemirske agencije koja je jos prije deset godina u svemir poslala letjelicu s ciljem da proputuje 6 milijardi kilometara i s velikom preciznošću se spusti na kometu promjera 4 kilometra. Bilo je to „gađanje“ deset godina unaprijed, oslonjeno na naučne proračune. Kako je direktnim prenosom prenešeno gledateljima širom svijeta ovaj njihov poduhvat je uspio.
Bio sam zainteresovan da vidim kako se ovaj događaj propratio u muslimanskim krugovima. Prvenstveno da li je naša omladina u Bosni i ovdje razgovarala o njemu, kako ga komentarišu u društvima koja nazivamo islamskim…?
Slabo sam išta našao. Kao da se to nas ne tiče. Ćafirska posla, mnogi ce reci. Niko se skoro ne pita gdje smo mi muslimani danas kada su u pitanju ovi naučni napretci, gdje su sljedbenici knjige Kur’ana po ovom pitanju i gdje su uopšte ovakva pitanja kod nas. Kao da naše nevladanje savremenim tehnologijama ni za koga nije ni širk ni kufr ni mekruh, ali zavraćene ili nezavraćene pantalona jesu, ovakva ili onakva brada jeste, podignute ili spuštane ruke jesu, to je jako bitno. U vrijeme dok se dešavao ovaj događaj na internet portalima koji nude islamske sadržaje objavljeni su tekstovi kako se, kao čudo-dokaz nevjernicima, u vrijeme života Poslanika mjesec raspolutio, objavljena je analiza nekih kur’anskih ajeta koji, možda, upućuju na to da će čovjek da se penje sa zemlje u svemirska prostranstva „sloj po sloj“ da ih osvaja itd. Zašto se pisci ovih tekstova, daije naše, ne zabave pitanjem zašto su sve te „naučne kur’anske mudžize“ otkrili naučnici nemuslimani?
Mene je ovaj događaj natjerao na zapitanosti i razmišljanje o tome ima li prilike da nama muslimanima daleka nebeska prostranstva, Božiji ajeti u njima, otvore oči kad već ne vidimo svjetlo u znakovima koji su tu u nama i oko nas?
Nakon dugih deset godina putovanja 6 milijardi kilometara svemirskim prostranstvima, letjelica nazvana “Rosetta” je uspješno spustila robotsko vozilo na površinu komete koje će od tamo slati natrag signale, fotografije, analizu tla te sve one informacije potrebne za bolje shvaćanje prostranstva izvan našeg planeta. Ova letjelica koštala je oko 1,3 milijarde USD. Neko će reći mnogo, oni koji znaju da je samo u ratove koji su vođeni zadnjih deset godina od kada je ova letjelica poslana u svemir potrošeno više od 100 milijardi dolara reći će ništa, sitniš. Nasi muslimani samo da daju zekat na naftu nebi bilo siromasnih muslimana koji umiru svakodnevno. Nasi bogati princevi i muslimani da usmjere koji million na zdrave i korisne projekte kao obrazovanje, nebi muslimani bili vise nepismeni nego pismeni. S obzirom na stanje stvari danas u svijetu možda je najveća sreća vezana za ovaj događaj činjenica da se signal s ove letjelice uopće imao kome javiti? Ne zaboravimo da ljudi na zemlji posjeduju oružja kojima mogu uništiti sopstvene živote.
Shodno ovoj činjenici možemo se vjerski zapitati koliko su milijardi kilometara daleko od nas danas mnogi kur’anski ajeti koji teško nalaze ikog među muslimanima ko bi primio njihov signal?
Neki dan čitam tekst u Takvimu iz sedmadeset i neke, u kom, pod pseudonimom, rahmetli Alija Izetbegović pita je li sav islam pet islamskih šarti ili je to samo nužna osnova? On u tom tekstu daje i odgovore, no, izgleda da ih niko nije čuo jer mi i danas ponajviše pričamo o tih pet šarti. Ja vjerujem da je ta njegova zapitanost i odgovori, Božijom voljom, kroz njegovu ličnost i to naprendo shvatanje, dikretno i indirektno, spasila stotine hiljada muslimana u Bosni u prošloj agresiji.
Vjera je nasa davno uredjena. Poslanik i dobri ucenjaci poput Ebu Hanife i Imami Safije, kao i nasi dobri preci su je uredili davno u najboljem obliku i sadrzini. Tu netreba vise toplu vodu izmisljati. Treba da svoju energiju, obrazovanje, vrline, ekspertizu usmjerimo na nesta sto ce biti od koristi kako nama, tako i zajednici.
Nadahnuće svemira trebalo bi nas potaknuti da za njega budemo spremni ovdje, na Zemlji. Tek promjenom našeg svijeta možemo se nadati ubrzanim otkrićima nepoznatog, pa možda i za našeg života. Misijia Rosetta trebala bi nas potaknuti i da razmislimo što smo još sve kadri izvesti – možemo li s jednakim ushićenjem tražiti pravdu na ovom svijetu kao što se nadamo odgovorima i spoznajama iz dalekog svemira? Svemir oko nas moramo promatrati i istraživati, ali svijet oko nas moramo mijenjati. A mjenjati ga mozemo samo perom i obrazovanjem, a ne puskom i novim ratovima.
Gdje smo mi muslimani danas u svemu ovome? Je li kometa koju je dostigla Rosetta na 6 milijardi kilometara od Zemlje bliže današnjem trenutku nego li mi? Je li islamsko društvo slijeđenjem Kur’ana sprječeno da bude razvijeno i napredno?
Ako jeste odakle je mudrost crpo Avicena (Ibn Sina), najveći liječnik srednjeg vijeka. Njegovo najvažnije dijelo “Kanon medicine” čak je 600 godina (od 11. do 17. stoljeća) bilo standarndni medicinski tekst ne samo u islamskom svijetu nego i diljem Europe. Abu Rahim al-Biruni, matematičar, astronom, filozof, liječnik, lingvist, kemičar i antropolog, kojeg mnogi povjesničari smatraju jednim od najvećih znanstvenika uopće. Iako se u školama uči da je engleski liječnik William Harvey prvi u 17. stoljeću opisao kako krv cirkulira u našem tijelu, to prvenstvo pripada Sirijcu Ibn al-Natisu koji je korektno opisao krvotok čak 400 godina ranije.
Muhammed El Havarizmi je arapski matematičar koji se bavio trigonometrijom, astronomijom, geografijom, kartografijom, a smatra se utemeljiteljem algebre. Algoritam je dobio naziv usljed latinskog prijevoda njegovog imena. Kada je riječ o geografiji i topografiji, spomenućemo da i najstarije geografske karte koje su radili učenjaci muslimani – zemlju predstavljaju u kružnom obliku. Iz čeg je mudrost crpila Merjem El Astrulabi, muslimanska koja je pravila sofisticirane astrolabe. Astrolab – uređaj je navigacioni instrument koji je preteča današnjih kompasa, satelitskih navigacionih sistema. U vrijeme halife Me’muna izmjeren je opseg Zemlje sa iznanađujućim stepenom tačnosti. Ibn El Hejsem je učenjak koji je mnogo postigao izučavajući funkciju oka te je izumio i povećalo. Također je izumio i “cameru obscuru”. Zahvaljujući njegovim radovima i idejama danas imamo kamere, kina. Ebu Kasim ibn El Zahravi je liječnik kojeg možemo nazvati ocem hirurgije. Hirurške instrumente koje je on izumio koristi i današnja moderna medicina. Općenito kada je upitanju medicina, naučnici muslimani su učinili veliki napredak u anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica. I danas smo svjedoci, nasi ljecnici u Tuzli – Sarajevu su ponajbolji u svijetu. Ali mi to ne zelimo priznati. Jer Bosnjo sve oprsta, samo uspjeh svoga brata-komsije ne.
To je samo malo podsjećanje na učenjake iz muslimanskog društva koji su nekad prednjačili u svijetu nauke i tehnologije. Mi ih danas skoro ne poznajemo i ne spominjemo. Ako ih i spominjemo, spominjemo ih na način da propitujemo jesu li bili dobri ili loši vjernici.
Važnije nam je danas je li neki od ovih učenjaka pripadao ovoj ili onoj školi vjerskog mišljenja nego je li zadužio čovječanstvo svojim otkrićem. Sve dok smo bili takvi, dok smo imali najbolje mislioce, filozofe, strucnjake, naucnike i bili smo napredni. Sada, kada se ne obrazujemo i pera ne uzimamo i prvu objavu Boga „IKRE“ ne slijedimo, najnazadnji smo narod koji se nizasto ne pita.
Prisjetimo se i skorije prošlosti: Prva letjelica koja je, 12. septembra 1959. godine, stigla na Mjesec bila je ruska svemirska letjelica Luna 2. Neil Armstrong i njegova ekipa 21. jula 1969. godine Apollom 11 su nogom kročili na Mjesec. Scena njihovog slijetanja u direktnom televizijskom prijenosu bila je vjerovatno jedan od najuzbudljivijih događaja u povijesti čovječanstva. Prije njihovog slijetanja u orbiti mjeseca boravila je tročlana posada američkih kosmonauta u letjelici Apolo 8, čini mi se. U orbiti su boravili za Božić i veliki dio svijeta je gledao direktni prenos u kom su oni na taj kršćanski praznik ljudima na Zemlji čitali poglavlje iz Knjige postanka iz Biblije. Bilo bi lijepo da su muslimani konstruisali tu letjelicu, da su kosmonauti učili prvih pet ajeta sure Ikre (aleq). Bilo bi, ali prošlost je takva kakva jeste, trebali bi se okrenuti budućnosti.
Razmišlja li iko u muslimanskom svijetu da na Mjesec pošalje letjelicu i nađe tragove raspolućenog mjeseca? Ne, nasi velikani i milijarderi razmisljaju kako iz zlatnih kasika da jedu, u zlatnim foteljama sjede, dok im plesu…plesu i um im zamucuju. Velike pare trošimo na širenje islama, i tamo gdje ga je malo i tamo gdje sve vrvi od muslimana. Ne bi li jedna letjelica na mjesecu sa muslimanskom posadom učinila više na polju da´ve nego stotine misionara širom svijeta koji čekaju da zapadnjački, većinom kršćanski naučnici, nešto otkriju pa da oni u Kur’anu traže potvrdu za to.
Nekada su kršćani učili od nas, mislim da smo danas u nuždi da mi učimo od njih. Priroda i Svemir oko nas zove nas da ga promatramo i istražujemo, Allah dz.s. u Kuranu nas poziva da gledamo – posmatramo svijet oko nas i time nešto mijenjamo. Jer kad i mislimo o Allahu i o onome sto je i kako on sve stvorio cinimo ibadet, imamo sevap. To nešto od čeg trebamo početi sve ovo jesmo mi i naš odnos prema Bogu, našem Gospodaru, prema Njegovoj Objavi, prema primjeru Poslanika islama.
Ako se desi da neko sprži ovu Zemlju atomskim oružjem, neko ko je učio ali nije učio u ime Rabba Koji stvara, možda ćemo mi koji Rabbu pet puta dnevno padamo na seždu biti pitani zašto smo to dopustili, zašto ga nismo pretekli u znanju i vladanju onim što nam je Bog dao.
Znam da teško šta na ovom polju mi možemo promjeniti ovdje u ovom džematu, ali možemo bar u toj mjeri da misao o svojoj budućnosti i buducnosti nase djece okrenemo necemu boljem, obrazovanju, nekoj dobroj ideji – projektu- misli, da nesta radimo i to radimo u ime Allaha dz.s. a sto ce koristiti i nama i mnogim buducim generacija.
Danas postavljena pitanja traže odgovore a njihovi odgovori i rješenja traže promjene, a dobre promjene počinju priznavanjem sopstvenih manjakavosti i slabosti te njihovim postepenim otklanjanjem.
Molim Allaha da nas učini od koristi i sebi i drugima a naš trud, rad, naš cjelokupan ibadet da bude s bismillom, u ime Njega. Da muslimani širom svijeta kad pogledaju oko sebe i pogled k nebu dignu ugledaju znakove Božije koji su im dati na korištenje i shodno tome spoznaju sopstveni potencijal u sebi samima! Amin!