Ka razumjevanju dunjaluka

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 26  Dzumade -l- ula –  1440.H. / 01 Februar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Naš je život počeo davno, u ezelu. Bili smo duša, nije bilo tijela. Allah dž.š. nas je uobličio i u nas ruha Svoga udahnuo. Evo nas na Dunjaluku. Ovdje smo sa zadaćom i ciljem jasnim. Dunjaluk nipošto nije i ne smije biti shvaćen kao prilika da se proživi i u igri i zabavi provede. Od našeg opredjeljenja ovdje, od našeg izbora i načina života, zavisi sav naš život budući, a taj je život vječnost.

Allah dž.š. je dobra dunjalučka rasporedio po znanju i mudrosti Svojoj. Sve što nam je dao, dao je da bi nas iskušao, kako ćemo s podarenim postupati, kako ćemo se prema tome ophoditi i hoćemo li se za Ahiret pripremati? On Uzvišeni od nas traži zadovoljstvo u dunjalučkim dobrima. Ima ljudi koji mnogo blaga imaju ali ne i zadovoljstvo. Ima ljudi koji i ne znaju šta sve od dobara dunjalučkih posjeduju ali nisu sretni. Vjera je ka sreći put. Kad čovjek u Boga i odredbu Njegovu vjeruje, Dunjalukom hodi zadovoljan. „Ko osvane tužan zbog Dunjaluka, osvanuo je srdit na Allaha“, tako nas opominje ova predaja.

Dunjalučka dobra sva imaju cijenu, ona se prodaju i kupuju, iz ruke u ruku prelaze. Ona nastaju i nestaju. I mi na Dunjaluku živimo kratko i ne smijemo dozvoliti da nas njegove ljepote obuzmu pa da zbog toga što nam nešto od njegovih ljepota nije dostupno, osvanemo tužni, odnosno na Allaha ljuti što je drugima dao, a nama nije. Ahiret je život stvarni, tako uči Objava.

Život dunjalučki je uspona i padova pun. Život dunjalučki je i srećom i nesrećom ispunjen. Na njemu je za čovjeka i tuga i radost. Ne proživi niko ovaj svijet a da kad tad ne posrne i pane. Ne proživi niko ovaj svijet a da je uvijek sretan, niko ne proživi a da ga tuga ne pogodi.

Vjernik i sreću i nesreću, i tugu i radost prihvata i zna se s njima nositi. Poslanik kaže da je vjerniku u svakoj od ovih situacija dobro. Kada ga zadesi sreća zahvaljuje a i nesreća kad ga pogodi, zahvalan je, jer zna da je i jedno i drugo odredba Svemogućeg. Vjernik ne kuka, ne pada u očaj i duhom ne klone kada ga nesreća i tuga pogode. „Ko se žali na nedaću koja ga je zadesila, tuži se na svog Gospodara“, tako opominje ova predaja. Šta te je zadesilo, nije te moglo zaobići, a šta te zaobišlo, nije te moglo zadesiti.

Eto to, vjernik zna i uvijek spremno dočekuje svako stanje i zahvaljuje se Bogu Svevišnjem utječući Mu se od stanja stanovnika vatre.

Da je Allah htio mogao je ljudima opskrbu dati, bez njihova truda i zalaganja. Kud bi čovjek s toliko vremena slobodnog da je Dunjaluk tako uređen pa da se raditi ne mora? Allah dž.š. je čovjeka stvorio da može raditi i naredio mu je da radi. Taj rad po Božijoj naredbi, čovjeku je farz, a Uzvišeni je postavio i pravila, kako da čovjek ispravno stiče. „Ko ne vodi računa odakle mu dolazi opskrba, ne vodi računa ni na koja će ga vrata Allah uvesti u Džehennem“, opominje nas ova predaja.

Kome je sve jedno, da li je to što jede, oblači i u čemu stanuje, stekao na halal ili haram način i ko ne bdije nad svojom opskrbom brinući se da bude halal, bit će Svevišnjem Bogu sve jedno na koja će ga vrata džehennemska u patnju uvesti.

Nema na svijetu ovom bezgriješna čovjeka. Ni griješne Allah dž.š. ne ostavlja bez prilike. I njima On pruža šansu i obećava da će sve grijehe oprostiti osim nevjerovanja. Uslov je iskreno pokajanje. On Uzvišeni voli onoga koji se kaje i traži oprost za grijehe svoje. Poslanik je i do stotinu puta dnevno istigfar činio. Zna Allah dž.š. da ćeš pogriješiti, da ćeš se za strašću svojom povesti, da će te šejtan obmanuti. Ali sve dok te grijeh steže u prsima, nisi izgubljen. Sve dok te grijeh rastuži i dok te tjera savjest da se nad grijehom počinjenim zamisliš, nisi izgubljen. „Ko čini grijeh smijući se, ući će u Džehennem plačući“, tako opominje ova predaja.

Ima ljudi koji su u grijehu ogrezli, koje savjest ne progoni. Oni se s vjerom i tewbom ismijavaju i susretu s Gospodarom ne nadaju. O njima je riječ u ovoj predaji. Oni griješe javno, veseli i opušteni kad griješe. Oni ne vjeruju u proživljenje niti se plaše dana konačnoga suda. Oni ne vjeruju da smo bili duša bez tijela, i da ćemo biti tijelo bez duše. Oni ne vjeruju da će opet biti tijelo i duša skupa i tako proživljeni da ćemo u vječnost ukoračiti.

Čovjek je tijelo i duša. Duši treba mir. Nalazi ga u vjeri. Tijelu treba zadovoljstvo. Tom zadovoljstvu stremi strast, to tijelo naše ima prohtjev. Zna Allah za prohtjev taj, On ga je i usadio u tijelo naše a potom je odredio kako da tom prohtjevu udovoljimo. Od roba Svog, On traži da strast i prohtjev razumom, vjerom kontrolira i u granicama dozvoljenog zadovoljava. „Kome je prohtjev najveća briga, Allah će mu iz srca izvaditi strah od onog svijeta“, tako opominje ova predaja.

Ima ljudi koji čitav dunjalučki život prožive nastojeći prohtjevu svom udovoljiti. Ima ljudi koji čitav dunjalučki život provedu u traganju za užitka još. Oni ne nalaze užitak u djelu dobrom. Za njih nije užitak odricanje niti iftarska radost. Za njih nije užitak usrećiti siromaha. Nije za njih užitak biti roditeljima dobar, ne uživaju oni kad vide dijete na sedždi. Ko dopusti da ga dunjalučkom stazom prohtjev vodi, ko dopusti da mu strast gospodari, on će na Ahiretu prestrašen biti. Boj se, o čovječe, Ahireta ovdje, pa ćeš kada ga nastaniš biti siguran, živjet ćeš u miru.

Predaja nas opominje: „Ko osvane tužan zbog Dunjaluka, osvanuo je ljut na Allaha. Ko se žali za nedaću, tuži se na Gospodara. Ko ne vodi računa o tome gdje i kako zarađuje, bit će sve jedno na koja će vrata u Džehennem ući. Ko čini grijeh smijući se, u Džehennem će ući plačući. Kome je prohtjev najveća briga, iz srca će mu nestati strah od Ahireta“.

Protivnike Poslanika predhodnih, Allah dž.š. je kažnjavao i uništavao. To se dogodilo Nuhovom narodu, Adu, Semudu, Lutovu narodu, faraonu, Hamanu, Karunu i mnogima drugim. Uzvišeni o tome kaže: I sve smo prema grijesima njihovim kaznili, na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili, neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.“ (Ankebut 40)

Muhammedov ummet Allah dž.š. je odlikovao. Da je htio, Allah je mogao zaustaviti i Poslanikove i naše neprijatelje, mogao je na njih nebo strovaliti ili ih u zemlju utjerati i tako i Poslanika i vjernike borbe poštediti. Allah dš.š. je htio da ovaj Ummet, koji emanet posljednje Objave nosi, zemljom hodi u skladu sa uobičajenim zakonitostima, da se trudi i pati, trpi i podnosi, odriče i žrtvuje, iseljava i bori, pobjeđuje i kuša poraz i da u redovima njegovim bude svjedoka Istine – šehida.

Allah dš.š. je odredio da ovaj svijet počiva na dvojnosti, da dobro bude izmiješano sa zlom, slast sa boli, da čovjeku u ljepoti uziva i borama ogleda, da biva i zdrav i bolestan, da se smjenjuje i svjetlo i tama, noć i dan. U duhovnom svijetu postoje meleki i šejtani, među ljudima dobri i loši, čovjek kuša i nadahnuće meleka i šejtanska došaptavanja. Allah dž.š. vjernike na iskušenje stavlja. On Uzvišeni oružje i pomagače i vjernicima i nevjernicima daje da bi se jasno očitovalo, ko slijedi Njegovu riječ i Poslanika, a ko šejtana i njegovu družinu. Allah Uzvišeni kaže: Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve“./Furkan,20./

Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih“./Muhammed,4./

Musliman ima misiju. Zadaća mu je i cilj da promoviše istinu i pravdu, da širi dobro i uputu i da posvuda bude dobrota a Allahova riječ bude uzdignuta. Riječ Božija je tu da bi nam bila oružje u borbi protiv unutarnjih slabosti, protiv zabludjelosti uma, nemoralnog ponasanja, društvene potlačenosti, osione vlasti i nepravdi koje ljudi i narodi čine jedni drugima.

Riječ Božija je slabima snaga. Uzvikuje im, nađite snage u sebi, ne klonite, od borbe ne odustajte! Zar je bilo izgleda da muslimani pobijede na Bedru? Zar je bilo za očekivati da samo osam godina nakon hidžre Mekka bude slobodna.? Trud i borba, žrtva i želja za uspjehom, bivaju nagrađeni.

Nađi snage u sebi, o brate mu’mine, i ne priznaji poraz, ne prihvataj bezizlazje. Ko to od nas nije naišao na teškoće, na prepreke ali ako si uporan i znaš šta hoćeš, uspjet ćeš.

Riječ Božija poniženima dovikuje, podignite glave! Zar se ne sjećate da Bilal r.a. bijaše na vreli pijesak svezan i kamenom pritisnut ali ostade ponosan. Razna i teška iskušenja prolazili su vjernici, prolaze ih sad i čekaju nas u budućnosti, ali uvijek treba imati na umu da ni trn vjernika na putu ustrajavanja u dobru ne ubode a da za to ne slijedi nagrada.

Ovom Ummetu Muhammedovu a.s. Allah dž.š. je ostavio u obavezu da se sam bori, da sam, trudom i žrtvom ostvaruje uspjehe i korača u pobjede. Može Allah uništiti neprijatelje naše, odstraniti prepreke, skloniti s puta, kojim nam je ići, sve što nas usporava, ali On želi da vidi ko je od nas borac a ko nije. Hoće da vidi ko se trudi, a ko ne. Hoće Uzvišeni da razdijeli marljive od lijenih.

Ono što on s.a.v.s. od Allaha dž.š. donosi, uspavanima uzvikuje, probudite se! Ne sanjajte o boljem sutra bez truda i borbe. Ne sanjajte o blagostanju bez odricanja i žrtve. Ne sanjajte, o omladino, o budućnosti boljoj bez kvalitetnog obrazovanja, bez usvojenih moralnih normi, ne sanjajte o čudu jer se ono neće desiti. Ovom Ummetu je Allah dž.š. odredio i u obavezu stavio da sam i svojim životom dokazuju istinitost Objave. Neće neprijateljima našim doći ni snažni vjetar, ni zaglušujući krik, neće ih niko prevrnuti pa da ono što je gore postane skršeno. Na javi, stvari funkcionišu tako da su samo jaki poštovani i sigurni. Velikan naš, Muhammed Ikbal kaže: „Slabost ne izaziva divljenje, snaga pobuđuje poštovanje“.

Riječ Božija data nam je kao snaga kojom trebamo osnažiti sebe i tako onemogućiti neprijatelja da nas ugrozi. Oholima, ta riječ objavljena poručuje, siđite sa prijestolja oholosti, škrtima, dijelite iz Allahovog imetka, ne vašeg, strankama i političkim djelatnicima poručuje: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjerite i kada ljudima sudite da pravično sudite“./Nisa,58./ Onima koji se diče svojim porijeklom poručuje: „Koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo“./Muslim/. A svim ljudima poruka je: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji“./Hudžurat,13./.

Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim snage riječi Tvoje i pomozi nam da je u naš život, u svakodnevnicu našu unesemo. Uzvišeni Bože, pomozi nas da vjernički, ponosno, Tebi robujući, Dunjalukom hodimo. Amin!

Check Also

Odgovornost

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –16 Rebiu-l-ahir – 1440.H. …

Koja su djela koja dzennetu vode

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –09 Rebiu-l-ahir – 1440.H. …